Konstantin Simonov
1915.-1979.

Veliki ruski pisac Konstantin Simonov (pravo ime Kiril Mihajlović),rodio se 28.11.1915. u Petrovgradu.
Njegov otac, vojni oficir, napušta Rusiju ubrzo poslje revolucije 1917. godine.
Konstantinova najranija sjećanja bila su vezana za ratni zivot.
Njegova majka, Aleksandra, bila je član jedne od najstarijih ruskih aristokratskih obitelji, ali nije bila bogata.
Nakon smrti Konstantinovog oca,preudala se za drugog vojnog oficira.Očuh mu je bio po pisanju bibliografa jako strog, pa je veliki utjecaj na mladog Konstantina imala majčina strana obitelji.
Svoju prvu pjesmu napisao je u Lenjingradu, kod majčine sestre Sofije, koja je bila književnica.
1931. godine Simonova obitelj seli se u Moskvu, a on se zapošljava u tvornici i tamo radi do 1935.
Prve Konstantinove pesme objavljuju se u novinama 1936. Sudjelovao je u ratu u par navrata na različitim funkcijama.
U njegovom stvaralaštvu druge polovine tridesetih godina osjeća se predosjećaj budućeg rata. Ono se odražava u tematici njegovih djela, u motivima junaštva sovjetskih ljudi i likovima junaka, uvučenih u dramske konflikte.
Prva zbirka pjesama "Pravi ljudi" objavljena je 1938. godine.
Za vrijeme Velikog Otadžbinskog rata Simonov je bio ratni izvjestilac .
Simonov je napisao mnogo kazališnih djela, među kojima posebnu pažnju zaslužuje drama "Povjest jedne ljubavi" objavljena 1940. godine,a drugu objavljuje godinu potom.
Najviše je pisao tokom ratnih godina. Nakon rata, pisao je za novine Pravda.
Mnogo Simonovih radova posvećeni su Valentini Serovoj, koja je bila glumica u usponu. Valentina je bila udata za Anatolija Serova, koji je bio ratni heroj i poginuo je u avionskoj nesreći.
Nakon muževe smrti Valentina je imala mnogo ljubavnika, ali nikog nije volela kao Anatolija i do kraja svog života, nosila je njegovo prezime. Zauvjek nedostižna Valentina bila je Simonova ljubav i velika inspiracija.
Konstantin Simonov je napisao i nekoliko filmskih scenarija po svojim djelima, uključujući "Dane i noći" i "Normandija - Neman" .
Omiljeni književniii žanr Simonova bila je poema. Koristio je taj žanr kako za djela povjesne i vojne tematike,tako i za svoja lirska djela.



Za vrijeme rata pjesnik je napisao svoj prvi roman "Drugovi po oružju",a takođe trilogiju u koju su ušli romani "Živi i mrtvi" , "Vojnici se ne rađaju" i "Posljednje ljeto" . U trilogiji nam je predstavio hroniku glavnih događanja toga vremena, s gledišta učesnika i neposrednog svedoka kroz mnoge godine.
Umro je 28.8.1979. u Moskvi.


Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...

"Čekaj me, i ja ću sigurno doći" je po mišljenju mnogih najlepša ljubavna pesma na svetu ikada napisana. Napisao ju je ruski pisac Konstantin Simonov, a zbog uslova u kojim je nastala ušla je u antologiju.

Potresno