Na 2.630 metara nadmorske visine u planinama Lasta, nalazi se izolovana varoš Lalibela, koja je jedna od najvećih kulturnih i turističkih atrakcija Etiopije zbog fantastičnih, u kamenu klesanih srednjovekovnih crkava.



Crkva u Lalibeli

Lalibela je smešten na severu Etiopije, udaljen je 640 kilometara od Adis Abebe i jedan od svetih gradova i odredište je brojnih hodočašća.

Zbog izuzetnih vrijednosti, UNESCO je 1978. godine uvrstio Lalibelu u svoj popis arheoloških nalazišta Svetske baštine.

Ovaj ruralni gradić poznat je po svojim monolitnim crkvama, mada pravo vreme izgradnje tih objekata ni danas nije u potpunosti poznato. Ipak, preovladava mišljenje da je većina objekata sagrađena za vreme vladavine Lalibela, krajem 12. veka. U Lalibeli ima 12 crkvi, a sve ispred svog naziva imaju reč “bet”, što u prevodu znači kuća.



Lalibela

Crkve su klesane iz stena, jedinstvene su po svojoj jednostavnosti i po tome što ih ni na jednom drugom mestu na svetu nema toliko na jednom mestu. One su mesto gde se okupljaju i hodočaste etiopski hrišćani. U polumračnim prolazima i tunelima, na svakom koraku, mogu da se vide sveštenici u širokim mantijama duboko utonuli u molitve. Iz kripti i kapela skrivenih duboko u stenama čuju se pojanja, a nije retkost ni sresti pustinjake koji još uvek žive u pećinama iz ovog kompleksa. Posetilac se na ovom mestu vraća u jedan davno zaboravljeni svet, duboko utonuo u srednjovekovni san. Crkve su izgrađene u dve skupine, odvojene kanalom koji je trebao predstavljati reku Jordan. Takođe, predstavljaju značajan inženjerski poduhvat jer su sve povezane s vodom, koja ispunjava bunare koji stoje uz crkve.



Lalibela

Severno od kanala nalaze se Bet Medhame Alem - Crkva Otkupitelja sveta. Najveći i najviši objekt isklesan je iz jednog kamenog bloka. Pretpostavlja se da je građena po uzoru na crkvu Svete Marije Sionske iz Aksuma. Objekat je dug 33, a širok 23,5 i 11 metara visok. Unutrašnjost crkve je jednako impresivna, glavni uzdužni brod ima bačvasti svod i osam kapela, koje su odvojene skupinom od dvadeset i osam masivnih stubova.

Tu je i Bet Mariam - Marijina Crkva, jedina crkva s freskama, najpopularanija među hodočasnicima. U njenom dvorištu se nalazi kapela pećina Bet Meskel, odnosno Kapela Krsta koja je iskopana i delimično se nalazi na mestu prirodne pećine.



Lalibela

Bet Danaghel - crkva Device mučenice, urezana je u južnoj steni u dvorištu crkve Bet Mariam. Ujedno to je najgrublje isklesan od svih objekata. Tu je smeštena i crkva Bet Debre Sina, poznatija i kao Bet Mikael, odnosno Crkva Planine Sinaj.

Bet Golgota - Crkva na Golgoti, je specifična po tome što je u njoj zabranjen pristup ženama. Ova crkva leži šest metara niže u odnosu na dvorište crkve Bet Mariam s kojom je povezana tunelima u stieni. U crkvi se nalaze reljefne skulpture svetitelja.

Kapela Selasie - Kapela Svetog Trojstva, je sveto mesto dostupno samo caru Etiopije. Ovo mesto su čuvali monasi stražari koji su branili pristup svima ostalima.

Bet Giorgis



Bet Giorgis - crkva Sv. Đorđa, podinuta je kao posljednja na početku 13. veka.

Jugoistočno od reke Jordan nalaze se pet crkvi: Bet Amanuel - Crkva sv. Emanuela, koja se izdvaja svojom spoljašnjim dekoracijom, ima 35 metara podzemnih tunela koji je povezuju sa dvorištem crkve Bet Mekurios. Ona predstavlja crkvu svetog Merkura, uklesana u postojeću pećinu, a na njenom čelu uma osam gubo isklesanih stubova.



Detalj svoda i luka

Tu su Bet Aba Libanos i Bet Gabrijel-Rafael. U ovom kompleksu postoji mračni tunel za koji hodočasnici tvrde da je prolaz od pakla, kroz čistilište, u raj. Ko njime prođe, kažu, biće mu otvorene rajske dveri.



Super odmor

Ukleti manastir uklesan u stene u Turskoj



Manastir Sumela u Turskoj sagradjen je na ulazu u pećinu i bukvalno "visi" iznad provalije. Sagradjen je 386. godine od strane dva atinska sveštenika - Barnabasa i Sofronija. Tokom svoje duge istorije, manastir je nekoliko puta ruiniran i ponovo obnavljan u više navrata. Nalazi se u provinciji Trabzon u Turskoj i zaista je spektakularan, pogotovo u jutro, kada magla koja se diže iz doline čini da deluje prilično "ukleto".

Maijishan pećine: Nevjerovatni kompleks izgrađen na stijeni



Maijishan pećine je naziv kompleksa od 194 pećine koje su uklesane u ivicu stijene Majishan u Tianshui, pokrajina Gansu na sjeverozapadu Kine. Ovaj nevjerovatni arhitektonski poduhvat sadrži preko 7200 budističkih skulptura i više od 1.000 kvadratnih metara ukrašenih raznim zidnim ukrasima.



Smatra se da istorija kompleksa seže do oko 400. godine kad je budizam stigao Kinu iz Indije. U tom periodu je započela tradicija gradnje pećinskih svetišta koja je Putem svile jako brzo stigla do samog centra Kine.



Negdje između 420. i 422. godine, monah po imenu Tanhung stigao je na Maijishan planinu kako bi nastavio graditi malu redovničku zajednicu. U roku od nekoliko godina, gradnji se pridružio stariji redovnik, Xuangao, koji je sa sobom doveo još 100 sljedbenika. Vremenom, taj broj se povećao na 300 članova zajednice.



Niko sa sigurnošću ne zna kako je kompleks tačno izgrađen, i kako je organizacija prve zajednica izgledala. Gotovo svi kipovi su napravljeni od gline uz dodatak materijala koji je služio kao vezivo, a samo ih je nekoliko napravljeno od kamena. Gdje i kako su pravljeni, te kako su se dovlačili na stijenu, i dalje ostaje misterija.

















pixelizam

Nevjerovatni Viseći Hram na Hengshan planini, Kina



Smješten u kanjonu u podnožju planine Hengshan u pokrajini Shanxi, Kina, Viseći Hram ili Viseći Manastir poznat je u svijetu kao jedno od najvećih svjetskih arhitektonskih blaga. Napravljen je prije više od 1.500 godina, a restauriran 1900-tih.



Hram je izgrađen u stijeni, oko 75 metara iznad tla, a podupiru ga drvene grede i skriveni hodnici u stijeni. U njemu se nalazi više od 40 dvorana (prostorija), kao i veliki ormari i paviljoni, a sve to na ukupnoj površini od 152,5 kvadratnih metara. Sve prostorije su povezane hodnicima i mostovima.



Unutar hrama se nalaze brojni kipovi, statue i kamene rzbarije koje dolaze iz različitih doba i od različitih dinastija. Prema nekim navodima, Hram je sagrađen na ovoj lokaciji kako bi se izbjegle strašne poplave, a i sama planina pruža zaštitu od kiše, snijega i sunca.



Viseći Hram je jedna od glavnih turističkih atrakcija i istorijskih znamenitosti u Datong regiji. Ovaj hram nije poznat samo po svojoj nevjerovatnoj lokaciji, već i po tome što objedinjuje elemente budizma, taoizma i konfucijanizma.











pixelizam

Vardzia – Pećinski grad u Gruziji



Iako je širom svijeta poznat kao Pećinski grad, Vardzia u Gruziji je zapravo ogromni manastir isklesan u stijeni još davne 1185. godine. Svrha manastira je bila da pruži zaštitu građanima od invazije Mongola, a nije ni čudo da ga mnogi nazivaju gradom, jer je ovdje u stijeni uklesano gotovo 6.000 stanova!



Izgradnju je naredila Kraljica Tamara, koja je u to vrijeme vladala Gruzijom. Iako su mnogi pokušavali da je smaknu sa prijestolja, samo zato što je (mlada) žena, Kraljica Tamara je ipak uspješno vladala regijom cijelih 29 godina.



Mongoli nisu uništili Vardziu, ali umjesto njih – to je učinio veliki potres 1283. godine, manje od stotinu godina od kako je manastir izgrađen. Potres je bio toliko snažan da je urušio većinu tunela, a na nekim mjestima izazvao i potpuni kolaps. Zapravo, dvije trećine manastira je potpuno devastirana.



Iako je bio gotovo uništen, od manastira se nije odustalo tako lako. U njemu je nastavljen život sve do 1551. godine, kada su ga napali i opljačkali perzijanci. Manastir još uvijek nije potpuno napušten – jedna skupina redovnika još uvijek ovdje živi kako bi zaštitili i očuvali istoriju ovog nevjerovatnog mjesta.





pixelizam.

Nekropole uklesane u stijeni, Mira, Turska



Mira (lat. Myra) je drevni grad koji se nalazi u današnjoj Turskoj u gradići Kale, provincija Antalija. Prema nekim istorijskim zapisima ovo je bio najbogatiji grad regije, iako njegovo bogatstvo nije ono što ga danas čini primamljivom lokacijom za sve radoznale svjetske putnike.



Mira ima nevjerovatnu kolekciju živopisnih grobnica uklesanih u stijenama, a pored toga, Mira je grad u kojem je živio Sveti Nikola koji je često ljudima tajno davao novac, zbog čega je danas u zapadnoj kulturi i poznat kao Djed Mraz (eng. Santa Claus što je skraćeno od Santa Nikolaus ili Sveti Nikola).



Ovaj grad je bio pod kontrolom raznih carstava kroz istoriju, od perzijskog, grčkog i rimskog, pa sve do bizantskog i turskog. Njegovo postojanje čak je zabilježeno i u spisima starog Egipta i Hetita Carstva.



Grad su 809. godine zauzeli Abasidi, poslije njih Bizantinci, a konačno je pao pod vlast Turaka krajem 11. stoljeća kada je i potpuno napušten.




pixelizam