Alfred Nobel - genij zla, trgovac smrću ili prijatelj čovječanstva?



Švedski kemičar, pronalazač, filantrop, mirotvorac, kozmopolit i industrijalac. Volio je sebe nazivati dobročiniteljem čovječanstva. Rođen je 21. listopada 1833. u Stockholmu. .

Na velika vrata u svijet znanosti ulazi 1865. godine kad na scenu izlazi njegov najvažniji izum; detonacijska kapsula koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Stoga je potražio način da ukroti nitroglicerin.

Očito je rješenje ležalo u tome da se nitroglicerin preradi u krutu materiju kojom bi se moglo rukovati i to tako da se kakva porozna supsatnca namoči u njemu. Ispitao je sve vrste poroznih, neeksplozivnih, kemijskih inertnih tvari, sve dok godine 1887. nije nadošao na nesvakidašnju, iako prilično rasprostranjenu rudu – infuzorijsku zemlju.Tako je nastao eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25 % slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo.

U to doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum kada je malo nitroglicerina prokapalo u infuzorijsku zemlju kojom su, za zaštitu od oštećenja, bile obložene neke posude. To naklapanje veoma je smetalo Nobela te je vrlo odlučno izjavio da do svog otkrića nije došao slučajno već da je ono rezultat sustavnog istraživanja koje se zasnivalo na ocjenjivanju tehničkih problema. Kasnije je Nobel izumio gelignit (mješavina nitroglicerina i bezdimnog baruta ili nitroceluloze) koji je bio snažniji i čak se lakše s njim manipuliralo nego s dinamitom. Bio je veoma plodan pronalazač, a o tome rječito govori činjenica da je patentirao čak 355 izuma.

Predstavili su me kao ‘genija zla’, kao ‘trgovca smrću’, a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje – pisao je Alfred Nobel 1896., pred kraj života, svojemu nećaku.

Osim interesa za biznis, pokazivao je i velii interes za socijalna i pitanja mira u svijetu, za literaturu i poeziju, tako da je i napisao nekoliko radova. Najpoznatija je njegova drama Nemesis, proza u četiri čina o tragediji Beatrice Cenci.



Godine 1888. francuske novine su greškom objavile obavijest o smrti Alfreda Nobela, osuđujući njegov izum dinamita. Ovaj događaj ga je naveo na odluku o ostavljanju boljeg nasljeđa svijetu nakon smrti.

Dana 27. studenog, 1895. godine, u švedsko-norveškom klubu u Parizu, Nobel je potpisao oporuku i ostavio dio svog bogatstva kako bi ustanovio Nobelovu nagradu, koja će se dodjeljivati godišnje bez obzira na nacionalnu pripadnost. Dio bogatstva kojeg je ostavio za Nobelovu nagradu je iznosio 31 milijun kruna.

Prve tri nagrade su za istaknutost u fizici, kemiji i medicini; četvrta je za najzapaženiji literarni rad „u idealnom smjeru“ i peta se daje osobi ili društvu koje je najviše pridonijelo miru u svijetu.

Ne postoji Nobelova nagrada za matematiku. Legenda kaže da je Nobel odlučio ne uvesti nagradu za matematiku jer se žena (koju je zaprosio, što je ona odbila) udala za poznatog matematičara, za kojeg se vjeruje da je bio Magnus Gustav Mittag-Leffler. Nema povijesnih dokaza koji bi poduprijeli ovu tvrdnju.

Nobelova nagrada (tekst oporuke)

Ja, potpisani Alfred Bernard Nobel, moram ovim, nakon podrobnog razmisljanja, izjaviti svoju poslednju volju u pogledu imovine koju ću moći ostaviti u času svoje smrti. I to kako slijedi: sve što preostaje od moga vlasništva i što se moze realizirati neka bude raspodjeljeno na slijedeći način. Kapital koji će izvršioci oporuke uložiti u pouzdane obveznice treba stvoriti fond od kojeg kamate imaju svake godine biti raspodjeljene onima koji su u protekloj godini iskazali najveću uslugu čovječanstvu.

Kamate valja razdijeliti u pet jednakih dijelova koji ce biti doznačeni kako slijedi:
- jedan dio dat će se onome koji je postigao najveće otkriće na području fizike;
- jedan onome koji je izvršio najveće kemijsko otkriće odnosno usavršavanje;
- jedan dio onome koji je postigao najznačajnije otkriće na području fiziologije ili medicine;
- jedan onome čije je dostignuće na području književnosti bilo najizvrsnije u idealističkom smislu;
- jedan dio onome koji je najviše ili najbolje činio za bratimljenje naroda i za ukidanje ili smanjenje stajaćih oružanih snaga kao i za podsticaj i razvitak mirovnih kongresa.

Nagrade za fiziku i kemiju dodjeljivace Švedska akademija znanosti;
one za fiziološka i medicinska dostignuća Karolinski institut u Stokholmu (Carolinianum);
one za istaknute domete na polju književnosti Svedska akademija za književnost.
Nagrade za mir dodjeljivace odbor od pet članova koje bira norveški parlament (Storting).

Ova je oporuka odsada jedini važeći dokument i poništava sve moje prethodne oporučene odredbe pod pretpostavkom da se neka od njih pojavi nakon moje smrti. Konačno izjavljujem da je moja izričita želja i volja da se nakon moje smrti otvore moje žile kucavice, a kada to bude učinjeno i mjerodavni liječnik ustanovi nedvosmisleno znakove da je život utrnuo, da moje tijelo bude spaljeno u takozvanoj krematorijumskoj peći.

Datirano: Pariz, 27.12.1885

Za Nobela možemo reći kako je bio talentiran, nadaren , odnosno genijalac što svjedoče čak 355 izuma koje je patentirao.

Premino je 10. prosinca 1896. u San Remu (Italija) od posljedica krvarenja u mozgu. Na dan njegove smrti u Stockholmu se svake godine dodjeljuje Nobelova nagrada.

(Alfa)