ŠARAN (Cyprinus carpio)





divljak - C. c. morpha regina

ribnjački, golać, unger - C. c. morpha hungaricus

Lokalni nazivi: krap, krmača, dunavski lisac

Max. dužina: do 120cm i preko 40 godina

Max. težina: preko 30 kg

Vreme mresta: od 2. maja do 15. juna



Opis i građa:


Šaran je najznačajnija riba ravničarskih reka kako sa sportskog,tako i sa gastronomskog, a i privrednog aspekta. Od svih riba najčešce se nalazi na našim
trpezama (ribnjački šaran - golać). Ribnjački šaran je selekcionisan da ima što veći prirast uz obilje hrane.
Profil index* divljaka menja se između 3,5 do 4,5, telo mu prikrivaju velike krljušti, cikloidnog tipa. Najčešće imaju 32 do 38 krljušti duž bočne linije, od gore je braon, sa strane zlatno žut, a stomak mu je svetlo žute boje.
Imaju ispred podrepnog i leđnog peraja po jednu veliku bodlju, čije su zadnje ivice nazubljene. Imaju meke zrake bez pravih bodlji. Nedostatak zuba u vilicama nadoknađuju jaki ždrelni zubi. Žaranima nedostaje masno peraje. Iako šaran sazreva već kod užine od 30 cm, on može da dostigne dužinu do 1m i težinu do 28
kg. Šaran ima četiri brka, po dva sa svake strane usta.
Profil index* ribnjačkog šarana je 2 do 2,5.

Navike, stanište, rasprostranjenost:


Poreklom je sa područja između Crnog mora i Kaspijskog mora i Kazahstana. Odatle je prenet u skoro sve umerene vode sveta
Bira obično kanale, jezera, pa i mirnije reke, pa ga stoga u Dunavu ređe nalazimo. Postoji i tzv. Češki šaran, koji takođe spada u ribnjačke šarane. On ima krljušti, ali se mnogo razlikuje po obliku od pravog divljaka. Zdepast je i ima izrazito strma
leđa. Pravi dunavski oklagijaš je riba vretenastog oblika i naseljava gotovo sve nizijske reke. Iz Evrope je preseljen
u Severnu Ameriku i Australiju. Često ga zovu i "dunavski lisac", jer dugo ispituje mamac, pa ga je teško uloviti.

Razmnožavanje:


Mresti se od aprila do maja, kada izbacije od 200000 do 700000 jajašaca koja se razviju za 8 dana.

Mamci i pribor za lov:


U povoljnim uslovima postiže velike težine, ali mu borbenost nije u srazmeri. Zakačen na udicu, brzo se predaje. Uboden na udicu, pronaći će i najmanji zapon da obmota najlon oko njega, a onda zbogom. Na kamenitim delovima reke držaće
se dna da bi najlon prerezao na kamen ili školjku. Njegovo telo je gomila mišića (ne predaje se do poslednjeg časa). Kao svoje stanište, od koga se ređe udaljava, obično bira potopljene panjeve i stabla koja su duže vreme u vodi.
Ovakva drva su načeta crvima, koji su mu, pored školjki i puževa, glavna hrana. Najčešce mesto za lov se pronalazi posmatranjem površine Dunava. Tako se uočavaju karakteristični klobuci koje šaran pravi pri hranjenju. Kada se utvrdi da se radi o potopljenom deblu, na najlon se vezuje samo olovo, pa se pretragom po dnu određuje dubina i položaj potopljenog drveta. Na ovakvim mestima je obično
pogodno koristiti jedan do dva stapa. Riba se uglavnom kreće uz krajeve stabla. Ako ne odredimo tačan položaj stabla i pojedinih grana, sigurno ćemo mnogo više kačiti i kidati najlona i udica, a drmanjem štapa šaran će se rasplašiti.

Štapovi

Za ovakav način ribolova potrebni su izuzetno snažni štapovi, jer je ribu neophodno što pre izdići od dna i potopljenog debla. U suprotnom, šaran će se uplesti u granje, što je unapred izgubljena bitka. Dvodelne "germine" su još uvek nezamenljive, a nemali broj ribolovaca još uvek koristi snažne bambuse. Dugacak štap se više savija, sto je neophodno izbeći, a i pogodan je za lov iz čamca. Na mestima gde su potopljeni panjevi, voda je uglavnom vrlo jaka, pa je potrebno i teže olovo. Idealan štap je duzine 240cm, bacačke tezine 70-150 ili 100-200 grama. Štapovi od karbona, odnosno mešavine karbona i fibera, takode se mogu koristiti.

Najloni

Pošto se ovde ne preporučuje zamaranje dok se riba ne odvoji od stabla, najloni tanji od 0,45mm ne dolaze u obzir. Znači nikako istegljivi, jer se ribi ne sme dati prostora da se negde zavuče. Ipak ne treba ni preterivati, deblji najlon je vidljiviji, a povećava otpor vode, pa je samim tim potrebno stavljati i teže olovo. Šaran je
izuzetno oprezna riba i ako oseti prevelik otpor, nece se prevariti. Nikako ne
stavljati predveze. Jedna udica direktno vezana (bez putila), graničnik obično
od ventil-gumice (najjednostavnija i najjeftinija varijanta) i klizajuće olovo. U zavisnosti od dubine i brzine vode, stavlja se olovo težine 70-120 grama. Kad se lovi šaran nikad ne treba stavljati dve udice zato što se jedna udica uvek uplete u granje.

Mašinice

Pošto ovde popuštanja nema, većina ribolovaca steže kočnicu do kraja, jer ako šaran krene svojim putem, već je pod stablom. Mnogi ribolovci koriste stari način ribarenja na namotače. Možda ce mnogi na ovo odmahnuti glavom, ali ovakav nacin ima svoje prednosti. Mašinice koje se preporučuju za ovaj vid pecanja su Quick 330 i 440, Kardinal 57, 155 i 77, Mitchel 300, 306, 410 takođe i nezaobilazni Shakespear-ov Prezident i Ambideks. Kao što vidite, izuzetno jake mašinice velike snage, uglavnom sa pužnim prenosom.

Udice

Šaran ima veoma meka usta, koja se u borbi lako rascepe, a riba se oslobađa. Oblik šaranske udice vec je uglavnom poznat. To su kratke i široke udice, malo zakrivljene, radi lakšeg kačenja. Vrh običan ili kriv (papagajke), materijal čelik, a u novije doba karbonke laserski ili hemijski oštrene. One su izvanredne za ribolov na kanalima i jezerima, gde nema zapona i gde se riba može do beskraja zamarati. Međutim, u panjevima te udice slobodno zaboravite. Isključivo Mustadove čelicne kovanice dolaze u obzir.
Najpre zbog mnogo veće snage, a potom što su znatno deblje od karbonskih pa teže proseku šaranove usne. Preporučljivi brojevi u lovu su 1/0, 2/0, 3/0. Ako
stavljate manju udicu, znaci 1/0, i riba savije štap, a vi je u kontri ne zakačite odmah, stavljate veću. Taj šaran ima usta da u njih može stati pesnica i mora se što pre izdići od dna pa je potrebna debela udica velike snage.

Prihrana

Prihranjuje se u manjim količinama sa probarenim kukuruzom. Male količine hrane služe samo zato da se šarani naviknu na tu hranu i da je uzimaju bez podozrenja. Riba u panjevima ima dovoljno hrane za razvoj, jer kad bi čekala nasu prihranu slabo bi napredovala. Kukuruz za prihranu mora biti tvrd, jer se u suprotnom
nakupi mnogo bele ribe i rakova. Na takav se kukuruz i peca. Obično se prihranjuje uzvodno 7-10 m od mesta pecanja.

Mamci

Šaran se može loviti na durboka, zelenu glistu, običnu glistu, crviće, noklu (valjak), hlebnu ružu, gnječen hleb, kukuruz (stari i mladi), školjku, rečnog puža, rovca ribicu, baren krompir, pa čak i na tvister. Najbolji mamac od svih je nokla koja se pravi na
sledeći način: 2/3 kukuruznog i 1/3 pšeničnog brašna zamesiti u hladnoj vodi
(po želji obojiti i dodati mirise). U lonac staviti vodu da provri. Od smeše se odmah
prave nokle veličine oraha. Nokle se ubacuju u kipuću vodu i mešaju se
varjačom da se ne zalepe za dno. Kada nokle isplivaju na površinu vade se i stavljaju pod tekuću hladnu vodu. Ovako napravljena nokla kada se baci o pod mora da odskoči bar jedan metar. Dobro pripremljena na udici stoji 2-3 sata, a voda i bela riba teško je skidaju. Školjke i puževi se pripremaju tako sto se očišćeni ostavljaju na jakom suncu da se isuše. Tada postaju kao guma, pa ih bela riba
teže skida. Kuvanjem takođe postaju tvrde, ali se zbog neprijatnog mirisa
preporučuje da se to radi napolju. Od glista u obzir dolazi isključivo zelena ritska,
jer sve ostale odmah napadne bela riba. Šaran će najbolje gristi pred porast
vode, u blagom porastu i opadanju.

izvor:pcelica.co.rs

Šaran




Šaran
Cyprinidae

Razred................pisces
Podrazred...........osteichys
Nadrazred...........teleostei
Red.....................ostariophysi
Podrazred............cyprinoidea
Porodica..............cyprinus
Vrsta....................cyprinus carpio

Cyprinidae su najbrojnija, a ujedno najrasprostranjenija obitelj slatkovodnih voda. U svijetu je poznato više od 2000 raznih vrsta ove obitelji. Obitelj je dobila ime po najvažnijoj ribi ove porodice – šaranu ( Cyprinus Carpio L.).

Cyprinidi pretežno žive u toplim nizinskim vodama, pa takve vode po njima nazivamo cyprinidnim vodama.
Glavna karakteristrika ove obitelji je da u čeljustima nemaju zube. Oni su sami smiješteni u ždrijelu, pa takve zube nazivamo ždrijelnim zubima. Usta su im mala, pa se stražnji usni otvor proteže tek do prednjeg ruba oka.
Nemaju razvijeni želudac, a na njegovom mjestu je tek prošireni dio prednjega crijeva. Dužina crijevnog traka veće je 2 – 2.5 puta od dužine tijela, pa je crijevo uvijeno poput dvostrukog slova S.

Naživ ˝šaran˝

Šaran je ime dao veliki švedski prirodoslovac Linneaus, 1758.godine. latinski naziv šarana je cyprinus i jedini je predstavnik porodice cyprinus u Europi.
Njegovo ime se sastoji od cyprinus (grč.=ciparski) i carpio (ne zna se točno značenje).
Prema Nikoljskom,pored šarana koji živi u Europi, postoji još i podvrsta na dalekom Istoku – cyprinus carpio hamatopterus, koji živi u području Kine (tamo šarani te podvrste dostižu svoju maksimalnu težinu čak i do impresivnih 50tak kilograma).

Šaran (Cyprinus carpio)

Po šaranu je cijeli jedan dio ribljeg roda dobio svoje ime. latinski naziv šarana je Cyprinus carpio, a ribe šaranskog roda zovu se ciprinidi. Čak i određenu vrstu voda, nizinskih, koje sasvim polagano teku, nazivamo ciprinidnim vodama. U toj ribljoj porodici ima na stotine vrsta raznih riba koje žive u južnoj Europi i slatkim vodama Azije, Amerike i Afrike. Njihova je zajednička značajka da u gubici nemaju zube, nego imaju duboku ždrijelu sa svake strane po jednu kost ("ždrijelnicu") i na njoj po nekoliko zuba koji žvaču i potiskuju hranu na ždrijelnu ploču, te je tako drobe i usitnjuju.
U nas postoje riječni (divlji) i pitomi ili ribnjački šaran. Razlikuje se po građi tijela jer je ribnjački zbijenija tijela i višeg hrpta negoli riječni šaran. U ribnjacima ima i potpuno ljuskavih šarana (na slici) i veleljuskavih koji imaju po bokovima velike krupnije ljuske, te maloljuskavih koji imaju povezan niz ljusaka po hrptu od glave do repa i skupinu nepravilno razmještenih ljusaka u području repa, te golih šarana koji su potpuno bez ljuske.


Živi u stajaćim i polako tekućim vodama. Rasprostranjen je i u Europi i u Aziji. U nas ga ima u svim slivovima.
Šaran se mrijesti uglavnom u svibnju i u lipnju, a ako je godina hladna, mrijest se produžuje i kasnije. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. On ima mnogo ikre, ali ima i mnogo neprijatelja koji tu ikru napadaju. Mužjaci i ženke traže zgodna mrijestilišta - plitka mjesta obrasta gustim vodenim biljem. Ženka odlaže jaja na šaš i trave, a mužjaci je prate i oplođuju jajašcima. Kroz tjedan dana izvali se mlađ koji brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 10 do 11 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do kilograma, da bi u četvrtoj godini mogli imati već od 2 do 3 kilograma.
Čini se da je šaran dobroćudna riba, ali je vrlo oprezan i vješt u opasnosti. Ako ga hvatate mrežom, pokušat će se podvući ispod mreže ili je preskočiti. Šarani pamte mjesta gdje im se daje hrana, žilavi su i ot_i, pa i bez vode ne ugibaju tako lako.
Lovi se na različite načine i mamce. Od glista, crva,kruha i žganaca do kukuruza, te modernijih i sofisticiranijih metoda kao što su lov "boilom".
Najbolje je vrijeme za lov ujutro i predveče, kad su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji su mjeseci za lov od srpnja do listopada.
Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velikih vrućina povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uza samu površinu vode. U nas mogu narasti veliki komadi i nerijetko preko 20 kilograma težine.
Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.

Postoje više vrsta šarana:

-izvorni oblik je ljuskavi šaran, vretenastog oblika i potpuno je prekriven ljuskama koje su zlatno-žute boje (takozvani šaran vretenac) tijelo mu je izduženo i bočno spljošteno, dužina tijela može biti i do četiri puta duže od širine tijela
-s vremenom se njegovo tijelo proširilo i evoluiralo u običnog ljuskavog šarana
-uzgojom selekcijama nastali su goli šarani- potpuno bez ljuski ili di koja ljuska koja se javlja na bilo kojem dijelu tupa veleljuskavi šaran
- dužinom bočne peraje, od glave do repa,pruža se jedan red velikih ljusaka, taj red može se udvostručiti i utrostručiti, no uz velike ljuske u bočnoj liniji mogu se pojaviti i male ljuske ispod leđne koi šaran
- vrsta šarana sa ili bez ljuski (ili samo di koja oko hrpta), boje zlatno-crvene boje, nastao kombinaciom gena na pokusnom ribnjičarstvu Szarvas u Mađarskoj

maloljuskavi šaran- po sebi ima koji red ljusaka- na hrtpu, trbuhu i bočnoj liniji; najrašireniji je od svih vrsta

˝albino šaran˝- izmutirani šaran koji nema maslinasto-zelenu boju nego njegova boja je bijelo-siva, ljuske su rijetkost, no i ta vrsta je najrijeđa na svijetu

KAKO SE ŠARANI HRANE?

-> može se lijepo vidjeti na podvodnim filmovima od Korde tima kako se i na koji način šarani hrane.

Suvišno se čini napomenuti kako je poznavanje detalja iz biologije šarana, a pogotovo njihovih hranibnenih navika i načina uzimanja hrane, dragocjeno znanje koje bi svaki malo ozbiljniji ljubitelj šaranskog ribolova morao imati u glavi ako se želi ravnopravno nositi s kraljem nizinskih voda. S druge strane, dugogodišnje ribolovno iskustvo svakom udičaru daje za pravo da u svojoj glavi razvije pretpostavke i stvori vlastitu teoriju o tome kako šaran uzima mamac. Što je ta pretpostavka bliža istini, njegovi su sistemi funkcionalniji, prezentacija mamca uspješnija i, u konačnici, ulovi bolji.

Načini uzimanja hrane

U osnovi šarani uzimaju hranu na tri načina:

1.Usisavanje
Šarani na ovaj način najčešće uzimaju sitniju hranu. Riba prvo zatvara usta, ispušta na škrge vodu i na neki način u usnoj šupljini stvara podtlak pomoću kojeg već prema njenom interesu u usta usiše određenu količinu tvari za koje smatra da su moguća hrana. Jezikom i nepcem ih fiksira i, ako je potrebno, "propuhivanjem" vode još dodatno ispere. Ukoliko okusni receptori koji se nalaze na ribljim usnama, brčićima, unutar usne šupljina, pa i na škrgama, prepoznaju usisani materijal kao hranu, ona prolazi kroz ždrijelo, ako je potrebno usitnjava se ždrijelnim kutnjacima i odlazi u crijeva. (Šaran za razliku od predatorskih riba nema želudac.) A ako uzeta tvar nije prepoznata kao hrana, riba je izbacuje iz usta. Poznato je da su šarani po prirodi vrlo radoznale životinje, a njihov način hranjenja uključuje stalno ispitivanje usisavanjem svega i svačega u njihovoj prirodnoj okolini (na riječnom ili jezerskom dnu).
Na ovaj način se hrane životinje koje nisu imale puno iskustva s ribičima, odnosno iz onih voda gdje nije previše često lovljeno. Riba koja tako uzima hranu u nju ima puno povjerenje. Šaran može usisati hranu s 4 do 5 centimetara udaljenosti, a stručnjaci su čak uspjeli i izmjeriti brzinu usisavanja koja se kreće oko 0,6 m/s.

2. Uzimanje ustima
I ovo je ponekad sasvim prirodan način uzimanja hrane, naročito kada šaran s dna skida neku jače fiksiranu hranu (neke školjke, puževi i sl.). Riba prilazi hrani (koja je obično većih dimenzija), otvara usta, prislanja ih na nju, polagano usisava i guta. I kod uzimanja mamaca s udicom sve ovo se događa u neprekinutom slijedu, naročito ako riba u svojoj skoroj prošlosti nije imala loših iskustava s takovom hranom tj. ako nije na nju ulovljena ili je pobjegla (otkvačila se) s udice.

3. Kombinacija
Šarani koji traže hranu traže je tamo gdje se ona nalazi. Ako ruju po mulju, ustima formiraju nešto kao usisavač te kombinacijom obje tehnike ustima odvaljuju zemlju i mulj, a kasnije tu materiju usisavaju i u ustima fiksiraju, te detektiraju i pročišćuju potencijalni zalogaj.
Poznat je i način kada ribe prema mekšem ili muljevitom dnu upute snažan mlaz vode iz usta koji uskovitla talog na dnu vode, pa kasnije lebdeći sediment s hranom jednostavno posišu.

(Ribicija)

Lov šarana

Ukoliko pokušavate uloviti šarana u vodi koja obiluje brkatom napasti(cverglima),pokušajte pripremiti mamac na sljedeći način:
-Pošto šarana danima hranimo(sa manjom količinom neke aromatične hrane)vjerojatno da će nam mamac "uzeti" neka druga riba prije šarana,pogotovo zato što se šaran uplaši prilikom bućkanja olova u vodu,napravim "mamac sa odgodom"
-na već navezanu udicu na najlon stavim mamac(nebitno lovim li na kukuruz ili bojle)
-Od hrane s kojom sam prihranjivao šarana napravim gustu smjesu pomješanu sa vodom
-u male posudice(npr.kad je neki skup na otvorenom,one plastične šalice za kavu ili za žestoka pića) naspem tu smjesu i u sredinu stavim udicu sa mamcem i zaledim
-sistem lova bi trebao biti sa fiksnim olovom na kraju podveza.
-kad dođete na vodu,izvadite mamac iz posude,zavežete udicu na virblu i zabac
-to je sada komad veličine dječije šake(ovisno o veličini posudice u kojoj ste zaledili)
-pošto je olovo na kraje,udica je odignuta od dna
-cvergli i druge ribe ne mogu uhvatiti udicu jer je ledena kugla prevelika
-u toploj vodi led će se otopiti,hrana bi trebala privući šarana,a prošlo je dovoljno vremena od kada ste zabacili da se šaran smiri i ponovo krene svojim putem,sa većom vjerojatnošću pronalaska vašeg mamca


To je nešto što koristim,pa ako i vama može pomoći,poslužite se!







(Ribicija)

ŠARANI SAMOUBICE




Australija uzvraća udarac - tako bi mogao da glasi naslov epizode o aktuelnom trenutku disperzije populacije šarana širom sveta. Naime, Evropski doseljenici u nove svetove “zadužili” su njihovu floru i faunu lakomislenim nestručnim ubacivanjem mnogih biljnih i životinjskih vrsta sa starog kontinenta, a je najčešće imalo neželjene efekte.

Jedan od takvih primera svakako jeste i poribljavanje severnoameričkih i australijskih voda šaranom. Nije nepoznato da je sada šaran na ta dva kontinenta prava pošast i jedna od najnecenjenijih riba. Ima ga ko šaše, i po principu invazivnosti introdukovanih vrsta on je glavni krivac za potiskivanje autohtonih vrsta. Zvuči poznato, zar ne? Ovakva vrsta “razmene dobara” išla je i u suprotnom smeru, pa je dovela je i do značajnih poremećaja u evropskim biotopima jer su “stručnjaci” trampili šarana za napast u liku i delu riba poput američkog somića, sunčanice, pa i basa. Međunarodna razmena ovog tipa nije se zaustavila samo na tome - bilo je tu prodora i na Daleki istok, tako da danas u svetskim kontinentalnim vodama imamo opšti galimatijas vrsta koje su, izvorno, neprimerene datim podnebljima. Pa kako sada u svemu tome Australija uzvraća udarac, i kome to?
Ribolovački časopisi širom Engleske objavljuju negativne stavove novinara, ribolovaca, pa i stručnjaka povodom namere da se iz Australije u njihovu zemlju uveze poprilična količina šarana i njime nasele određena komercijalna jezera za sportski ribolov. Postoji konsenzus ribolovaca, većine vlasnika komercijalnih ribnjaka tj. jezera za sportski ribolov i uzgajivača riba, da Velikoj Britaniji to nije potrebno, i da sve to nije vredno rizika od unošenja bilo kakvih virusa u njihove vode. Činjenica jeste da se uvoz šarana iz Australije planira potpuno legalno i uz datu saglasnost svih kompetentnih državnih organa, ali ni to ne smiruje duhove britanskih šarandžija. Oni upozoravaju odgovorne na da još ne postoje pouzdani testovi na prisustvo mnogih virusa kod šarana, što je, recimo, slučaj i sa “Sindromom prolećnog uginuća”. Svoj glas protiv podigle su i organizacije i udruženja koji se bave zaštitom autohtonih vrsta i britanskih biotopa. Prvobitno je planirano da prvi desant “Australijanaca” na Britansko ostrvo bude tokom novembra, ali je “dan D” odložen. To nikako ne znači i da je ceo projekat napušten, jer interesi mnogih posrednika u tom poslu su po sredi. Pretpostavlja se da su samo dva Australijanca u taj posao uložili više od 250 000 funti! Pri tome treba imati na umu (ističe se u tekstu u “Angler’s Mail-u”), da su ta sredstva uglavnom uložena u troškove izlova i transporta, jer se do šarana u Australiji dolazi bukvalno džabe.
Poribljavanje je najavljeno kao akcija “donošenja kapitalnih primeraka teških u proseku po dvadesetak kilograma”, međutim, utvrđeno je da preovlađuju primerci takozvanih divljaka od 12-15 kg. Povodom svega toga, argumentu da možda nije sve tako strašno i opasno (ako su već kompetentni organi dali sve saglasnosti), suprotstavlja se isticanje činjenice da je zakonska osnova zasnovana na pravilnicima koji nisu inovirani od 1981. godine, kada je ta oblast prvi put i normirana.
Strah od mogućnosti “uvoza” nepoznatih bolesti pojačan je i saznanjima da se u Australiji mnogo radilo na pronalaženju načina da se suzbije neverovatno širenje šarana. Nedavno je objavljeno da su australijski naučnici pronašli način da stvore “samoubilački gen” koji sprečava ženke šarana da bace, tj. razviju ikru. Engleske šarandžije podilazi jeza pri pomisli na to da bi takav gen mogao da se raširi i po njihovim vodama!
Kao što je već pomenuto u uvodu u ovu priču, Australijanci mrze šarana, zabranjuju njegovo vraćanje u vodu posle ulova i čak to rigorozno sankcionišu. Šaran je u njihovoj zemlji potisnuo neke autohtone vrste koje su danas na rubu opstanka, poput bakalara iz reke Mari. Iako se šaran izlovljava mrežama nalik našim metnicama, to ne daje željene efekte jer se naselio najviše u vode koje se s proleća veoma široko razlivaju, što doprinosi njegovoj boljoj disperziji. U basenu dveju najvećih australijskih reka Mari i Darling, šaran predstavlja 90% riblje populacije! Stoga je u genetska istraživanja “sterilizacije” šarana uloženo oko 200 miliona dolara. Istraživači su za sada “samoubilački gen” u laboratorijskim uslovima uspešno testirali na uzorcima sitnijih šaranskih vrsta.
“Možda je to dobro za Australiju, ali nađe li taj gen put do naše šaranske populacije - loše nam se piše!” - zaključuje engleski ribolovački magazin “Angler’s Mail” u februarskom broju.
Da opisan način brige za sudbinu domaće riblje populacije kod Engleza nije izraz njihove poslovične ostrvske ekscentričnosti i ekskluzivnosti, a pogotovo ne šarandžijske, dokaz je i vest da je vodeća riblja “farma” osuđena da plati kaznu od 5000 funti zbog pokušaja da ilegalno ubaci ribu u jedno od omiljenijih komercijalnih jezera za sportski ribolov.
Poribljavanja se u Velikoj britaniji veoma strogo kontrolišu kako bi se maksimalno zaštitile i domaće vrste i njihova staništa. Zakonskom regulativom pokrivaju se i preventivne mere zaštite od širenja bolesti (infekcija) upravo nestručnim poribljavanjem. U tom smislu nadležni organi su budno pratili i sudbinu zahteva jednog ribolovačkog udruženja da im se deverikom poribe dva jezera. Uz sve neophodne prethodne saglasnosti deverika je naručena od poznatog “Riverfield” ribljeg uzgajališta i to u dve veličine, od 5-15 cm i 15-25 cm. Za obe kategorije bilo je neophodno da se pripreme odgovarajuće potvrde o zdravstvenom stanju ribe, što je dotična farma prenabregla dostavivši dokumentaciju samo za kontigent krupnije deverike. Kada su cisterne sa ribom stigle na mesto poribljavanja sačekali su ih, kako to već zakon u Velikoj Britaniji i nalaže, predstavnici nadležnih inspekcijskih službi koji su obavili neophodne provere uoči samog poribljavanja. U uzetom uzorku pronašli su da je većina riba iz kontigenta sa krupnijom ribom ispod mere i poribljavanje je obustavljeno, a riba vraćena isporučiocu. Na intervenciju vozača cisterne, vlasnik ribljeg uzgajališta je žestoko protestovao, ali mu to nije pomoglo, već je uzorak ribe poslat na dalje laboratorijske analize. Te analize su zatim, ispostavilo se na sudu, pokazale da je više od polovine primeraka iz uzorka zaraženo parazitom Paraergasilus longidigitus, što je već bio dovoljan osnov za odbacivanje bilo kakvih pritužbi. Uz to, savesni inspekcijski organi utvrdili su i da je u uzorku sem deverika bilo i nešto bodorki i kesega.
Sve je to bilo i više nego dovoljno da se primereno kazni čak i riblje uzgajalište koje je, imajući 30-togodišnje iskustvo, postalo svojevrsna institucija!
“Oni su savršeno dobro znali kakav je značaj kontrole poribljavanja i kakvu odgovornu ulogu u svemu tome imaju upravo oni, ko legitimno uzgajalište, za razliku od kojekakvih kauboja u tom poslu”, glasilo je obrazloženje presude.
Kada imam na umu na koji način se kod nas istrebljuje riba, efikasnije od bilo kakvog “samoubilačkog gena” i pogotovo čime i kako se obavlja nazovi stručno poribljavanje, mogu samo da zaključim da je naše podneblje iznjedrilo još jedan paradoks, ovoga puta geografski, pa nam je Australija bliža od Engleske!

(Ribolovački trofej)

Lov šarana u proljeće


Uskoro nam stize proljece, sarandzije su napete, a podmladak jedva ceka da izadje na vodu, ali prije toga bi trebali znati neke osnovne stvari kod ribolova sarana u proljece..

Autor sa jedim od ulova

Iskusnije kolege su spremne i godisnje iskustvo ih je naucilo gdje, kako i na sta treba traziti ribu u proljece, ali za one druge je ovo nepoznata misija i u 90% slucajeva ne bude ulova, ali vrijeme je da se to promijeni, jel da!?
Ako nista drugo makar i jednog od 2-3kg koji je za pocetnike itekako dobar znak i satisfakcija za pocetak sezone.
Prvo da razjasnimo dvije stvari, a prva je da nikad ne podcjenjujete ribu i vodu na kojoj lovite, a druga isto tako vazna, kolege ribolovce.
U prvoj stavci je vazno postovati svog dostojnog protivnika i sacuvati ribe, pogotovo maticne primjerke bez kojih nema malih potomaka.
Ako vec zelite ponijeti ribu, trudite se da to ne bude zenka bar u ovom periodu.
Lov je lov, ali ipak moramo razmisljati za buducnost i vrijeme je da se osvijestimo i krenemo evropskim stopama, a svagdje u svijetu je riba sve manje i manje, bilo to nasa ili neka druga krivica, jedno je sigurno ribe je sve manje i manje.
Ovim malim cinom i pustanjem riba mozemo koliko toliko doprinjeti ocuvanju i obezbijediti sebi, ali i nasim potomcima ugodne trenutke na vodi sa prekrasnim ulovima.
Znam da sam opet malo skrenuo sa teme, ali nekako mi je to stalno u glavi, pogotovo kad vidim kako se neki ribolovci, ako ih tako mogu nazvati ponasaju.
Koji god clanak pocnem da pisem imam jednu dozu bojazni i u podsvijesti mi stalno nesto govori: otkrivas previse tajni, a to moze neko da zloupotrijebi na vodi.
Ipak je ovo ribolovacki blog i red je da se otkriju neke tajne, a bas iz tog razloga uvijek dodam par rijeci o tome kako trebamo cuvati ribe i okolinu.
Da se mi vratimo na temu..
Sto se tice prve stavke da ne podcijenjujete vodu i ribu ma koliko znali teren, nekada je sve obratno jer priroda je cudo, a i svaka riba ima drugacije navike, pogotovo saran divljak, da ne govorimo kako se sve mijenja iz godine u godinu i ribe postaju, ajmo reci inteligentnije jer ih okolina tjera da budu takve.
Druga stavka je da postujete kolege, pogotovo se ovo odnosi na pocetnike u ovom divnom i veoma zanimljivom sportu punom adrenalina, a prva kapitalna riba se nikad ne zaboravlja.

Šećerac je super mamac za proljeće

Mora vam biti jasno da pribor ne lovi ribu vec ribolovac, pribor samo omogucava da svoje ideje sprovedemo u djelo i olaksamo sebi, a i ribama.
Zasto sam ovo napisao, pa iz jednog prostog razloga, nije sve u tome da lupite novac i kupite sve naj modernije, a od ribe ni traga ni glasa.
Treba vam teoretsko, a naj vise prakticno iskustvo steceno na vodi, imajte ovo na umu.
Znam da je ponekad naporno citati duge tekstove, ali ako zelite biti uspjesni i loviti velike ribe, a nemate mogucnost da vas neko edukuje na vodi ili da idete cesto u ribolov, onda je ovo jedino rjesenje.
Citanjem se ne moze nauciti loviti velike ribe, ali kad ste potkovani jakom teorijom onda je sve lakse i vremenom sve ide na bolje.
To je jedan od glavnih razloga koji nam dokazuju cinjenicu da su se preko noci pojavili neki ribolovci koji love krupne ribe, a oni stari i nekad uspjesni sve manje i manje.
Bitno je prihvatiti promjene i prilagoditi se trendu i situaciji, ali sve ima svoje, ali..
Tekstove koje pronadjete na internetu nemojte svatati sasvim ozbiljno, koji god procitate dobro razmislite jer ribolovci imaju jednu veliku manu, a to je da samo slusaju i gledaju sta drugi rade, a ne trude se da nesto sami naprave.
Nisu svi takvi, ali vecina jeste..
Ovaj uvod je mnogo bitan i ako treba procitajte ga par puta da bi ste shvatili smisao jer nemam mogucnost da pisem sve u detalje, ipak je ovo samo clanak, a ne knjiga pa da vam sve objasnim prosto.
No vratimo se mi na proljetni ribolov saran..
Prvo i osnovno je znati, saran je hladnokrvno bice i uglavnom temperatura odredjuje njegovu aktivnost!
Pored aktivnosti ona odredjuje i zonu kretanja sarana koju mnogi zanemaruju u proljetnom ribolovu.
Zona kretanja sarana u proljece je naj cesce prosto receno plicak, ali ne bas u pravom smislu rijeci vec manje dubine oko 1-2 metra maksimalno - u vecini slucajeva.
Plici dijelovi rijeke, jezera, bare, kanala itd.. se brze zagriju od onih dubljih i saran radije boravi na toplijem mjestu za razliku od zime kad je u dubljim dijelovima.
Tokom zime saran izgubi dosta kalorija i ima prirodnu potrebu da ih nadomiri, tj. da se pocne hraniti.
Proljece je vrijeme kad fauna dna i bilje nisu jos razvijeni u dovoljnim kolicinama pa sarani aktivno tragaju za bilo kakvim zalogajem.
Pretezno mamce uzima bez opreza, ali samo na laksim vodama, odnosno onim na kojima ima manje ribolovaca gdje riba nema losa iskustva.
Kad se voda zagrije na barem 10 i vise celzijusa, u plicacima pocne da se radja zivot i obiluje raznim zivim organizmima koji su hrana svim drugim ribama pa i saranu.
Glavna stvar je odabrati mjesto za lov, a u proljece su to bez sumnje plici osuncani dijelovi gdje je voda toplija.
Odabrati mjesto za lov je glavna stavka u lovu sarana uopsteno, a takodje i u proljece.
Jedan poseban clanak cu napisati samo o odabiru pozicija jer je to naj bitnije u lovu krupnih riba.
Kako pronaci poziciju za lov sarana u proljece nije neka naucna fantastika, ali za neiskusne je priblizno tome.
Proljece je varljivo i treba obratiti paznju na mnoge stvari, ali da nebih mnogo davio napisat cu one osnovne.
Pored svega navedenog treba obratiti paznju i na znakove na vodi, a to je da pratimo pozicije nebili primjetili kupanje - izbacivanje ribe, mjehurice na povrsini, zamucene dijelove i druge stvari koje nam daju do znanja da se riba tuda krece.
Sarani se u proljece okupljaju u veca jata i stalno se lagano krecu u potrazi za hranom.
Kada su vremenske prilike stabilne (Toplije), skoncentrisani su oko plicih mjesta zakrcenih raznim podvodnim preprekama, muljevitih zona bogatim crvicima, glistama, insektima i drugim larvama te blagim kosinama prekrivenim vodenim travama itd..

Boile sa alkoholnim aromama su top mamac

Imajte na umu da je dovoljan i mali pad temperature pa da se sarani presele nazad u dubinu, tj dublje dijelove, a vec poslije nekoliko suncanih sati ponovo se vracaju u plice i toplije dijelove pretezno uz obalu, a jos povoljnije je kad na udaljenom mjestu od obale imaju neko ostrvce sa vegetacijom ili neki sprud jer se tu osjecaju sigurnije nego da tumaraju uz obalu gdje je buka, ako je uopste ima.
Ova tajna je moje glavno oruzije u lovu sarana tokom proljeca, a imam i lukav pristup, ali to cu u nastavka teksta bolje objasniti kad dodjemo do mamaca i sistema.
Pracenje duvanja vjetra je takodje bitno, a ono odredjuje naj bolju poziciju za ribolovca i poziciju za plasiranje mamca.
Idealno mjesto za lov je strana na kojoj vjetar nabija blage talase uz obalu jer vjetar bukvalno gura topli povrsinski slov vode ka obali i odbija se o nju pa se blago vraca nazad cineci dvije pogodne stvari za ribu.
Prva je da stvara dublji sloj toplije vode pri povratku kad se odbije od obalu, a druga je da isto tako nanosi cestice hrane koja dodatno mami ribu da se krece u tim dijelovima - zonama.
Sve navedeno nam govori i to da moramo biti izuzetno tihi bez buke i govora, cak i sa sto manje kretanja jer nas riba veoma lako uoci i nestane bez traga, ako i ne pobjegne sigurni budite da krupnije ribe nece uzeti mamac, ako se i desi uzimanje onda ce to biti neki manji sarancic, a to nam nije cilj.
Sto se tice amura u proljece on je malo drugaciji i rijetko kad je aktivan dok voda ne dostigne makar 15 stepeni.
Ako je zima bila duga i hladna onda je lov sveden na minimum, ali ako imamo rano proljece sa toplim intervalima i svakodnevnim povecanjem temperature ili makar odrzavanje iste, e onda su sanse za ulov vece.
Veoma topla proljeca mogu da postanu top sezone za lov sarana, ali do lovostaja koji je pretezno na svim vodama u proslosti bio od 1.4 pa do 1.6, dok na komercijalnim jezerima i nekim vodama je potpuno drugacije sto trebate dobro provjeriti prije nego se uputite na isto.
Lovostaji se stalno mijenjaju pa nije lose da se informisete.
Mamci i sistemi za lov u proljece:
Vecina kolega ima misljenje da u proljece bolje rade vocne arome dok u ljeto mesne, ali to nije u potpunosti tacno vec se treba pridrzavati sastava aroma, tj. da nam u proljece arome budu na bazi alkohola, a nikako na bazi ulja jer se iste sporo otvaraju u hladnijoj vodi dok alkoholne imaju bolji ucinak.
Da li ce vas miks za bojle biti na bazi pticije hrane koja se naj bolje pokazala, a za njom ne zaostaju ni miksevi sa ribljim brasnom, raznim biskvitima itd. to odlucuje sam ribolovac od svojih mogucnosti, ali svaka bi trebalo da bude sa sto vise hranjive vrijednosti, odnosno HNV..
Za proljece su se do sad najbolje pokazale slatkaste arome bilo da se radi o banani, medu, ananasu, vaniliji cokoladi itd..
U svakom slucaju treba imati vise aroma u ponudi kako bi pronasli koja naj bolje radi.
Suprotno tome ja licno sam imao dobre rezultate i sa robin red, sa ljutom ili slatkom paprikom, biberom itd..
Sve zavisi od vode do vode i procjene ribolovca.
Sto se tice boje mamca, nije lose da su malo upadljiviji kako bi ih riba lakse detetkovala i pronasla, ali to ponegdje zna da ima kontra efekat.
Ako je dno travnato ili muljevito preporucujem popup montazu sa izdignutim mamcem.
Sto se tice recepata i dodatnih savjeta za proljetni lov sarana to tek slijedi pa obavezno redovno posjecujte nas blog.
Vec sam vam spremio par dobrih i provjerenih recepata za boile u proljece.
Takodje su dobri prirodni mamci poput kukuruza (dobro kuhanog ili iz konzerve), hljeba, crvica, glista, pure itd..
Kojim god mamcem lovili u proljece, prihrana ne smije da bude obilna!
Cilj nam je privuci ribu, a ne nahraniti.
Izuzetna stvar za primamljivanje su peleti koji stvore tepih od sitnih cestica koje brzo privuku ribu, ali je ne mogu zasititi, a prilikom pretrazivanja probat ce i nase mamace.
Naravno u istim treba da bude plasirana i manja kolicina mamaca na koje lovimo.

Lov fiderom je itekako dobar u proljece ili sa fider primamom, a ja obavezno koristim Masterbih feeder.

Masterbih Feeder primama je ubojito oruzije za lov svih vrsta riba, tako i sarana, a fantasticno se pokazala u proljece.

Ubitacni Masterbih Feeder

Ko zeli da prodje jeftinije, a sa fenomelnalnim ulovima savjet vam je da probate Masterbih Feeder primamu.
Ova primama moze da se koristi sama ili pomijesana sa raznim peletima, boilama, kukuruzom, obogacena crvicima, sjeckanim glistama i drugim mamcima na koje planiramo loviti.
Njen ucinak je sledeci: pod vodom stvara oblak i tepih sitnih hranjivih cestica i veoma brzo privlaci ribu koja se njima hrani, a ujedno unosi i apetit stimulatore tj. izgladnjivace koje ih cine jos gladnijim.
Prilikom neopreznog, brzog i bahatog trazenja zalogaja, saran bez razmisljanja kupi sve sto mu se nadje u toj zoni, a tako i nase mamce pa su grizevi veoma ucestali, a dinamican ribolov i ulovi ne izostaju.
Sa samo jednim fider pakovanjem od 1 kg mozete loviti i do 4 dana u proljece sto je veoma jeftino, a ubitacno.
Kako se temperatura vode povecava tako se poboljsava i metabolizam sarana te se on brze i vise hrani.
U suprotnom veoma se brzo zasiti sa malom kolicinom hrane, a nama nije cilj nahraniti ribu vec je namamiti na nas mamac i upecati je.
Ako su uzimanja - grizevi ucestaliji u toplijoj vodi ravnomjerno treba povecavati doze prihranjivanja, malo, ali cesto.
Odlican trik je i koristiti se PVA trikovima, vodotopivim materijalima o kojima smo vec pisali na blogu.
Sto se tice sistema za lov, oni trebaju da su nesto laganiji i osjetljiviji, a jako dobro kamuflirani.
Odabir pribora morate prilagoditi i terenu, uslovima te velicinama ribe koju ocekujete, a imajte na pameti da je saran itekako borben u proljece, pa moze se reci ponekad i naj borbeniji u zavisnosti od vode do vode i uslova.
Manji mamci su se pokazali boljim za proljetni lov, a samim tim i manje šaranske udice dok šaransko olovo zavisi od daljine na kojoj lovimo te uslova na vodi.
Ako lovite blizu obale trudite se da vas najlon bude sto neprimjetniji, a mozete se posluziti i sa olovom - back lead koje ce vam najlon spustiti na dno kako riba nebi zapela za njega i pobjegla sa odabrane pozicije.
Grizevi su izuzetno agresivni pa vodite racuna da ne ostanete bez stapa ili da prodjete sa ostecenjima istog ako ga riba izbije sa nosaca, raslji, rod poda ili sta vec koristite.
Rolna mora da bude opustena, a naj bolje ako ima baitrunner-slobodni hod, e onda ste mirni.
Budite izuzetno tihi i vjerujte u sebe.
Bistro.


Autor: Ostojic Boris

Samo uz pomoć štapa i udice izvukli šarana teškog čak 61 kg

Za svjetski rekord potrebno je da ribič ulovi ribu sam uz pomoć štapa s koloturom, a vaga mora imati prethodni certifikat





LONDON - Dvojica britanskih ribiča uhvatila su na Tajlandu vjerojatnog novog svjetskog rekordera - sijamskog šarana od 61 kilograma, prenose britanski mediji.

Keithu Williamsu i Stuartu Gillhamu posrećilo se 10. listopada na 56. Williamsov rođendan nakon 25-minutne borbe uloviti na udicu šarana u blizini Krabija u južnom dijelu zemlje.

Dvojac sada čeka potvrdu udruženja International Game Fish Association (IGFA) iz SAD-a da je srušio raniji rekord iz 12. ožujka 2004.

Za svjetski rekord potrebno je da ribič ulovi ribu sam uz pomoć štapa s koloturom, a vaga mora imati prethodni certifikat. Mjeri se i duljina i opseg ribe.

Za postavljanje novog rekorda potrebni su i neovisni svjedoci a ribič mora ovjeriti izjavu da je pošteno uhvatio ribu.


(Jutarnji.hr)

Ribolov šarana



Taj hrabri i snažni borac na udici, ali i delikates na trpezi – naravno uz uslov da nije tovljen, živi samo u rekama crnomorskog sliva do regiona mrene, ali i u jezerima sve do 400 metara nadmorske visine, zatim u barama, mrtvajama i ritovima. Razmnožava se na plavnim zonama sa bujnom vegetacijom na koju lepi ikru. Plodnost ženki je fantastična, jer u tri navrata u periodu mresta položi i do milion jajašca.

Ekonomska vrednost mu je velika u privrednom ribolovu, ali ništa manje nije značajan i u sportsko-turističkom pogledu. Prenet je iz Srednje Azije, a aklimatizovao se u svim zemljama sveta. Uglavnom se gaji u ribnjacima, ali kao što rekoh, ima ga i u donjim tokovima većih nizijskih reka. Ukrštanjem i selekcijama javlja se u nekoliko podvrsta od kojih su najkarakterističnije tri. SARANŠaran, poznatiji kod nas kao divljak, ili savski šaran, sav je u krljuštima i sa znatno izduženijim i vretenastijim telom. Njegov sabrat „špigler“ manje je aerodinamičan od divljaka i sa nepravilno raspoređenim krupnim krljuštima, uglavnom duž bočne linije i leđa, ispod škržnih poklopaca i u blizini repnog peraja. Drugi rođak divljaka „lederer“ gotovo je bez krljušti, ali sa nešto manjom glavom.
Trogodišnji šaran dugačak je 30-50cm, težak 800 grama do 3 kilograma. Najveći do sada poznati primerak je dug 120cm i težak tačno 32 kilograma. Mora se priznati da su takvi kolosi retkost, a biće sve ređi u rekama koje su sve manje (zbog zagađenja) gostoprimljive za kvalitetnu, i na promene osetljivu ribu.
Mresti se od maja do jula pri čemu traži priliku i topliju vodu. Polna zrelost mu nastupa već pri dužini od oko 30cm. Njegova mlađ se u početku hrani planktonima, a kasnije podvodnim biljkama, ali i ikrom drugih riba i vodenim životinjicama koje žive na dnu.
Nije na odmet napomenuti da šaran u vreme mresta ne uzima hranu, ili to čini vrlo retko.
Ova izuzetno sportska riba veoma je nepoverljiva i plašljiva, a uz to i jako oprezna. Smeta joj svaka buka, čak i koraci ribolovaca na obali. Najradije bira duboka i skrovita mesta oko podvodnih krševa, trske, a često je gost i na podvodnim livadama gde izlazi na pašu. Poput svinje rije po mulju tražeći larve vodenih insekata i druge vodene životinjice. U vodama deficitarnim prirodnom hranom napada čak i otpatke toplokrvnih životinja. Stalna skrovišta napušta, uglavnom, kad se voda zamuti. Hranu tada traži blizu obale i na plićacima ili izlazi u površinske slojeve vode, ali izbegava maticu.
Među sportskim ribolovcima šaran važi kao najistrajniji i najžilaviji borac ako se izuzme beli amur i tolstolobik (debeločelac). Jer, uhvaćen na udicu, najrazličitijim manevrima i zadivljujućom snagom nastoji da se oslobodi. U tim trenucima svaka brzopletost, nervoza ili pokušaj da šarana bez zamaranja izvučete, mogu samo da smetaju.
Lov šarana počinje od ranog proleća. Glavna sezona je kraj leta. Međutim, dobri ribolovni rezultati postižu se i petnaestak dana nakon mrešćenja. Nailaskom hladnih kiša, slane i pravih mrazeva, šaran se sprema na zimovanje. U grupama traži duboka i muljevita mesta za krtog. Zariveni u mulj jedan do drugog, prespavaju zimu, pri čemu im masno tkivo nakupljeno tokom leta, obezbeđuje neophodne životne potrebe do prolećnog buđenja.
Šaran se uglavnom lovi dubinski – na čekanje. Ali, dobri rezultati na mirnim vodama postižu se i lovom na plovak, pogotovo ako se dubina mamca podesi u slojeve vode kojima se tog dana šaran kreće. U ribnjacima, na kanalima i uopšte na tihim vodama, olovni uteg treba da je što manji i obavezno klizajući. Ovo zbog toga što šaran obavezno ispituje, njuši i lizuće mamac sve dok se ne uveri da mu ne „preti“ nikakva opasnost, tada grabi mamac i guta u pokretu. Ako oseti bilo kakav otpor (prevelika težina utega) izbacuje mamac i odlazi što je moguće dalje od mesta gde je poplašen.

Na tekućim vodama šarana treba tražiti tamo gde je podvodno kamenje i ilovačasto, ali nikako muljevito dno. Šaran izbegava mulj i jake matice. Obično je u društvu deverike i platikom. Za bolji ribolov na tekućim i mirnim vodama preporučuje se prihranjivanje. Na mirnim mestima hrana se razbacuje na uskom prostoru, ali u tekućoj vodi stavlja se u žičanu mrežicu ili vrećicu od retkog materijala, koja se potapa nekoliko metara uzvodno od mesta gde se šaran nalazi.

Ako je dno muljevito čestice hrane bi se izgubile u mulju, zato se pribegava visećim (plivajućim) mrežicama s hranom.Uspešno se za prihranjivanje koriste i zemljane lopte veličine čovečije pesnice izmešane sa hlebom, kukuruzom, pšenicom itd. Sve u svemu, prevladava mišljenje da šarana treba primamiti, a nikako tražiti. Prihranjivanje je najuspešnije raskvašenim hlebom, kukuruzom, gnječenim kuvanim krompirom, graškom, konopljanim semenom i pšenicom, bar na dan-dva ranije nego se zabace udice.
Mnogi sportski ribolovci greše kad u lovu na šarana previše nategnu špule na čekrku. U takvim prilikama krupniji primerci kidaju ribolovni konac deblji i od 0.7mm, jer se težina više nego utrostruči prilikom snažnog trzaja. Zato špulna treba da je blago nategnuta – da „driluje“ i pri opterećenju od samo jednog kilograma. Kasnije kad uhvaćenog šarana zamarate postepeno špulnu pritežete ili otpuštate u zavisnosti od otpora koji uhvaćena riba pruža. Lov ovog snažnog borca gotovo je nezamisliv bez meredova – mreže prihvatilice, jer najjači otpor daje u trenutku kada oseti blizinu obale. Taj očajnički pokušaj da spase život treba osujetiti meredovom.
Na stajaćim vodama dobar je mamac korica hleba, uveče i tokom noći (uz uslov da je noćni ribolov dozvoljen). Veličina korice je 2x2 cm, koju sa unutrašnje strane treba probušiti alkicom trokrake udice i nju zakačiti za karabinjer, a vrhove udice utisnuti u sredinu hleba sve dok ne osetite pod prstima da će probiti udicu. Ovaj način ribolova se obavlja bez upotrebe olovnog utega i bez plovka. Kratkim potapanjem montirane korice u vodu, postižete veću težinu mamca i duži zabačaj. U ovakvim prilikama dobro dođe i na sredini probušena kocka šećera kao uteg. Pre početka lova ovim načinom, bacite desetak komadića hleba nek plivaju na mestu pecanja. Zapamtite, neophodna je tišina bez bata nogu, svetlucanja baterijskom lampom, šibicom, cigaretom...
Da je šaran došao na mesto pecanja saznaćete čim čujete coktanje. On najpre kupi mrvice koje otpadaju od bačenog hleba, a onda kreće prema izvoru mrvica – većim komadićima, koje poput usisivača za prašinu uvlači u se. Posmatranjem trbuha ribolovnog konca, ili reflektujućeg staniola na vrhu štapa registrujete ugriz. Ulovljenog šarana izvlačite sa što manje buke. Nikako na štapove ne stavljajte praporce ili nekakve druge zvučne signalizatore.
Hranu na površini vode uzimaju sve dok traje mrak.
Mamci: Mlad ili kuvan stari kukuruz, kuvana pšenica, upola bareni krompir, zeleni grašak, crvena glista, larva vodene bube, bareni pasulj, hlebni valjci, za krupnije primerke komadići sitne ribe, puževi golaći, pa i voće: jagoda, malina, dudinja.
U zatvorenim vodama šaran će pre doći na običan valjak od hleba, kukuruz, krompir i voće, ali na rekama efikasniji su valjci od žutog kukuruznog brašna sa dodacima.

(Forum o ribolovu i nautici)

Prihranjivanje šarana



Jedan od najvažnijih segmenata ribolovnog pristupa i neizostavan dio ribolovne strategije je svakako samo prihranjivanje.

Šaran jede sve

Prihranjivanje je postupak kojim pokušavamo ribama olakšati potragu za hranom nudeći joj određenu vrstu hrane. Šaran je jatna riba. Samo jato može se sastojati od 5 do x riba. Osim u jatu, šarane možemo naći i kao samce i u parovima. Zašto je to važno? Ne samo da veći broj riba na hranilištu povećava šansu da će šaran prije naći mamac, nego i prisustvo jata ostalim ribama daje sigurnost da bez straha prihvate mamac.

Pošto šaran jako dobro pamti mjesta gdje pronalazi hranu, lako možemo zaključiti da i često obilazi takva mjesta. Pošto u pojedninim slučajevima postoji nemogućnost konstantne prisutnosti prirodne hrane u šaranovoj okolini, u pojedinim dijelovima godine prihrana mora biti izbalansirana tako da namiri sve njegove potrebe za energijom. Ovdje postoje različite teorije, a po jednoj šaran uopće ne traži visokoproteinsku hranu već samo onu bogatu energetskom vrijednošću, ugljikohidratima i mastima (moš mislit ) ... Ali, činjenica da je šaran svejed, te podjednako voli hranu biljnog i životinjskog porijekla, daje naslutiti da bi se kod pripreme prihrane i mamaca trebalo obratiti pažnju i na to.

Kvaliteta prihrane

Važno je da hrana koju planiramo bacati u vodu mora biti dobro pripremljena i svježa. Obratiti posebnu pažnju da hrana bude što lakše probavljiva za šarana, jer što prije je hrana probavljena, prije će ponovo biti gladan.

Da bi sam postupak hranjenja dugoročno imao efekta, prije početka bilo kakvog hranjenja postoji jedna shemu koja nam pomaže pri odabiru mjesta, količini hrane i zadanim ciljevima. Kao prvo treba dobro poznavati karakteristike vode na kojoj planiramo loviti, znati kojih sve ribljih vrsta ima u vodi i veličinu njihovih populacija, a važna su i dosadašnja iskustva u lovu šarana na toj vodi.

Pa u nastavku razmotrimo koji su utjecajni elementi kvalitetne prihrane.

1. KARAKTERISTIKE VODE



Veličina vodene površine

Na velikim vodama u kojima nema previše hrane riba je naravno u stalnoj potrazi za njom. Ima situacija da "sjedne" na hranilište, te ukoliko se takve pozicije ne održavaju kontinuiranim prihranjivanjem, riba odlazi dalje i zna proteći poprilično vrijeme dok se opet ne vrati na hranilište. Ovakve situacije se uglavnom viđaju na akumulacijama. Velike vodene površine ne idu na ruku u odabiru kvalitetnog hranilišta, a bez potrebne opreme poput čamca i eho sonara pronalazak ribljih pozicija postaje prava noćna mora.

Utjecaj Sunca i vjetra

U proljeće sunčanije i pliće strane imaju prioritet kod šarana za odabir pozicije za mrijest, jer sunce pomaže razvoju prirodne hrane u vodi, a vjetar unosi i pokreće cikluse prirodnog lanca prehrane u vodi. Ljeti vjetar zagrijava vodu, a zimi hladi. Prilikom recimo jakog vjetra otežano je hranjenje na velikim daljinama. Sami šarani jako vole pojedine smjerove vjetra , a od nekih se skrivaju u zaklone, pa na to treba obratiti pažnju prilikom ribolova u takvim uvjetima.

Vodostaj

Šaran drugačije reagira kod pada ili rasta vodostaja , ali to ovisi od vode do vode. Sam vodostaj utječe i na temperaturu vode jer dolazi do miješanja različitih temperatura vode, ali unosi i kisik u vodu.

Pristupačnost obale

Tamo gdje obalu nadvisuju stabla, gdje ima i granja u vodi, a ispod je dubina, tamo se nalaze dobre pozicije za prihranjivanje i sam lov šarana. Postoje blage obale s postepenim padom, što nam olakšava lov i postavljanje kampa, ali i samo prihranjivanje. Sam izgled obale kod ribolovca ima velikog utjecaja na odabir lovnog mjesta, izbor hranilišta i tehniku prihranjivanja.

Dubina

Dubina neke vode definira prirodne migracije riba. Šaran se u različitim dijelovima godine zadržava u plićim ili u dubljim dijelovima, a to je opet različito od vode do vode. Negdje je dubina od 2 m u ljetnim mjesecima pravi izbor, a na drugoj vodi je ovakav odabir totalni promašaj. Prihranjivanje ovisi o dubini ukoliko hranimo rastresitim mamcima. Ako je veća dubina, hrani treba duže vrijeme da padne na dno, a vodena struja tu hranu zna raširiti uokolo. PIići dijelovi vode najčešće imaju i veću prozirnost, pa nas riba lakše uočava .

Konfiguracija dna

Izgled samog dna je najvažnija stvar u kompletnom odabiru hranilišta. Konfiguracija dna definira mogući izgled ribljih staza, mjesta zadržavanja, utječe na tehniku lova i prezentaciju mamca.

Količina prirodne hrane u vodi

To utječe na odabir vrste hrane kojom prihranjujem, njezinu pripremu, hranjivu vrijednost, te količinu prihrane u vrijeme hranjenja i lova, te je povezana s godišnjim dobima i brojnošću ostalih riba u vodi pa vrijednosti variraju.

Količina i vrsta prirodnih zaklona

U blizini prirodnih prepreka, u što spadaju panjevi, potopljene šume, granje, veliki pojasevi trave, lopoča i sl. vrlo su dobra mjesta za ribolov šarana jer ih šarani doslovno obožavaju. Osim što im pružaju zaklon i sigurnost, prepuni su izvora prirodne hrane, a to može biti dodatni plus pri odabiru potencijalnog hranilišta.

Količina buke

Ovdje ćemo u obzir uzeti buku koju stvaraju ribiči, te razna vozila i strojevi u blizini vode ili na njoj. Ponekad šarani izbjegavaju bilo kakvu buku, a nekada ih to ne smeta, sve ovisi o njihovim navikama u određenoj vodi. Buka nam može pomoći tako da potražimo mjesto gdje je nema ili pak da idemo baš kod samog njenog izvora - kupališta kada tamo više nema ljudi ili blizina mjesta vađenja mineralnih sirovina, šljunka, pijeska ili gline. Takva mjesta šaran voli jer se podigne dosta mulja i time mu je olakšano pronalaženje izvora prirodne hrane.