OTKRIVENA TISUĆLJETNA TAJNA Džingis-kana

Džingis kan je u osvajanju svijeta imao saveznika bez kojeg bi sve propalo

[You must be registered and logged in to see this image.]

NEW YORK - Džingis-kan bio je jedan od najuspješnijih vojskovođa u povijesti. Njegove neustrašive horde pokorile su polovicu poznatog svijeta u 13. stoljeću, a njegovo carstvo prostiralo se od istočne Europe, preko Indije i Rusije, pa sve do Kine.

Povjesničari su vjerovali kako su mongolske horde bježale od hladnih i suhih stepa u svojoj domovini, no nova otkrića pokazuju da se uspon mongolskog carstva poklapa s 14-godišnjim periodom u kojem je Mongolija bila izložena najtoplijem i najvlažnijem vremenu u proteklih tisuću godina.

Proučavajući godove prastarog drveća iz tog područja, znanstvenici su otkrili kako je cijela Mongolija bila izložena velikoj količini kiša i neuobičajeno toplom vremenu između 1211. i 1225. godine - točno u periodu kada su Džingis-kan i njegova vojska zavladali svijetom.

Akademici sa sveučilišta Columbia u New Yorku vjeruju kako je velika količina padalina u području koje je tradicionalno vrlo suho uzrokovalo nezapamćen rast biljaka, prvenstveno trave, koja je služila kao hrana mongolskim konjima i stoci. Zahvaljujući tome, Džingis-kan imao je na raspolaganju mnogo više konja za svoje vojske, kao i jakova, krava, ovaca i drugih životinja koje su mogle putovati uz hordu i služiti kao hrana.

- To možda nije bio jedini razlog za uspon mongolskog carstva, ali je stvorilo idealne uvjete za karizmatičnog vođu da razvije vojsku i koncentrira moć, rekla je Amy Hessl, jedna od autorica istraživanja.

(Jutarnji.hr)

Mongolsko carstvo Džingis Kana je imalo nekontrolisani hepatitis B, kažu istraživači jer tvrde da bi kosti mogle pomoći u borbi protiv ovog smrtonosnog virusa u budućnosti.

[You must be registered and logged in to see this image.]



Mongolska horda Džingis Kana je preplavila azijske stepe 1206. godine, udružujući zaraćena plemena.
On je stvorio carstvo koje obuhvata savremenu Kinu, i koje se proširilo na zapad sve do Poljske i Mađarske.
Ali skrivajući se unutar mnogih njegovih konjanika, nalazili su se ratnici koji su nosili početak kuge.
Dve trećine njih je nosilo hepatitis B (HBV) – smrtonosni virus koji napada jetru, uzrokujući otkazivanje organa, ožiljke i rak.
I drugi dokazi ukazuju na to da je mongolska bolest počela još ranije.
Prethodne generacije ratnika su nosile oblik patogena koji bi kasnije postao Justinijanova kuga – pandemija koja je zahvatila istočno Rimsko carstvo između 541. i 542. godine.

Poreklo HBV-a ostaje nejasno, ali novootkrivena DNK koja je ostala u drevnim kostima i zubima ljudi iz azijskih stepa – što uključuje Rusiju, Kazahstan, Kinu, Turkmenistan i Uzbekistan – pruža uvid u to.
Ovo otkriće je napravila evoluciona genetičarka Eske Vilerslev sa Univerziteta u Kopenhagenu.
Njen tim je sekvencionisao 12 najbolje očuvanih drevnih zaraženih virusnih genoma – kompletan skup DNK kodova – i kombinovao ih sa modernim genomima kako bi analizirali kako se HBV promenio tokom vremena.
HBV je lako izdvojiti iz drevnih DNK uzorka, jer zaraženi ljudi nose ogromne količine ovog virusa u krvi nekoliko godina – povećavajući šansu da se virus na DNK očuva u ćelijama kostiju.

Otkrili su da je HBV bio deo mongolskog života hiljadama godina.
Njeni istraživači su takođe pronašli jednu vrstu smrtonosnog virusa koji je nestao – ili je bio iskorenjen – negde u zadnjih 4.500 godina.
Ona je takođe otkrila da je jedna od devet glavnih vrsta koje postoje danas proizvod drevnih kombinacija dve druge HBV vrste.
To znači da je HBV u drevnim stepama možda bio toliko uobičajen, kao i u nekim najteže pogođenim oblastima modernog sveta.
Danas je, u Južnom Sudanu, čak 22 odsto ljudi zaraženo.
A u oblastima gde više od 8% ljudi ima virus, između 70 i 90 odsto je zaraženo najmanje jednom tokom svog života.

“Dakle, slika koja se pojavila iz ove linije rada jeste da je u prošlosti bilo mnogo ljudi sa bolestima,“ rekla je istraživač i evoluciona genetičarka Eske Vilerslev.
“To je sigurno na neki način razbilo moju romantičnu sliku o bronzanom dobu i gvozdenom dobu.“
Ovo znanje nije dobro samo za razumevanje prošlosti, već bi moglo pomoći i u borbi protiv ovog virusa u budućnosti.
Istraživanja bi jednog dana mogla predvideti kako će HBV mutirati.
Svetska zdravstvena organizacija ima za cilj da značajno smanji uticaj HBV-a do 2030. godine.
U ovo vreme, nada za ovo počiva na kombinaciji virusa i antivirusnih lekova. Ali nova mutacija bi našu odbranu mogla učiniti beskorisnom.
Poznavanje kako – i kada – se ove promene dešavaju, može spasiti mnogo života.

W. rs