Geografija




Finska je severnoevropska, skandinavska i baltička zemlja.

U grupi zemalja kojoj pripada skandinavskim zemljama,ona bi mogla da ponese atribut nizijska jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od drugih skandinavskih zemalja, Finska je kontinentalna zemlja bez obzira što izlazi na Baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnija Kareliji i poluostrvu Koli(teritorija Rusije), nego drugim skandinavskim zemljama. Državnu teritoriju preseca polarni krug, četvrtina njene teritorije je iznad severnog polarnika. Finska dopire blizu Severnog ledenog okeana na koji je imala izlaz pre Drugog svetskog rata. Državna teritorija se
prostire od 60° do 70° severne geografske širine. Njena dužina u pravcu sever-jug prelazi 1100 km a njena prosečna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km² sa 5.183.545 (2002.god.) stanovnika sa prosečnom gustinom 15 stanovnika na km² (40 po
milji²) što Finsku čini jednom od najređe naseljenih zemalja u Evropi.

Istorija


Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj datiraju od 8000.godine p. n. e. Ovi primitivni lovci i sakupljači su verovatno stigli sa istoka. Proizvodnja lonaca karakteriše drugi tip kulture ljudi iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. Uspeh Battle-Ax kulture (1800. - 1600.p. n. e.) možda je donesen u Finsku od indoevropskih ljudi iz južnijih baltičkih regiona. Ovi ljudi su bili uspešni moreplovci i uveli zemljoradnju. Udruživanja Battle-Ax ljudi sa prethodnim stanovništvom dovelo je do nove klukainen kulture. Bronzano doba počelo je u Finskoj 1300. p. n. e..

Tokom prvog perioda predhrišćanske ere i narednih vekova ljudi su govorili jedan od finskougarskih jezika. Prošlost Finske je vezana za dug period dominacije germanskih naroda (prvenstveno Šveđana), a sa druge strane slovenskih naroda (Rusa). Etnogenetski ni sa Šveđanima, ni sa Rusima nemaju ništa zajedničko. Najbliži etnički srodnici su im Estonci i Mađari u Panonskoj niziji. Finci su narod ugro-finskog porekla. Šveđani su u XI veku pokorili i politički sebi prisvojili celu Finsku. Ona je bila njihov posed sve do 1809. godine. Dva plemena Finci i Hemejci primili su rimokatoličku veru, a Karelijci pravoslavnu od Rusa.

Posle 1809. godine Finska potpada pod Rusku vlast sve do 1917. godine. Po proglašenju Lenjinovih socijalističkih naroda o samoopredeljenju naroda Rusije, Finci su
iskoristili momenat i postali samostalna država. Finska je tokom Drugog svetskog rata poražena od tadašnjeg SSSR-a i morala je ustupiti SSSR-u deo Karelije sa gradom Viborgom, celu obalu Ladoškog jezera i zaliv Petsamo na obali Barencovog mora, te je tako Finska svedena na današnji prostor. Konačan mirovni sporazum sa Rusima potpisan je 1947. godine. Naknada štete u obliku roba široke potrošnje je isplaćena u potpunosti 1952. i tri godine kasnije. Porkala poluostrvo je vraćeno Finskoj. Novi
odnosi sa SSSR-om su doveli do legalizacije komunističke partije, sporazum o prijateljstvu saradnji i obostranoj pomoći (nevažeći od januara 1992.

Od 1995. godine Finska je članica Evropske unije.

Stanovništvo


Finci čine više od 90% populacije, a potomci Šveđana oko 5.5%. Na istoku zemlje živi oko 2.500 Saamija.Ostale etničke grupe čine manje od 1% stanovništva. Iako su Šveđani u manjini, oni imaju svoje političke partije, škole i druge institucije.

Finski i švedski su zvanični jezici. Više od 90% stanovništva govori finski jezik. Oko
5,5 % ljudi, uglavnom skoncentrisanih u obalskim krajevima govore švedski. Saami govore Samijske jezike, koji pripadaju ugro-finskim jezicima.

Evangelistička Luteranska crkva je glavna i njoj pripada 86% populacije. Sloboda vjeroispovijesti je zagarantovana. Pravoslavna crkva, iako nacionalna, u broju vjernika
opada od Drugog svjetskog rata.

Stanovništvo Finske je 5.183.545 stanovnika, po popisu iz 2002. Gustina stanovništva je 15 stanovnika na km², što Finsku čini jednom od najređe naseljenih zemalja u Evropi. Više od 2/3 stanovnika je smešteno u južnim krajevima. U gradovima živi 67% stanovnika. Helsinki ima oko 551.123 stanovnika (2000. g.). To je intelektualni, proizvodni i trgovinski centar. Sledeća tri velika grada su Espo 209.667, Tampere 193.174, Turku 172.107, koji su takođe industrijski centri.

Obrazovanje


Školovanje je besplatno i obavezno od 7 do 16 godina. Nepismenost skoro da ne postoji. Uz redovno osnovno i srednje obrazovanje ona ima dalje škole narodne akademije i radničke institute. Škole za odrasle su privatne, društvene ili provincijske i imaju podršku države. Ona ima sistem srednjih usmerenih škola kao što su komercijalne, zanatske, tehničke, trgovačke i poljoprivredne. Finski institut višeg obrazovanja uključuju 13 univerziteta i nekoliko koledža i škola za obuku nastavnika
sa godišnjim upisom od 205.000 studenata. Najveći je Helsinški univerzitet.

Kultura



Jan Sibelijus, čuveni finski kompozitor


Nakon osvajanja Finskih plemena od strane Šveđana domaća kultura je bila mnogo pod uticajem Šveđana, a taj uticaj se oseća i danas. Među seljacima su pevane tradicionalne epske pesme. Radovi u drvetu i ćilimi su još uvek dekorisani tradicionalnim ukrasima i spiralnim i sličnim jednostavnim geometrijskim oblicima. Među obrazovanim preovladala je švedska kultura. Govorio se švedski jezik i uz retke izuzetke bio književni jezik. Zbog toga što je švedska umetnost i arhitektura bila iz mnogo pravaca mnoge Finske građevine i umetnički radovi odslikavaju italijanske, flamanske, njemačke i druge uticaje. U 19. veku obrazovani Finci počeli su da oživljavaju svoju nacionalnu tradiciju. U isto vreme nacionalna finska književnost nastaje na vlastitom jeziku. Parno kupatilo koje nastaje sipanjem vode preko vrelih stena je finski izum. Finci veoma vole knjige, a biblioteke i muzeji su sastavni dio njihove
kulture. Helsinška gradska biblioteka ima oko 2,1 milion izdanja, univerzitetska 2,6 miliona i služi kao nacionalna biblioteka. Finska ima 1.500 biblioteka širom zemlje.

Privreda






Sedište kompanije Nokija u Finskoj


Drugi svetski rat je ostavio Finsku sa ogromnim ekonomskim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljan trgovinski bilans. Od tada industrijski sektor se širio do šezdesetih godina prošlog veka više osoba je zaposleno u industriji nego u oba sektora poljoprivredi i šumarstvu, trgovinska ravnoteža se poboljšala. Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizovani. Vlada, dakako, kontroliše ekonomiju nizom propisa. Nacionalni predviđao je 41,3 milijardu dolara budžetskih prihoda i 43,1 milijardi dolara rashoda.

Bruto domaći proizvod porastao je u 2000

Novčana jedinica je Evro, uveden je 1. januara1999. samo za elektronske transfere i finska valuta 'MARKKA' je korištena u ostalim slučajevima do 1. januara. 2002 kada je Evro postao zvanična valuta i prestala je upotreba marke. Pošto je prihvatila Evro, Finska mora da sledi ekonomska pravila utvrđena od strane Evropske banke (ECB). ECB je u Franfurtu i reguliše snabdevanje novcem i ekonomsku politiku.

Poljoprivreda

Farmerstvo je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine
Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20 hektara, manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usevi su bili ječam, zob i pšenica (3,9 mil. m metričkih tona), i korenasto povrće kao krompir i šećerna repa (816.000 metr. tona). Životinje su uključivale 6 miliona komada peradi, 1,1 milion stoke, 1,3 miliona svinja, 106.600 ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenih sobova. Oko 60% šuma u Finskoj je u privatnom vlasništvu.

Ulov ribe u 1997. je bio 196.513 metr. tona. Više od 1/3 ribe potiče iz unutrašnjih voda.

Industrija


Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 miliona metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 miliona tona godišnje. Finska poseduje industriju teških mašina, metala, brodova, štamparskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odeće,hemikalija, keramike i stakla.

Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr. tona 2000. g.), cinka, srebra (24 metr. tone), a hrom, nikl i zlato se takođe iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, hemikalije, mašine, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi sa Nemačkom, Velikom Britanijom, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. uvoz je bio 32,6 milijardi dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u 1995. pridružila se EU.

Radna snaga broji 2,6 miliona ljudi 2000. Radnike zastupaju radnički sindikati grupisani u dve velike federacije: Centralna organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.

Saobraćaj




Sistem kanala koji povezuju Finska jezera sa ostalim i sa Finskim zalivom predstavljaju jeftin i efikasan vid transporta za drvnu industriju. Oko 6.600 km unutrašnjih voda su plovne. Željeznica je u državnom vlasništvu (dužina oko 5.836 km). Finska ima oko 77.900 km puteva 65% asfaltiranih. Finer (Finnair) obezbeđuje inostrane i letove u zemlji,Flaj bi (Flybe) i er finland (Airfinland) opslužuju mnoge gradove.

Komunikacije


Vlada kontroliše telegrafske službe i Finska TV prenosi većinu TV i radio programa. Privatne TV stanice nude oko 20 sati komercijalnog programa sedmično. 1/3 telefonije je u državnom vlasništvu. U 2000. je bilo 550 telefonskih linija na svakih 1.000 stanovnika. Zemlja ima 1.498 radio i 622 TV prijemnika na 1000 domaćinstava 1997. godine. Ima 56 dnevnih novina i plus magazini i periodičnici.

Vlada i zakonodavstvo

Finski parlament


Finska je republika sa demokratskim i parlamentarnim oblikom vlasti. Vlast je konstituisana i usvojena 17. jula 1919.godine. Na čelu Finske je predsednik izabran na šestogodišnji mandat direktnim glasanjem. Kabinet je izabran od strane predsednika i odobren od parlamenta na čijem čelu je premijer. Glasaju stariji od 18 godina. Finski parlament je jedinstveno telo poznato kao Eduskunta. Njenih 200 članova je narod izabrao na 4 godine. Izvršna vlast u provincijama pripada guverneru koji je izabran od strane predsednika države. U Anvenaamu koji ima autonomiju provincijsko veće se bira od strane stanovnika, provincijski savet bira izvršni savet koji deli moć sa guvernerom. Lokalni sudski sistem je podeljen na opštinske sudove u gradovima i distriktne sudove u ruralnim sredinama. Apelacioni sudovi su
smešteni u Turku, Vaasi, Kuopiju, Kouvoli, Rovaniemiju i Helsinkiju. Vrhovni sud čije je sedište u Helsinkiju je glavni sud za civilne i kriminalne slučajeve.

Socijalni sistem


Finski socijalni sistem obezbeđuje nezaposlenim, bolesnim, nemoćnim i starim osiguranje, porodičnu i dečju zaštitu, i nadoknadu invalidima. Medicinska zaštita je izdavana preko mesta zaposlenja, ali nacionalnim zdravstvenim aktom od 1972. obezbeđeno je osnivanje zdravstvenih centara u svim opštinama i isključenje doktorskih honorara.




wikipedija

Finska Laponija




Laponija (Lappland, Lappi, Sápmi, Sameland, i Saamiland), je naziv za kulturnu regiju tradicionalno naseljenu Sami narodom. Danas, severna provincija Finske nosi naziv Laponija, kao i Švedska regija na severu, iako su administrativno podeljena između dve zemlje nose naziv Laponija.

Laponija se nalazi u severnoj Evropi i uključuje severne krajeve Skandinavije i poluostrvo Kola, u Rusiji. Sa padom SSSRa i veće saradnje među granične saradnje koje je postalo bitnije nego strogo čuvanje granice. Ovo je bitno za pripadnike Sami naroda, kao i lokalnog stanovništva koje ima Sami pretke iz prošlosti. Većina lokalnog stanovništva regije vuče poreklo od Sami naroda.

Teritorija


Površina Laponije se nalazi iznad arktičkog kruga. Zapadni delovi obuhvataju fjordove, glečere i planine, najveći vrh je planina Kebnekajse (šve. Kebnekaise) (2.111m) u Švedskoj. Prema istoku se pružaju ravnice, pašnjaci i jezera, na krajnjem istoku počinje teritorija tundre.

Stanovništvo




Tradicionalna nošnja Sami naroda

Prema statistikama u Laponiji živi oko 70.000 pripadnika Sami naroda. Oko 40.000 živi u Norveškoj, 20.000 u Švedskoj, 6.000 u Finskoj i oko 2.000 u Rusiji.

Helsinki - glavni grad Finske


Helsinki je moderan europski grad kulture koji je poznat osobito po dizajnu i visokoj tehnologiji. Helsinki je metropola džepnog formata koja je idealna za posjetitelje!





Helsinki (puni finski naziv: Helsingin kaupunki; švedski: Helsingfors) je glavni i najveći grad u Finskoj. Nalazi se u regiji Uusimaa, koji se nalazi u južnoj Finskoj, na obali zaljeva Finske, rukavac Baltičkog mora. Helsinki ima 588.941 stanovnika, što ga čini daleko najviše naseljenoj od svih općina u Finskoj.

Područje grada Helsinkija obuhvaća grad Helsinki i još tri grada: Espoo, Vantaa i Kauniainen, koji je enklava unutar grada Espooa.

Helsinki je Finski glavni politički, obrazovni, financijski, kulturni i istraživačkog centar, kao i jedan glavnih gradova sjeverne Europe. 2009. godine, Helsinki je izabran za kapital svjetskog dizajna za 2012 godinu od strane Međunarodnog vijeća društava za industrijski dizajn, usko pobijedivši Eindhoven za taj naslov.


Helsinki je najljepši ljeti kad su dani dugi, a nebo vedro i plavo. Dolazak proljeća 1. svibnja obilježava se na jedinstven način, bučnim i neobuzdanim slavljem, a najomiljeniji je ljetni praznik Ivanje (Juhannus).
Tipični su ukras Juhannusa grančice breze, ali i kresovi. To je i dan finske zastave.

Ulice Helsinkija su mladalački živahne, naročito za kratkog ljetnog perioda. Tada njegovi stanovnici u velikom broju izlaze u šetaju bulevarima i druže se na terasama brojnih kafea i restorana. Noću se tempo života pojačava: tu je veliki izbor pabova i klubova, besplatnih rock-koncerata na otvorenom, te impresivan broj različitih zabavnih
događaja. Mnoga mjesta za izlazak u svojoj ponudi imaju veoma ukusna i raznovrsna jela. Hrana nije jeftina, ali je zato izbor velik - od nacionalnih restorana do fast food grilova.


Povijest Helsinkija




Helsinki je 1550. godine osnovao kralj Gustav Vasa od Švedske, kojoj je Finska pripadala dugi niz stoljeća. Želeći osnovati grad koji bi u svakom pogledu mogao parirati trgovačkom gradu Talinu, današnjoj prijestolnici Estonije, švedski kralj je 12. 6. 1550. izdao naredbu građanima Rauma, Ulvila, Porvooa i Tammisaarija da presele u Helsinki,
te se taj dan smatra zvaničnim datumom osnivanja grada. Budući da se, uprkos kraljevim naredbama, srednjevjekovna tradicija trgovanja sporo mijenjala, grad je bilježio spori rast. U vrijeme ratova u Rusiji, Baltičkim zemljama i u Njemačkoj, Helsinki postaje vojno-strateško sjedište, a u zimskom periodu pristanište za brodove. Rastuća moć Rusije u XVIII vijeku i osnivanje novog ruskog glavnog grada, St. Petersburga,
1703., nedaleko od fi nske granice, umnogome su utjecali na rast i budućnost finskog glavnog grada. Rusija je okupirala Helsinki u razdoblju između 1713- 21., te ponovno 1742., a tada je Švedska počela gubiti status supersile. Nakon što je izgubila rat, Švedska je utrvđivanje grada Helsinkija smatrala prioritetnim, strateškim zadatkom.
Godine 1784. počinje izgradnja monumentalne morske utvrde Suomenlinna, uz samo more, a ovom graditeljskom fenomenu istoričari su dali ime “Sjeverni Gibraltar”. Utvrda Suomenlinna označila je prekretnicu u povijesti Helsinkija, čime za ovaj grad počinje razdoblje prosperiteta.


Geografija


Helsinki se nalazi na jugu Finske, na obali Finskog zaljeva koji je dio Baltičkog mora. Smješten je na izrazito razvedenoj obali s više poluotoka i zaljeva koji ulaze duboko u grad, a ispred grada se nalazi mnogo manjih otoka.
Klima je snježno-šumska. Zbog utjecaja Baltičkog mora zimske temperature nisu pretjerano niske. Količina padalina nije velika, više padalina padne ljeti.

Helsinki je s okolnim gradovima (Espoo, Vantaa) povezan u konurbaciju (sustav gradova koji su povezani u jednu cjelinu, ali svaki ima svoju samostalnost). Konurbacija Veliki Helsinki čini najveći urbani sustav i najveću koncentraciju naseljenosti u izrazito rijetko naseljenoj Finskoj. U ovom prostoru živi preko petine stanovništva Finske.

Helsinki je značajno prometno čvorište iz kojeg kreću prometnice prema ostalim dijelovima Finske. Značajna je pomorska veza s Tallinnom u Estoniji koji se nalazi na suprotnoj obali Finskog zaljeva.

Površinu finskog prostora sačinjava Baltički štit. Štit je izgrađen od kristalastih škriljaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika. Ovo područje je bilo nabrano u prekambriju. Djelovanjem vanjskih sila teren je uravnjen. U pleistocenu, finski prostor je bio potpuno prekriven inlandajsom. Pleistocena glacijacija i moćni inlandajs su na svakom koraku ostavili svoje tragove. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali
povlatne slojeve sve do rezistentne podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su zagradile brojna jezera, tako da Finska izgleda iz aviona kao vodoravno presječena spužva u čijim se rupicama nalazi voda. Oko 80% Finske prekrivaju glacijalni nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio finskog prostora čini blago ravni reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji je ravan gdje se brijegovi dižu do 500 m.n.v. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države Haltiotuturi (1.234 m).[/size]



Zbog uticaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna nego što se očekuje. Prosječna srpanjska temperatura na obali je 16° C, a u veljači -9° C. Količina
padalina (snijeg, kiša) je 460 mm na sjeveru i 710 na jugu. Slab snijeg pokriva zemlju 4 do 5 mjeseci godišnje na jugu i 7 mjeseci na sjeveru. Helsinki ima prosječnu temperaturu najhladnijeg mjeseca -6,3° C, a Oulu na sjeveru -0,3° C, dok je prosječna srpanjska temperatura u Helsinkiju 16,5° C, a u Oulu 15,5° C. Krajnji sjever je još hladniji. Siječanjska temperatura u Laponiji je -15° C.

Povijest Finske







sadržaj ⇓




Finska povijest je priča o ljudima koji se stoljećima nalaze između
dvije vatre: Švedske i Rusije. Nesretna stvar o ovoj povijest je da su
najranije kronike napisali Šveđani, ali još mnogo etničke finske kulture
i događaja prije i daleko poslije Švedskih križarskih ratova izbjeglo
je pisani zapis u potpunosti.



Povijesne prekretnice

• 12. st. - 1809.: dio Švedske
  
• 1809: s Rusijom kao autonomna pokrajina
  
• 1812: premješanje glavnog grada iz Turku (Åbo) u Helsinki (Helsingfors)
  
• 1906: uvođenje novog parlamentarnog reda u finski Sabor
  
• siječanj 1915: početak obuke finskih "lovaca" u Hohenlockstedtu
  
• 06.12.1917: proglašenje neovisnosti
  
• 1918: građanski rat
  
• 30.11.1939: napad Sovjetskog saveza na Finsku, početak "zimskog rata"
  
• 12.03.1940: potpisano primirje u Moskvi
  
• 1941-44: takozvani "nastavak rata" protiv Sovjetskog saveza na
  strani Njemačke, formalno nisu bili saveznici; odvojeno potpisivanje
  primirja 19.09.1944
  
• 1947: pariško potpisivanje primirja (između ostalog gubitak Karelena, Pechenga i luke Petsamo)
  
• 1948: potpisivanje prijateljskog pakta, pakta suradnje i pakta
  uzajamne pomoći sa Sovjetskom unijom, tri puta - zadnji puta produženo
  1983
  
• 1953: početak konzularnih veza između Finske i Savezne Republike
  Njemačke kao i sa DDR-om; otvaranje trgovinskog zastupništva u
  Helsinkiju za Saveznu Republiku Njemačku
  
• 1955: član Nordijskog vijeća, član UN-a
  
• 1961: udruženje sa EFTA (Europskom slobodnom trgovinskom zonom), član od 1986 do 1995
  
• 1967: pristup OECD-u (Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj)
  
• 1973: istovremeni početak diplomatskih veza Finske sa obje njemačke države (07.01.)
  
• 1973: okviran početak suradnje sa Vijećem za rad pri uzajamnoj gospodarskoj pomoći
  
• 1973: ratifikacija slobodnog trgovinskog sporazuma sa Europskom zajednicom (stupilo na snagu od 01.01.1974)
  
• 1989: pristup Vijeću Europe
  
• 1992: potpisivanje prijateljskog pakta, pakta suradnje i pakta
  uzajamne pomoći sa Sovjetskom unijom (1948) je kroz uzajamnu
  rusko-finsku izmjenu nota proglašen nevažećim (siječanj)
  
• 1992: Finska u lipnju postaje članicom Sjevernoatlanskog vijeća za suradnju, u međuvremenu nazvan (EAPC)
  
• 1994: na snagu stuga ugovor o Europskom ekonomskom prostoru dana 01.01.1994
  
• 1994: dana 09. svibnja Finska ulazi u "Partnership for Peace Programm" - Partnerstvo za mir
  
• 1995: dana 01. siječnja Finska postaje punopravna članica Europske Unije (zajedno sa Švedskom i Austrijom)
  
• 2000: dana 13.11.2000 Finska postaje članicom Western European Armament Group (WEAG) - Zapadnoeuropske skupine za naoružanje
  
• 2002: u Finsku se uvodi EURO (01.01.2002)
  
• 17.04.2003: Anneli Jäätteenmäki, prvi put u povijesti finske
  politike, žena postaje premijerka. Zbog unutarnje političke afere
  povlači se s mjesta premijeke nakon samo 63 dana. Nasljednik je Matti
  Vanhanen
  
• 24.09.2004: predstavljanje nove Bijele knjige o obrani s kojom
  Finska nastavlja Saveznu slobodu ("Non-Alignment" - nesvrstanost),
  pristup NATO-u ostavlja kao opciju
  

Prapovijest



Malo je poznato od najranijim ljudskim naseljima u Finskoj. Kad su se
ledenjaci povukli na kraju posljednjeg ledenog doba, prvi stalni
stanovnici onoga što je sada Finska vjerojatno su počeli dolaziti prije
oko 10.000 do 12.000 godina. Oko tog vremena formirano je Baltičko more -
poplavljeno je ono što je bilo veliko slatkovodno jezero. Do današnjih
dana, to je jedno od najmanje slanih mora.


No Finska je gotovo sigurno naseljena davno prije tog razdoblja. Nedavni
nalazi radnog alata od kremena u pećini kod Kristinestada sugeriraju
sporadičnu ljudsku prisutnost još prije 100.000 godina, između dva
ledena doba.


Prvi doseljenici u Finskoj dolazi iz Rusije i današnje Estonije. Ti
ljudi lovili su losove i dabrove pomoću kamenog oruđa i oružja te se
postupno proširiti u cijeloj regiji. Pronađena su cijela mjesta u južnoj
Finskoj koja datiraju iz osmog tisućljeća prije Krista.


Keramika se pojavljuje u arheološkim zapisima u kasnom šestom tisućljeću
prije Krista, obilježava početak mlađeg kamenog doba, ili neolitiku.
Otkriće keramike olakšava identifikaciju široke skupine ljudi, i jasno
je da je nova skupina stigla u južnu Finsku otprilike 3000. godine prije
Krista. Od ove točke na dalje, možemo vidjeti razvoj finsko-ugarskih
kultura. Središnja/ sjeverna kultura, koja je imala najmanje kulturnih
kontakata s pridošlicama, označeni su kao proto-Sámi.


Brončano doba, iz oko 1700 godine prije Krista do 600 prije Krista,
karakterizirano je snažnim trgovinskim kontaktima između južne Finske i
drugih skupina oko Baltičkog mora, te korištenje suhozida za grobove.

Rano finsko društvo



U prvom stoljeću poslije Krista, rimski povjesničar Tacit spominje
plemena koja naziva Fenni, koje je u osnovi opisao kao surove divljake,
koji nisu imali ni kuće ni konja. Možda se to odnosilo na Samie ili
njihove pretke, čije nomadsko postojanje bolje odgovara opisu od
poljoprivrednih naroda na jugu. Nomadska kultura ostavila je malo
arheoloških dokaza, ali nalazišta proto-Samia dolaze iz otprilike tog
razdoblja, a čini se da su Samii postupno migrirali prema sjeveru,
vjerojatno raseljeni od strane južnjaka. Izgleda da se stihovi iz
Kalevale, koja proizlazi iz drevne usmene tradicije, odnose upravo na
ovaj konfliktni odnos.


Na jugu, dva glavna Finska plemena, Hämenites (švedski: Tavastians) i
Karelians, živjela su odvojeno, na zapadu i istoku, ali su konstantno
bili u ratu jedni s drugima.



Bilo je trgovinskih kontakata s Estoncima i švedskim Vikinzima a
trgovački puntovi su bili u današnjoj Hämeenlinna, Turku i Halikko.
Mnoga groblja i brdo obrane su ostala. Vjerojatno je da je bio
prijateljskih kontakata između tvrđava, usprkos kojima je svaka imala
svoj društveni sustav. Običajno pravo i pravosudni sustav postojali su u
svakoj regiji.

Åland otoci i obalna područja jugoistočno od Turkua učestalo su
posjećivane od strane Vikinških mornara. Šest brdskih utvrda na Åland
otocima datiraju iz Vikinškog doba i ukazuju na važnost koju su nekad
imali ovi otoci.

Kultura i običaji Finaca




Prema uobičajenim vjerovanjima i anketama, Finci su među najljubaznijim
narodom u Europi, iako ih se može okarakterizirati i kao malo
introvertiranima.
Finci su vrlo aktivni ljudi, kako u proizvodnji tako i u potrošnji svega
što njihova zemlja ima za ponuditi.

Poznati su kao vrlo aktivni čitači. To objašnjava činjenicu da imaju
mnoge knjižnice, dobro opskrbljene sa stranim i lokalnim knjigama i
časopisima.
Finci su obično škrti na riječima, a ne pridaju puno važnosti časkanju.
Verbalna obećanja obično se uzimaju vrlo ozbiljno, a ne bi se trebali
šaliti kada fincu govorite nešto važno. Ovo proizlazi iz vrlo stare
finske kulture i Finskog odgoja.

Finska iskrenost i ljubaznost



Postoje najmanje tri stvari, osim jezika, po kojima se Finci razlikuju od drugih Skandinavaca: sauna, Tango i 'sisu' (oblik unutarnje čvrstoće koju finci posjeduju). No i njihova ljubaznost je jedna bitna karakteristika.













Ako ste imali priliku raditi ili provesti odmor u Finskoj, možda ste primijetili da Finci nikada ne podižu svoj glas.

Finski muškarci i žene su iznimno ljubazni prema prijateljima i
strancima i gotovo ih nikada nećete vidjeti da se svađaju. Finci su
također poznati kao iznimno pošteni ljudi, a to se odražava i u njihovoj
nevjerojatno niskoj stopi kriminala.

Većina ljudi reagira s nevjericom kad čuju ove činjenice po prvi put.
"Ljudska priroda je slična svugdje", tvrde oni. "Svi smo napravljeni od
iste krvi i mesa. Kulturni mitovi nisu ništa drugo nego bajke."

Da bi dokazali svoje stajalište, oni će tražiti na internetu dok ne
pronađu vijesti o nekom groznom ubojstvu u Helsinkiju, a onda će se
zadovoljno osmijehnuti. "Vidite, i u Finskoj ima kriminalaca!"


Savršenstvo ne postoji. Doista, finski mladići će vikati jedni na druge s
vremena na vrijeme a kriminal, iako je stopa relativno niska, daleko je
od toga da bude iskorijenjen.

Poanta nije da finci žive u idealnom društvu. Samo se pokušava skrenuti
pozornost na činjenicu da verbalno ili fizičko nasilje predstavlja
rijetku pojavu u tradicionalnom finskom društvu.

U tom smislu, Finci su nevjerojatno drugačiji od drugih kultura. Stranci
koji pođu živjeti u mali finski gradić na godinu dana, često iskuse šok
kada se vrate u svoju zemlju.
Uzmite olovku i papir i napravite popis situacija u posljednjih mjesec
dana kada ste bili svjedoci verbalnog ili fizičkog zlostavljanja.
Vjerojatno će popis biti dug.

Ljudski život nudi beskonačne prilike za neslaganje i iritacije. Kako je moguće da Finci sustavno nastoje izbjeći nasilje?

Finci su otkrili bolji način da druge obeshrabre i odvrate od neprihvatljivog ponašanja.

Više se radi o tome što oni ne-rade, nego rade. To je oblik kažnjavanja
koji može potrajati i po život opasnim razmjerima u malim finskim
gradovima izoliranim snijegom tijekom zimskih mjeseci. To se zove
izopćenjem.

Nitko vas neće prisiliti da budete pristojni. Vi možete slobodno
uvrijediti svoje susjede. Nitko vas neće spriječiti da stvorite što više
neprijatelja ako to želite. Tu neće biti vikanja niti pritužbi.

Ipak, jednog dana, kada ćete stvarno trebati pomoć u kritičnom trenutku, ljudi će vas jednostavno ostaviti na miru.

Prije nekoliko desetljeća, posebno u malim finskim selima, izopćenje je
predstavljalo zastrašujuću kaznu koju bi samo budala bila spremna
platiti.

Danas, iako moderna tehnologija čini snijeg i izopćenje manjom
prijetnjom, iskrenost i ljubaznost i dalje ostaju u središtu finske
kulture.

Finska sauna


Ah, sauna. Ta mala kučica od borovine gdje ste odbacili svoju odjeću
i svoje brige, para i znoj čiste vaše pore... Nema boljeg mjesta na
svijetu za iskusiti saunu od Finske, zemlje koja ju je izmislila.
Za Fince ona nije luksuz već bitno svakodnevno iskustvo i sastavni dio
njihove kulture. Tradicionalno, sauna je mjesto za liječiti bolesti,
razgovarati o poslu pa čak i roditi - ponuda da se pridružite fincima u
sauni je čast koja se ne smije propustiti!






Arheološki dokazi pokazuju da su Finci uživali saune već prije više
tisuća godina. Bile su to iskopane jame u zemlji s ognjištem na kojem se
zagrijavalo kamenje.

Kao da se žele dokazati finski korijeni sauna , riječ "sauna" je jedina
finska riječ široko posuđena mnogim drugim jezicima. Sam naziv sauna
potekao je od finske reči "SAVU" što znači - dim. Boravak u dimu nazvan
je "SAVUNA". Još starija riječ od savune je "SAKNA".


Finska kultura saune nije samo kliše. Za Fince je ugled saune
nepovrediv. Od davnina se djeca uče ponašanju u sauni, stoga bučnost,
nemoral ili bilo koji drugi oblik nedoličnog ponašanja nikada nije imao
mjesto u sauni. S jednakim negodovanjem se doživljavaju dezinformacije i
senzacionalistički članci o nezdravim učincima saune, koji se
pojavljuju u nekim stranim časopisima, uglavnom se ne temelje na
činjenicama.

U Finskoj su saune sastavni dio svakodnevnog života i važan su dio
finskog identiteta. Tijekom 50-ak godina broj sauna u Finskoj narastao
je trostruko, od oko pola milijuna u 1938. na oko 1,5 milijun u 1990. Za
ukupnu populaciju od samo 5 milijuna ovo je numerički svjetski rekord
takve vrste. Broj sauna u Finskoj i dalje raste, te se procjenjuje da
Finska sada broji približno 2 milijuna sauna.


Gotovo svatko u Finskoj ima pristup sauni. U ruralnim sredinama većina
domova još uvijek ima saune s peći na drvo. Saune se mogu pronaći
svugdje, u privatnim stanovima i kućama, stambeni blokovi obično imaju
električne saune gdje obitelji imaju svoj raspored sati. Nerijetko
obitelji imaju svoju vlastitu sauna „kućicu“ pored jezera ili mora. Kao
što je dio života pojedinaca, sauna je također uveliko prisutna u
tvrtkama i državnim institucijama. Svaka uspješna tvrtka, koja želi
zadržati imidž uspješnog poslovanja, apsolutno mora imati saunu gdje se
sklapaju mnogi važni dogovori ili jednostavno služe za opuštanje
poslovnih partnera. Broj tipova sauna u Finskoj se stalno povećava, a
jedina koja je praktički nestala je javna gradska sauna.

Finska mitologija



Finska mitologija temeljila se na vjerovanjima u različite duhove
prirode i bogove. Bila je miješana sa šamanskim utjecajima Samija na
sjeveru, te baltičkim i vikinškim utjecajima s juga i zapada. Elementi
finske mitologije preživjeli su u narodnoj tradiciji u pjevanju mitskih
pjesama i folkloru u izvornom obliku do 18. stoljeća. Otac bog Ukko
(Stari čovjek) izvorno je bio samo duh prirode kao i svi ostali, no
postupan utjecaj obližnjih kultura pojačao je važnost boga-neba na
monolatristički način (između više predmeta obožavanja neposredno se
štuje samo jedan dopuštajući da drugi postoje, ali ne posvećujući im
istu pažnju).


Najsvetija životinja bio je medvjed. Ime medvjeda se nikad nije smjelo
izgovarati na glas. Smatralo ga se utjelovljenjem predaka i iz istog je
razloga nazivan mnogim eufemizmima: mesikämmen (''mead-paw''), otso
(''wide brow''), kontio (''dweller of the land'').
Prvo spominjanje finskih vjerovanja u historijskoj znanosti potječe od
biskupa Mikaela Agricole u uvodu finskog prijevoda Novog Zavjeta iz
1551. koji opisuje mnoge bogove i duhove Tavastijanaca i Karelijaca.
Dublja istraživanja finske mitologije provedena su u 18. stoljeću od
svećenika i etnologa Larsa Leevija Laestadiusa. On se uglavnom bavio
laponskim vjerovanjima. Najveća istraživanja proveli su povjesničari u
19. stoljeću koji su skupljali staru narodnu poeziju i folklor.
Najutjecajniji od njih bio je Elias Lönnrot koji je sastavio Kalevalu,
finski nacionalni ep.


Struktura svijeta


Vjerovalo se da je svijet nastao iz velikog ptičjeg jajeta koje je
eksplodiralo. Gornji, polukružni pokrov jajeta predstavljao je nebo koje
je podupirao stup na sjevernom polu, smješten ispod zvijezde
sjevernjače. Kretanje nebeskih tijela objašnjavalo se mišlju da nebeski
svod rotira oko zvijezde sjevernjače i oko sebe. Na sjevernom polu se
nalazio i vrtlog kroz kojeg su duše nakon smrti odlazole u Tuonelu,
zemlju mrtvih. Vjerojatno se vjerovalo da je Zemlja ravna. Na rubovima
Zemlje se nalazio Lintukoto, ''dom ptica''. To je bila topla regija gdje
su ptice živjele tokom zime. Mliječna staza se zvala Linnunrata, ''
staza ptica'' zato što se vjerovalo da ptice prate Mliječnu stazu do
svoje zemlje i natrag.

U finskom jeziku se Mliječna staza još uvijek zove Linnunrata. Smatralo
se da ptice imaju važnu ulogu donošenja duše čovjeku i njezina odnošenja
u trenutku njegove smrti. U nekim područjima bilo je neophodno imati
drvenu figuru ptice (Sielulintu,''duša- ptica'') da bi se spriječilo
dušu da ne zaluta i izgubi se na putovima snova (prema šamanskim
vjerovanjima duša noću izlazi iz tijela i posjećuje različita
mjesta).Vodena ptica se često pojavljivala u pričama, kao uostalom i u
crtežima i rezbarijama na kamenu, što upućuje na njenu veliku važnost u
vjerovanju drevnih Finaca.

Tuonela (također i Manala, Pohjola) je finski zagrobni svijet, podzemni
grad za sve mrtve ljude, bez obzira jesu li za života bili dobri ili
zli. To je mračno i beživotno mjesto vječnog sna. U Tuonelu su mogli
putovati šamani kad su bili u transu i pitati pretke za savjet i
vodstvo. Da bi duša mogla ući u Tuonelu morala je prijeći mračnu rijeku,
a kada bi imala valjani razlog, brod bi došao i prenio je na drugu
stranu. Postojalo je i mjesto Kyöpelinvuori (Raatikko) gdje su odlazile
žene koje su umrle kao djevice.


Vrhovno božanstvo


Ukko je bog neba, groma, vremena i usjeva. On je također najznačajniji
bog u finskoj mitologiji i finske fraze ''ukkonen'' (grom) ili
''ukonilma'' (Ukkonovo vrijeme) su derivirane iz njegova imena. U
Kalevali ga nazivaju i ''ylijumala'' (vrhovni bog) kao boga svih
prirodnih pojava. Kad ga se zaziva, pojavljuje se uobličen u neku od
prirodnih sila. Ukkovo podrijetlo je najvjerojatnije u baltičkim
Perkonima i vuče vezu sa starijim finskim božanstvom neba Ilmarinenom.
Nordijski Thor je također povezan s Perkonima. Kako je Ukko preuzeo
ulogu boga neba, sudbina Ilmarinena je postala da bude junak- kovač. U
Kalevali, Ilmarinenu se pripisuje da je skovao nebo i magični mlin
blagostanja tj. Sampo.

Ukkovo oružje je bio čekić, sjekira i mač kojima je uzrokovao
grmljavinu. Kad bi Ukko ima odnos sa svojom ženom Akkom (Stara žena)
bila bi oluja. On je također uzrokovao oluje vozeći svoja kola po
oblacima. Izvorno oružje Ukka je vjerojatno bila vrsta sjekire iz
kamenog doba. Ukkov čekić zvao se Vasara i najvjerojatnije u originalu
znači isto što i kamena sjekira. Šamani su skupljali kamene sjekire zato
što su vjerovali da one posjeduju moći izlječenja i uništavanja. Šara
na koži zmije otrovnice,tj. guje, bila je smatrana simbolom groma.
Postoje i prikazi na kamenu koji imaju obličje zmije i groma.


Heroji, bogovi i duhovi


Ägräs – zaštitnik bilja, posebno repe, bog vina.

Ahti (ili Ahto) je bog dubina i darovatelj riba. Ćudljivo i mračnjačko
božanstvo koje živi na litici okruženoj vodom i oblacima. Upravlja
vodenim virovima. Pomalo je ljubomoran na bogove zraka jer misli da ne
dobiva dovoljno ljudskog štovanja.

Ajattara (nekad i Ajatar) je zli šumski duh. Ona rađa i doji demone i ako ju netko ugleda razboli se.

Akka (Stara gospa) je ženski duh, ženska polovica boga Ukka. Božica plodnosti, ženske snage i zemljine magije.

Antero Vipunen je mrtav div, zaštitnik drevnog znanja i magije. On je
zaspao i urstao u zemlju, pa tako ima pristup svoj njezinoj mudrosti.

Hiisi – demon. U orginalnom značenju – sveti humak (ponekad znači i zao
goblin). Moguće je
da zapravo Hiisi nije bio demon ili zao goblin već jedan od najstarijih
bogova u Finskoj. U estonskom jeziku ta riječ znači ''div''

Haltia- niži bogovi,tj.duhovi. Dijele se na kotihaltia (kućni duhovi),
metsanhaltia (šumski duhovi), maan-haltiat (zemljini duhovi),
veden-haltiat (vodeni duhovi) i ilman-haltiat (duhovi zraka)

Ilmarinen (također i Seppo Ilmarinen) – veliki kovač, stvoritelj neba. Izvorno je muški duh zraka i srodan je s Inmar.

Ilmatar – ženski duh zraka; kći prvotnog utjelovljenja stvaralačkog duha. Majka je Väinämöinena.

Jumala – zajedničko ime za glavna božanstava. Izvorno su to ime Finci
dali nebu, bogu neba i vrhovnom božanstvu. Kasnije su Taivas i Ukko
korišteni kao imena za nebo i za boga neba. Riječ znači ''bog'' i
kasnije se koristila za kršćanskog boga. Riječ je derivirana iz riječi
''Jomali'' permskog vrhovnog božanstva. Izvorno riječ ''jumi'' znači
''vječnost''.

Kalevan poika (sin Kaleve) – div junak koji može sravniti šume i
pomicati velike doline. Identičan estonskom epskom junaku Kalevipoegu.

Kave (Kaleva) – drevni bog neba, kasnije božanstvo mjesečevog ciklusa. Otac je Väinämöinena.

Kotitonttu – zaštitnik doma.

Kullervo – tragični antiheroj. Model je za Turina Turambara iz Tolkienovog Simarilliona.

Lemminkäinen – drski heroj, doslovno ime znači ''ljubavnik''. Nakon
pogibije, majka ga je vratila u život sastavivši mu dijelove tijela.

Lempo – izvorno je duh plodnosti. U kršćanskoj eri je postao sinonim za demona.

Labud Tuonele- prema Kalevali, gigantski labud koji je plivao oko
Tuonele. S njime se morao boriti Lemminkainen. Bio je to jedan od
zadataka koje mu je zadala Louhi.

Lalli (Laurentius) – Finac koji je ubio biskupa Henryja prema legendi.

Louhi ( također i Loviatar) – Gospodarica Pohjole i gospa Podzemnog svijeta.

Loviatar – božica smrti.

Luonnotar – ženski duh, stvoritelj prirode. Drugo ime za Ilmatar.

Maaemo – doslovno znači ''Zemlja Majka''.

Menninkäinen – vilenjački duh, gnom.

Mielikki – žena Tapia, božica šume.

Nyyrikki – bog lova, sin Tapia.

Näkki – zastrašujući duh voda, izvora i mostova.

Otso – duh medvjeda (jedan od brojnih eufemizama za medvjeda).

Peikko – trol

Pekko (ili Pellonpekko) – bog usjeva, pogotovo hmelja i varenja.

Perkele – glavni demon (kasnije đavao). Izvorno Perkele nije bio đavao
već bog groma i može se protumačiti kao ranija verzija Ukka. Srodan je
baltičkim Perkonima i germanskom Thoru.

Pallervo – ( i ''Sampsa Pellervoinen'') – bog sjetve.

Pihatonttu – zaštitnik zemljišta, imanja.

Piru – duh, demon. Vjerojatno posuđenica koja znači ''duh''.

Päivätär – božica dana.

Rahko – karelijski bog vremena.

Surma – doslovno znači ''nešto što ubija, kolje'', ogavna zvijer smrti, ljubimac Loviatar. Čuva rijeku smrti u Tuoneli.

Saunatonttu – zaštitnik saune

Suonetar- božica vena i krvnih žila

Seide- uspravno postavljeno kamenje za koje se vjerovalo da posjeduje razne moći.

Tapio – bog šume. Utjelovljen u drvo.

Tellervo – božica šume, kći Tapia i Mielikki.

Tonttu – općenito- dobroćudni zaštitnik. Izvorno zaštitnik kultivirane zemlje, čuvar posjeda.

Tuonetar – kći božanstava iz Podzemnog svijeta.

Turisas – tavastijski bog rata. Isto što i Tyr u nordijskoj mitologiji.

Tuulikki – kći Tapia i Mielikki, božica životinja.

Ukko – bog neba i groma, srodan Thoru.

Vellamo – žena Ahtija, božica mora i oluje.

Vedenemo – ''majka voda'', karelijska božica vode.

Väinämöinen – mudar čovjek i magični bard. Lik u Kalevali.

Yambe-Akka- starica; čuvarica duša mrtvih

Kalevala




Singing in the dusk of evening,

Singing till the dawn of morning,

Now the tales of old-time heroes,

Tales of ages long forgotten,

Now the legends of creation,

Once familiar to the children, By our children sung no longer...



Cjelokupno finsko narodno stvaralaštvo živjelo je kao usmena tradicija
sve do 1835. kada je Elias Lönnrot, liječnik po zanimanju, sabrao i
sistematizirao to cjelokupno stvaralaštvo i objavio u posebnoj knjizi
koju je nazvao Kalevala.

Cijeli spjev vezan je uz nekoliko događaja u kojima je prikazano
nekoliko likova, koji nisu povijesni nego mitski među kojima se ističe
starac, pjevač i čudotvorac Väinämöinen, koji snagom riječi mijenja
svijet doživljavajući razne zgode i nezgode u odnosima sa drugim
likovima. Drugi po značenju lik je kovača Ilmarinena koji personificira
genij uzdignut do magije. Treći po značenju je čarobnjak i putnik
Lemminkäinen koji predstavlja junaka, lutalicu i čarobnjaka. On ima
funkciju tipičnih junaka heroja ostalih europskih naroda (Orfeja,
Herakla, Odiseja).


U Kalevali je sačuvano pored događaja iz povijesti i mitologije cjelokupno bogatstvo finskog folklora kao i kršćanskih legendi.

U osnovi je radnje borba jednoga naroda protiv škrte i neljubazne
prirode sjevera. Spjev ima 50 pjevanja (runa), a značajno je da prvo
pjevanje završava rođenjem heroja, pjevača Väinamöinena. Sljedećih 9
pjevanja govori o njihovim doživljajima da bi se tek u 11. pjevanju
pojavio Lemminkäinen koji mora izvršiti nekoliko teških zadataka kako bi
zadobio najljepšu kći sjeverne zemlje.

Najljepši je dio spjeva onaj kada Lemminkäinen mora sići u podzemni
svijet kako bi ubio labuda iz rijeke Tuonela koji je čuvar toga
podzemlja, pri tome on nastrada, a tijelo mu rastrgano na komade biva
bačeno u rijeku smrti. Njegova majka nalazi dijelove tijela svoga sina,
sastavlja ih i oživljuje što je poznato i u ostalim narodnim
književnostima. Posljednjih 10-ak pjevanja prikazuje trojicu likova u
potrazi za sampom, a to je predmet čije ime označava oružje i blago. Oko
njega se vodi borba između sinova Kaleve i Sjeverne zemlje. Spjev
završava nagovještajem budućnosti preko Väinamöinen koji u bakrenom
čamcu odlazi daleko na horizont gdje će vječno boraviti, a svoje pjesme
ostavlja narodu Finske.

Religija u Finskoj



Kršćanstvo je doseglo Finsku oko 1000. godine, više ili manje simultano
sa Istoka i Zapada. Kao posljedica toga, obje evangeličko-luteranska i
pravoslavna crkva i dalje imaju službeni status religije.

Nekih 86% stanovništva pripada prvoj i oko 1% drugoj, a obje vjere su
zaštićene na temelju Ustava koji jamči slobodu vjeroispovijesti.



Prema finskom zakonu, svatko ima slobodu vjere i savjesti. To uključuje i
pravo na prakticiranje vjere i izražavanje osobnih uvjerenja.
Također svatko ima pravo pripadati ili ne pripadati vjerskoj zajednici.

Od kolovoza 2006 Zakon omogućuje ljudima da pripadaju više zajednica -
iako pravila i tradicija većine vjerskih zajednica ne prepoznaje dvojno
članstvo.
Prema zakonu, nitko nije dužan sudjelovati bilo kojoj vjerskoj praksi
koja je protiv njihovih uvjerenja.



Posjetitelj koji svrati u luteransku crkva u Finskoj na misu u nedjeljno
jutro, vjerojatno će biti iznenađeni prizorom - vjerojatno će samo
nekoliko ljudi sjediti u klupama. Finci pripadaju Crkvi i vjeruju u
Boga, ali rijetko odlaze u crkvu na misu. Pet šest posto stanovništva
crkve odlaze jednom mjesečno, a gotovo 50 posto ide samo jednom
godišnje. Crkve su pune uglavnom samo na Božić i na neke druge svete
dana.

Sisu koncept



Za Fince, 'sisu' ima mistično, gotovo čarobno značenje. Sisu je
jedinstveni finski koncept.
To je finski izraz koji može biti grubo preveden na naš jezik kao snaga
volje, odlučnost, upornost, i djelovanje racionalno u lice nedaće.


Sisu nije samo trenutačna hrabrost, već sposobnost da se održi ta
hrabrost. To je riječ koja se ne može u potpunosti prevesti. Ona
definira Fince i njihov karakter. On se zalaže za filozofiju da ono što
mora biti učinjeno bude učinjeno, bez obzira na cijenu.


Sisu je svojstvena karakteristika Finaca. Može se to nazvati hrabrost,
izdržljivost, imati petlje ili pogon i upornost. To je mjera integriteta
koji nadilazi situaciju i izgura do kraja.



Sisu je podržao Fince u borbi protiv ratova s Rusijom koje je gubila. To
je kvaliteta koja im omogućuje da se smiju u lice katastrofi. To je
integritet koji ih primorava da plaćaju svoje ratne dugove u cijelosti.
Ukratko, to je neslomljiva volja koja Fince izdvaja od drugih i
objašnjava mnoge nevjerojatne stvari koje čine.


Zbog svog kulturološkog značenja, Sisu je zajednički element mnogih
brandova u Finskoj. Na primjer, postoje Sisu marke automobila (i Sisu
oklopna vozila), ledolomac MS Sisu, brand Sisu pastila jakog okusa, i
nacionalističke organizacije finske 'Suomen Sisu'. Planina Sisu je ime
planine na čiji vrh se prvi popeo planinar Veikka Gustafsson na
Antarktiku.

Finski tango




Finski Tango je usvojena varijacija argentinskog tanga i jedna od
najtrajnijih i najpopularnijih glazbenih formi u Finskoj.
Doveli su ga u Europu 1910-ih godina putujući glazbenici, a Finci su
prihvatili obrazac i počeli pisati vlastite tango skladbe 1930.
Do 1940-ih oko pola ulaza na popularne glazbene ljestvice zauzeli su
tangoi a u poslijeratnom razdoblju tango plesovi proširili su se iz
popularnog urbanog fenomena u entuzijastično usvajanje na selu također.


Finski Tango se razlikuje od drugih oblika po gotovo isključivoj izvedbi
u nižem ključu i teme odražavaju usvojene konvencije u finskom
folkloru.
Kako šef finske gramofonske knjižnice nacionalne televizije objašnjava:
"središnja teme Finskog tanga su ljubav, tuga, priroda i krajolik.
Mnoge tango teme izražavaju čežnju za starim domom, ili dalekoj zemlje
sreće. Smjena godišnjih doba finske prirode često se koristi u metafori:
proljeće prekida zagrljaj zime, i cvijeće proviruje, kreirajući nova
očekivanja. Jesenje kiše i tamne večeri simboli su slomljene nade "..


Jedan od vrhunaca finskog ljeta je Tangomarkkinat , ili tango
festival, koji se održava od 1985.g. u središnjem finskom gradu
Seinäjoki, od ljubitelja Finskog tanga smatran "drugi grad tanga" nakon,
naravno, Buenos Airesa. Ovaj festival privlači više od 100.000
sudionika godišnje (od populacije nešto više od 5 milijuna stanovnika) a
vrhunac kojeg je krunidba tango kralja i kraljice, koji primaju mnogo
domaće medijske pozornosti, a često također i ugovor o snimanju.


Od ulaska u Europsku uniju 1995, Finska verzija tanga je počela primati
veću pozornost, osobito djela Olavi Virta i Unto Mononen, dvoje
najpoznatijih skladatelja-izvođača.

Destinacije u Finskoj














Ima nešto čisto u finskom zraku i duhu koji je nevjerojatno vitalan i uzbudljiv!




Uhvatiti auroru na sjevernoj hemisferi nakon saune - osjećat ćete se
blagoslovljeni od svemira! Sámi, od kojih mnogi još uvijek žive od
sobova, lutaju velikim prostranstvima Laplanda. Nekada su vjerovali da
je polarna svjetlost snijeg otrešen s repa duha divovske lisice.


Finski gradovi, također, imaju mnogo toga za ponuditi. Bilo udobne
drvene crkve, avangardni dizajn, raznolike muzeje ili ako je strastvena
finska rock glazba vaša strast, ovdje ćete je naći u izobilju. Kao i
tople kafiće s mirisom pečenog peciva s cimetom, te bučan noćni život -
ovo posljednje u šik, kulturnom Helsinkiju.

Tampere




Efektivno drugi Finski grad po veličini, Tampere je uzbudljivo mjesto
gdje se kombinira Finska sofisticiranost sa marljivom energijom koja je
možda nasljedstvo od dana kada su se u 19. stoljeću mlinovi pamuka
jednom užurbano vrtili uz rijeku Tammerkoski.

Nalazi se na obali jezera Näsijärvi, oko 170 km sjeverno od Helsinkija.
Najveći grad u unutrašnjosti nordijske regije, Tampere ima oko 208,000
stanovnika, a s okolnim mjestima preko 340,000.


Postavljen između dva velika jezera koja se čine gotovo kao more kao s
vremena na vrijeme, Tampere je odlično odredište s dobrim restoranima i
barovima, te nekoliko neobičnih muzeja.


Sa velikom studentskom populacijom i tehnološkom industrijom, Tampere je
dinamično mjesto s brzim razvojem. Kompleks mlina Finlayson, iako je
vrlo simbol
regeneracije, to je sada zbirka barova, muzeja, trgovina i kina.
Povijesni Finlayson mlin područje je poznato kao stari "grad unutar
grada" u Tampereu.



Povijest



U srednjem vijeku, područje oko grada Tampere bilo je naseljeno plemenom
Pirkka, ceh lakomislenih lovaca i trapera, koji su naplaćivali poreze
čak gore sjeverno do Laponije. U to vrijeme, 'grad' se sastojao od
nekoliko posjeda, vođenih od strane šveđana, uz šume i dva jezera koja
okružuju Tampere. Moderni Tampere je osnovan 1779. tijekom vladavine
Gustava III od Švedske.

U 19. stoljeću, brzaci Tampere, ili Tammerkoski, koji danas
obilno napajaju hidroelektričnom energijom, bili su magnet za tekstilnu
industriju. Finski i strani investitori pohrlili su u prometni grad,
između ostalih i škotski industijalac, James Finlayson, koji je osnovao
tvornicu pamuka u 1820.

Ruska revolucija 1917. Povećala je interes za socijalizam među radničkom
klasom Tamperea. Postao je glavni grad 'crvenih' tijekom građanskog
rata koji je uslijedio nakon proglašenja Finske neovisnosti.

Åland (Alandsko otočje)



Malo poznat izvan Baltika, ovaj neodoljiv arhipelag zanimljiv je
geopolitički entitet koji pripada Finskoj, govori se švedskim jezikom, a
ima svoj parlament, zastavu koja se ponosno vijori sa svakog pola, te
izdaje vlastite nacionalne marke.





Ålandski otoci (finski: Ahvenanmaan maakunta / Ahvenanmaa) je otočje u
Finskoj između Baltičkog mora i Botničkog zaljeva. Otoci čine autonomnu i
demilitariziranu pokrajinu u Finskoj. Glavni grad je Mariehamn.
Ålandske otoke čine Glavni otok (švedski: Fasta Åland), s 90%
stanovništva, i istočni dio otočja s oko 6.500 otoka na ulazu u Botnički
zaljev. Većina stanovnika (92,4%) govori švedski kao prvi jezik koji je
i jedini službeni jezik.


Povijest


Åland je dugo bio dio Švedske i njegova je kultura i danas puno sličnija
švedskoj. Åland je bio pokrajina Švedske od vikinškog doba ili još
ranije.
Åland je jedan od teritorija koje je Rusija prisvojila od Švedske
Fredrikshamnskim sporazumom 1809. godine i otoci su postali dio
poluautonomnog Velikog Vojvodstva Finske. Kada su otoci pripali Rusiji,
Šveđani nisu uspjeli omogućiti dogovorom neprisutnost vojske na otocima.
To nije bilo bitno samo Šveđanima, već je i Ujedinjeno Kraljevstvo bilo
zabrinuto da će vojno prisustvo na otocima ugroziti njihov trgovački
interes u regiji.
1832. godine Rusi su počeli praviti tvrđavu na otoku, Bomarsund. Tvrđava
je osvojena i uništena od strane Francuza i Britanaca 1854. godine, kao
dio operacije na Baltiku za vrijeme Krimskog rata. Sporazumom u Parizu
1856. godine, Ålandski otoci su postali demilitarizirani.
Za vrijeme građanskog rata u Finskoj 1918. godine, švedske postrojbe su
se umiješale u mirovne svrhe, između ruskih postrojbi koje su bile na
otocima i postrojbi "bijelih" i "crvenih", koje su dolazile iz Finske.
Za nekoliko tjedana, švedske postrojbe su zamijenjene njemačkim
postrojbama pod odlukom finske "bijele" vlade. Od 1917. godine,
stanovnici otočja su pokušavali pripojiti se svojoj matici, Švedskoj.
Anketu za pripojenje Švedskoj, poduprlo je 96,2% stanovnika. Švedski
nacionalizam je rastao, kao što je u Finskoj rastao antišvedsko
raspoloženje, kao i jako mišljenje protiv rusifikacije i borbe za
autonomiju Finske. Zbog toga, nastajali su sukobi između stanovnika koji
su govorili finski i švedskog govornog stanovništva u Finskoj, zbog
čega su se stanovnici Ålandskih otoka pribojavali budućnosti u takvoj
državi.

Usprkos tome, Finska nije bila spremna za okupaciju otočja i ponudili su
autonomni status umjesto odvajanja. Ipak, stanovnici nisu prihvatili
ponudu i takva neriješena situacija je došla pred Ligu naroda. Ta
međunarodna organizacija je odlučila da Finska treba zadržati
suverenitet, ali Ålandski otoci trebaju postati autonomni teritorij.
Finska je imala obvezu osigurati stanovništvu Ålanda pravo na švedski
jezik, kao i pravo na vlastitu kulturu i lokalne običaje. Sporazumom je
zajamčen neutralni status otočja, kao i zabranu bilo kakve vojne
nazočnosti na otocima.

Muonio






Muonio (Muoná na Sámi jeziku) je općina u Finskoj, nalazi se u
pokrajini Laponija. Ima 2399 stanovnika i pokriva poručje od 786,93
četvornih km. Susjedne općine su Enontekiö, Kittilä, Kolari i na zapadu
Švedske Pajala. Ovdje se nalazi i most preko granične rijeke za prijelaz
u Švedsku.


Muonio je poznat kao općina s najdužom sezonom snijega u Finskoj. Iz tog
razloga njegovo Tehničko veleučilište ima vrhunsku skijašku nastavu
koja privlači cross-country ski prvake iz svih krajeva Finske.


Zbog svojih krajolika i prirode, Muonio spada u najljepši dio Laponije,
prijelazna zona između Šumske Laponije i Planinske Laponije. Sjeverna
granica pokrajine sastoji se od rijeke Muonionjoki, jedna od glavnih
rijeka u Tornionjoki riječnom toku, jednom od najvećih sustava
vodoopskrbe u Europi.



Muonio turistima pruža mnogo toga za vidjeti tijekom cijele godine.
Možete sudjelovati u raftingu ili pak posjetiti pravu laponsku farmu
sobova Lapin Kartano, ili posjetiti Harriniva, veliki arktički centar
Husky-a sa više od 400 pasa.


U srpnju, nacionalni Tjedan Bakalara okuplja sudionike iz daleka i iz
okolice. To je vrijeme natjecanja za vrijedne nagrade sa ulovima
ogromnih bakalara. Rijeka Muonionjoki pruža preko 100 kilometara
ribolovnih voda za isprobati sreću sa samo jednom dozvolom.


Kada padne prvi snijeg u listopadu, snijegom pokrivene i osvijetljene
skijaške staze u Olosu privlače skijaše. Tijekom zimske sezone, dobro
održavana mreža skijaških staza pozivaju vas na skijanje. Motorne
saonice, Arktička zaprega pasa, sob safari, kao i zimski ribolov vrlo su
zabavni zimi!

Urho Kekkonen nacionalni park (UKK)


Nazvan prema finskom predsjedniku sa najdužim mandatom, Urho
Kekkonen nacionalni park jedan je od najvećih rezervata prirode u Europi






Urho Kekkonen Nacionalni park je nacionalni park u Laponiji, Finska.
Osnovan je 1983 i pokriva 2,550 četvornih kilometara, i to je jedan od
najvećih Finskih zaštićenih područja.


Veliko prostranstvo parka pokrivaju doline, široke močvare i guste šume.
Uzgoj sobova, lov i ribolov imaju dugu tradiciju u regiji a svoj trag
su ostavili u obliku klopki, ograda za sobove, koliba za čuvare krda te
restauriranih naselja Koltta Sámija. Uzgoj sobova je i danas glavni
oblik života u ovoj regiji.