Мајка Божја с Дететом, св. Аном и јагњетом, 1510
уље на платну, 168 × 112 cm, Лувр, Париз.


[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Sveti Jovan Krstitelj

[You must be registered and logged in to see this image.]


AUTOR:Leonardo Da Vinci (1452-1519)
NAZIV SLIKE: Poklonstvo kraljeva
VRIJEME I MJESTO NASTANKA: 1481. godina, Firenza
DIMENZIJE: 246,7 x 243,5 cm
Ovo je prva Da Vincieva samostalna, ali ujedno i revolucionarna slika.
Djelo je ostalo nedovršeno kada se umjetnik 1482. preselio u Milano.
Slika se čuva u Galleria degli Uffizi u Firenzi.
TEHNIKA I TEHNOLOGIJA: ulje na drvetu. Kompozicija se odlikuje geometrijskim redom i precizno izgrađenim prostorom u perspektivi. Leonardo ne razmišlja o konturama već o trodimenzinalnim tijelima, koja postaju vidljiva u većem ili manjem stupnju zahvaljujući svjetlosti koja ih obasjava. U pejzažima koji su u sjeni oblici su nedovršeni, njihove konture mogu se samo naslutiti. Pri ovakvoj metodi oblikovanja (nazvanoj chiaroscuro, “svjetlo- tama”) likovi više nisu odvojeni jedno od drugih, već su spojeni u jedno novo slikarsko jedinstvo.

TEMA:Slika prikazuje dolazak Kraljeva Bogorodici i Isusu.
U središtu slike sjedi Bogorodica s malim Isusom, ispred kamene uzvisine iz koje rastu dva drveta. Tri kralja, koja su na svojem putu s istoka pratili Betlehemsku zvijezdu, klanjaju se Isusu koji sjedi u majčinu krilu. Prvi kralj, Gašpar, prikazan s lijeve strane, duboko se klanja Majci i Isusu. U desnoj strani drugi kralj, vjerojatno Baltazar, sa strahopoštovanjem je pao na zemlju. Dok pruža svoje darove Isus ga blagoslivlja. Treći najmlađi kralj, vjerojatno Melkior, prikazan je u prvom planu slike, uzdignute glave. Mnogi drugi likovi okupljeni su u polukrugu oko Bogorodice: Među njima Josip (starac uz lijevi rub slike ili bradati starac iza Bogorodice) te mnogi ljudi, članovi kraljevske pratnje. Vidljivi su različiti pokreti i geste prikazanih figura. Večina ih je usredotočena na Bogorodicu i dijete, dok neki gledaju u nebo, možda u betlehemsku zvijezdu. Kraljevi kleče, a ostale prisutne osobe, ispružene kao da se zaštičuju od svjetla Djevice i djeteta, stoje u temelju idealne piramide čiji vrhunac naznačava Djevica. Prazan prostor što ju okružuje pretvara ljudsko u božansko. Svjetlo, veliki gospodar, pobjeđuje u svojoj dijalektičkoj borbi s tminom: magloviti obrisi lica i draperije više su spiritualno treperenje nego blagi chiaroscuro. Desno postavljeni pastir koji gleda van slike uzima se kao mladalački samoportret Leonarda da Vincia.

Dok se figure u prednjem planu slike zbijaju oko Bogorodice, ljudi i životinje iz kraljevske pratnje raspršeni su po stražnjem djelu slike. U stražnjem planu vidimo ruševine kralja Davida, što je aluzija na starozavjetne Kristove pretke. Dvije mladice koje rastu na ruševinama palače kralja Davida pandan su paru stabala iza Bogorodice i Krista, a mogu se tumačiti kao simboli novoga doba mira i milosti Božje koje će uslijediti nakon Kristova rođenja.
Na kraju, dva propeta konja u stražnjem dijelu slike koji izgledaju kao da su jahači u borbi, možda su aluzija na legendu prema kojoj su tri kralja nekada bili ljuti protivnici. Pomirili su se, kao i čitavi svijet tek poslije čudesnog putovanja, nakon što su vidjeli dolazak Spasitelja. Propeti, suprostavljeni konji su tada aluzija na njihovo prijašnje neprijateljstvo, snažan kontrast početku razdoblja mira predstavljenog u prednjem dijelu slike. Podjelom prostora slike na prednji i stražnji plan, Leonardo stvara jasnu granicu između razdoblja prije i poslije dolaska Krista.

Pronađena Da Vinčijeva freska?
Izvor: Tanjug

Italijanski istraživači tvrde da su pronašli tragove monumentalnog dela Leonarda da Vinčija (1452-1519), izgubljenog pre 400 godina, u sakrivenom zidu u jednoj palati u Firenci.


Tragovi, prikupljeni pomoću sićušnih sondi provučenih kroz rupe u zidu koji prekriva fresku u raskošnom holu firentinske gradske većnice Palazzo Vecchio, sadrže isti crni pigment koji je renesansni majstor koristio i prilikom rada na Mona Lizi, naveli su danas vođe ovog projekta.

Istraživanje je pokrenuto na inicijativu Mauricija Saračinija, profesora istorije umetnosti na Univerzitetu u San Dijegu, koji je bio inspiracija Denu Braunu za jednog od svojih junaka u bestseleru "Da Vinčijev kod".

"Ovi podaci su jako ohrabrujući", kazao je Saračini, koji u potrazi za izgubljenom Da Vinčijevom freskom koristi najsavremeniju tehnologiju.

"Iako smo i dalje u preliminarnoj fazi istraživanja i ostaje nam još puno toga da obavimo kako bismo rešili ovu misteriju, podaci potvrdjuju da smo na pravom putu", dodao je on.

Sonde su u sakrivenom zidu otkrile i crveni lak i smeđi pigment, kao i šupljinu između starog i novog zida.

Obraćajući se novinarima na konferenciji za štampu u Firenci, istoričari su istakli da njihovo istraživanje još uvek nije "stopostotno" potvrdilo postojanje freske i da je neophodno obaviti dodatne hemijske analize.

Veruje se da je Da Vinči počeo da radi na fresci "Bitka kod Angijarija", za koju neki tvrde da je njegovo najvrednije delo, 1505. godine, ali da je nikada nije završio zbog problema sa uljanim bojama.

Prilikom renoviranja prostorije, jedan drugi veliki italijanski majstor, Đorđo Vasari, dobio je zadatak da na tom istom zidu naslika svoju fresku "Bitka kod Marčana".

Saračini veruje da Vasari (1511-1574) nije želeo da uništi Da Vinčijevo delo, te da ga je umesto toga prekrio novim zidom od opeke na kojem je potom naslikao svoju fresku. Svoju teoriju potkrepljuje činjenicom da jedan vojnik na Vasarijevoj fresci drži malu zastavicu s porukom "Ko traži, taj i nađe".

Istraživanje, koje je delom finansiralo Društvo Nacionalne geografije u Vašingtonu, prošle godine je izazvalo brojne kontroverze i čak je bilo predmet policijske istrage, jer su istraživači napravili šest malih rupa u Vasarijevoj fresci kako bi doprli do sakrivenog zida.

Pojedini stručnjaci su se, naime, usprotivili projektu, tvrdeći kako nema smisla uništavati jedno umetničko delo na temelju nagađanja da se ispod njega možda nalazi drugo.

Rekonstrukcija slike Leonarda da Vinčija koju je napravio Peter Paul Rubens na osnovu sačuvanih tragova originala, nalazi se u pariskom Luvru.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mona Lisa je zapravo portret mladog da Vincijevog ljubavnika?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Foto: Ilustracija

PREMA najnovijim tvrdnjama talijanskih povjesničara, Mona Lisa je zapravo portret mladog ljubavnika Leonarda da Vincija, a ne Lise Gherardini, supruge bogatog firentinskog trgovca.

Silvano Vinceti, predsjednik talijanskog Nacionalnog odbora za kulturno naslijeđe, tvrdi da je na poznatoj slici slavnog umjetnika zapravo Salai, pravim imenom Gian Giacomo Caprotti, mladi umjetnik koji je s Da Vincijem radio 25 godina. Vinceti navodi i kako su dvojica umjetnika imali "specijalni odnos" pa je osim kao model i muza za nekoliko slika, Salai poslužio Da Vinciju i kao ljubavnik. Te svoje tvrdnje Vinceti temelji na nedavnom otkriću "Da Vincijevog koda" u Mona Lisinim očima. Kaže kako je analizom digitalne kopije slike u visokoj rezoluciji otkriveno da su Mona Lisi u oči upisana slova "L" kao Leonardo i "S" kao Salai.

No, s Vincetijem se nimalo ne slažu stručnjaci iz pariškog muzeja Louvre, gdje je slavna slika izložena. Kažu da su tijekom 2004. i 2009. godine na slici "proveli svaki mogući laboratorijski test" i da tom prilikom "nikakva slova ili brojke na slici nisu pronađeni". "Što je slika starija, to će na njoj biti sve više pukotina koje će nekog podsjećati na slova i brojke te dovesti do krivih interpretacija", poručili su iz Louvrea, dodajući da Vinceti svoje tvrdnje iznosi bez da je osobno imao pristup slici.

(Index.hr)

Podsjetnici Leonarda da Vincija

[You must be registered and logged in to see this image.]

Foto: Wikipedia

SIGURNO ste se bar jednom zapitali kako su živjeli najveći svjetski mislioci. Prema istraživanjima, Leonardo da Vinci bio je jako organiziran. Tako je ovaj slikar, kipar i znanstvenik redovito pisao što treba napraviti narednih dana. Naravno, njegove liste nešto su drugačije nego kod "običnih" ljudi.

U njegovim zapisima, nastalim oko 1510. godine, Leonardo sebe podsjeća da mora nabaviti lubanju, knjigu o anatomiji, razmisliti o sastavu mozga te opisati čeljust krokodila. Naravno, nije se podsjećao samo na lubanje i mozak, već je zapisivao i stvari kao što su: "kupiti kredu i papir". Papiri iz njegove bilježnice bit će od svibnja izloženi u Buckinghamskoj palači, piše Daily Mail.

"Kao i svatko tko ide na putovanje, tako je i Leonardo pisao popis stvari koje mora uzeti sa sobom. Međutim, njegove liste sadržavaju i skalpele", izjavio je kustos Martin Clayton. "Vrlo brzo nakon ovog popisa, poznato je da je Leonardo boravio na jednom sveučilištu u blizini Milana. Tamo je radio na truplima na medicinskom fakultetu pa je moguće da su mu skalpel i slični alati trebali za boravak u Italiji", nadodao je kustos.

"Ove stranice su fascinantne. Leonardo je često u svojim bilježnicama pisao o ljudskoj anatomiji, no ovo je prvi put da imamo pravi uvid u njegov privatni život". Papire je vjerojatno kupio kralj Charles II. oko 1690. godine te ih je nakon kupnje uvrstio u svoju kraljevsku kolekciju umjetnina.

(Index.hr)

Đorđo Vazari - O Leonardu da Vinčiju

[You must be registered and logged in to see this image.]

Leonardo da Vinči
Autoportret Leonardo da Vinči

Leonardo da Vinči se bavio i vajarstvom, u svojoj mladosti izradio je u zemlji nekoliko ženskih glava sa osmehom na licu, koje su kasnije izrađene u gipsu, kao i neke dečje glave, koje izgledaju kao da su izašle iz ruke majstora, bavio se i arhitekturom, radeći mnoge nacrte i opise raznih zgrada, on je prvi, iako još mlad, poveo razgovor o korišćenju reke Arna i spajanju Pize i Firence pomoću kanala.

Radio je nacrte mlinova, valjaonica i sprava koje se pokreću pomoću pritiska vode, no pošto je želeo da mu poziv bude slikarstvo, mnogo je izučavao slikanje o prirodi, a ponekad je pravio i modele u zemlji, preko kojih je stavljao nakvašene i premazane zemljom krpice... Osim toga, slikao je i na hartiji tako pažljivo i savršeno da još niko nije postigao tu tananost. I tako je svakodnevno radio modele i nacrte pokazujući kako se sa lakoćom mogu otkloniti smetnje planina i probijanjem tunela spojiti dve doline, kako se pomoću zavrtnja, čekrka i poluga mogu podizati i pomerati vrlo veliki tereti, pronašao je i način čišćenja pristaništa i cevi za izvlačenje vode sa niskih mesta, jer ovaj um nikada nije prestajao da mašta, njegovi crteži tih zamisli i izuma, od kojih sam i ja mnoge video, rasuti su po našoj umetnosti...

U vreme kada je umro Đovani Galeato, vojvoda od Milana, koga je nasledio Lodoviko Sforca, 1494. godine, dovedu Leonarda, već na glasu, u Milano da svira vojvodi koji je mnogo uživao u muzici na liri. Leonardo je poneo ovaj instrument, izgrađen njegovom rukom, velikim delom u srebru i u obliku konjske lobanje - neobična i nova stvar koja je davala harmoničniji i zvučniji ton. Stoga je Leonardo pobedio sve muzičare koji su se ovde okupili da sviraju. Osim, toga, bio je najbolji improvizator stihova u svoje doba. Kad je čuo divan način Leonardovog izlaganja, vojvoda se toliko oduševio njegovim vrlinama da je to bilo gotovo neverovatno. Na njegovo traženje Leonardo je za oltar izgradio sliku rođenje Hristovo koju je vojvoda poslao caru.

Izradio je takođe u Milanu u manastiru dominikanske braće Santa Marija dela Gracija i jednu Tajnu večeru - vrlo lepo i izvanredno delo...

Sjajem svog lika (Leonardo) izvanredne lepote razvedravao je svaku ožalošćenu dušu, a njegove reči su ubeđivale i najuporniji duh. Svojom snagom zadržavao je svaki razbuktali bes, a desnom rukom savijao je alku na zidu ili konjsku potkovicu, kao da su od olova. Darežljivo je okupljao i gostio svakog čoveka, bio on siromašan ili bogat, samo ako je imao duha i vrline. Ukrašavao je i ulepšavao svaku i najnečasniju i najogoleliju sobu i najmanjim svojim delom, zato je Firenca zaista dobila veliki poklon Leonardovim rođenjem dok je njegovom smrću beskrajno izgubila. U slikarstvu je pronašao nov način rada uljanim bojama dodajući izvesne tamne tonove, pomoću kojih su moderni slikari dali mnoge snage i reljefnosti svojim figurama. U vajarstvu se ogledao sa tri figure u bronzi koje se nalaze iznad vrata crkve San Đovani sa severne strane, a koje je izradio Đovani Frančesko Rustiči po zamisli Leonardovoj, ova su dela rađena po najlepšem crtežu i tako odlivena da se do danas tako nešto nije videlo.

Leonrado nam je ostavio anatomiju konja i još savršeniju anatomiju čoveka...

Iz knjige Životi slavnih slikara, vajara i arhitekata