Vesne Krmpotić

**Učlanjen** : 06.12.2012

Vesna Krmpotić rođena je 1932. u Dubrovniku. Osnovnu školu polazila je u Dubrovniku, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirala psihologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu (1959). Od 1962. do 1964. provela je na specijalizaciji bengalskog jezika u Indiji, a dulje vrijeme boravila je u Egiptu, SAD-u i Gani. Uz učestala putovanja, posebno u Indiju, živi i radi u Zagrebu i Beogradu kao profesionalna književnica. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti »108 x 108«, koja sadrži 11. 664 pjesme. Za svoj je književni rad dobila brojne nagrade i priznanja.

Vesne Krmpotić FFgm5G2

Pjesnikinja Vesna Krmpotić o ljubavi govori na jedan specifičan, slikovit ali i filozofski način, pun metaforičnosti, simbolike itd. Ona to radi s nevjerojatnom lakoćom, tako da svom čitatelju pruža užitak poimanja svakog stiha zasebno…
U svakoj je izrečenoj ljubavnoj poruci, pjesmi, lirici, ostala svoja osobita, ali i neumoljiva, ništa od osjećaja ne želi skriti, zadržati već pravo istinski, slikovito utkaje u stih, a teško joj pada mjerenje ljubavi pa kaže, izvrsnu misao: “ZA POSTOJANJE LJUBAVI, NE TREBA POSTOJATI RAZLOG, ONO JE PRIRODNO STANJE ČOVJEKA”. Pa, nije li to zapravo i jedina istina?

**Učlanjen** : 06.12.2012

Pjesma o mojoj ljubavi

Da ne bih vidjela besciljnost svoje ljubavi
ja kažem: želim tebe.
Ali ja ne želim tebe,
ja želim da te želim.

Učini što hoćeš, budi što hoćeš,
samo mi daj da ti sve svoje dam.
Ti si u meni a nisi u sebi:
O ljubavi bez cilja, bez razloga, bez kraja.

I kad te grlim, vidim: ne grlim te,
nego grlim ljubav, želju svoju.
Volim te, jer je lakše voljeti nego ne voljeti,
volim te jer tako brže nestajem.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Mjerenje i vaga

Tvoji su danovi zdjelice vage,
u kojima me odmjeruješ dan i noć.
Mučiš se da izjednačiš San i Javu,
ali ne znaš da oni neprestano mijenjaju svoju težinu,
neumorni, kao da mjere tvoju upornost.

Zar ti nisam teška, dragi? Odloži na čas vagu
i uzmi me golim rukama.
Neka nas slobodno njiše
talas krasnog nesuglasja,
talas koji nas je stvorio.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Daj mi to što mi daješ

Daj mi to što mi daješ.
I daj mi ono što ćeš mi dati.
I ne usliši ako te ikad molim
Nešto treće.

A ne zaboravi dati snagu
Da primim sve to što mi daješ;
Da ne odbijem što ćeš mi dati,
Ne zaištem što nećeš dati.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Ako tebe znam
Budućoj ljubavi
Čiju još potvrdu tražiš
Daj mi to što mi daješ…
Dan sedmi
Duša se moja sjeća tvog lica
Gola pjesma
Gozba
Jedan prozor
Ljubav sa mnom
Mnogostruki život
Pješčana kula
Svuda sam te tražila
Usta tajne
Vječiti rastanak

**Učlanjen** : 06.12.2012

Ako Tebe znam…

Ako Tebe znam
Ništa na svijetu nije mi strano.
Tada mi dani dolaze u susret
Kao davnašnji prijatelji.
Iza svih vrata, iza svakog zida,
Tada se otvara nepoznat čas
I širi
Čašku moga srca.
Ako Tebe nosim,
Svaki mi kamen na duši je lak.
Ako Tebe želim,
Slobodna sam da svaku stvar
Uzmem i ostavim -
Da uzmem kao da ostavljam,
Da ostavim kao da uzimam.
Svakoj je travki ime: Ti.
A Ti sam nemaš imena:
Kao ni ja.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Budućoj ljubavi

Buduća ljubavi,
kad bi mogla ne doći.
S tobom se rastajem unaprijed,
za ruku odvodeć dijete koje začeh s tobom,
ovu tjeskobu koja naglo raste.
Ljubavi sve sam ti rekla već davno.
A ti si već davno prošla.
Kad bi mogla ne doći.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Čiju još potvrdu tražiš

Čiju još
potvrdu tražiš, ako sam Ja potvrdio?
Čije dopuštenje, ako sam Ja
dopustio?
Čije objašnjenje, ako sam Ja objasnio?
Iako si od
neba, zemlju ne možeš zaobići.
Morao sam zemljanin postati, da bi ti
sišla,
i sa Mnom prišla svojoj zapečaćenoj kolibi od blata,
pobožno,
kao da je stan zlatni besmrtni.
Ako sam ušao s tobom u kolibu
pozemljušu,
u što se prometnuo njezin temelj i krov?
Kakvom je
vatrom planulo ognjište,
kojom se svjetlošću ozarile svjetiljke,
a
tronožac na koji sam sjeo,
u kakvo se prijestolje provrgao?
Čiji
se potpis još čeka,
i čija potvrda,
da je nebo svagdje, baš
svagdje kod Svoje kuće,
gdje sa Svojim ukućanima proslavlja vječiti
neodlazak od Sebe?

**Učlanjen** : 06.12.2012

Daj mi to što mi daješ…

Daj mi to što mi daješ.
I daj mi ono što ćeš mi dati.
I ne usliši ako Te ikad molim
Nešto treće.
A ne zaboravi dati snagu
Da primim sve to što mi daješ;
Da ne odbijem što ćeš mi dati,
Ne zaištem što nećeš dati.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Dan sedmi

Sastavila sam te kao pjesmu,
od simbola,
i sada ne znam što značiš.
Jedino što spoznah
jedino što ljubljah
bijaše moj napor da te stvorim.
Danas
stojiš preda mnom tuđ i dalek
u meni svršen,u sebi započet
o što sam ono htjela tobom reći?

**Učlanjen** : 06.12.2012

Duša se moja sjeća tvog lica

Duša se
moja sjeća tvog lica,
mada te oči nisu srele.
Idem i zagledam lica
ljudska,
i tražim te, tražim, toliko te tražim
da te valjda i ne
umijem naći.
I možda sam davno kraj tebe prošla
na kakvom
trgu, u gužvi perona,
mudro te pustiv da zauvijek prođeš,
jer već
sam mogla, živote moj, bez tebe,
ali ne bez ovog traganja za tobom

**Učlanjen** : 06.12.2012

Gola pjesma

Dobri Bože, ja nisam pristala na ovu rastavu,
Pa makar ta rastava bila san.
Dok su mi snove krojili, nisu me pitali
Ne bih li više voljela javu.
Dobri Bože, nisam pristala da budem drukčija od Tebe.
Da itko bude drukčiji.
Pa makar sve razlike bile pričin, kao što mudri vele,
Ja nisam pristala na pričin, na sebe.
Dobri Bože, tako mi se čini. Ali ako Ti znaš i kriješ od mene
Moj pad, moj potmuli pristanak
Na sve ove rastanke, na sav taj svijet od sjene,
Tad uzmi, preuzmi me Ti, koji si pristao na mene.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Gozba

Za radost Boga u nama
pijem.
Za sjaj Njegov u kristalu, vatri, Suncu,
pijem.
Pijem, ne da se opijem,
već da se opijam,
i dno ove čaše
u blaženo bezdno spuštam

**Učlanjen** : 06.12.2012

Jedan prozor

Jedan prozor cijelu noć ti svijetli,
sve dokle ga ne ugase pijetli.
Taj prozor je bdijenje nad tobom
i usnulim rodom.
Pogledaj ga, otvori mu se širom,
sretna sto ga vidiš ljudskim okom,
i siđi mu u vidik, spusti se duboko,
s Mojim budnim mirom.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska – da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom

**Učlanjen** : 06.12.2012

Mnogostruki život

Bit će da živimo
istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života,kad smo tako čudno
iznemogli
od čeznje za jedninom,
a sve nam živote veže tanka nit,
I
kad umiremo,umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom
slutim,
da samo karika sam golemog mog žica,
samo jedno svoje
čulo, dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom
troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom času nisam presjekla
nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni
u času kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko
ponoćna rosa.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Pješčana kula

Držim se na
okupu,
svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak
svoga bića
na hrpu, na hrpu, na hrpu.
I govorim: sad više
nisam pijesak
sada sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam,
zidam:
možda sam već kula od kamena,
možda sam već samo kula.
Što
sam sve radila da budem zid!
A gle, more se ne trudi da bude more,
ono
je more; a niti cvijet
ne radi ništa da bude cvijet.
Na okup
zovem pijesak
i zidam, zidam, zidam:
a u predahu s uhom na zidu
slušam
kako podzemno žude srca
da ih pomete veliki val
i da ih
taban vjetra zgazi
u zaborav.
Držim se na
okupu.
Svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak
svoga bića
na hrpu,na hrpu, na hrpu.
I govorim: sad više nisam
pijesak.
Sad sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam, zidam:
možda
sam već kula od kamena;
možda sam već samo kula.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Svuda sam te tražila…

Svuda sam Te tražila
Osim u svom srcu.
Sve sam bila
Osim Tebe.
Potonule lađe su me vozile,
Zmajske su me spilje zatvarale,
Mutne su me vode ispijale.
Mislila sam, to je cijena za Tebe.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da ne može platiti.
Svuda sam Te tražila,
A Ti si već bio nađen.
Sanjala sam da Te osvojim
Svojim stradanjem,
Da Te zaslužim dugim hodočašćem:
Nisam Te htjela bez plaće i truda.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da nema takovg stradanja
Kojim će te zaslužiti.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Usta tajne

Rekla sam sve, i sve je
ostalo tajna: usta orhideje
šapuću neizmjerje
sve odzvanja,
i znano se s neznanim sklanja.
Rekla sam sve i sve je
ostalo tajna: ljubav nesaznana
što šuti do kraja,
i stoga,
samuje s dušom, do boga.
Jesam li rekla sve baš zato
da ostane skrito i nepoznato?
Da skuti Svarožića
pometu
cvjetiće divljih otkrića?
Rekla sam sve, ne znajuć
kako ne reći, kako tajnu
zadržat u riječi;
i kako nju, slobodnu i sjajnu
munju mojih sanja,
svezati strahom od priznanja.

**Učlanjen** : 06.12.2012

Vječiti rastanak

Ja sam oko
ti si jedna od mojih mnogih suza
rađaš se iz mog bola
i čim se rodiš, rastaješ se samnom
Zbogom suzo sretnija bih bila
kada bih mogla plakati za tobom
umjesto što tobom plačem

**Učlanjen** : 06.12.2012

Inače, Vesna Krmpotić piše poeziju koja je izraz divne prepiske ljubavi između ljudskog bića i Božanskog; između nje i Boga.
Tako je nastala čitava niska (ciklus) pesama od 108 zbirki sa po 108 pesama u svakoj od njih - sve pod zajedničkim nazivom: "Stotinu i osam".
Ovaj broj nije uzet slučajno. Naime, on predstavlja broj perli u brojanici koja se upotrebljava prilikom molitve...

**Učlanjen** : 06.12.2012

1. OD UNUTARNJEGA HRAMA –
a ne obratno.
Graditi vanjski bez unutarnjega,
gubljenje je vremena i snage; takva
gradnja unosi neravnotežu u prirodu i
meñu ljude.
Stoga je vaša prva dužnost dodir sa
Mnom, stanovnikom unutarnjega
hrama. To je vaš temeljni rad, dužnost, i
smjer.
Ne pokušavajte manjkavost unutarnjega
zabašuriti veličinom, ukrasima, i slavom
vanjskoga hrama. Ukoliko vanjski nije
odraz unutarnjega, ne treba ga ni
graditi. Ne gubite snagu, novac, i
vrijeme na graditeljske pothvate bez
unutarnjega pokrića.
Stoga, okrenite se k Meni u sebi, što
znači: slijedite Moj nauk mira, ljubavi,
samonadzora, i morala. Nema bržega
načina gradnje od ovoga.

**Učlanjen** : 06.12.2012

2. NE ZABORAVLJAJ NIKAD
da sam Ja u svakomu – i kad razgovaraš
s čovjekom čija te skučenost misli i
doživljaja zapanjuje, sjeti se da sam Ja i
u njemu, tek nešto bolje skriven nego u
drugima.
Sjeti se, stoga, da razgovaraš sa
Mnom, govori, dakle, Meni, skrivenomu,
ne obaziri se na masku koju nosim.
I sjeti se da, govoreći Meni, Meni daješ
riječ. Tako ću uvijek Ja govoriti Sebi.
I nema zapreke, koja može dugo
odolijevati Mojoj riječi, koja se u Moje
uho ulijeva.

**Učlanjen** : 06.12.2012

3. DAJEM TI SNAGU da budeš stup
mira u svojoj porodici.
Dajem ti snagu da praštaš
nerazumijevanja i nerazume.
Dajem ti snagu da praštaš sebi kad
pogriješiš – jer i Ja ti praštam.
Dajem ti snagu da svoj bol i svoju
povredu, nepodijeljenu s drugima,
predaš Meni.
Dajem ti snagu da svoju radost i svoj
zanos, podijeljen s drugima, takoñer
predaš Meni.
Dajem ti snagu da budeš lagana kao
pahuljica – ne trebaju ti ni krila, treba ti
bestežinstvo.
Dajem ti snagu da Me više ne moliš za
snagu, da budeš snaga.

**Učlanjen** : 06.12.2012

4.JA SAM TEMELJ hrama, koji gradite.
Ja sam krov hrama, koji gradite.
Ja sam graditelj hrama, koji gradite.
Ja sam stanovnik hrama, koji gradite.
Vi ste moji radnici koje sam pozvao, i
koji ste čuli Moj poziv.
Slušajte Moj glas, i kamenje će se samo
slagati u zidove. Nikakvo vam drugo
oruñe ni strojevi nisu potrebni. Sav je
znoj i trud vaš lakoća bivanja sa Mnom.
Sav je vaš posao predanost