Sikstinska kapela (talijanski: Cappella Sistina) ili jednostavno Sikstina je u izvornom značenju papinska kućna kapela u sklopu Vatikanske palače u Rimu. Izgradio ju je arhitekt Đovani de Dolči (Giovani de' Dolci) između 1475. i 1483. godine po nalogu pape Siksta IV. koji je zahtijevao da to zdanje bude svedeno na najbitniji arhitektonski oblik, zatvoreno i gotovo nepristupačno izvana, takoreći utvrđeno.Ovo su neke od zanimljivosti i tajni Sikstinske kapele u Vatikanu.

1. Sikstinska kapela dobila je ime po papi Sikstu IV. koji je naložio njezinu restauraciju u razdoblju između 1475. i 1481. godine. Ta se kapela, posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, ranije zvala Velika kapela.

2. Ta privatna papina kapela smatra se najvažnijom i najkompletnijom kapelom koja u sebi sadrži “teologiju u slikama”. Cijela kapela je jedna tzv. Biblia pauperum (Biblija siromaha).

3. Dimenzije kapele jednake su dimenzijama Salomonova hrama koje su opisane u Starom zavjetu.

4. Umjetnička djela Sikstinske kapele zauzimaju 1100 kvadratnih metara.

5. Od 1870. godine kapela je postala prostor u kojem se održavaju konklave – vijećanja kardinala iz kardinalskog zbora koji izabiru novog papu. Nakon izbora papu odvode u tzv. sobu suza – kapelu koja se nalazi lijevo od oltara, ispod freske Posljednjeg suda. Nazvana je tako jer novi papa uglavnom zaplače od uzbuđenja zbog imenovanja.

6. Sve do današnjih dana Sikstinska je kapela zadržala svoju funkciju i u njoj se odvijaju važni događaji na kojima sudjeluje papa. Tako se u njoj svake godine na blagdan Krštenja Gospodinova slavi misa na kojoj papa krsti nekoliko novorođene djece.

7. U sklopu Sikstinske kapele djeluje stalni zbor (schola cantorum) Sikstinske kapele koji se zove Papinska muzička kapela “Sikstina” (Cappella Musicale Pontificia Sistina). Za taj zbor komponovane su brojne pjesme od kojih je najpoznatija "Miserere" Gregorija Allegrija.

8. Sikstinska kapela postala je slavna zahvaljujući svojim ukrasnim freskama, prvenstveno onima na stropu, te Posljednjem sudu – djelima velikog Mikelanđela koji nije baš rado prihvatio odgovornost oslikavanja kapele, budući da je bio istaknuti kipar, a ne slikar.

9. Mikelanđeo nije bio jedini poznati umjetnik koji je stvarao u Sikstinskoj kapeli. Papa Siksto IV. je za oslikavanje freski na zidu zaposlio i druge istaknute slikare kao što su Sandro Botičeli, Domeniko Girlandajo i Pjetro Peruđino.

10. Da bi oslikao svod Sikstinske kapele, Mikelanđelo je izradio skele – platforme od drvenih površina – naslonjene na potporne stupove koji su imali svoje uporište u rupama na zidu iznad prozora. Suprotno od onoga što se vjeruje, Mikelanđelo nije morao ležati na skelama da bi slikao nego je to činio stojeći uspravno.

11. Sve do Mikelanđela, Boga se uglavnom prikazivalo kao jednu ruku koja je kroz oblake bila usmjerena prema zemlji. U Sikstinskoj kapeli nalazi se prva reprodukcija Boga prikazanog s mišićavim tijelom i licem uokvirenim dugom bijelom bradom. Prikazan je kao rimski bog Jupiter.

12. Od gradnje Sikstinske kapele do 1536. godine, na zidu iznad oltara, na kojem se danas nalazi Posljednji sud, nalazila se serija slika iz Mojsijeva i Isusova života. Tu su bile slike Pjetra Peruđina: Uznesenje, Rođenje Isusovo i Pronalazak Mojsija koje je Mikelanđelo morao “žrtvovati”, a zbog čega je naišao na brojne kritike.

13. Posljednji sud je naslikan tako kao da se u svojem gornjem dijelu blago naginje prema gledatelju. Na taj način freska ulijeva strah i poštovanje pred Božjom moći.

15. Kompozicija Posljednjeg suda je kružna. S dna lijeve strane likovi se penju u vis te silaze na desnu stranu: oni koji će biti suđeni uzlaze na lijevoj strani, pravedni ostaju na vrhu, dok osuđeni silaze nadesno prema paklu.

16. Posljednji sud bio je predmet rasprave između kardinala Gian Pietra Carafe (kao papa je uzeo ime Pavao IV) i Mikelanđela. Budući da je prikazivao nage osobe, umjetnik je bio osuđen za nemoral i opscenost. Stoga su kardinal Carafa i monsinjor Sernini, ambasador Mantove, organizirali kampanju (poznatu kao Kampanja smokvina lista) protiv Mikelanđela kako bi freske bile cenzurirane.

20. Nage osobe prikazane na freskama kasnije je prebojio umjetnik Daniele iz Voltere koji je zbog toga pogrdno nazvan “majstor gaća”.