Najsmrtonosnije zmije svijeta ...........

Niti jedno biće na zemlji, čak ni otrovni pauci, škorpioni i ostali gmizavci, ne izazivaju tolko straha poput zmija. Uz to, kao što stara poslovica kaže – u strahu su velike oči, a te velike preplašene oči u svakoj zmiji koju spaze prepoznaju otrovnicu. Iako na svijetu postoji veći broj neotrovnih vrsta zmija, one koje uistinu jesu otrovne često nose u svojim očnjacima vrlo smrtonosno oružje

Zmije dolaze u kontakt s ljudima od pamtivijeka. Kod mnogih naroda zauzimale su centralno mjesto u mitologiji. Plemena Afrike i Australije vjerovala su da je zmija božanstvo voda koje svojim vijugavim kretnjama stvara potoke i rijeke, a povezivala su zmiju s mitom stvaranja života, štujući je kao Majku Zemlju samu koja rađa sva ostala bića iz sebe. Vjerovanje je vjerojatno bilo potaknuto zmijinim činom odbacivanja kože, što je također dovelo do vjerovanja da je besmrtna.

Plemena Indijanaca u Sjevernoj Americi koja nisu živjela nomadskim životom vjerovala su da zmija predstavlja pupčanu vrpcu koja ih povezuje s Majkom Zemljom, a Indijanci plemena Hopi jednom godišnje plesali bi sa zmijama u rukama kako bi osigurali plodnost prirode. Zmije su na kraju plesa puštane kako bi zagarantirale bogate ljetine. U antičkoj Grčkoj zmija se povezivala s mnogo vjerovanja, no jedno od zapamćenih do danas je vjerovanje u ljekovite moći zmija. U antička vremena bezopasne zmije su se puštale da slobodno gmižu u odajama gdje su se liječili bolesnici kako bi na njih prenijele iscjeljujuće energije. Upravo od drevnih grčkih vjerovanja nasljeđujemo različite prikaze zmije omotane oko štapa ili pehara kao simbol moderne medicine.

Čini se da moderna zapadna civilizacija svojim prelaskom na Kršćanstvo uvodi u kulturu i opću fobiju od zmija. Od samog početka Svetog pisma sve je jasno, a od Rajskog vrta do danas se demoniziranje zmija razvilo na nivo da se djeca, koja sama po sebi nemaju urođeni strah od zmija, uče kako su zmije zla bića, otrovna i agresivna, opasnost za svakog tko im se približi. Realno gledajući, takav strah je donekle i opravdan jer su u velikoj većini slučajevi susreta s otrovnicom u povijesti završili kobno, točnije smrću koja nije niti brza niti ugodna.


Kontinentalni taipan

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na sreću za nas Hrvate, u Lijepoj našoj postoje samo dvije vrste koje mogu ugroziti ljudski život – poskok i riđovka, no i njihovi ugrizi vrlo rijetko završavaju fatalno. Australci pak s druge strane imaju razloga za brigu, jer uz nevjerojatnu brojnost otrovnih životinja dijele teritorij s najotrovnijom zmijom svijeta. Radi se o kontinentalnom Taipanu, najdužom zmijom Australije, kojeg ondje najčešće nazivaju Fierce Snake iliti opaka zmija. Otrov joj je 50 puta jači od otrova čegrtuše i čak 200 do 400 puta jači od otrova obične kobre. Jednim ugrizom ova ljutica od dva metra ubrizga dovoljno otrova da ubije stotinu odraslih ljudi.

Otrov joj je moćan neurotoksin koji izaziva respiratornu paralizu, a žrtva ugriza umire za najviše 45 minuta od gušenja. Iako je taipan relativno mirna zmija, kad ju se uznemiri pokazuje svoju opaku narav po kojoj je dobila ime. Raširi vrat slično kao kobra, upozorava na napad njihanjem glave, a kad napadne to čini toliko munjevito da žrtva zadobije nekoliko ugriza prije nego što stigne reagirati. Na sreću za lokalno stanovništo, susreti čovjeka i Taipana izuzetno su rijeti obzirom da živi u nenaseljenim pustinjama australske unutrašnjosti.

Australska smeđa zmija druga je ne samo po dužini u Australiji, nego i po opasnosti za ljude. Zabilježeni su primjerci koji su dosezali čak do 3 metra dužine, a količina otrova koju ubrizga gotovo je nevjerojatna. U usporebi sa zmijom tigar, trećom najotrovnijom vrstom u Australiji, koja u jednom ugrizu ubrizga 10 do 20 miligrama otrova, smeđa zmija ubrizga nevjerojatnih 150 miligrama.


Pješčana efa

[You must be registered and logged in to see this image.]

No, visoka toksičnost otrova ne čini zmiju najsmrtonosnijom za čovjeka. Veliki faktor u toj nesretnoj jednadžbi je samo stanište zmije. One vrste koje dolaze u čest kontakt s čovjekom, a nemaju nužno jedan od najjačih otrova u zmijskom svijetu, mogu biti daleko opasnije. Dobar primjer je pješčana efa koja se smatra najvećim ubojicom među svim zmijama, a rasprostranjena je diljem Afrike te velikim dijelom Azije i Indije.

Tony Phelps, svjetski priznati autoritet na području zmija otrovnica, u svojoj knjizi 'Poisonous Snakes' navodi da ova zmija vjerojatno ubije najviše ljudi od svih zmija. To je posljedica njenog velikog područja rasprostranjenosti, čestog života u blizini ljudi te činjenice da, iako mala (najveći primjeri dosežu jedva 60 cm), ima vrlo toksičan otrov. Zabilježeni su smrtni slučajevi od ugriza efe duge oko 20 cm. Posljedice ugriza izuzetno su neugodne. Dolazi do naoticanja mjesta oko ugriza, a oteklina se može proširiti cijelim udom uzrokujući mjehure na koži. Vrlo često dolazi do iskašljavanja i povraćanja krvi, gastrointestinalnog krvarenja te krvarenja kroz urinarne kanale.


Crna mamba

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako gore navedena vrsta ubije najviše ljudi, stanovnici afričkih sela najviše strahuju od crne mambe. Crnu mambu smatraju najopasnijom zmijom na svijetu. Jednim ugrizom ubrizga otrova dovoljno da ubije 20 do 40 odraslih ljudi. Uz to je i vrlo agilna, dostiže brzinu do 20 kilometara na sat, a može podići jednu trećinu svojeg tijela, koje doseže četiri i po metra dužine, tako da su česti ugrizi čak i u vrat i glavu. No najveću prijetnju predstavlja njezina znatiželja lišena straha povezana s agresivnom naravi.

Za razliku od ostalih zmija, crna mamba je poznata po tome što napada bez povoda, a za vrijeme parenja kobno može biti i približavanje na čak 10 metara. Neće se zadovoljiti jednim ugrizom, nego napada višestruko i to, za razliku od drugih zmija, područje vrata i glave. Mnogi bi pomislili da je crna mamba dobila ime po svojoj boji, no to nije točno. Ovisno o godišnjem dobu crne mambe su svjetlije ili tamnije sive, a ime je dobila po karakterističnom crnom nepcu koje pokazuje prije nego što napadne.

Zmija koja najviše zastrašuje indijska sela je krait. Kraitovi uglavnom nisu dulji od jednog metra, ali imaju izuzetno toksičan otrov koji djeluje na živčani sustav. Kontrastno su obojeni - najčešće su crni ili tamo smeđi sa žutim, bijelim ili crvenkastim poprečnim prugama.


Zanimljivo je ponašanje prugastog kraita. On je po danu potpuno bezopasan. Uzme li ga se u ruku, on tada i ne pokušava ugristi, nego sakriva glavu ispod savijenog tijela. Međutim, po noći je to sasvim druga zmija. Vrlo je agresivan i odmah se brani ugrizom.

No najveći broj ljudi strada od kraitovog ugriza na spavanju. Dok lokalni seljaci spavaju, uglavnom na podu, krait im se uvlači u kuće i krevete u potrazi za miševima. Do ugriza dolazi kada se zmiju u snu slučajno nagnječi, a ugriz se doima toliko neznatnim da se mnogi ni ne probude nakon što ih zmija napadne. Žrtve se tek kasnije požale na jake grčeve u trbuhu popraćene paralizom ostalih udova. Uzrok smrti je najčešće gušenje zbog potpune paralize dijafragme.

Kao što ste mogli prepoznati iz dosadašnjeg teksta, otrovi zmija dijele se na neurotoksine i hemotoksine. Neurotoksini dijeluju na živčani sustav time što stvaraju određenu prepreku na spoju dvaju živaca ne dopuštajući živčanim impulsima da provedu informaciju od dijelova tijela do mozga i natrag. Zbog toga što mišići ne dobivaju informaciju od mozga da se mogu opustiti, ostaju zgrčeni što dovodi do paralize, zastoja disanja i rada srca.

Hemotoksini su otrovi koji uništavaju crvene krvne stanice i ometaju normalan proces zgrušavanja što dovodi do strašnih oštećenja tkiva i obilnog krvarenja. Hemotoksični otrovi uzrokuju smrt znatno sporije od neurotoksina, a uz to su mnogo bolniji. Pozitivna strana cijele priče je što se hemotoksični otrovi koriste u modernoj medicini, točnije u razvoju lijekova protiv bolesti zgrušavanja krvi.



tportal.hr

Zmije


Zmije ne mogu da žvaću hranu, nego moraju da gutaju celu. Mogu da jedu veliki plen zahvaljujući savršeno prilagođenim vilicama koje dislociraju po želji. Odvajanjem donje od gornje vilice zmije mogu da razjape usta oko životinja koje su veće od njihove glave.


[You must be registered and logged in to see this image.]

BUMSLENG
Dispholidus typus

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kada je nepokretan na drvetu, bumslenga je veoma tesko primetiti. Njegovo zeleno telo savršeno se stapa s lišćem. Ove veoma otrovne zmije pripadaju porodici kolubrida, za razliku od mambi i kobri.

Otrov koji proizvodi bumsleng jači je od otrova mamba i kobri. Međutim, bojažljiva priroda bumslenga doprinela je njegovoj manje zastrašujućoj slavi od poznatijih srodnika. Bumslengu takođe nedostaju veliki prednji očnjaci mamba i kobri, njegovi mali zubi smešteni su u pozadini usta. Da bi uštrcao veliku količinu otrova bumsleng mora da zada duži ujed od zmija sa prednjim očnjacima.

Reč bumsleng na afrikanskom, kolonijalnom jeziku Južne Afrike, znači "zmija sa drveta". Ovo ime je sasvim odgovarajuće budući da ove hitre zmije elegantno klize kroz granje drveća uz pomoć veoma jakog i elastičnog repa kojim se hvataju oko grana. Ipak, kada idu u lov silaze na zemlju da tragaju za plenom kao i druge zmije.

Najveći deo života bumsleng provodi nepomično sklupčan među granama. Njegova kamuflaža je toliko efikasna da se dešava da ptice, koje predstavljaju značajan deo njegove ishrane, sede na njemu.

OBIČNA JAJARKA
Dasypeltis scabra

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jajarke mogu da progutaju jaja koja su tri puta veća od njihove glave.

jajarka guta jajeVeoma malo drugih zmija deli navike u jelu ove zadivljujuće vrste. Uglavnom najaktivnije noću, jajarke se skrivaju u toku dana na skrovitim mestima pod kamenjem ili kladama. Noću uglavnom traže jaja tkalaca. Vrlo su vešte u penjanju na drveće i pronalaženju gnezda. Ove zmije proveravaju jezikom da li su jaja pokvarena. Ovo je važno zato što ne mogu da ispljunu jaje koje progutaju.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kada nađe sveže jaje, zmija ga čvrsto stisne telom i polako ga obuhvata ustima. Kada se jaje nađe u njenom telu, ono prolazi dalje niz grlo dok ne naiđe na niz zubolikih struktura koje su prikačene za članke kičme. One probodu jaje kada zmija napravi niz oštrih bočnih pokreta glavom. Sadržina jajeta zatim iscuri iz ljuske da bi mogla biti probavljena. Ljuska se zdrobi i izbaci iz tela. Ova sposobnost izbacivanja ljuski retka je među zmijama.

TRAVARKA
Natrix natrix

[You must be registered and logged in to see this image.]

Travarke imaju tamnozeleno telo sa crnim pegama i beličastožutim ogrlicama oko vrata. Nastanjuju Britaniju sve do škotskih pograničnih okruga.

Travarka je najčešla zmija u Britaniji. Uspešnost duguje svojoj raznovrsnosti, jer može da lovi na kopnu i u vodi. Najviše voli da lovi žabe, krastače i ribu. Da bi prikupila dovoljno toplote za dobro funkcionisanje travarka mora da provodi mnogo vremena sunčajući se.

Međutim, to je ostavlja izloženu napadima ptica grabljivica. Lisice, jazavci i ježevi takođe se slade njome ukoliko za to dobiju šansu, što nije uopšte lako. Kada se nađe u opasnosti, travarka ima više metoda odbrane, uključujući šištanje, naduvavanje tela, lučenje smrdljivog sekreta iz anusa i pretvaranje da je mrtva. Problem održavanja telesne topline predstavlja problem i za jaja. Ako im je previše hladno, biće im potrebno mnogo vremena da se razviju ili se uopšte neće izleći. ženke travrke bore se s ovim problemom tako što prevaljuju velike daljine da nađu pogodno mesto za polaganje jaja. Poželjne su hrpe trule vegetacije.

ŠARKA
Vipera berus

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pretežno sivismeđa boja šarke, sa cik-cak belezima niz leđa, mnogo se razlikuje od boje travarke, pa ipak ljudi brkaju ove dve zmije.

Većina pripadnika porodice guja je otrovna, pa tako ni šarka ne predstavlja izuzetak. Međutim, ona ne predstavlja veliku opasnost za ljude. Šarke retko ujedaju ljude, a čak i kada to učine posledica je obično bolan otok oko mesta ujeda. Šarke provode mnogo vremena sunčajući se, a u lov kreću u popodnevnim časovima. Kako se zima približava, šarke počinju da se spremaju za zimski san, obično kopajući pod zemlju da prespavaju hladno vreme. Trajanje zimskog sna varira u zavisnosti od geografske širine.

Aktivni periodi šarki mogu se podeliti na tru faze. Tokom proleća one izlaze posle zimskog sna i razilaze se po terenu. To je period kada mužjaci, pošto odbace košuljicu, idu u potragu za ženkama i kada dolazi do parenja. Dolaskom leta šarke se sele duž vrzina i jaraka ka glavnim hranilištima, kao što su vlažne livade. Tamo ostaju do pred kraj leta, kada se vraćaju u suvlja područja. Ženke kote mlade - ne polažu jaja - koji se odmah spremaju za zimski san.

ŠLEGELOVA SLEPA ZMIJA
Rhinotyphlops schlegelli

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šlegelova slepa zmija ima male oči koje jedva da nešto naziru. Sitna glava zmije prekrivena je velikim zaštitnim ljuskama koje se zovu štitovi. Oni se kolektivno nazivaju "kljunom" .

Šlegelova slepa zmija je izuzetno velika, duža je dva puta od svih drugih slepih zmija. Slepe zmije provode najveći deo života pod zemljom. Ovakvo ponašanje im je donelo alternativni naziv: glistuše. Podzemni prostor koji zauzimaju znači da oči slepih zmija predstavljaju samo ostatke očiju njihovih nadzemnih rođaka. Međutim, malo je zmija kao Šlegelova koje su potpuno slepe. Šlegelova slepa zmija je takođe tipična i po tome da samo ona ima zube u gornjoj vilici male, tupe glave. To su jedini zubi koji su joj potrebni, jer slepe zmije provode najviše vremena oko mravinjaka i humki termita, gde se goste mekim telima insekata u razvoju. Zaštitni kljun na glavi zmije pomaže joj da probija meko tlo a da se ne povredi. Dugo, tanko telo zmije takođe je prekriveno glatkim, sjajnim ljuskama koje predstavljaju pomoć pri bušenju tla. Iako su potpuno bezopasne, nije mudro da ih uznemiravate. Imaju razvijene žlezde pokraj anusa koje su pune sekreta sa škodljivim mirisom, koji štrcaju posle napada.

LEOPARDOVKA
Elaphe situla

[You must be registered and logged in to see this image.]

Veličanstvena leopardovka kako se prepoznaje po upadljivim crvenim belezima po kojima je dobila ime.

Kako im nedostaje otrov koji bi bio vredan pomena, leopardovke su udavi - one stežu plen dok ga ne udave. Dok se mladi hrane malim gušterima, odrasli više vole glodare. Ova žudnja za pacovima i miševima učinila je leopardovke popularnim kućnim ljubimcima u nekim delovima njihovog zavičaja. Aktivne uglavom danju, leopardovke vole ljudska naselja zbog mnoštva pacova i miševa. U nekim delovima Grčke, bez ikakvog straha, ljudi su znali uvoditi ove zmije u kuću da tamane nametnike. Sujeverni ljudi čak smatraju da su one amajlija za sreću.

Ugled leopardovke i njena sposobnopst da živi pokraj ljudi išli su joj uveliko na ruku, pa ona još uvek može da se često vidi u staništima jugoistočne Evrope.

KOBRA PLJUVARA
Naja pallida

[You must be registered and logged in to see this image.]

Boja kobri pljuvara veoma mnogo varira. neki primerci mogu biti crveni, žuti, ljubičasti ili sivi kao čelik. Kobre (Naja genus) su velika grupa zmija koja se više povezuju sa Azijom.

Kao što sugeriše njeno ime, ova zmija ima naročito efikasan način odbrane. Kada se oseti ugroženom, kobra pljvara se digne na tipičan način za kobre, istežući kapicu koja je sasvim uskapo standardima za kobre. Držeći glavu visoko iznad zemlje, ona zatim pljuje velike količine otrova na daljinu od preko 2m, ciljajući u oči napadača.

Ovaj otrov je veoma jak, uzokujući slepilo ako stigne do očiju, a ujedi mogu da budu smrtonosni po ljude. Mđutim, ove kobre nerado ujedaju, opredeljujući se radije za taktiku "pljuni i beži", bežeći dok napadača još peku oči. Naravno, kobre ne ustuknu kada naiđu na životinje koje su njihov plen. Brzo ih ubijaju snažnim otrovom koji se uštrcava preko očnjaka zmije.

Odrasle kobre su pretežno noćne životinje, a tokom dana se skrivaju u termitskim humkama, pod starim kladama ili gomilama lišća. Mlade kobre su aktivnije tokom dana, i to sa dobrim razlogom: nailazak na odraslu kobru može da ima katastrofalne posledice budući da su kobre pljuvare ponekad hanibalističke.

CRNA MAMBA
Dendroaspis polylepis

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crne mambe su, u stvari, sive boje sa belim trbuhom. Njihovo ime je u vezi sa bojom unutrašnjosti usta.

Crna mamba je verovatno zmija koje se ljudi najviše plaše, što je sasvim opravdano. Ona je agresivna životinja, naoružana otrovom koji ubija ljude za manje od 4 sata. Međutim, glas koji je bije da napada ljude iz čista mira nije opravdan. Crna mamba će napasti samo ako se oseti ugroženom. Ipak, kada napadne redovno uspeva da ujede.

Držeći glavu na 1.2m visine od zemlje, sa širom otvorenim ustima, crna mamba kreće u napad. Može da dostigne brzinu od 16km na čas, što znači da je jedna od najbržih zmija na svetu.

Jasno je da je crna mamba veoma uspešan predator. Loveći danju, koristeći odličan vid, obično ujede plen nekoliko puta i onda ga ostavi. Pogođena životinja može da ode ali vrlo brzo bude paralisana toksinima zmije i zatim progutana glavom napred. Mambe često napadaju ptice, bacajući se u vazduh kad ptice pokušavaju da odlete. Odrasle crne mambe su toliko izuzetne da uopšte nemaju prirodnih predatora.

KRALJEVSKI PITON
Python regius

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kraljevski pitoni su takođe poznati kao klupčasti pitoni zato što se, suočeni sa opasnošću, smotaju u čvrsto klupko sa glavom dobro zaštićenom unutra.

Kraljevski pitoni su najmanji afrički pitoni. Obično su aktivni noću, kada love koristeći oči koje su sasvim prilagođene slabom nivou svetlosti. Oni takođe imaju specijalne jamice oko usta osetljive na toplinu, za otkrivanje topline koju oslobađa plen.

Pitoni nisu otrovni, nego su udavi. Oni zgrabe plen i obmotaju se oko njega nekoliko puta, stežući ga toliko da životinja ne može da diše. Udavi ne drobe plen; guše ga.

Za vreme vruće suve sezone pitoni leže neaktivno (spavaju letnji san) u podzemnim jazbinama. Izlaze ispod zemlje kada dođu kiše da bi se parili. Međutim, kraljevski pitoni se pare tek svake treće ili četvrte godine, pa je to razlog njihove niske reprodukcije. To znači da je njihova populacija ranjiva na preteran lov. Kraljevski pitoni su ugroženi u divljini zato što ih skupljaju radi prodaje za kućne ljubimce, a love ih i zbog mesa i kože.

MADAGASKARSKA ZMIJA LISNATOG NOSA
Langaha madagascariensis

[You must be registered and logged in to see this image.]

Lisnati nos madagaskarske zmije pomaže joj da se kamuflira u lišću i granama

Takođe poznate kao zmije koje oponašaju grane, navike ovih zmija čudnog izgleda nisu naročito poznate. Ležeći nepomično satima u baldahinu tropskih šuma Madagaskara, zmije lisnatog nosa se savršeno stapaju sa okolinom, pa ih je veoma teško primetiti. Njihova kamuflaža je usavršena izuzetnim produžecima na prednjoj strani lica. Mužjaci poseduju duge, bodljikave izrasline koje ih još više čine da liče na grančice, dok ženke imaju strukture koje podsećaju na lišće.

Zmije lisnatog nosa aktivne su samo oko jedan sat dnevno, normalno čekajući podne, najtopliji deo dana, da krenu u lov. Ostajući neaktivne, ove zmije uveliko štede energiju, što im omogućuje da imaju duge pauze između dva pohoda. Zmija lisnatog nosa može da živi nekoliko dana od dobrog obroka, ne osećajući nikakvu potrebu za odlaskom u lov.


Literatura

- Džekson, Tom: Svetska enciklopedija životinja

BUSH VIPER SNAKE

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cмарагдна боа констриктор

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zelena zmija

[You must be registered and logged in to see this image.]

Plava zmija

[You must be registered and logged in to see this image.]