"Skidanje" piratskih sadržaja s interneta nije krađa

[You must be registered and logged in to see this image.]
Foto: Arhiva

KAZNENO djelo krađe vrlo je konkretan zločin koji se nikako ne može poistovjetiti sa "skidanjem" piratskih sadržaja s interneta. Teza je to koju u kolumni za New York Times iznosi Stuart P. Green, profesor na Pravnom fakultetu Rutgers u Newarku i stručnjak za kazneno, ali i autorsko pravo.

Konkretno, Green se osvrnuo na nedavno pokrenutu hajku protiv Megauploada i osnivača tog servisa Kima Dotcoma. Tužitelji i njihovi saveznici u glazbenoj i filmskoj industriji su, tvrdi Green, u ovom slučaju ponovo nastupili s pogrešnom premisom, koja se ponavlja kad god se potegne pitanje borbe protiv piratstva. "Krađa" je termin koji se u ovom i sličnim slučajevima, tvrdi Green, jednostavno ne može koristiti.

Ljudski osjećaj za moral prepoznaje krađu

"Prvo, moramo prestati s pokušajima uklapanja problema 21. stoljeća u moralni i legalni okvir koji je na umu imao ekonomiju sredine 20. stoljeća. Drugo, moramo prepoznati da je kazneno pravo najmanje efektivno i najmanje legitimno kada je u suprotnosti s moralnom intuicijom većine", kaže Green.

Brojna su istraživanja, naime, pokazala da "skidanje" piratskog sadržaja u ljudskoj svijesti nema težinu kaznenog djela. Jedno takvo istraživanje potpisuje i sam Green, u suradnji s psihologom Matthewom Kuglerom. Studija koju su proveli Green i Kugler jasno je pokazala da u ljudskoj svijesti postoji jasna moralna distinkcija između internetskog piratstva i prave, konkretne krađe.

Nije svaka krađa jednaka

U pravnom je sustavu, objašnjava Green, pojam "krađe" isprva označavao konkretno otuđivanje tuđe stvari. Kasnije je stvoren pravni okvir kojim se "krađa" poistovjetila i s otuđivanjem neopipljivih vrijednosti i usluga. No, kriterij koji je uvijek morao biti zadovoljen da bi se moglo govoriti o krađi je jednostavan: netko drugi mora biti financijski oštećen.

Kod piratstva, tvrdi Green, to nije slučaj. Vlasnik autorskog djela (poput filma ili glazbe), prema Greenu, nije direktno oštećen kad netko s interneta "skine" njegov uradak.

"Moguć je pokušaj argumentiranja tvrdnje prema kojem vlasnik autorskog djela u takvom slučaju ostaje bez novca kojeg bi zaradio da je potrošač kupio i platio njegovo djelo. Ali takva pretpostavka ima dva osnovna problema. Prvo, ne možemo znati bi li korisnik kupio autorsko djelo da ga nije skinuo s interneta. Drugo, takav argument u startu pretpostavlja tezu koju pokušava dokazati - da je svaka krađa jednaka", tvrdi Green.

(Index.hr)

"Skidanje" nije krađa, to jeste tačno i to stoji ali da li je postavljanje istih?

Svi ti materijali su zaštićeni znakom firme koja stoji iza proizvodnje. Nađe se neki haker koji to kupi, onda je ishakuje (ripluje, kompresuje, spusti sve na nivo jednog "daunloda" - oko 1 do 2 gigabajta i onda je poseje svuda po netu). I to jeste KRAĐA jer nema dozvolu da to uradi.