Američki starosedeoci, pogrešno nazvani Indijanci, je zajednički naziv za narode koji su nastanjivali prostore od arktičke Kanade i Aljaske do Ognjene zemlje ( Tierra del Fuego) u Čileu i Argentini, koji se medusobno razlikuju po jezicima, kulturi i fizičkom izgledu. Kolumbo je mislio da je stigao u Indiju i zato je ljude sa kojima je dolazio u dodir nazivao Indijancima ( indios).

Većinom su to lovačko-sakupljačka društva. U njihove najrazvijenije narode koji su uspeli podići visoko razvijene civilizacije spadaju narodi Olmeka, Tolteka, Maja i Asteka iz Meksika i Inka iz Perua. Danas mnogi žive u rezervatima, posebno u Kanadi, Sjedinjenim Državama i Brazilu.

Ime su dobili po Indiji jer se mislilo da se radi o obali Indije, a ne o novootkrivenom kontinentu Americi. Stanovnici SAD-a ih u novije vreme službeno više ne nazivaju Indijancima ( Indians) nego američkim domorocima odnosno starosedeocima (Native Americans). Naziv crvenokošci ( Redskins ili fr. Peaux-Rouges) je uvredljiv.

Žrtve su jednog od najvećih genocida u istoriji ljudskog roda, izvršenog od strane španskih, portugalskih, engleskih osvajača i kasnije američkih doseljenika i ostalih.

Indijanci podarktika u Kanadi i Aljasci su: Cree, Chipewyan, plemena Kutchin i Khotana i niz drugih manjih plemena . Njeni česti simboli su krplje, kanu, tobogan, snežne naočare. Odeća je krznena. Lov i ribolov im je glavno zanimanje.

Indijanci Severozapadne obale su najbogatija plemena Indijanaca Severne Amerike. Oni nastanjuju područje uz Pacifičku obalu Severne Amerike od Kalifornije na jugu, do zaliva Jakutat u Aljasci na severu. Predstavnici ove kulture pripadaju velikim grupama poznatim kao Kwakiutl, Tsimshian, Tlingit, Haida, Bella Coola, Coast Salish i manja plemena iz Kalifornije, Oregona i Vašingtona. Društva sa juga ovog područja znatno su siromašnija, a i njihove zajednice su znatno manje. Ovom krugu pripada kultura gradnje velikih totema, gradnje kedrovih kuća sa krovovima na dve vode, prekrasno tkanje chilkat-ogrtača, okrenutost moru, izgradnja drvenih velikih kanua i nadasve veoma poznate svečanosti poklanjanja 'potlach'.

Indijanci sa Platoa naseljavaju kraj u području reke Kolumbije. Ovde je raširena kultura ribara i kopača korenja camas i shanataque. Plemena ovog područja pripadaju grupama Shahaptin, Waiilatpuan, Salishan, Kitunahan, Chinookan, Lutuamian i Athapaskan. Oni su se sezonski pokretali u potrazi za ribom i biljem.

Kalifornijski Indijanci naseljeni su u Kaliforniji i imaju tipičnu kulturu sakupljača žira. Ipak ne pripadaju sva kalifornijska plemena ovoj grupi, jer su neki predstavnici Indijanaca Severozapadne obale. Prijateljica i dobra poznavateljka Indijanaca Eva Lips, navodi da su sva ova plemena veoma dobro uhranjena, na tome zahvaljuju žiru od koga naročitim postupkom dobijaju brašno i peku hleb od žira. Glavna plemena su: Maidu, Miwok, Chumash, Yokuts, Shasta, Chimariko, Achomawi, Atsugewi, Yana, Yahi, Wintu, Nomlaki, Patwin, Yuki, Pomo, Wappo, Nisenan, Costanoan, Salinan, Esselen, Kitanemuk, Akwa'ala, Ipai, Tipai, Kamia, Cupeño, Luiseño, Cahuilla, Juaneño, Gabrieleño, Nicoleño, Fernandeño, Serrano.

Indijanci Velikog bazena. U području Velikog slanog bazena naseljena su siromašna sakupljačka plemena Šošona koji su u stvari bili 'noga'-Indijanci. Oni su neprekidno bili u pokretu za hranom, bobicama, korenjem, raznim plodovima, sitnom divljači i drugim. Jeli su bukvalno sve.

Jugozapadni Indijanci nastanjuju krajeve američkog Jugozapada od Novog Meksika preko Arizone do donjeg toka Kolorada. Ovde nalazimo ratarsko stanovništvo iz grupe Yumanskih i Pimanskih plemena, kao i posebnu grupu seoskih plemena sa pueblo kulturom. U pueblo ili seoska plemena ubrajaju se Zuñi, šošonsko pleme Hopi i plemena grupe Tanoan. Apačka plemena kao i Papago su nomadi.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Šošonski kamp, oko 1900.

Indijanci Ravnice su stanovnici prerija, područja od reke Saskatchewan na severu do južnog Teksasa.Tu pripadaju najslavnija plemena američkih domorodaca. Oni su nomadski jahači i lovci na bizone. Pošto su navikli na prostranstva i lutanja pružali su najžešći otpor belim osvajačima. Predstavnici su im: Prerijski Kri, Crne Stope, Gros Ventre, Hidatsa, Vrane, Arikara, Teton, Dakote, Cheyenne, Arapaho, Omaha, Pawnee, Kiowa, Komanči.

Indijanci Severoistočnih šuma pripadaju porodicama Iroquoian i Algonquian. To je domovina vigvama, velikih drvenih kuća opasanim palisadama. Oni su lovci i ribari ali i uzgajivači kukuruza. Odavde su došle i kokice koje su Irokezi nosili sa sobom prilikom odlaska u višednevne lovove ili ratne pohode. Najpoznatija plemena ovog područja su Irokezi, Huron Indijanci, Erie, Susquehanna, Wappinger, Wampanoag, Mohikanci, Metoac, Powhatan, Nanticoke, Conoy, Pennacook i drugi.

Jugoistočni Indijanci. Njihova područja obuhvataju jugoistok Severne Amerike, od atlantske obale do istočnog Teksasa, na sever do unutrašnjosti Virdžinije. Jugoistočna plemena su seosko ratarsko stanovništvo. Ovde su na ceni kukuruz i njegova svečanost 'Ples zelenog kukuruza'. Plemena ovog područja pripadaju porodicama Muskhogean, Natchesan, Caddoan, Siouan, Attacapan, Chitimachan i Tunican. Glavna plemena su: Creek, Seminole, Timucua, Yuchi, Biloxi, Chitimacha, Atakapa, Tunica, Natchez, Choctaw, Chickasaw, Akokisa, Hasinai, Adai, Taensa, Kadohadacho, Natchitoches, Chakchiuma, Pascagoula, Bayagoula, Avoyel, Chawasha, Washa, Chatot, Chiaha, Yamasee, Fresh Water, Ais, Calusa, Tequesta, Jeaga, Cusabo, Congaree, Cape Fear, Waxhaw, Winyaw, Cherokee, Woccon, Manahoac, Tutelo, Monacan, Eno, Sugeree, Catawba, Nahyssan, Hitchiti, Koasati, Alabama, Tohome, Eufaula, itd.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Verovanja

Iako među starosedeocima američkog kontinenta postoje ogromne razlike u pogledu jezika, porekla, načina života i pogleda na svet, ipak se mogu pronaći neke crte zajedničke svim plemenima.

Na prvom mestu to je verovanje u jedno biće koje različita plemena nazivaju različitim nazivima: veliki duh, sveti duh, manitu, mistična sila, itd.

Takođe je kod svih indijanskih plemena veoma izraženo poštovanje prirode i verovanje u prirodnu mudrost i sudbinsku uslovljenost prirodom, kao i dubinsku povezanost čoveka i prirode.



wikipedija

Sjevernoamerički Indijanci

Subarktički Indijanci (Subarctic Indians), u Kanadi i Aljaski, gdje nalazimo plemena Atapaskana i Algonquian Indijanaca. Najpoznatija plemena toga područja su Montagnais, Naskapi, Cree, Chipewyan, plemena Kutchin i Khotana i niz drugih manjih plemena. Kultura ovih Indijanaca je prilično slična. Njezini česti simboli su krplje, kanu, toboggan, snježne naočale. Odjeća je krznena. Lov i ribolov glavno je zanimanje ovih Indijanaca.

Indijanci Sjeverozapadne obale (Northwest Coast Indians).

Ovo su bez sumnje najbogatija plemena Indijanaca Sjeverne Amerike. Oni nastavaju područje uz Pacifičku obalu Sjeverne Amerike od Kalifornije na jugu, do zaljeva Yakutat u Aljaski na sjeveru. Predstavnici ove kulture pripadaju velikim skupinama poznatim kao Kwakiutl, Tsimshian, Tlingit, Haida, Bella Coola, Coast Salish i manja plemena iz Kalifornije, Oregona i Washingtona. Ovom krugu pripada kultura gradnje velikih totema, gradnji cedrovih kuća s krovovima na dvije vode, prekrasno tkanje chilkat-ogrtača (koji su često nevjerojatno skupi), orijentiranost moru, izgradnja drvenih velikih kanua, ropstvo, i nadasve veoma poznate rastrošne svečanosti 'potlach'.

Indijanci Platoa (Plateau Indians).

Indijanci s Platoa naseljavaju kraj u području rijeke Columbije. Ovdje je raširena kultura ribara (može se govoriti o pravim ichtyophazima, jedačima riba s veoma slabim zubima) i kopačima korijenja camas i shanataque (ili 'Indian Thistle' Cirsium edule) Plemena ovog područja pripadaju grupama Shahaptian (Umatilla, Tygh, Tenino, Yakima, Nez Percé, Palouse, Walla Walla), Waiilatpuan (Cayuse, Molala), Salishan (Shuswap, Lillooet, Ntlakyapamuk, Spokane, Coeur d’Alêne, Kalispel, Okanogan, Nespelem), Kitunahan (Kutenai), Chinookan (Wasco Wishram i Dog River Indijanci ili Cascade), Lutuamian (Modoc, Klamath) i Athapaskan (Nicola ili Stuwihamuk; koji danas govore thompson jezikom). Oni su se sezonski pokretali u potrazi za ribom i biljem.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Pomo Indijanka

Kalifornijski Indijanci (California Indians).

Kako samo ime kaže ova plemena naseljena su u Kaliforniji i imaju sami za sebe tipičnu kulturu sakupljača žira.Glavna plemena su: Maidu, Miwok, Chumash, Yokuts, Shasta, Chimariko, Achomawi, Atsugewi, Yana, Yahi, Wintu, Nomlaki, Patwin, Yuki, Pomo, Wappo, Nisenan, Costanoan, Salinan, Esselen, Kitanemuk, Akwa’ala, Ipai, Tipai, Kamia, Cupeño, Luiseño, Cahuilla, Juaneño, Gabrieleño, Nicoleño, Fernandeño, Serrano.

Indijanci Velikog Bazena (Great Basin Indians).

U području Velikog slanog bazena naseljena su (u zapadnim predjelima, Nevada) siromašna sakupljačka plemena Šošona koji su u stvari bili 'noga'-Indijanci. Oni su neprekidno bili u pokretu za hranom, bobicama, korijenjem, raznim plodovima, sitnom divljači i drugim. Jelo se bukvalno sve. Istočno od njih u područjima Utaha, Wyominga i Colorada Indijanci su posjedovali konje pa su se formirali u pljačkaške bande. Oni su bili puno mobilniji i opasniji od svojih zapadnih rođaka. Ove Šošone klasificiraju u Numic-govornike. U Zapadne Numic-govornike ubrajaju se: Northern Paiute, Owens Valley Pajuti, dvije grupe Mono Indijanaca i pleme Bannock iz Idaha. Središnjoj skupini Numica pripadaju Western Shoshoni, Indijanci Panamint ili Koso, Gosiute, Wind River (njihov su ogranak Komanči /Comanche/), i Indijanci Weber Ute (tako krivo nazivani jer ne pripadaju u Ute). U Southern (ili Južne) Numic-govornike pripadaju: Northern Ute, Southern Ute, Tumpanogots, Pahvant, Fish Lake Juti, Red Lake Juti, Kawaiisu, i bande Južnih (Southern) Paiuta: Las Vegas Pajuti, Shivwits, Uinkarets, Moapa i Chemehuevi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jugozapadni Indijanci (Southwest Indians).

Jugozapadni Indijanci nastanjuju krajeve američkog Jugozapada od New Mexica preko Arizone do donjeg toka Colorada.U pueblo ili seoska plemena ubrajaju se Zuñi, šošonsko pleme Hopi i plemena grupe Tanoan. Apačka plemena kao i Papago su nomadi.

Prerijski Indijanci (Plains Indians).

Oni su stanovnici prerija, područja od rijeke Saskatchewan na sjeveru do južnog Teksasa. Ovamo pripadaju najslavnija plemena američkih domorodaca. Oni su nomadski jahači i lovci na bizone. Pošto su navikli na prostranstva i lutanja pružali su najžešći otpor bijelim naseljenicima. Predstavnici su im sa sjevera na jug: Plains Cree, Assiniboin, Blackfoot (Crna Stopa), Gros Ventre, Hidatsa, Vrane (Crow), Mandan, Cheyenne, Arikara, Teton, Santee Sioux, Arapaho, Omaha, Pawnee, Kiowa, Comanche.

Indijanci Sjeveroistočnih šuma (Northeast Woodland Indians).

Indijanci Sjeveroistočnih šuma pripadaju porodicama Iroquoian i Algonquian. To je domovina 'wigwama', velikih drvenih kuća opasanim palisadama. Oni su lovci i ribari ali i uzgajivači kukuruza. Odavde su došle i kokice 'pop corn' koje su Irokezi nosili sa sobom prilikom odlaska u višednevne lovove ili ratne pohode. Najpoznatija plemena ovog područja su Irokezi (Iroquois), Huron Indijanci, Erie, Susquehanna, Wappinger, Wampanoag, Mahican (poznati Mohikanci), Metoac, Powhatan (kod nas poznati po crtiću o djevojci Pocahontas), Nanticoke, Conoy, Pennacook i drugi.

Jugoistočni Indijanci (Southeast Indians).

Ovo područje obuhvaća jugoistok Sjeverne Amerike, od atlantske obale na zapad do istočnog Texasa, na sjever do unutrašnjosti Virginije. Plemena ovog područja pripadaju porodicama Muskhogean (po novijoj ortografiji Muskogean), Natchesan, Caddoan, Siouan, Attacapan, Chitimachan i Tonikan. Glavna plemena su: Creek, Seminole, Timucua, Yuchi, Biloxi, Chitimacha, Atakapa, Tunica, Natchez, Choctaw, Chickasaw, Akokisa, Hasinai, Adai, Taensa, Kadohadacho, Natchitoches, Chakchiuma, Pascagoula, Bayogoula, Avoyel, Chawasha, Washa, Chatot, Chiaha, Yamasee, Fresh Water, Ais, Calusa, Tequesta, Jeaga, Cusabo, Congaree, Cape Fear, Waxhaw, Winyaw, Cherokee, Woccon, Manahoac, Tutelo, Monacan, Eno, Sugeree, Catawba, Nahyssan, Hitchiti, Koasati, Alabama, Tohome, Eufaula, etc.

Mezoamerički Indijanci : Amuzgo, Cakchiquel, Ch'ol Maya, Matlatzinca, Mixe, Mixtec, Nahuatl/Aztec, Itza Maya, Oaxaca Chontal, Pipil, Popoluca, Tabasco Chontal, Tlahuica, Toltec, Yucatan Maya, Zapotec, Zoque

Indijanci karipskog područja

Pripada mu Veliki i Mali Antilijužni diio Srednje Amerike i jug Floride. Plemena: Arawak, Bokotá, Boruca, Bribri, Buglere, Cabecar, Carib, Changuena, Corobici, Cueva, Cuna, Dorasque, Garifuna, Guajiro, Guaymi, Guetar, Inyeri, Island Carib, Maleku, Miskito, Move, Murire, Paraujano, Pech, Rama, Shebayo, Taino, Teribe, Voto.

Indijanci Srednje Amerike

Središnji Meksiko (Central Mexico) Predstavnici: Nahuatl, Otomí, Chontal, Ixcatec, Tarascan, Mixtec, Zapotec.

Obala Vera Cruza (Vera Cruz Coast) Predstavnici: Totonac, Tamaulipec, Huastec, Popoluca.

Poluotok Yucatan (Yucatan Peninsula) Predstavnici: Yucatec, Mazatec, Mopán.

Južne ravnice (S: Lowlands) Predstavnici: Zoque, Tzeltal, Tzotzil, Lacandon, Quiché, Ixil, Itzá, Misquito, Jicaque.

Južne planine (S. Highlands) Predstavnici: Pipil, Xinca, Achi, Lenca, Nicarao, Nicoya, Ulva, Rama, Boruca, Guaymí, Cuna, Talamanca.

Veliki Antili (Greater Antilles) Predstavnici: Ciboney, Sub-Taino, Taino, Ciguayo

Mali Antili (Lesser Antilles) Predstavnici: Island Carib, Igneri.

Južnoamerički Indijanci

Sjever (Northern) Predstavnici: Choco, Chibcha, Caquetio, Tairona, Guajiro, Mompox, Timote, Achagua, Yaruro, Otomaco, Guamontey, Guahibo, Saliva, Cumanagoto.

Gvajansko gorje (Guiana Highlands) Predstavnici: Arawak, Warao, Galibi, Tirio, Wapishana, Oyana.

Amazon (Amazon) Predstavnici: Bora, Cubeo, Yanomami, Wai-Wai, Jívaro, Barauana, Apalaí, Tupinamba, Yagua, Xipibo, Kanamari, Maue, Munduruku, Kayapo, Amahuaca, Mashco, Tacana, Siriono, Chiquito, Paressi, Nambikwara, Bakairi.

Brazilsko visočje (Brazilian Highlands) Predstavnici: Xavante, Boróro, Guato, Guarani, Tupí, Kaingang, Tupinamba, Botocudo, Caiapós do Sul, Xakriaba

Ande (Andes) Predstavnici: Aconipa, Cayapa, Manta, Tumbes, Huancavilca, Chincha, Huanca, Quechua, Aymara, Atacama, Diaguita, Mapuche.

Gran Chaco (Gran Chaco) Predstavnici: Chiriguano, Zamuco, Chamacoco, Lengua, Toba, Mataco, Chane, Chulupi, Mocovi, Tonocoté, Abipón

Pampas (Pampas) Predstavnici: Huarpe, Charrua, Chana-Mbegua, Querandi, Minuane, Puelche, Pehuenche, Poya, Tehuelche.

Ognjena Zemlja (Tierra del Fuego) Predstavnici: Chono, Alacaluf, Yahgan, Ona, Haush.


wikipedija

Blackfoot

Poglavica Blackfoot Indijanaca

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kainah Indijanci dobili su naziv Blood (Krvavi) po bojanju donjeg dijela lica kako se vidi na slici Karla Bodmera. Pleme Kainah ili Blood pripadalo je konfederaciji (labavom savezu) Blackfeet.

Crne Stope (Blackfoot; pl. Blackfeet; Siksika) su konfederacija Algonquianskih plemena u 19. stoljeću nastanjenih između North Saskatchewana u Kanadi i Missourija u Montani. Sami sebe nazivaju Siksika (Crna Stopa). Plemena su danas nastanjena na rezervatu Blackfoot u Sjedinjenim Državama i rezervama /reserve/ Blackfoot, Blood i Piegan u Kanadi (Alberta). Godine 1780., po Mooneyevoj procjeni moglo ih je biti oko 15,000. Savez je obuhvaćao plemena Kainah (Blood), Siksika ili Sihasapa i Piegan ili Peigan.

Blackfoot Indijanci, kod nas često pogrješno nazivani Crne Noge, što je posljedica lošeg prijevoda, sami sebe nazivaju Siksika, ali i to je vjerojatnije prijevod imena Si-ha'-sa-pa, koji su im dali Yankton Sioux Indijanci. Naziv je dan zbog crne boje njihovih mokasina kakve su, barem prema imenu, nekada nosili. Sami sebe oni su nekada nazivali i Ah-hi'-ta-pe u značenju 'blood people', ovaj naziv danas nosi pleme Kainah ili Blood, a dan im je zbog crvene boje koju su ovi Indijanci u visini ustiju bojali od uha do uha. Crna boja koja se odnosi na njihovu obuću najčešća je. Tako su ih Indijanmci Hidatsa nazivali I tsi sí pi sa (black feet), a i Crow naziv Ish-te-pit'-e ima zasigurno isto značenje.
Kod Flatheada ime Skuäísheni isto označava 'crne stope', Stxuaíxn kod Okanagan Indijanaca znači 'black' a Tońkońko, kod Kiowa označava 'black legs'. Indijanci Kalispel zvali su ih S'chkoé, ili S'chkoeishin (nastalo od koŕi) ima značenje 'crnog'. Kod Arapaho Indijanaca, njihovih srodnika postojao je naziv Ka-wi-'na-han koji označava 'black people'.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svi ovi nazivi porijeklom su od plemena koja su bila u kontaktu s Crnim Stopama i označavaju ih kao narod koji je nosio crne mokasine. Crne Stope su bili snažno i borbeno pleme pa su im dana i imena koja su shodna kontaktu. Kod Cree Indijanaca označavani su imenom "stranger" ili "enemy" (odnosno Ayatchiyiniw), stranac kod ovih ljudi uvijek je potencijalna opasnost. Ovi Indijanci bili su lutalice i uvijek u potrazi za nečim, da bi se došlo do 'nečega' u većini slučajeva treba posegnuti za oružjem. Tako na primjer, Kootenay Indijanci kada su počeli loviti bizone, dolazili su na preriju koju su Blackfooti smatrali svojim lovištem i branili su ga od pridošlica. Kootenayi su ih prozvali tada imenom Saha'ntla, ili 'zli ljudi' (bad people). Kao jedno od najvećih plemena s prerije, dobivali su nazive i od drugih bližih i daljnjih susjeda, tako imamo nazive Choch-Katit (Arikara), Katce (Sarsi), Pah-kee (Shoshoni), Sicä'bę (Kansa), Carmeneh (Crow), Mkatewetitéta (Shawnee), Wateni'hte (još jedan Arapaho naziv), Tuhu'vti-ómokat (Comanche), Makadewana-ssidok (Chippewa), Mämakatä'wana-si'tä'-ak (Indijanci Fox).

Njihova kultura je tipično prerijska. Oni su lovci na velike sisare, prvenstveno bizona, nadalje na jelene, pa tek onda na manju divljač, za koje su koristili zamke. Ribu su Blackfooti jeli tek u krajnjoj nuždi, osobito nakon istrebljenja bizona.

Tokom ljeta oni žive po velikim logorima. Onda love bizone i zauzeti su svojim ceremonijama, kao što je 'Ples sunca' (Sun Dance). Zimi se ovi veliki logori razbijaju na manje bande koje se sastoje od 10 do 20 šatora ,kako bi se lakše prehranili. Svako pleme ima vrhovnog poglavicu a i lokalne grupe imaju svoje vođe. Dužnost poglavice je da sazove vijeće kako bi se diskutiralo o stvarima važnim za cijelu zajednicu. Kod bandi 'headman' ima utjecaja tek onoliko koliko je i uspješan za svoju lokalnu grupu, u suprotnom ga napuštaju i odlaze od njega. Kao i kod drugih prerijskih plemena i Blackfooti su imali 'muške dobne razrede (društva)', kod kojih je princ Maximilian 1833., izbrojio sedam. Na prvom mjestu od jedan do sedam bilo je društvo 'mosquito' (vrsta komarca) i 'bull' na sedmom mjestu. Svako društvo imalo je svoje pjesme, plesove i insignije, a bili su i zaduženi za održavanje reda u logoru.

Religiozni život Crnih Stopa usredotočen je oko 'Svežnja medicine' (Medicine Bundle), ono je individualno vlasništvo. Mladi dječak odlazi na osamu gdje mora izazvati vizije i suprotstaviti se natprirodnim silama. Individualni 'Medicine bundes' izazivaju kod njih veliko poštovanje. Kod 3 Blackfoot plemena postoji više od 50 ovakvih zavežljaja a najvažniji su 'beaver bundles’, ‘medicine pipe bundles’, i ‘ Sun Dance bundle’.

Sun Dance je najvažnija svečanost Crnih Stopa, prihvatili su ga negdje u ranom 19. stoljeću a održava se jednom godišnje, i to ljeti.

Kratka povijest

Konfederacija Blackfoot naseljena na sjevernim prerijama prema Mooneyu, imala je 1780. godine populaciju od 15,000 duša. Oni su bili u ratu sa svim okolnim plemenima osim Sarsee i Atsina Indijancima. Bili su i u prijateljstvu sa Englezima iz poznate postaje Hudson Bay od kojih su dobivali oružje (puške) i streljivo. Dobivši oružje i konje oni postaju nezgodan susjed ostalim plemenima. Prema Mackenziu (1801.) Crne Stope su 1790. godine imali oko 2,500 ratnika. Broj su im im dosta smanjile epidemije boginja koje su ih pogodile nekoliko puta. Konfederacija Blackfoot naseljena na sjevernim prerijama prema Mooneyu, imala je 1780. godine populaciju od 15,000 duša. Oni su bili u ratu sa svim okolnim plemenima osim sa Sarsi i Atsina Indijancima. Bili su i u prijateljstvu s Englezima iz poznate postaje Hudson Bay od kojih su dobivali oružje (puške) i streljivo. Dobivši oružje i konje oni postaju nezgodan susjed ostalim plemenima. Prema Mackenziu (1801.)

Crne Stope su 1790. godine imali oko 2,500 ratnika. Broj su im dosta smanjile epidemije boginja koje su ih pogodile nekoliko puta 1800-tih godina, kada su im bili prodani zaraženi pokrivači. 1870. godine američka vojska u potrazi je za ratobornom grupom Crnih Stopa koje je vodio poglavica Mountain Chief. Umjesto ove ratoborne skupine vojska se okomila na miroljubivu grupu Piegan Indijanaca koje je vodio Heavy Runner. Došlo je do masakra u kojemu je prvo ubijen Heavy Runner hicem koji je u njega ispalio izvjesni skaut pod imenom Joe Cobell, većina pobijenih bili su žene, starci i djeca. Mountain Chief kasnije je sa svojom bandom preselio u susjednu Kanadu. Kasnijih godina (1900) istrjebljeni su bizoni na prerija i Indijanci počinju skapavati od gladi nakon čega su natjerani na sjedilački život u rezervatima. Preostalo ih je tek oko 5,000. Danas Crne Stope broje oko 25,000 duša. Na rezervatu Blackfeet u Montani danas žive uglavnom Piegani. Na rezervatima Piegan, Blood i Blackfeet u Alberti nastanjena su istoimena plemena.
Poznate osobe [uredi]

Popis osoba koje su pripadnici Crnih Stopa, ili su imali pretke iz plemena Crnih Stopa.

Leon Goodstriker, glumac
Misty Upham, glumica
Nick Ramus, glumac
Steve Reevis, glumac



wikipedija

Gros Ventre


Gros Ventre (Gros Ventre of the Prairie; Veliki Trbuh Prerije; Atsina, Minnetaree, Minnetarees of Fort de Prairie, Big Belly, Ahe, A'ananin) je pleme Indijanaca porijeklom od Arapaha, porodica Algonquian, nastanjeno u prerijama od Milk Rivera i obala Missourija na sjever do Saskatchewana. Pleme je1780 imalo oko 3,000 pripadnika, kasnije su (1880) smješteni na rezervat Fort Belknap sa Assiniboinima. Brojnim stanjem se manipulira; prema SIL-u 1977. bilo ih je 1,200, vjerojatno samo na rezervatu. Drugi podaci govore da ih je u SAD oko 3,000.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ime Gros Ventre prevedeno je sa francuskog na engleski kao Big Belly ili Great Belly Indians, odnosno Veliki Trbuh. U znakovnom jeziku na preriji, često su brkani sa Hidatsa Indijancima, također nazivanima Gros Ventre. Toga radi, ova dva plemena na imenu imaju i nastavke, kod Atsina Gros Ventre of the Prairie ili Minnetaree of the Prairie, a za Hidatse, zbog toga što su živjeli uz Missouri Gros Ventre ili Minnetaree of the Missouri. Riječ 'Belly' kao oznaku u imenu imaše i srodnici pravih Hidatsa, Indijanci Awaxawi ili Amahami, koji su nazivani i Minnetaree of the Knife River. Čak i kod Crow Indijanaca, koji su se odvojili od Hidatsa nalazimo 'trbuh' ili 'belly' u imenu bande Udareni-u-Trbuh', odnosno Kicked-in-their-Bellies. Ime Minnetaree označava 'one što su prešli vodu “rijeku”'(='they crossed the water').

Do učestalih brkanja Hidatsa i Atsina bez sumnje dovode slične geste na torzu, koje su ova dva plemena koristila u znakovnom jeziku. jedna se odnosi na tetovirane grudi Hidatsa, dok je kod Atsina označavalo 'uvijek gladan' ili 'always hungry' (i. e. 'prosjaci' ='beggars'). Šošonsko ime Sä'pani, također označava‚ 'trbuhe, =bellies’. Sami sebe oni danas zovu Ahe, A'ananin, u Swantonovo vrijeme Aä'ninena, što znači "white-clay people," Naziv Atsina, misli Swanton bio bi od Blackfoota, sa kojima su se Atsine družili nakon cijepanja od matičnih Arapaha. Značenje ove riječi je sumnjivo.

Gros Ventre su nekada bili dio Arapaha, i vjerojatno su sa njima stanovali u području Red River Valleya u Minnesoti i Sjevernoj Dakoti, negdje do 1650. Odvojili su se od matice i nastavili se kretati u sjeverni Wyoming prije nego što su postali lovci na bizone, odnosno oko 1675.

Atsine su dolutali sve do Saskatchewana u Kanadi, prije nego su se 1818. ponovno ujedinili sa Arapahosima u Wyomingu. Sa Arapahosima Atsine ostadoše ujedinjeni sve od 1818. pa do 1823. kada su se ponovno odvojili i nastanili u području Milk Rivera gdje neki 1829. stradaše od boginja. Dio bande što je ostao sa Arapahima odvoji se od njih 1832. i nastaviše lutati. Ova lutanja dovela su ih u područje poznato kao Pierre's Hole, što se prostire zapadno od Teton Rangee, dolina duga oko 20 milja i dvije milje široka, u današnjem okrugu Teton u Idahu. Tu su se sukobili sa trgovcima krznima gdje su zadobili teške gubitke (Battle of Pierre's Hole). Nakon ovih gubitaka dvije bande Atsina udružile su se 1833. Nekoliko godina poslije napali su ih Assiniboini nekoliko puta, i zadali im ozbiljne udarce.

Tek 1855. dolazi do potipisivanja ugovora 'Treaty of Friendship' sa Isaac Stevensom (poginuo u bici 'Battle of Chantilly' 1862. u Virginiji) kao dio Blackfoot naroda. Sljedeće (1856.) godine Atsine odlaze sa Assiniboinima na rezervat Fort Belknap, ali rat još nije gotov za njih. Premda u savezu sa Crnim Stopama, Atsine se 1867. udružuju sa Vranama protiv Crnih Stopa i gube bitku. Pečat im na kraju zadaju boginje koje ih pogađaju 1869.

Populacija

Danas Atsine žive na rezervastu Fort Belknap u Montani. Populacija Atsina 1700. je iznosila oko 3,000 mišljenje je NAHDB-a, i takvo je sve do 1800. –U prvoj polovici 20. stoljeća broj Atsina kretao se oko 500 osoba ,da bi počeo rasti od 80.-tih godina: 1,600 (1989.); 2,500 (2000.); 3,000 (2005.)

Atsine ili Veliki Trbuh prerije su jedno od tipičnih plemena sa prerijskom kulturom lovaca na bizone. Nastamba Atsina je šator od bizonovih koža poznat kao tipi ili tepee. Pleme je živjelo od lova na bizone kojima su uvijek bili na tragu, a čitavo se moglo se mobilizirati za jedan sat i nastaviti pokret.

Klan i totemizam

Gros Ventre bijahu organizirani po klanovima, ali veoma je važno ovdje naglasiti da kod njih kao i kod Apača, Vrana i njihovih srodnika Hidatsa, ovi klanovi nemaju totemska imena, koji se inače obično povezuju uz klan. Swanton navodi Kroeberove nazive klanova, to su: "Those-who-water-their-horses-once-a-day"; Tendons, "Those-who-do-not-give-away" ili "Buffalo-humps"; Opposite (ili Middle) Assiniboin, "Ugly-ones (ili) Tent-poles worn smooth"; Bloods, "Fighting-alone" -Ostali klanovski nazivi: Berry-eaters, Breech-cloths, Coffee, Dusty-ones, Gray-ones ili Ash-colored, Kanhutyi (ime poglavice), Night-hawks, Poor-ones, Torn-trousers, Weasel-skin headdress.



wikipedija

Crow Indijanci


Crow (pl. Crows; Absaroka, Vrane). –Prerijsko pleme Siouan Indijanaca sa rijeke Yellowstone i njenih pritoka, danas na rezervatu Crow u Motani. Vrane su porijeklom od Hidatsa ili Velikog Trbuha Missourija, od kojih su se odvojili negdje između 1400. do 1500. pod imenom Absaroka, odnosno Absároke, u značenju ‘ bird-people’ ili 'crow- , sparrowhak-people’. Rana populacija (1780.) iznosila je 4,000; u novije vrijeme 7,000 (1977.).

Crow ili Vrana Indijanci sami sebe nazivaju Absároke, imenom koji označava ‘narod vrana’ ili ‘ptičji narod’ , 'bird-people', 'crow-people', ili jednostavno 'crow', što je engleski prijevod njihovog imena. Francuzi ih također nazivaju svojim prijevodom 'gens des corbeaux’. Hidatsa naziv Kihnatsa "they who refused the paunch", odnosi se na njihovu separaciju od plemena Gros Ventre of the Missouri, ili Velikog Trbuha Prerije.Oni se ipak najčešće nazivaju Vranama i u drugim indijanskim jezicima, pa su im i sami matični Hidatse preveli njihovo separatističko ime sa Par-is-ca-oh-pan-ga, ili ‚ crow people. Isto značenje ‚crow people’ imaju nazivi Cheyenne Indijanaca O-e'-tun'-i-o, kao i Arapaho naziv Hounena, naprosto ‚crow men’. Ne baš njima u susjedstvu, ime ‚crow’ dali su im Wyandoti koje su u njihovom jeziku kaže Yax kqa'-a. Crow Indijanci poznati su po svom običaju nošenja veoma duge kose, ovaj podatak sačuvan je imenu Long-haired Indians koje im je dao Sanford (1819). Susjedna plemena sa kojima su Vrane dolazili u kontakt bijahu Mandan koji su ih nazivali Hahderuka, ima vjerojatno isto značenje kao i jedan od Hidatsa naziva Haideroka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istorija


Vrane su se odcijepili od matičnog plemena, računaju antropolozi, negdje između 1400. i 1500. godine. –Lingvisti drže da se ovo moralo dogoditi između 900. i 1000. godine, svoje proračune temelje na razlici koje su nastale između jezika crow i matičnih Hidatsa. Sama seoba temelji se na legendi o potrazi za svetim duhanom, kojega je sa svojim sljedbenicima krenuo tražiti No Vitals. Dođe tako do odvajanja od plemena. Poglavica No Vitals (Migration Stories) povede sa sobom oko 400 ljudi i krene pješice na svoju prvu Odiseju, u područje kanadskog Rocky Mountainsa, u sadašnjoj Alberti. Na ovaj put uputile su ga vizije koje je imao, no ne ostvariše se. No Vitals nije pronašao sveti duhan i vratio se kući, na Missouri kako bi doživio nove vizije. Drugi puta uputio se na područje Bighorn Mountainsa, tu je pronašao sveti dughan (Nicotiana multivalvis i N. quadrivalvis), rastao je u dolinama Bighorna, i njegova malena banda tu se doselila. -Crowi uskoro postadoše nomadski lovci. Oni među prvima postadoše vlasnici konja i poznati trgovci. Konja u Americi nije bilo nekih 10,000 godina, oni ga dobiše negdje 1670.-tih godina, bili su arapske i andaluzijske pasmine, koje su ponovno uveli španjolski konkvistadori. Crowi lijepo žive u novoj domovini, prvog bijelog čovjeka ugledaše tek 1743., točnije braću Verendrye. Godine 1805./6. kroz njihovu zemlju prolazi poznata ekspedicija Lewisa & Clarka. Nešto kasnije (1825.) Crowi potpisuju 'prijateljski ugovor' [Friendship Treaty] sa SAD, a onda katastrofa. Između 1843. i 1845. epidemija boginja, od 8,000 Indijanaca, preživi samo 1,000. Ne daju mira ni Sijuksi, negdje 1850. cijeli Crow-teritorij pod njihovom je opsadom, no uzalud. Vrane odnesoše pobjedu. Sijuksi nemaju mira ni dalje, nekih 14 godina poslije (1864.), udruženi sa Šajenima i Arapahosima pokušaše da zatru Vrane. Desilo se to 7 milja (11 km), sjeverno od današnjeg Pryora u Montani, ipak nisu uspjeli, Vrane se obraniše. Negdje 1868. Crowi dobiše svoj rezervat na nekadašnjem plemenskom teritoriju, gdje će ostati do danas, a njihove neprijatelje Siouxe čekaju borbe sa Custerom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Život i običaji Vrana

Vrane, kao i susjedi im Siouxi, Assiniboini, etc. tipični su prerijski lovci na bizone i vješti jahači. Njihova nastamba je kožni tipi ili tepee-šator. Život im se uvijek vrtio oko konja i bizona. Obuća, odjeća, šatori, pokrivači, štitovi, kao i hrana, porijeklom su od bizona. Proces prerade i pripreme hrane prepustili su ženama. Meso se sušilo i pripremalo u pemmican (vidi Assiniboin), trajnu konzervu umotanu u parfleches. Muška odjeća sastojala se od dva para mokasina, pregače, nogavica (leggings) do visine bedara, i košulje što su obično izrađeni od jelenje ili losove kože, te bizonovog ogrtača. Žene nosahu dugačke bezrukavne haljine i mokasine do ispod koljena. Vjera Crowa je šamanska. Eva Lips navodi kako njihov batse maxpe pretvara koru drveta u 'konzervirano meso', i liječi se, tako što pljuje na rane od metaka, a one odmah zacjeljuju. Razne moći šamana kod Indijanaca, ali i drugih naroda širom svijeta opće su poznate i znanstveno ne-rastumačene. Duhan je veoma svet Crow Indijancima, oni su ga dobili da bi mogli pobijediti svoje neprijatelju, sade ga utvrđenim ceremonijalnim običajima. Sun Dance i 'Medicine Bundle' mogu simbolizirati njihovu prerijsku kulturu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Klan

Klan je rijetko ne-egzogaman, pa ni Crowi nisu izuzetak. pravilo o nasljeđivanju vrijedi i u nasljeđivanju klanske pripadnosti, ono je matrilinearno, a sistem srodstva kakav Crow imaju nije zastupljen samo kod njih, nego se može naći širom svijeta, ovaj sistem srodstva u stručnoj literaturi i zove se po njima sistem 'crow'. Morgan kod Crowa nalazi 13 klanova, to bijahu:

1. A-che-pa-be-cha (Prairie Dog; prerijski pas).
2. E-sach-ka-buk (Bad Leggins; Loše nogavice).
3. Ho-ka-rut-cha (Skunk; tvor).
4. Ash bot-chee ah (Treacherous Lodges; Kolibe varalica).
5. Ah-shin-na-dg-ah (Lost Lodges; Izgubljene kolibe).
6. Ese kep-ka-buk (Bad Honours; Loše počasti).
7. Oo-sa-bot-see (Butchers; Kasapini).
8. Ah-ha-chick (Moving Lodges; Pokretne kolibe).
9. Ship-tet-za (Bear’s Paw Mountain; Planina medvjeđe šape).
10. Ash-kane- na (Blackfoot Lodges; Kolibe Crnih Stopala).
11. Boo-a da sha (Fish Catchers; Ribolovci).
12. 0-hot-du-sha (Antelope; Antilope).
13. Pet chale ruh- pa-ka (Raven; Gavran).

Brak i odnosi šegačenja

Crow-brak raširen je i kod brojnih drugih tamošnjih plemena, Morgan ih nalazi u preko 40. Posebno treba obratiti pažnju na sororalnu poliginiju, ženidbom jedne sestre, Crow Indijanac, automatski stječe pravo na sve ostale njezine sestre kada ove dostignu spolnu zrelost. Naravno da to u praksi nije uvijek tako, ali on je ipak imao pravo inzistirati, da to svoje pravo i ostvari. Dužnost je sve te žene bilo prehraniti i uzdržavati, ovo je glavni razlog što je to u praksi bilo rijetko.

Postoje i posebni običaji tjeranja šege ili šegačenja među pripadnicima drugih klanova, to su sinovi muškaraca iz klana njegova oca, sa kojima je on indirektno povezan preko očevog klana, i sa njima je u odnosima šegačenja. Često su to uvredljive primjedbe koje se mogu uputiti unakrsnim rođacima, ali se moraju i primiti bez uvrede.



wikipedija

Cheyenne


Šajeni (engleski Cheyenne, izgovor "šaien"; nazivani su imenom Čejeni; mađarski Csejen; češki Šajeni) su jedno od najznačajnijih prerijskih plemena jezičnog roda Algonquian koje je lutalo osobito krajevima oko rijeka Platte i Arkansas. Danas su podijeljeni na dva plemena od kojih Northern Cheyennes žive na rezervatu Tongue River u Montani i Southern Cheyennes koji u Oklahomi žive s plemenom Southern Arapaho (Nawathinehena). Prema Mooneyu Šajeni su 1780. zajedno sa Sutaio Indijancima brojali oko 3.500 duša. Godine 1904. broj Južnih Šajena je bio 1.903 a Sjevernih 1.409.

Šajeni sami sebe zovu tsétsêhéstâhese (tsitsistas), što dolazi od tsé- 'one who is'; tsêhést-, 'from there' ili 'of the same kind'. Arapaho Indijanci nazivali Šajeni "scarred people" (u Arapaho jeziku Hitäsi'na /ili/ Itasi'na), to jest ljude s brazgotinom, vjerojatno na rukama, jer su oni prema plemenskoj oznaci ponekad nazivani i Scarred Arms. (u Arapaho jeziku Hitäsi'na /ili/ Itasi'na), to jest ljude s brazgotinom, vjerojatno na rukama, jer su oni prema plemenskoj oznaci ponekad nazivani i Scarred Arms. Naziv njihovog imena upućivao bi da su Šajeni prakticirali neku vrstu skarifikacije po rukama.

Sam naziv 'Cheyenne' dobili su od Siouxa, koji su pripadali drugom jezičnom rodu, pa ih nisu razumjeli i nazvali ih "people of alien speech". Dolazi od Sha-hi'yena, Shai-ena, ili kod Tetona Shai-ela, 'people of alien spech,' od sha'ia, 'to speak a strange language'. Manje poznati nazivi za njih također su porijeklom od drugih stranih plemena. Kod Caddo Indijanaca bili su, prema svojim strijelama (na pruge) nazivani "striped arrows" (=Báhakosin). Ova dva plemena bila su očigledno u kontaktu jedino preko strijela, koje su upučivali jedni drugima. Ovo bi moglo vrijediti i za Hidatsa Indijance, koji su ih također po zapercima na strijelama nazivali I-ta-su-pu-zi (‘narod sa strijelama sa šarenim zapercima') ili "spotted arrow quills", njima srodni Crow također su ih zvali istim imenom, koji se tek nešto drugačije izgovara, a glasi I-sonsh'-pu-she. Vezu s imenom, opet preko strijela, nalazimo i kod Šošona i njihovog ogranka Komanča, čiji naziv kao i u Caddo Indijanaca znači "striped arrows" (u njihovom nazivu Päganavo).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dull Knife (Cheyenne: Vóóhéhéve ili Lakota: Tamílapéšni), poglavica Sjevernih Ceyennea u bitci kod Little Bighorna

Ratničke organizacije


(1) Hotamitanio, 'dog men';
(2) Vohksihitanio, '(kit) fox men,' ili Motsoinitanio, 'flint men', ili O'khominothio, 'coyote warriors';
(3) Hemo'iohis, 'Elkhorn Scrapers;
(4) Ma'hoohivas, 'red shield,' ili Hotoanothio, 'buffalo bull warriors';
(5) Himatanohis, 'bowstrings', ili Ho'nihinothio 'wolf warriors';
(6) Hotamimasao, 'crazy dogs.' Ovo posljednje ratno društvo, suvremenijeg je nastanka.

Ratničke organizacije, postojale su slično kao i kod Arapaha i Kiowa.

Šajeni po kulturi pripadaju prerijskim Indijancima, lovaca nabizone. U vrijeme dok su još obitavali oko 12 milja (19 km) južno od Lisbona u North Dakoti, okrug Ransom, oni su uzgajali konje, i imali metalne noževe. Luk, strijela i koplje bilo je glavno oružje. Glavno selo imalo im je oko 70 šatora.


Obitelj (proširena) je najvažniji element društva kod Šajena, nakon čega dolazi banda i na kraju pleme kao cjelina. Ratna društva (Wolf Soldiers, Fox Soldiers, Dog Soldiers i Red Shields ili Bull Soldiers, i kasnije, Thunder Bows) Šajena funkcionirala su poput bratstava. Svako od ovih društava imalo je svoje vlastite rituale, svete objekte, simbole, kao i nošnju. Ono što nije slično vojnim društima drugih plemena, bilo je da dob nije bio faktor ulaska u neko društvo. Od 5 izvornih vojnih društava (gore navedenih) bili su najpoznatiji Dog Soldiers. Kasnije su ovim društvima još pridodana Wolf i Northern Crazy Dog. Kao i kod legendarnih ratnih društava Kiowa, i šajenska su na preriji izazivala strah i respekt.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Žena iz plemena Cheyenne

Vijeće šajena imalo je 44 civilne poglavice koji su zastupali razne bande i jedinice proširenih obitelji Najvažnija religiozna ceremonije Šajena bili su Arrow Renewal, Sun Dance (ili New Life Lodge) i Animal Dance.

Prema legendi šajenski heroj kulture Sweet Medicine, putovao je na svete planine Black Hills gdje će dobiti četiri strijele od Velikog Duha (Great Spirit); dvije za rat i dvije za lov. Ove strijele uvijek će se čuvati u svetom ‘svežnju medicine’ (medicine bundle) zajedno s ostalim svetim predmetima koji simboliziraju postojanje Cheyenne naroda. New Life Lodge ili Sun Dance održavao se svake godine, ona obnavlja duhovni život naroda i svih bića na zemlji, ceremonija je trajala 8 dana i tada bi se okupljale sve bande plemena. U ceremoniji Animal Dance muškarci bi se oblačili u životinje a članovi društva Bowstring (Himátanóhis) bi ih hvatali. Ovo je bila jedina njihova ceremonija u čijoj su pripremi smjele sudjelovati i žene . Ova ceremonija isto se održavala jednom godišnje a trajala je pet dana.

Mitologija

Kako je nastao svijet

Ma'heo'o je čarobna snaga i stvaralac koji oduvijek živi u prostoru. On je stvorio vodu i sva bića, svjetlost i zrak. Uz pomoć liske (Fulica americana) koja je izvukla malo zemlje s dna velikog slanog jezera, on je stvorio zemlju na leđima Pramajke Kornjače (Grandmother Turtle).

Kratka istorija

[You must be registered and logged in to see this image.]
Divlja vodena riža Zizania aquatica. Ova biljka raste po močvarama i jezerima u Wisconsinu i Minnesoti a Ojibwama je kruh nasušni, zbog nje su Šajeni i Siouxi, locirani nekada u tom području, morali bježati na zapad, na preriju, gdje su uskoro postali jednima od najpoznatijih plemena lovaca na bizone.

Prije 1700. Šajeni su živjeli na području današnje Minnesote, izgleda baš u području rijeke Minnesote. Ovdje su se oni bavili sađenjem, lovom i sakupljanjem divlje vodene riže, biljke (Zizania aquatica) koja raste po rižinim jezerima u Minnesoti i Wisconsinu, a služila je najviše za hranu plemenima Ojibwa i Menominee (Wild Oat Indijancima. 'oat' označava zob, i naziv im je vjerojatno krivo nadjenut). Kasnije nalazimo Šajene na rijeci Cheyenne River u North Dakoti, blizu Lisbona, gdje su se domogli konja i postali ovisni o lovu na bizone. Ova životinja postaje im glavna hrana. Nekoliko godina kasnije, 1799. ili 1800. Ojibwa Indijanci uništili su im nekoliko sela, ovo je izgleda još stara netrpeljivost Ojibwa prema susjedima, koji su predstavljali opasnost za njihova polja riže koja su ljubomorno čuvali. Nakon ovog zbivanja, Šajeni okrenuše prema rijeci Missouri, i nastaniše se u blizini riječnih plemena Mandan i Arikara, poznatim uzgajivačima mandan-kukuruza (Mandan-corn), sitnog crvenog zrna. Negdje završetkom 18. stoljeća Šajeni polaze dalje na zapad, tjerani napadima ratobornih Sioux-Indijanaca . Šajeni nastaviše prema Black Hillsu. Već negdje u to vrijeme na preriji se pojavio konj i vatreno oružje. Šajeni su usvojili prerijski tepee-šator i postadoše pravo nomadsko pleme lovaca na bizone. Ranog devetnaestog stoljeća oni krenuše prema izvorima Platte. Godine 1832. veliki dio ih se odvoji i nastani u području rijeke Arkansas i postadoše poznati povjesničarima kao Southern Cheyennes. Južni Šajeni 1851. potpisuju sa SAD trajan ugovor u Fort Laramiju. Godine 1864. ipak dolazi do masakra u kojemu je izvjesni John M. Chivington, koji se lažno predstavljao za svećenika, s gomilom kukavica napao jedno prijateljsko selo Južnih Šajena na rijeci Sand Creek u jugoistočnom Coloradu, u općem klanju ubijen je i njihov poglavica Black Kettle, stradali su ipak uglavnom starci, žene i djeca. Ugovorom ' Treaty of Medicine Lodge ' 1867. Južni Šajeni dobivaju rezervat u Oklahomi, ali ga naseljavaju tek 1875. Sjeverna grupa Šajena (Northern Cheyennes), prozvavši sebe ‘Krvavima’, i ljuti zbog pokolja na Sand Creeku, pridružiše se 1876. Siouxima koje je vodio Tatanka Yotanka, u žestokom okršaju čija je zadnja bitka bila na Little Boghornu, udružene indijanske snage razbiše Custerovu armiju i plaćenike. Pleme je tek 1884. s poglavicom Little Wolfom smješteno na sadašnji rezervat Tongue River.

Cheyenne danas

Danas oko 8,000 Sjevernih Šajena živi na rezervatu Tongue River ili Northern Cheyenne. Rezervat se nalazi na rijeci Tongue u jugoistočnoj Montani a središte mu je gradić Lame Deer. Na rezervatu se nalaze St. Labre Indian School, federalna i plemenska uprava. Uz par kompanija koje tamo posluju, Indijanci se bave farmerskim i rančerskim poslovima, te sitnim biznisom.

Oko 8,000 Južnih Šajena živi u Oklahomi sa Southern Arapaho Indijancima (Moore, Liberty i Straus 2001).


wikipedija

Comanche


Comanche.- Pleme američkih Indijanaca nastanjeno tokom 19. stoljeća u južnim prerijama zapadnog Teksasa, danas žive u Oklahomi s plemenima Kiowa i Kiowa Apache. Komanči po jeziku pripadaju porodici Juto-astečki (jezična porodica), točnije grani pravih Šošona.

Komanči samo sebe nazivaju Ne'me ne, Nimenim ili Nüma, u značenju "people". Razna plemena su ih različito i nazivala, obično imenom koji označava neprijatelja, tako su ih Navaho Indijanci zvali Na'`lani ili "many aliens," ili možda "many enemies", ali oni su tako nazivali sva prerijska plemena. Dolaskom na južne prerije oni su Navahima bili strani narod i nipošto prijateljski raspoloženi. Pleme Wichita nazivalo ih je Na'taa, u značenju 'snakes' ili ‘enemies’; ime Nar-a-tah, kod Waco Indijanaca i Na'nita kod plemena Kichai, obadva plemena srodni su Wichitama, pa i njihovi nazivi svakako imaju isto značenje. Zmija je kod gotovo svih sjevernoameričkih plemena uobičajeni naziv za neprijatelja, sjetimo se i da ime Iroquois znači 'male zmije (ili) guje'. Svi ovi nazivi porijeklom su dok još Comanche nisu ušli u savez sa Apačima i Kiowama. Kiowe su ih također nazivali 'zmijskim ljudima' (=snake men) ili 'narodom reptila' (=reptile people), to jest Bo'dalk' ińago, ili drugim imenom Gyai'-ko, što znači bukvalno ‘enemies’. Kod drugog poznatog prerijskog plemena Cheyenne naziv je opet vezan uz zmiju, a bio je "snake people" ili u njihovom jeziku Shishinówutz-hitä'neo. Najjužnije pleme koje je s njima, čini se zbog imena, imalo posla, bili su Comecrudo Indijanci koji njih ali i ostala ratoborna plemena nazivali Selakampóm. Značenje nije poznato, ali se vjerojatno ne razlikuje mnogo od gore navedenih. Ostali nazivi za njih bili su: Máhana (Indijanci Taos), Mahán (kod Isleta). Indijanci Jicarilla zvali su ih ‘ljudi’ (Indá). Pleme Arapaho za njih je imalo mnogo ljepše ime "having many horses." (Ca'-tha). Komanči su sa sjevera (Wyominga i Nebraske, odvojivši se od Wind Rivera prodrli su na konjima na južne prerije, gdje su zaslužili naziv ‘Lords of the Southern Plains’ koji i danas stoji zapisan na njihovoj plemenskoj zastavi.

Samo ime Comanche, vjerojatno je iz jezika 'Miroljubivih' (Hopi Indijanaca) koji glasi Kománchi, što bi se moglo prevesti kao 'uvojak skalpa', odnosno 'scalp lock', i to od kopá 'top of the head' i mánchi 'tied lock of hair'.

Kratka istorija

Preci Komanča navodno su isprva (u 17. stoljeću) stanovali u području Yellowstona. U svakom slučaju, sigurno je da su se odvojili od Šošona plemena Wind River (Istočni Šošoni ; Eastern Shoshones), no već ih kao vlasnike velikih stada konja nalazimo 1705. u Novom Meksiku, gdje među prvima postaju poznati kao tipično prerijsko pleme. Prodorom u Texas, oni otuda tjeraju Apače, i 1790. i 1840. ulaze u formalnu alijansu s Kajovama (Kiowa) i Šajenima (Cheyennes).

U kasnija vremena Komanči sudjeluju u potpisivanu više ugovora sa Sjedinjenim Državama. 1865., uglavnom banda Yamparika potpisuje ugovor ' Treaty of the Little Arkansas River’ ( [1]). Godine 1867. potpisuje se drugi ugovor ' Treaty of Medicine Lodge Creek’, koji potpisuju sve bande osim Kwahada, čije su se poglavice tada nalazile u posjeti Santa Feu. Dok se veličina rezervata (Little Arkansas reservation), iz prvog ugovora, neprekidno smanjivala, prema drugom ugovoru oni trebaju dobiti škole, kuće i ostalo. Tim su ugovorom ušli i u konfederaciju s plemenima Kajova i Kiowa Apache. Ovaj savez ostaje na snazi do 1963., kada su Komanči istupili iz saveza i osnovali svoju vlastitu političku organizaciju 'The Comanche Tribe of Oklahoma’. U tom međuvremenu, između 1901. i 1906. Kiowa-Comanche-Apache Reservation se ukida i zemlja se dijeli pojedincima plemena (160 'akara' po glavi), višak zemlje otvoren je za naseljavanje bijelaca. Posljedica je da su Komanči ostali okruženi bijelim ne-indijanskim stanovništvom. Bivši ratnici, danas su postali vrlo aktivni u anglo-američkoj ekonomiji. Pleme ima prihode iz više nezavisnih resursa, kao što su 'bingo'. Skupa sa Kiowa Apache Indijancima posjeduju i 'water park'.

Komanči susjeluju i u Prvom i Drugom svetskom ratu. Oni postaju pripadnici divizije Forty-fifth "Thunderbird" Division-a, gdje su se služili comanche-jezikom u korištenju radio-vezama, što je njemačkim i korejskim prevodiocima i dešifrantima bilo nemoguće prevesti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Quanah Parker poglavica Kwahada Komanča, sin je Cynthie Ann Parker i poglavice Peta Nocona. Quanah je dobio sve bitke protiv Američke vojske i nije nikada bio zarobljen. Komanči su ipak izgubili rat pokoljem indijanskih ponija 1874. godine i kanjonu Palo Duro u Teksasu.

Život i običaji


Komanči su tipično prerijsko pleme koje je živjelo od lova. Zimi su živjeli od lova na jelena, losa, antilopu i drugu manju divljač. Dolaskom proljeća došli bi i bizoni pa su odlazili u preriju, prateći krda, i postavljali svoja sela u tradicionalne kružne oblike. Od bizona su dobivali odjeću, obuću i oruđe. Meso bizona bio je osnov za izradu pemmicana, koji se na naročit način uz neke biljne dodatke (orasi) konzervirao i čuvao u kožnim vrećicama 'parfleche'. Uz meso pemmican je sadržavao i koštanu srž i masnoće. Svojim kvalitetnim pemmicanom Komanči su trgovali s drugim plemenima, u zamjenu za duhan, med i drugo. U lovu na bizone radije su koristili koplja duga i do 14 stopa (4 metra), nego strijele. Muškarci su nosili kožne pregače i košulje, a žene kožne košulje i duge dekorirane haljine. Zimi bi uz ovu odjeću na sebe oblačili i kožne 'leggingse' (nogavice) i krznene ogrtače. Nesrodno drugim prerijskim plemenima je, što su njihove mokasine bile pođonjene žilavom bizonovom kožom, a i premazivali su ih mastima kako bi postale nepromočive. Životni stil Komanča je obilježen lovom, ratom i velikom ljubavi prema ženama. Žena je kod njih vezana uz kuhanje, čišćenje, sakupljanje i brigom o svojoj djeci koju uvijek vuku na sebi dok su maleni. Kako djeca rastu tako starije osobe sve više počnu da brinu o njima, i podučavaju ih na vlastitom iskustvu. U svojoj starosti oni svakako na taj način stječu prijatelje koji će im zatrebati. Komanči su religiozan narod, ali nemaju mnogo ceremonija tijekom godine. Vizija je najvažnija stvar u njihovom životu, oni je zovu 'puha'. Puha je zaštitnik koji se javlja izazvana naročitim pripremama kod mladih dječaka. Ona će čuvati njega, obitelj i njegovo oružje. Kod ljudi koji posjeduju izrazito jake puhe' i nauče tajna znanja, 'medicinu', te upoznaju bilje tada oni mogu postati 'medicinemen' (vračevi), to jest šamani.



wikipedija

Kiowa

Kiowa ("principal people") je ratoborno nomadsko pleme prerijskih Indijanaca koje je iz područja Crnih planina prodrlo na jug i zavladalo južnim prerijama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gúipä'go (Usamljeni Vuk), poglavica plemena Kiowa

Ime Kiowa ili Kaigwu u njihovom jeziku označava 'principal people' (ili glavni narod) i vjerojatno se odnosio samo na bandu Kiowa ili Kaigwu i nije obuhvaćao bande Kata, Kogui, Kongtalyui, Kingep i Kuato. Sebe su Kiowe nazivali nekada i Kwu'da ili 'going out', ovo je vjerojatno neka aluzija na njihove česte prisilne odlaske, prvo pred Chippewama, pa Siouxima i Šajenima. Ovo je vrlo vjerojatno jer u vlastitom nazivu kod njih za sebe nalazimo i druge varijante istog ili gotovo istog značenja, to su: Tepki'nägo ("people coming out.") i Te'pda' ("coming out."). Ovo pleme nazivalo se također i imenom Ko'mpabi'anta ili "large tipi flaps". Saveznici Kajova, Kiowa Apache nazivali su ih Be'shiltcha, kod Sutaio Indijanaca Vi'täpätúi, koji je moguća varijanta Sioux naziva Wi'tapahatu "island butte people."

Istorija

U 17. stoljeću oni naseljavaju zapadnu Montanu, već oko 1700. pokreću se prema jugoistoku u područje rijeke Yellowstone. U ovom kraju dolaze u kontakt s Indijancima Crow, koji im dozvoljavaju da se nasele na Black Hillsu (Crnim Brdima). Kiowe u ovom području oko 1710. dobivaju konje, vjerojatno od Vrana. Bave se trgovinom sa Arikarama, Hidatsama i Mandanima, plemenima koja su kao seosko stanovništvo uzgajala kukuruz i prodavala ga nomadskim Indijancima.

Ovdje Kiowe nisu dugo živjeli, pod najezdom Sijuksa i Čejena (koje su, s druge strane, potisla iz njihovih zemalja oko Velikih jezera plemena Ojibwa) povukli su se na jug.

Kiowe su se odselile južnije duž porječja rijeke Platte prema rijeci Arkansas (rijeka), do zemlje Komanča (Comanches), s kojima su zapali u žestoke borbe. Nakon krvavih borbi, 1790., Kiowe i Komanči uspostavljaju trajan mir. –Prema Lewisu i Clarku, Kiowe su tada živjeli na rijeci North Platte. Nedugo kasnije viđeni su u područjima oko rijeke Arkansas. Sa svojim saveznicima Komančima oni uskoro prodiru u Durango, napadajući usput Meksikance, Teksašane i druga domorodačka plemena, osobito Navahe.

Kiowe, Komanči, Cheyenne (Šajeni) i Apači (Apache) 1840. stupaju u konfederaciju koja je zaratila s naseljenicima. Američke snage savladale su Indijance i 1867. potpisuju znameniti ugovor 'Medicine Lodge Treaty' u Kansasu. Ovaj ugovor, tako poznat, zapravo je serija od 3 ugovora. Prvi je potpisan 21. 10. s Kiowama i Komančima. Drugi ugovor su isti dan potpisali Kiowa Apache. Treći su 28. 10. potpisali Arapahi i Cheyenne.

Ovim aktom Indijanci su trebali završiti na Indijanskom Teritoriju u Oklahomi, da bi naseljenici mogli živjeti u miru od Indijanaca. Kiowe su međutim izazvali još niz konflikata, i tek su 1879. premješteni u Oklahomu. Rezervat dodijeljen Kajovama 1901. je ukinut i otvoren za naseljavanje bijelog stanovništva. –Pleme je (prema Mooneyu) 1780. imalo 2,000 duša. 1905. popisano ih je 1,166; 1910. (1,126); 1923. (1,679; uključujući Kiowa Apache); 1930 (1,050); 1937 (2,263).

Ratna društva


Za Kajove se kaže da su bili najopasniji od svih sjevernoameričkih Indijanaca, djelovali su kao dobro organizirana i efektivna vojna sila. Temelj su joj bila ratnička društva ('warrior societies').

Najhrabriji od tih društava bili su Kaitsenko-ratnici. Kaitsenko ratnici bili su društvo od 10 najhrabrijih ratnika. Kaitsenko ratnik nije se mogao živ iz borbe vratiti, ako nije bilo časno. Iza Kaitsenka na listi bili su "bravest of the brave" Tai-pekos, a iza još 6 društava, na čijem su dnu bili 'Zečevi', sastojalo od mladih dečki.

Pjesma Kaitsenko ratnika

“0 Sun; you remain forever but we KAITSENKO must die, 0 Earth you remain forever but we KAITSENKO must die..”

Sunce, ti ćeš zauvijek ostati, ali Kaitsenko moraju umrijeti,

Zemljo, ti ćeš zauvijek ostati, ali Kaitsenko moraju umrijeti.

Život i običaji

Kajove su bili tipično prerijsko pleme lovaca na bizone. Kod njih nije zapisano da su išta sadili ili uzgajali, osim psa, i kasnije konja. Luk i strijela bili su im glavno oružje. Posjedovali su velik broj konja i živjeli u prenosivim tepee-šatorima. Ovi šatori bili su od kože i lako su se mogli sklopiti, rasklopiti i natovariti na konje, ili na zaprege, zvane 'travail, travois', koje su vukli konji ili psi (u ovom slučaju dog-travois).

Kampovi (logori; vidi), (jer to nisu bila sela) kod Kajova bila su kružna, s ulaza na istok nizali su se prvo šatori bande Kata (Biters), do njih su bili Kogui (Elks Band), zatim po redu dolaze Kaigwu ili Kiowa, Kingep ili Kiñep (Big Shields), zatim Apači Semat (Kiowa Apache), krug su zatvarali Kongtalyui (Black Boys; Soy-hay-talpupl). Nema podataka za Indijance Kuato koji su nestali prije nego su Lewis i Clark vidjeli Kajove na North Platti.

Kajove su bili duboko religiozni. Nakon što su od Vrana (Crows, Absaroka) preuzeli ceremoniju Ples sunca (Sun Dance), ona za njih postaje središte vjere. Ples sunca održavali su svake godine.

Kajove su vjerovali u snove i vizije, a 'vrećica medicine' ili 'medicine bundle' je štitila pleme. Kajove su kasnije preuzeli i Ples duhova 'Ghost Dance', kao i 'peyote kult'. U ovim obredima Indijanci se opijaju kaktusom peyote, kojega su Carrizo Indijanci iz Meksika, raširili među plemena sjeverno od rijeke Rio Grande.

Kajove su se koristili kalendarom, poznatim kao taimay, na kojem su piktografskim znakovima na komadima kože kronološki zapisivali važne događaje.

Kiowa danas

Danas ima (uglavnom) u Oklahomi oko 12,000 Kajova, koje zastupa 'Kiowa Indian Council', sastavljen od članova koji ne smiju imati manje od 18 godina.

Njihovo ime danas nosi više naselja i okruga (counties) na američkom Zapadu, u Kansasu, Oklahomi i Coloradu.



wikipedija

Pawnee

Pawnee (Chahiksichahiks, Pani, Pana, Panana, Panamaha, Panimaha). - Pleme prerijskih Indijanaca porodice Caddoan sa srednjeg toka Platte Rivera i na Republicanu, pritoci Kansasa, u Nebraski i Kansasu. danas njih oko 3,000 živi u Oklahomi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Petalesharo (c. 1797—1832) na litografiji Charles Bird Kinga iz 1838.

Ime Pawnee dolazi iz domorodačkog naziva pariki (isto kao i kod imena plemena Arikara), u značenju 'rog' , u aluziji na način češljanja uvojaka skalpa (vidi Arikara). Ostala plemena označavala ove Indijance imenom 'vuka' , odnosno 'vučjim narodom' . Vuk je simbol plemena Pawnee i danas se nalazi na njihovoj plemenskoj zastavi. Od njima stranog Algonquianskog plemena Arapaho nazivani su Ahihinin, "wolf people"; Ho-ni'-i-tani-o, Cheyenne naziv koji znači "little wolf people" i Kuitare-i, kod plemena Comanche znači "wolf people" a isto i kod Hidatsa Indijanaca Tse-sa do hpa ka. Isto značenje mogli bi imati i nazivi Awahi, kod Caddo i Wichita Indijanaca i Awahu, kod Arikara. Pleme Tonkawa, sa prerija Teksasa, od Wichita su preuzeli naziv Awahi i prilagodili ga svom jeziku, u obliku Awó. Manje poznati naziv je Chahiksichahiks, "men of men," kojim nazivaju sebe i sva plemena koja smatraju civiliziranima. Ostali nazivi za njih bili su Xaratenumanke, kod Mandana, Paoneneheo, stari Cheyenne naziv, u značenju "the ones with projecting front teeth"; Dárazhazh, kod Indijanaca Kiowa Apache; Páyin kod Kansa i Harahey, u Coronadovim dokumentima.

Tradicionalni Pawnee-teritorij prostirao se u dolinama rijeka Loup i Platte i uz rijeku Republican, u sadašnjoj Nebraski. Ovo područje oni nastanjuju kroz njihovu cijelu poznatu povijest, sve do odlaska na rezervat u Oklahomu 1874-1875. Njihova populacija procijenjena je na između 9,000 i 10,000 u ranom 19 stoljeću. Kasnije im broj opada ,a 1859 iznosi oko 4,000; 2,000 (1876); 650 (1900); i u novije doba 2,000 (1970).

Pawnee Indijanciživjeli su svojewvremeno u Teksasu ,tamo gdje su i bila nastanjena Caddoan plemena, međutim već 1541. kada Coronado posjećuje Quiviru, oni su nastanjeni u području Platte, u južnoj Nebraski, organizirani u 4 konfederirane bande ili plemena Tapage ili Noisy, Wolf ili Skidi, Grand ili Chaui i Republican. Pawnee svoj teritorij, kada dolaze u kontakt sa francuskim trgovcima (oko 1750), šire i na područje Republicana u Kansasu i području Niobrare u Nebraski. Godine 1806. španjolski vojnici posjećuju Pawneeje upravo nešto prije dolaska ameruičkog istraživača Zebulon Montgomery Pikea, koji nam ostavlja obilje podataka o brojnom stanju Pawnee bandi, navodeći i spolnu populaciju, broj nastambi i količinu vatrenog oružja kojom su raspolagali. Prema njemu Pawnee love bizona, dabra, vidru, jelena i drugo a krznima, kao i većina plemena, prodaju na tržištu u St. Louisu. Zloglasno žrtvovanje ljudi jutarnjoj zvijezdi Ho-Pir-i-Kuts (Venera), ukinuo je Skidi-poglavica Petalesharo. Pawnee su bili ratoboran narod, a osobito su to iskazivali prema Siouxima, sa Oto Indijancima su bili u prijateljskim odnosima a protiv SAD nisu nikada ratovali. Dobre odnose sa SAD-om iskazuju i time što američkoj vojsci pomažu u skautskim poslovima, a Pawnee battalion štiti američku željeznicu Union Pacific RR, od napada drugih plemena. Njihova populacija gubi se 1830.-tih i 1840.-tih u ratovima sa Siouxima, a pogađaju ih i epidemije boginja i kolere, tako da 1876. prepuštaju svoju zemlju u Nebraski SAD-u, a oni odlaze na rezervat u Oklahomu, koji se raspada nakon što se zemlja počela dodjeljivati pojedinačno, danas okrug Pawnee.



wikipedija

Sioux

Sioux (Oceti Sakowin, Očhéti Šakówį) je jedan od najpoznatijih naroda sjeverno-američkih Indijanaca nastanjen u području između rijeka Mississippi i Missouri. Ime Sioux poslužilo je da se označi jezična porodica Siouan, čiji su oni najznačajniji članovi.

Najranija poznata pradomovina Siouxa bilo je područje močvarnih predjela rižinih jezera, u današnjoj Minnesoti. Ovo je kraj poznat po tome što ga naseljavaju plemena veoma ratobornih plemena Chippewa ili Ojibwa Indijanaca, živjeli su od sakupljanja samonikle divlje vodene riže (Zizania aquatica). Chippewa Indijancima veoma srodni Menominee /(Malhomines = označava vodenu rižu)/ bili su toliko ovisni o ovoj biljci da su dobili naziv koji u prijevodu znači (Fr. Folles Avoines: "the wild oats people ili 'narod divlje vodene riže'.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sioux u svojoj nošnji

Chippewa Indijanci, njihovi vječni neprijatelji nazivali su Siouxe Nadowessi, Francuzi se u to preoblikovali na Nadowessioux, odnosno jednostavnije Sioux (izgovara se 'su', u pluralu 'suz'). Značenje ovog Chippewa-(možda pogrdnog ?) naziva je 'male zmije'. Pošto Siouxi nisu bili 'pleme' nego konfederacija od 7 'vatara' svako pleme imalo je poseban naziv za sebe, odnosno za konfederaciju. Plemena kolektivno nazivana Teton sebe ili konfederaciju nazivala su Lakota (='saveznici'), Indijanci Dakota, po kojima su dvije savezne američke države (North Dakota i South Dakota) dobile ime općenito su poznati (unutar anglofonske zajednice ) kao Santee. Treća zajednica srodnih plemena nama poznati kao Yankton sebe su nazivali Nakota. Od ovih Nakota, jedna grupa Wazikute Indijanaca (od Yanktonai Siouxa) odvojila se i priključila lovcima na bizone poznatim kao Plains Cree. Oni dan-danas sebe nazivaju Nakoda. Nakoda (poznatiji kao Assiniboin) i Nakota Indijanci se ne smiju brkati, ali rođaka imaju na obije strane.

Neka plemena Siouxe su nazivali 'rezači vratova', tako su ih Vrane nazivali Mar-an-sho-bish-ko u značenju "cutthroats.", Komanči Túyetchíske, Arapaho Indijanci Natni ili Natnihina, Caddo Indijanci (Tsaba'kosh ili Ba-akush',) sve u istom značenju (' "cutthroats.'); Ute Indijanci zvali su ih Pámpe Chyimina (ili Hand Cutters). Sami sebe ('službeno') kao plemena saveza zovu Ocheti shakowin (Oceti Šakowin) = "Seven Council Fires, The", što dolazi od ( 'oceti' , 'stove, fireplace' + šakowin, 'seven').

Istorija

Siouxe isprva nalazimo u području rižinih polja u Minnesoti osobito se navode jezera Mille Lacs. Indijanci iz ovih krajeva (Menominee, Chippewa i Siouxi) želi su ovu biljku i koristili je u prehrani. Borba za prevlast nad poljima riže između Chippewa i Siouxa dovela je do progona Siouxa iz tih krajeva. Oni rijeku Missouri prelaze prije 1750. Na području Black Hills-a nalazimo ih 1765.

1862. Mala Vrana (Little Crow) napravio je pokolj u Minnesoti pobivši 700 naseljenika i 100 vojnika. Kasnije su još dva datuma veoma značajna u njihovoj povijesti. To je pobjeda Bika Koji Sjedi (Sitting Bull, ili Tatanka Yotanka) koji je 1876. sa svojim Siouxima i još nekim saveznicima potukao vojsku generala Custera i mnogobrojnih dragovoljaca na rijeci Little Bighorn. Ovoj bitki prethodila je i malo spominjana borba na Devils Toweru. Ovdje su veoma žestok otpor priredili manje pokretni starci koji nisu mogli pratiti tempo plemena. Bik Koji Sjedi tražio je najpovoljniji položaj za pružanje otpora dobro-opremljenoj američkoj vojsci.

Drugi značajan, ali tužan događaj zbio se 1890., kada je izvršen veliki pokolj nad plemenom Miniconjou, u kojemu su najviše stradali žene i djeca (doslovno je počinjen genocid nad njima). Ovaj događaj baca veliku ljagu na američku povijest, poznat je kao Wounded Knee Massacre. Čest moto članova AIM-a (American Indian Movement) je 'remember Wounded Knee'.

Siouxi dana žive po rezervatima u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.

Običaji

Siouxi su tipično pleme prerijskih Indijanaca, lovaca na bizone. Njihova najkarakterističnija nastamba je kožni šator tepee. On se lako sklapa i rasklapa i prenese na drugo mjesto i ponovno postavi. Bizon, glavna lovina, koristi se za hranu, izradu nastambi, odjeće, pokrivača, tetiva za lukove, i drugih sitnih stvari. Od bizona se nije ništa bacalo. Uništenje ovih životinja dovodi do gladi među stanovnicima prerija kao što su Indijanci Blackfoot, Arapaho, Cheyenne, Kiowa i drugi. Konačna posljedica bila je mržnja prema bijelcima i rat. Izgubivši izvor hrane Indijanci postaju ovisni o pomoći koju im daje vlada. Oni moraju prepuštati svoju zemlju državi ili je prodavati u bescjenje. Konj je još jedan simbol kulture i Siouxa i drugih prerijskih skupina. Konj je simbol bogatstva, za njega se kupuju žene; čovjek bez konja je nitko i ništa, on nema nikakvog ugleda.

Šamani su igrali značajnu ulogu među Siouxima. Postojali su i šamani-berdaši, bili su rašireni među mnogim plemenima, kao kod Indijanaca Navaho (koji su ih nazivali "Nadle"), Illinois-Indijanci također ih poznaju, i drugi. Siouxi su ih zvali "winktes". Šaman-berdaš bio je veoma utjecajan, on je nosio žensku odjeću, a u borbi nije smio nositi 'muško' oružje. Berdaše se veoma poštivalo, ali su se istovremeno pravile i šale na njihov račun. Oni su svakako bili homoseksualci, a među njima (općenito) bilo je i brakova. Riječ berdaš (u Engl. "bardache,") vuče porijeklo od perzijskog "bardaj", u značenju pasivnog homoseksualnog partnera.

Poznati Sijuksi

poručnik Gregory "Pappy" Boyington - letački as, pilot na lovcu u drugom svjetskom ratu, dobitnik Odličja časti, četvrtsijuks


wikipedija

Apache


Apache ( Apači).- Jedan od najznačajnijih naroda velike etno-lingvističke porodice Athapaskan u području američkog jugozapada.

Apači se dijele na dvije glavne geografske grupe, Western (Zapadni) i Eastern (Istočni) Apači. U grupu Zapadnih Apača nazivanih i Coyotero spadaju plemena:

San Carlos Apache, koji se dalje dijele na bande Apache Peaks, Arivaipa (Aravaipa), Pinal i San Carlos vlastiti. Ovo pleme naseljeno je danas na rezervatu San Carlos u Arizoni.
White Mountain Apači (Bjelobrdski Apači), nastanjeni su na rezervatu Fort Apache ili White Mountain, također u Arizoni.
Cibecue Apači nekada u području Cibecue, Carrizo i Canyon Creek, a danas žive na rezervatu Fort Apache.
Pleme Tonto nastanjeno je također u Arizoni na rezervatu Tonto Apache. Ove Indijance neki dijele na dva Tonto plemena, odnosno na Northern i Southern Tonto.

Sva ova apačka plemena kolektivno su nazivana i San Carlos Apači.

Druga velika grana Apača su Istočni Apači sada nastanjeni na rezervatima u Novom Meksiku i Oklahomi. To su Jicarilla na rezervatu Jicarilla Apache; Mescalero na rezervatu Mescalero Apache; Lipan Indijanci iz zapadnog Texasa, njihovih potomaka valjda još ima na rezervatu Mescalero Apache ali gube svoj identitet. Lipana ili njihovih potomaka još ima u Texasu, jezik im je izumro.

Pleme Kiowa Apache, ranije nazivani Cataka, od povijesnih vremena žive udruženi s Kiowa Indijancima. Zajedno s njima su lutali i logorovali i danas zajedno žive u Oklahomi. Svoj su jezik Kiowa Apači ipak sačuvali i nisu preuzeli jezik kiowa. Unutar Kiowa-zajednice nazivani su imenom Semat.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Apač

Pleme Chiricahua, vodilo se pod Zapadne Apače, nakon ratova protiv bijelaca koje je vodio Geronimo deportirani su na područje Floride gdje su mnogi pomrli. Nakon desetak godina dozvoljen im je povratak na Zapad, pa su danas nastanjeni u Oklahomi i u rezervatu Mescalero u New Mexicu.

Najbliži srodnici Apača su Navaho Indijanci, prema njihovoj tradiciji Apači i Navaho bili su nekada jedan narod koji se kasnije podijelio. Jezik Navaho Indijanaca vodi se u južnu Athapaskansku skupinu i pripada apačkim jezicima. Srodstvo s njima su vjerojatno imali i nestala plemena Jano, Jocome i veoma agresivni Toboso Indijanci iz sjevernog Meksika. Ova plemena su nestala, i uglavnom ih svrstavaju u porodicu Athapaskan.

Ime 'Apache' došlo je vjerojatno iz Zuñi naziva ápachu, "neprijatelji", oni pak sami sebe nazivaju Inde ili N'de, 'ljudi'.

Domovina Apača je veliko područje u današnjim državama New Mexico, Arizoni, zapadnom Teksasu i jugoistočnom Coloradu. Često su prodirali u sjeverni Meksiko.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Apač Nana

Istorija

Za Athapaske se kaže da im je postojbina zapadna Kanada i Aljaska odakle su se širili na jug. Dio njih, današnji Pacifički ili Središnji Athapaski, naselili su se u području jugozapadnog Washingtona, jugozapadnog Oregona i sjeverozapadne Kalifornije. Dio je nastavio put na jug gdje ih Coronadova ekspedicija prvi puta susreće 1540. godine. Ońate ih prvi puta naziva Apačima 1598. Mooney je (1928) procijenio da ih je 1600. godine moglo biti oko 5000. Dolaskom Španjolaca njihova povijest prepuna je krvavih sukoba i ratova, isprva sa Španjolcima a kasnije (sredinom 19. stoljeća) i s Amerikancima. Za to vrijeme Apači su dali niz proslavljenih poglavica, Cochise, Geronimo, Mangas Coloradas i Victorio, jedni su od najpoznatijih.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Geronimo (desno) i njegovi ratnici, 1886

Ratovi s Apačima završili su pred kraj 19. stoljeća. U kolovozu 1886. Geronimo i njegovi Chiricahua i Mimbreño Apači (njih 340) poslani su u Fort Marion, na Floridi, gdje je veliki dio njih pomro. U listopadu 1894. preostalih 296 članova s Geronimom vratilo se u Oklahomu u Fort Sill, gdje su još vođeni kao ratni zarobljenici. Tu je Geronimo umro od pneumonije 1909. godine u dobi od 80 godina. Chiricahue u Fort Sillu, uključujući i one rođene u Floridi i Oklahomi, nakon Geronimovog zarobljavanja vođeni su kao ratni zarobljenici sve do njihovog službenog oslobađanja 1913. Te godine njih 87 dobilo je zemlju u Oklahomi. Dio Chiricahua, kasnije se vratio u New Mexico, gdje još žive na Mescalero rezervatu, a dio je ostao živjeti u Oklahomi s plemenima Kiowa i Kiowa Apache.

Apači su bili nomadi, lovci i sakupljači, organizirani po malenim bandama koje su se bavile lovom i sakupljanjem, značajan dio prihoda potjecao je i od pljački susjednih Pueblo plemena a kasnije i španjolskih naseljenika. Nešto obrade zemlje nalazimo kod Zapadnih Apača. Dobivši konje od Španjolaca postali su veoma vješti jahači i još opasniji ratnici. Klasična nastamba bio je jednostavan zaklon od granja i grmlja, takav zaklon naziva se 'wickiup', javlja se kod Chiricahua. Drugi Apači gradili su kolibe oblika kupole s kosturom od topolinog drveta ('cottonwood'; Populus deltoides), prekrivene travom, one su nazivane 'kowa'. Njihovi rođaci Navaho imali su veće nastambe, poznate kao 'hogan'. Društvo je bilo matrilinearno i matrilokalno kao i u Hopija i Navaha. Odjeća Apača bila je od jelenje kože za muškarce i žene. Kod muškaraca sastojala se od košulje, nogavica 'leggings' , obaveznih pregača i visokih mokasina 'moccasins'. Jelenje kape s atraktivnim simbolima također su se nosile. Žene su nosile suknje od jelenje kože i visoke mokasine od istog materijala. Hranu Apači uglavnom dobivaju lovom. Lovili su jelene, medvjede, divlje purane (Puebli su ih uzgajali), zečeve, planinske lavove, i drugu divljač, kod nekih prerijskih Apača bilo je i lova na bizone. Ribu Apači nisu lovili ni jeli.

Danas Apači broje oko 50,000 duša a većina prihoda dolazi od turizma, poljoprivrede i kockarnica.



wikipedija

Cherokee



Cherokee.- jedno od najznačajnijih indijanskih plemena iz grupe Iroquoian-govornika čija se izvorna lokacija nalazila u Tennesseeju i Sjevernoj Karolini, prostirali su se također i po susjednim krajevima Južne Karoline, Georgije, Alabame i Virginije. U kasnijem periodu Cherokeeje nalazimo i po državama Arkansas, Kansas, Kentucky, Oklahoma i Teksas.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Naziv Cherokee po Swantonu (John Reed Swanton) došlo je možda od Muskogee naziva 'tciloki’ u značenju "people of a different speech", to jest ‘ljudi’ ili ‘narod drugačijeg govora'. Muskogee pripadaju porodici Muskhogean a Cherokee irokeškoj porodici, tako da ih nikako nisu mogli razumjeti. Cherokee sami sebe nazivaju Ani'-Yűn'-wiya', ‘pravi ljudi’. Razna plemena davala su Cherokeema razne nazive koji upučuju na njihov rani način života. Tako su ih Indijanci Wyandot nazivali Uwatáyo-róno (ili) Entari ronnon, ‘pećinski narod’ (‘cave people’), istovremeno i Irokezi (Iroquois) ih nazivaju Oyata' ge`ronóń, ‘stanovnici zemlje pećina’ ("inhabitants of the cave country.") Nazivi Tcálke kod Tonkawa i Tcerokiéco kod Wichita, pa čak možda i Shánaki kod Caddo Indijanaca, znači plemena koja često srećemo u Texasu, zacjelo su njihovim jezicima prilagođene varijante Muskogee naziva Tciloki (naroda kojega ne razumiju). Sa druge strane, prema Hodgeu (Frederick W. Hodge, eminentno ime u svijetu poznavanja sjevernoameričkih Indijanaca), ime Cherokee nastalo je od imena Chiluk-ki, čije ime opet znači ‘cave people’, ljude koji žive u pećinama. Prema njemu ime 'cherokee' nastalo je od Tsálagi (ili) Tsáragi, kojim su oni (odnosno dio njih) prozvali sami sebe po Choctaw nazivu Chiluk-ki. Pleme Choctaw također im je nesrodno i jezično su veoma udaljeni.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poglavica Tahchee

Običaji Čerokija, život i kultura

U vrijeme kontakta Čeroki su bili sjedilačko stanovništvo ,agrikulturan narod koji je živio u kojih 200 velikih sela. Tipično Čeroki-selo sastojalo se od 30 – 60 kuća i velike kuće-vijeća. Zimske kuće (asi) bile su kružnog oblika čiji je drveni kostur isprepleten granjem i šibljem, i sve obljepljeno blatom. Na vrhu krova oblika stošca nalazio se otvor za dim. Ljetna su se skloništa satojala, kao kod Seminola, od otvorenih nastambi na čijim je nosačima počivao krov na dvije vode, pokriven slamom ili drugim, to ih je štitilo od žege ili naglog pljuska. –U kasnijem periodu, pod utjecajem bijelaca, Čeroki grade brvnare (log cabin) s jednim vratima i rupom za dim, krov je pokriven korom. Velike kuće vijeća često su postavljali na ‘moundima’, umjetnim brežuljcima porijeklom od Mississippian kulture (vidi Muskogee), Čeroki ih sebi nisu gradili. Kuće vijeća služile su za održavanje tih vijeća, zatim za generalne sastanke i religiozne ceremonije. U njima je kao i kod drugih Jugoistočnih Indijanaca gorjela vjećna ‘sveta vatra’.

Čeroki su, kao i kulturno slični Muskogee, održavali Busk-ceremonije (Green Corn Dance ili Ples zelenog kukuruza), ovdje treba napomenuti da su oni prilikom pripravljanja ‘crnog pića ‘ koristili česminu koja ima lišće nalik na lovor, Seminole su naprotiv koristili neku vrstu Ilexa (Ilex vomitoria), koja izaziva povraćanje. ‘Tri sestre’ (Three Sisters’), odnosno kukuruz, grah i ‘squash’-tikve (imaju ih i Irokezi) tipične su kulture ovih Indijanaca, lovom I sakupljanjem divljeg bilja nadopunjavali su ‘lonac’. Čeroki-sela bila su nezavisna u svojim dnevnim poslovima. Nekad bi se cijelo pleme znalo sastati zbog ceremonija ili u ratna vremena. Vodstvo su preuzimale poglavice ratnih ili civilnih sela, zavisno jeli bilo doba mira ili rata.

Dolazak crnaca

Crnački robovi koji su prisilno dovedeni brodovima iz Afrike prilično su izmjenili običaje Jugoistočnih Indijanaca. Indijanci Cherokee, Creek, Ais, Choctaw i Chickasaw vrlo su brzo naučili hvatati crnce za robove. –Cherokee koji su sadili pamuk držali su crnce za robove da bi radili umjesto njih. Godine 1863. Washingtonski zakon je odredio da Cherokee moraju osloboditi crnačke robove. Kako je to oslobađanje prošlo nije zapisano, no zna se da je 1905. među njima još živjelo 7,500 tisuća crnaca, bijelaca i pripadnika drugih indijanskih plemena.

[You must be registered and logged in to see this image.]
The Cherokee Phoenix
Čeroki pismo

1821. godine legendarni Sequoyah, (Sikwayi, Sikwâ'yǐ), poznat i kao George Gist (ili Guest, jer je bio napola Indijanac, a prema njemu je nazvano i drvo sekvoja) počeo je raditi na pismu čerokija. Nesretnim slučajem postavši bogaljem Sequoia počinje razmišljati o pismu koje bi sačuvalo jezik njegovog naroda. Sequoia je smislio pismo od 86 znakova prilagođenih cherokee-jeziku. Pokazao je to poglavicama i objasnio im što bi to značilo za Čerokije. Ubrzo nakon pristanka poglavica čeroki počinju učiti svoj alfabet. Bijelci su također 'progutali' ovu ideju i 1828. izašle su prve indijanske novine, 'The Cherokee Phoenix'. Novine su izlazile i na čerokiju i na engleskom sve do 3. ožujkla 1906.

1839. je sastavljen čirokijski ustav. Danas se, od 1953. obilježava čirokijski nacionalni blagdan, u spomen na potpisivanje čirokijskog ustava. Danas je to naraslo na jedan od najvećih događaja u Oklahomi, gdje dolazi i do 70 hiljada ljudi iz krajeva širom svijeta.

Poznati Čerokiji

Poznate osobe čerokijskog porekla

Od američkih glumaca, koji su čerokijskog podrijetla, ili su imali i čerokijske pretke su Cameron Diaz , Kim Bassinger, Cher, Rita Coolidge, Johnny Depp, Carmen Electra, Shannon Elizabeth, James Earl Jones, Tommy Lee Jones, Val Kilmer, Demi Moore, Wayne Newton, Chuck Norris, Della Reese, Burt Reynolds, Tina Turner, Elvis Presley

[You must be registered and logged in to see this image.]

Wes Studi, poznati glumac, pripadnik je plemena Cherokee, odigrao je 1993. ulogu Geronima u filmu Geronimo: Američka legenda.



wikipedija

Navaho

Navaho (Navajo).- Jedan od najvećih indijanskih naroda sjeverno od Meksika, koji prema informacijama Ureda za indijanske poslove (Bureau of Indian Affairs) iz 1960. godine ima 90 000 pripadnika. Današnji broj im je međutim daleko veći, a većina se nalazi u velikom rezervatu Navaho, gdje imaju svoje plemensko središte, gradić Window Rock. Rezervat se prostire na ogromnom području sjeveroistočne Arizone, sjeverozapadnog Novog Meksika, i susjednim krajevima jugoistočnog Utaha (25,000 četvornih milja).

Ime "navaho" došlo je od naziva Tewa Indijanaca Navahú, koje se odnosilo na veliko područje obrađenog tla, a dano je i bivšem pueblu Tewa. Naziv se kasnije širi na pleme Navaho, koje su Španjolci nazivali 'Apaches de Navajó’, zato što su se ovi nastanili na području plemena Tewa i blizu njega, te da bi se razlikovali od Apača. Sami sebe oni pak nazivaju Diné' (=ljudi). Razna druga plemena nazivala su ih pod mnogim drugim imenima. Pleme Ute ih je nazivalo Págowitch - "noževi od trske" (reed knives) a pleme Zuñi "divlji kojoti" (wild coyotes). Njihovi prvi rođaci Apači, s kojima su nekada činili jedan narod, prema lokaciji ih prozvaše "oni što žive na granici s Jutima" (those who live on the border of the Ute). Ostali nazivi bili su: Hua'ĺmhú'u (pleme Havasupai), Ta-cáb-cí-nyu-műh (Hopi) , Yátilatlávi (Tonto Apači), Oop (ili) Oohp (kod Indijanaca Pima).

Navaho jezik jedan je od jezika porodice Athapaskan, i pripada skupini apačkih (Apachean), odnosno južnih athapaskanskih jezika, kojima još pripadaju chiricahua, lipan, kiowa apache, jicarilla, mescalero i san carlos. Preci Južnih Atapaska navodno su prije 1000. godine došli na područje američkog Jugozapada, možda i nešto kasnije, gdje su naišli na stalno naseljene i miroljubive seoske Indijance koji su im jezično bili nesrodni.

Navaho, kao i Irokezi te njima srodni Apači, pripadaju matrilinearnim zajednicama, što se izmijenilo zbog novog zakona Sjedinjenih Država. Stanište je bilo (kaže Uwe Wesel) matrilokalno, ali žena se stjecala otkupom za konje, a postoji i oko 60 klanova, u najnovije doba oko 130. Prelaskom sa starog nomadskog načina života i odlaskom u rezervate Navaho se počinju baviti ovčarstvom. Matrilinearnim nasljeđem žena je vlasnik svega, i muškarac do žene mora doći otkupom za konje. Bogatstvo u konjima omogućava mu da se može oženiti u bogatijim klanovima. Ovaj običaj, prema U. Weselu, kod Navaha 19. stoljeća javlja se početkom raspada matrifokalnosti. Američka vlada kasnije ukida matrilinearne običaje Navaha.

Klanove Navaha prema mitu stvorila je Sun Woman (ženski kulturni heroj), od kože skinute sa raznih dijelova svoga tijela: prsiju, leđa, ispod desne ruke, lijeve ruke i drugdje. Klan je ostao veoma živo ukorijenjen među njima, i danas kada se na putu susretnu dva Navaha, prvo se predstavljaju svojom klanskom pripadnošću.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Navaho porodica

Život i običaji

Navaho su izvorno bili nomadsko pleme, veoma srodno Apačima i vjerojatno meksičkim Toboso, Jocome i Jano Indijancima. Zimu su provodili polu-ukopanim hoganima, ljetna nastamba bila je zaklon od grmlja i granja. Bavili su se lovom na losove, antilope i jelene. Od susjednih pueblo plemena preuzeli su obradu tla (kukuruz i grah) ali su se bavili i sakupljanjem. Nakon što je u ranom 17. stoljeću uvedena ovca, oni znatno mijenjaju svoj život, ovca je istisnula lov i poljoprivredu i oni postaju pastirsko pleme.

Nastambe

Hogan je tradicionalna nastamba Navahosa napravljena od drvenih trupaca i granja, obljepljena zemljom i blatom. Zimska nastamba dijelom je ukopana u zemlju. Ipak dvije su glavne vrste hogana, muški i ženski.

Odjeća se kod Navaho muškaraca i žena izrađivala od jelenje kože, koju u kasnije doba zamjenjuje pamuk. Sastoji se kod muškaraca od košulje bez okovratnika, pregača do ispod koljena i mokasina (moccasins).Tradicionalna nošnja Navaho-žena sastoji se od mokasina visokih do koljena, pamučne suknje i duge bluze bez rukava. Nakit, obično od srebra, nose i muškarci i žene.

Umjetnost

Slikanje pijeskom (sand painting)

‘Sand painting’ ['iikááh] je najpoznatija umjetnost Navaho Indijanaca ceremonijalnog slikanja raznobojnim zrncima pjeska, Indijanci ga nalaze u pustinji Painted Desert, oko 240 km (150 milja) od Grand Canyona u području nacionalnog parka Petrified Forest, prostire se na preko 19,000 četvornih kilometara. Ovo područje pripada rezervatima Indijanaca Hopi i Navaho.

Znanje slikanja pijeskom dali su im ‘Sveti ljudi’ (Holy People) koji su živjeli u Podzemlju (Underworld). Slike stvaraju uz obredno pjevanje pjesama u raznim ritualima: Holyway rituali dovode do izlječenja. Evilway [Hóch'íjí] pjesme su zapravo njhov oblik egzorcizma, istjerivanja đavla, dok se Lifeway ['Iináájí] pjesmama saniraju štete prouzrokovane acidentima. Sand painting ['iikááh] ceremonije dio su svih Holyway ceremonija i većine Hóch'íjí (Evilway) ceremonija, u ceremonijama 'Iináájí (Lifeway) ne koriste se.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kojot krade vatru. Slika od zrnaca pijeska. Znanje slikanja pijeskom
Navaho su naučili su od 'Svetih ljudi' iz 'Podzemlja', one imaju moć da
izliječe bolesne.

Srebro i tirkiz. Osim ovaca, Navahi od Španjolaca nasljeđuju i umjetnost obrade srebra i tirkiza (doot kl'izhii), od kojega su počeli primitivnim pomagalima izrađivati srebrno prstenje i drugi nakit. Tirkiz za ove Indijance predstavlja sveti kamen. Navaho ga nosi kao fetiš.

Navaho-pokrivači. Takozvani 'Navaho blanket', žene ovog plemena izrađuju ih na primitivnim tkalačkim stanovima. Ovi pokrivači lijepih su boja i žene ih danas često proizvode zbog prodaje.

Religija

Šamanizam. Narod Navaho ima šamansku religiju, poput Siouxa i raznih drugih plemena, poznavali su šamane-berdaše (berdache), koji su istovremeno bili veoma poštovani ali i prezirani zbog svoje prirode. Ashon nutli' (ili Nadle; tirkizni hermafrodit), kako ih zovu Navahosi, mogli su biti rođeni kao hermafroditi, ali su se mogli i sami proglasiti nadle-šamanom, ovi drugi su svakako bili transvestiti, a oblačili su se poput žena. Navahi vjeruju u postojanje raznih bogova, duhova i kulturnih heroja. Predodžbu o paklu i raju nemaju, nego vjeruju u budući život koji će provesti sa ljudima u donjem svijetu. Oni su svakako ovisni o vjerovanjima u magiju i raznih vrsta šamana koji imaju veliki utjecaj među njima. U originalnom Navaho-mitu, kako navodi Aileen O'Bryan, svijet je stvaran pet puta. Peti je onaj u kojemu mi danas živimo.

Populacija

Prema Mooneyu (1928) Navahi su 1680. imali oko 8,000 duša; 7,300 (1867.); 9,000 (1869); 17,204 (1890); 20,000 (1900); 30,000 (1923); u novom mileniju preko 140,000.

Navaho Danas

Navahi danas žive pod imenom Navajo Nation. Uzgoj ovaca, proizvodnja nakita od srebra i tirkiza, te 'navaho-pokrivači' koji se prodaju turistima čine ovim ljudima jedan od izvora zarade. U novije vrijeme na području rezervata otkriven je plin, uranij, i drugi minerali, koji bi plemenu trebali osigurati sigurniju budućnost. Oni ipak danas spadaju u jednu od najsiromašnijih zajednica američkih domorodaca.



wikipedija

[You must be registered and logged in to see this image.]



Indijanci su, često se kaže, djeca prirode. Ovisni su o njoj i žive u skladu s njenim zakonima. Na cijelom području od Aljaske do Tierre del Fuego (Ognjena Zemlja) nema nijednog zabilježenog slučaja da su ugrozili prirodu na neki način. Bogata mitologija Američkih Indijanaca nas uči koliko oni poštuju zemlju, ona nije ničije vlasništvo, a mi smo je samo iznajmili dok živimo na njoj. Veliki duh ustupio nam je zemlju kao i biljkama i našoj braći životinjama. Ipak da bi čovjek mogao preživjeti mora se hraniti i napraviti sebi zaklon. On zato moli i traži oproštaj, moli duha stabla, medvjeda ili bizona da mu oprosti što ga mora ubiti. Zato Indijanac ubija samo onoliko koliko mu je potrebno da bi preživio.

Indijanci u svojim mitovima poznaju mnoge heroje kulture koji su ih naučili napraviti oružje, oruđe i naučili ih lovu, ribolovu, obradi tla i kako treba postupati prema prirodi. Ako bi lovac ulovio više nego što mu je potrebno, ili nije zahvalio životinji što mu je ona dopustila da je ubije, on više nikada neće imati sreće u lovu. Indijanac može uloviti životinju samo ako mu to ona dozvoli. I životinje i ljudi imaju svoje zaštitnike, njihova pravila moraju se poštovati.

Naseljavanjem bijelog čovjeka u Americi dolazi do naglog uništavanja prirode. Indijanac je odmah uočio kako on loše djeluje na prirodu. Ruše se šume, istrebljuju životinje, truju rijeke. Prvo pismo upozorenja uništavanja majke zemlje poslao je američkom predsjedniku legendarni indijanski poglavica Seattle. I dan-danas Indijanci na području brazilskih prašuma protestuju vladi protiv uništavanja kišnih šuma, a slično i danas Sjevernoamerički Indijanci neprekidno upozoravaju vlasti da se sačuva svijet divljine koji se uništava. Odgovora od onih koji su u stanju nešto preduzeti, nema. Visoko-civilizovani narodi izgleda nisu još dostigli stepen svijesti američkog 'divljaka', kako ih oni vole nazivati.

Ko je ovde divljak?

POGLAVICA SIJETL

1854, "Veliki Beli Poglavica" iz Wasingtona ponudio je indijancima da otkupi ogromnu zemlju, a za uzvrat je obecao da ce im ostaviti rezervate. Ovo je odgovor Poglavice Sijetla americkom predsedniku i vredan je citanja. Ovaj istorijski odgovor jednog od najvecih ljudi u istorij, uzet je kao polazna tacka u organizovanju svih pokreta za zastitu covekove okoline.

``Kako mozes kupiti ili prodati nebo, toplotu zemlje? Ta ideja je nama nepoznata. Ako mi ne posedujemo svezinu vazduha ili odsjaj vode, kako ih mozes kupiti?
Svaki deo ove zemlje je svetinja mome narodu. Svaka borova iglica, pescana obala, izmaglica u sumi, svaki insekt je svetinja u pamcenju i postojanju moga naroda. Sokovi zivota koji kruze kroz drvece sadrze uspomene crvenog coveka. Umrli beli ljudi zaboravljaju zemlju svog rodjenja kad krenu put zviezda. Nasi mrtvi nikad ne zaboravljaju ovu prekrasnu zemlju, za njih ona je majka. Mi smo deo zemlje i ona je deo nas. Mirisno cvece je nasa sestra; jelen, konj, veliki orao, su nasa braca. Kameni vrhovi, rosne livade, toplota ponija i covek - sve je jedna porodica.
Dakle, kad Veliki Bieli Poglavica iz Wasingtona posalje pismo da zeli kupiti nasu zemlju, on trazi mnogo od nas. Veliki Poglavica salje obecanje da ce obezbediti mesto na kome cemo mi moci nastaviti normalno ziveti. On ce biti nas otac a mi njegova deca. Mi cemo razmotriti vasu ponudu da kupite nasu zemlju. Ali to nece biti lako. Ova zemlja je sveta. Ova svetlucava voda u potocima i riekama nije samo voda nego i krv nasih predaka. Ako vam mi prodamo nasu zemlju, vi morate zapamtiti da je sveta, vi morate uciti vasu decu da je sveta i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera govori o dogadjajima i secanjima u zivotu moga naroda. Zubor vode je glas oca moga oca.
Rieke su nasa braca, one gase nasu zedj. Rieke nose nase kanue i hrane nasu decu. Ako vam prodamo zemlju, morate zapamtiti i uciti vasu decu, da su rieke nasa i vasa braca i da im morate pokloniti postovanje kao braci.
Mi znamo da beli covek ne razumie nas put. Jedan deo zemlje je njemu isti kao i drugi, kome je on stranac koji dodje iz mraka i uzme od zemlje sve sto mu treba. Zemlja nije njegov brat, nego neprijatelj i kad je orobi on ide dalje. On ostavlja oceve grobove iza sebe i nije ga briga. On krade zemlju od svoje dece, i nije ga briga. Ocev grob kao i sinovo mesto rodjenja su zaboravljeni. On se odnosi prema svojoj majci, zemlji, i svome bratu, nebu, kao prema necemu sto se kupuje ili prodaje kao ovce. Njegova nezajazljivost ce opustositi zemlju i ostaviti iza sebe samo pustinju.
Ne znam. Nas put je drukciji od vaseg. Svetla vasih gradova vredjaju oci crvenog coveka. To mora da je zbog toga sto je crveni covek divljak i ne razumie. Nema mirnog mesta u gradovima belog coveka. Nema mesta gde se moze cuti razvijanje lisca u prolece ili cuti sum krila insekata. Ali to je verovatno zato sto sam ja samo divljak i ne razumem. Buka samo vredja moje usi. I sta vredi zivot ako covek ne moze cuti usamljeni zov nocne ptice ili svadju zaba na obali bare. Ja sam samo crveni covek i ne razumem.
Crveni covek vise voli nezni zvuk vetra koji miluje lice jezerceta i miris samog vetra prociscenog podnevnom kisom, ili namirisanog borovinom.
Vazduh je od neprocenjive vriednosti za crvenog coveka, svi udisu isti vazduh - zivotinje, drvece, ljudi, svi oni disu. Bieli covek izgleda ne primecuje vazduh koji dise. Ali ako vam mi prodamo zemlju, vi morate da zapamtite da je vazduh nama vazan jer deli svoj duh sa zivotom koji podrzava. Vetar koji je nasem ocu dao prvi udisaj, takodje je uzeo i njegov zadnji. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je cuvati kao mesto gdje cak i bieli covek moze ici da oseti vetar zasicen mirisima poljskog cveca.
Dakle mi cemo razmotriti vasu ponudu da kupite nasu zemlju. Ako odlucimo da prihvatimo, bice pod jednim uslovom: bieli covek mora tretirati zivotinje ove zemlje kao bracu.
Ja sam divljak i ja ne razumem drugacije.
Video sam hiljade leseva bizona po preriji, ostavljenih da se raspadaju nakon sto ih je bieli covek pobio iz voza koji je prolazio.
Ja sam divljak i ne razumem kako gvozdeni konj moze biti vazniji od bizona koga mi ubijemo samo da bi preziveli. Sta je covk bez zivotinja. Ako bi sve zivotinje nestale, covjek bi uro zbog usamljenosti duha. Sta god da se desi zivotinjama, uskoro ce se desiti i covjeku.
Sve stvari su povezane.
Vi morate uciti vasu decu da zemlja ispod njihovih nogu je zapravo pepeo vasih dedova. Tako ce ona postovati zemlju, recite svojoj deci da je zemlja bogata zivotom nase vrste. Ucite decu kao sto smo mi nasu, da je zemlja nasa majka. Sta god da se dogodi zemlji dogodice se i njenim sinovima. Ako covek pljune za zemlju, pljunuo je na sebe.
Zemlja ne pripada coveku; covek pripada zemlji. To mi znamo.
Sve stvari su povezane kao krv koja sjedinjuje porodicu. Sve je povezano. Sta god da se desi zemlji, desice se i njenim sinovima. Covek ne plete mrezu zivota, on jedva da stoji u njoj. Sta god da uradi toj mrezi, uradio je sebi. Cak i beli covek ciji bog hoda i prica s njim kao prijatelj sa prijateljem, ne moze biti izuzetak od ove sudbine. Mi smo braca prie svega. Videcemo.
Mi znamo jednu stvar koju ce bieli covek jednog dana spoznati, nas bog je isti. Vi mozda mislite da ga posedujete onako kako zelite da posedujete nasu zemlju, ali ne. On je bog svakog coveka i njegova ljubav je jednaka prema svim ljudima, crvenim i bielim. Njemu je zemlja dragocena i oskrnaviti je znaci prkositi njenom Stvoritelju.
Belci se moraju dozvati, mozda prie nego ostala plemena. Zagadi krevet u kome spavas i jedne noci ces se ugusiti u vlastitom izmetu. Ali u svojoj uobrazenosti vi cete zablistati, zapaljeni snagom Boga koji vas je doneo na ovu zemlju i koji vam je iz nekog samo njemu znanog razloga, dao da dominirate zemljom i crvenim covekom.
Ovakva sudbina je nama misterija jer mi ne razumemo zasto su bizoni pobijeni, divlji koni svi ukroceni, skriveni uglovi sume zagadjeni smradom izmeta mnogih ljudi i pogled na brda unakazena zicama koje govore.
Gdje je siprag? Nestao.
Gdje je orao? Nestao.
Kraj zivota i pocetak prezivljavanja.``

tolko mudrosti u jednom neobrazovanom coveku! a tolko istine koju vecina belih ljudi ne moze da razume! i sve je pocelo da se obistinjuje.....


Drugi forum

[You must be registered and logged in to see this image.]


Santana, Poglavica Kiowa

Ja volim ovu zemlju i bufale i necu se odvajati od nje. Hocu da dobro razumete što govorim. Zapišite to na papir. Cuo sam dosta lepih reci od gospode koju nam je slao Veliki Otac, ali oni nikad ne rade ono što govore. Ja ne želim ništa od vaših škola, crkvi i bolnica na našoj zemlji. Hocu da deca rastu kao što sam ja rastao. Cujem da nameravate da nas preselite u rezervat blizu planina. Ja necu da se selim. Ja volim da lutam prerijom. Tada se osecam slobodno i srecno, a kada se negde trajno naselimo mi bledimo i umiremo. Pre mnogo vremena ova zemlja je pripadala našim ocevima, ali kada sam ja išao na reku video sam kampove vojnika na njenim obalama. Ti vojnici su sekli drvece i ubijali moje bufale i kada sam to video, moje srce se osecalo kao da ce da izgori.

Разлога за ову Тему има неколико...
Прво, староседеоци Америке још увек живе у резерватима - један од примера "америчке демократије".
Друго, Индијанци нису били - "хорда дивљака" како су их Американци представљали ево већ око 300 година и више, посебно снимајући филмове о тим "диваљацима" које су убијали, отимали и пљачкали њихова добра, сатерујући их у резервате... као животиње у кавезе!
Видећемо пратећи Тему... каква је данас ситуација...
И, занимљива чињеница - Срби из Алексинца основали су Удружење Индијанаца у Србији... који је разлог поистовећивања са овим народом...???!!!

У младости су многи гледајући америчке филмове "навијали" за каубоје...а шта су све радили каубоји... показаће и ова Тема... и што је важно - "каубоји" се ни за длаку нису променили!!! Сада "јашу" не по пространствима која су населили амерички староседеоци већ по читавој земаљској кугли показујући да су још увек "храбри, да их није лако победити..." али већ се назире "зауздавање каубоја" и њихова доминација!

- Индијанци - колективни назив за прастановнике Америке, разноразне народе монголоидног изгледа раширене од арктичке Канаде и Аљаске до Огњене земље (Тиерра дел Фуего) у Чилеу и Аргентини. Међусобно се разликују по језицима, култури и физичком изгледу. Већином су то била ловачко-сакупљачка друштва као (Намбикwара и Гес) из Бразила и (Схосхони) из Калифорније и Неваде. Неки су били рибари (Индијанци Чиноок из државе Wасхингтон или Алацалуф, Yахган и Гуато) из Јужне Америке. У њихове најразвијеније народе који су успјели подићи високоразвијене цивилизације спадају народи Олмека, Толтека, Маја и Астека) из Мексика те Инка из Перуа. Данас су многи смештени по резерватима, особито у Канади, Сједињеним Државама и Бразилу.
Први се пут спомињу открићем Америке 1492. године

- Индијанци су, често се каже, деца природе. Овисни су о њој и живе у складу с њезиним законима. На целом подручју од Аљаске до Тиерре дел Фуего (Огњена Земља) нема ниједног забеженог случаја да су угрозили природу на неки начин.
Богата митологија Америчких Индијанаца нас учи колико они поштују земљу, она није ничије власништво, а ми смо ју само изнајмили док живимо на њој. Велики дух уступио нам је земљу као и биљкама и нашој браћи животињама. Ипак да би човјек могао преживјети мора се хранити и направити себи заклон. Он зато моли и тражи опрост, моли духа стабла, медвједа или бизона да му опрости што га мора убити. Зато Индијанац убија само онолико колико му је потребно да би преживио.
Индијанци у својим митовима познају многе хероје културе који су их научили направити оружје, оруђе и научили их лову, риболову, обради тла и како треба поступати према природи. Ако би ловац уловио више него што му је потребно, или није захвалио животињи што му је она допустила да је убије, он више никада неће имати среће у лову. Индијанац може уловити животињу само ако му то она дозволи.
И животиње и људи имају своје заштитнике, њихова правила морају се поштивати.


Насељавањем бијелог човјека у Америци долази до наглог уништавања природе. Индијанац је одмах уочио како он лоше делује на природу. Руше се шуме, истребљују животиње, трују реке. Прво писмо упозорења уништавања мајке земље послао је америчком председнику легендарни индијански поглавица Сеаттле. И дан-данас Индијанци на подручју бразилских прашума протестују влади против уништавања кишних шума, а слично и данас Северноамерички Индијанци непрекидно упозоравају власти да се сачува свет дивљине који се немилице уништава. Одјека од оних који су у стању нешто предузети, нема. Високо-цивилизирани народи изгледа нису још достигли ступањ свести америчког 'дивљака', како их они воле називати.


[You must be registered and logged in to see this image.]

усамљени ратник

[You must be registered and logged in to see this image.]

некад...стада бизона...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Индијанци из племена Мохавк

INDIJANSKI ETIČKI KOD

[You must be registered and logged in to see this image.]

1. Ustani sa suncem i pomoli se.Moli se sam. Moli često. Veliki duh će slušati samo ako ti govoriš.

2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vodstvo.

3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj, drugi mogi ići sa tobom, ali niko ne može ići umesto tebe.

4. Ophodi se prema gostima u kući sa puno obazrivosti. Posluži ih najboljom hranom, daj im najbolji ležaj, odnosi se prema njima sa poštovanjem i čistošću.

5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zasluženo i dato.Nije tvoje.

6. Poštuj sve što postoji na zemlji bilo ljude bilo biljke.

7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i reči. Nikad ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

8. Nikad ne govori loše o drugima. Negativna energija koju time šalješ u univezum vratiće ti se višestruko.

9. Svi ljudi čine greške. Sve greške mogu biti oproštene.

10. Negativne misli uzrokuju bolest uma, tela i duha. Vežbaj optimizam.

11. Priroda nije naša, ona je deo nas. Ona je deo naše svetovne porodice.

12. Deca su seme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srcai zalivaj ih mudrošću i učenjima života. Dok rastu daj im mesto da rastu.

13. Izbegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov boli, vratiće se tebi.

14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasleđa i doslednosti unutar ovog univerzuma.

15. Drži sebe u ravnoteži. Svoje umno Ja, duhovno Ja, Emocijonalno Ja i telesno Ja.
Svi trebaju biti jednako snažna,čista i zdrava. Jačaj telo da ojača um. Rasti bogato u duhovnosti da izlečiš emocionalne rane.

16. Donosi svesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću delovati i nositi se sa svojim delima. Budi odgovoran za svoja dela.

17. Poštuj privatnost i lični prostor drugih. ne diraj tuđe vlasništvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.

18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi.

19. Poštuj tuđa verska opredeljenja. Ne sili druge da veruju u tvoje.

20. Deli svoju dobru sreću. Deli i učestvuj u davanji milostinje.

Autor nepoznat.


Земље које су насељавали Индијанци пре појаве "белог човека"


Мудрост Индијанаца не огледа се само у њиховој љубави према природи коју поштују...већ је њихова мудрост - њихово битисање...

- Један Чироки Индијанац је испричао свом унуку:
"У људима се одвија непрекидна битка. Ту се стално боре два вука.

Један је Зло, то је страх, гнев, завист, залост, кајање, похлепа, надменост,
самосажаљење, кривица, огорчење, инфериорност, лажи, лажни понос, супериорност и его.

Други је Добро, то је радост, мир, љубав, нада, ведрина, понизност, доброта, добронамерност, саосећање, великодушност, истина, самилост и вера."

"И који вук побеђује?"- упита унук.

А стари Чироки одговори:

- "Онај којег храниш."


Слика

Индијанске ознаке и симболи...

[You must be registered and logged in to see this image.]



Како стоје ствари данас с индијанском популацијом:

-Američki Indijanci u modernoj Americi:
Pravo glasa dobili su 1924. godine
Žive u 589 rezervata sirom Amerike
New Mexico i Utah su najveći rezervati sa preko 150 hiljada stanovnika u njima
Prosečna životno doba u rezervatima je 44 godine
Nezaposlenost u rezervatima doseže i 85 posto

- Izvorno, reč Indijanac je počela da se upotrebljava sa otkrivanjem Novog sveta 1492. godine, kada je Kristofer Kolumbo isprva mislio da je došao u Istočnu Indiju dok je tražio drugi put do Azije. Od tog trenutka, reč Indijanci je zauzela svoje mesto u zakonima, religiji i politici. Iako većina starosedelaca ne podržava korišćenje ove reči, veliki deo populacije je u poslednja dva veka prigrlio status i ime Indijanac.

Iako su starosedeoci Amerike izvorno bili lovci – sakupljači, njihova društva praktikuju i ribolov i poljoprivredu. Uticaj koji su ostavili na kasniji razvoj ljudske civilizacije, u pogledu razvoja i vrste poljoprivrednih proizvoda, je ogroman, najviše zbog činjenice da su oni gajili biljke koje su jedinstvene za predele američkih ravnica. Pored poljoprivrede, prvi narodi Amerike su bili takođe izvrsne arhitekte, sa velikim, organizovanim gradovima, gradskim upravama, kao i masivnim imperijama.


I danas je veliki deo Amerike naseljen domorodačkim narodima; neke zemlje broje veliki procenat urođenika, među kojima se najviše izdvajaju Bolivija, Peru, Paragvaj, Meksiko, Gvatemala, Kolumbija i Ekvador. Postoji najmanje hiljadu različitih jezika i dijalekata koji se koriste u ovim zemljama, a neki jezici, poput Kvešua (Quechua), Guarani (Guaraní), majanskog (Mayan) i Nauatl (Nahuatl) jezika, imaju milionsko govorno područje. Većina domorodaca je prigrlila zapadnjački stil života, ali, uporedo sa njim, održavaju duh tradicije i čuvaju svoje korene. Takođe, i dan danas se u udaljenim i skrivenim delovima Amerike mogu pronaći plemena koja još uvek nisu došla u kontakt sa zapadnjačkom civilizacijom.

Pre nekih 4.000 godina, arhaična društva američkih domorodaca su počela da se bave zemljoradnjom. Tehnologija je napredovala do tačke gde je vajarstvo postalo uobičajeno zanimanje, a seča šuma je postala realnost. Uporedo, veliki broj plemena je počeo da koristi vatru. Namerna potpala vegetacije imala je za svrhu imitaciju efekta prirodnih požara u kojima se čisti šumsko tlo. Na taj način putovanja su postala mnogo jednostavnija, a ujedno je time omogućeno i skladištenje biljaka koje su bile od izuzetne važnosti za hranu i lekove.

Потребно им је било кретање кроз пространства која су насељавали да би живели и преживели... то су им Американци ускратили... и то је један вид уништења овог народа.

[You must be registered and logged in to see this image.]

путоказ...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Холокаост - геноцид над Индијанцима...


МОЛИТВА СИОУX ИНДИЈАНАЦА

- Допусти да се моје руке пуне поштовања дотакну ствари које си Ти створио.

- Изоштри моје уво да чује твој глас.

- Учини ме мудрим како би спознао наук који си Ти тајновито ставио у сваки лист, у сваки камен.

- Тражим снаге, ал не да би надјачао своју браћу него да би надвладао свог највећег непријатеља - самог себе.

- Боже, дај ми мирноћу да подносим ствари које не могу променити.

- Дај ми мудрост да разликујем једно од другога.

- Нека не молим за смирење мога бола већ за јако срце да га савладам.

- Нека не тражим савезнике у животној борби већ да се ослоним на властите снаге.

- Нека не преклињем за спас од страха већ за наду да освојим своју лепоту.

Колико мудрости у овој молитви...

[You must be registered and logged in to see this image.]

молитва...

REZERVATI

- U SAD postoji 310 indijanskih rezervata, koji su nastajali od sredine 19. veka i čije stvaranje je praćeno ratovima, jer je američka armija insistirala da Indijanci nasele te omeđene prostore. Akt o priznanju Indijanaca iz 1934. godine, poznat kao "Indijanski novi dil" dao je prava starosedeocima da zadrže neke od ranijih poseda, ohrabrio samoupravu i plemensku upravu zemljom. Postoji 12 rezervata koji su veći od američke savezne države Rod Ajland, devet je većih od Delavera.


PREDRASUDA TRI „D“

Reporterka „Albukerki džornala“ Lesli Lintajkum dve decenije prati živote indijanskih plemena. Nije Indijanka i trebalo joj je mnogo vremena i strpljenja da zadobije poverenje starosedelaca:
- Sedela sam satima na lokalnim skupovima, slušala uporno diskusije na njihovom maternjem jeziku, iako ni reč nisam razumela, trudila se da uspostavim kontakte i zadobijem poverenje. Stereotipi o „tri indijanska D“ (engleski: pijanstvo, igra, smrt) jednostavno nisu istiniti - ističe ona.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce. Ne opterećuj nikoga zbog njegove vere, poštuj tuđe mišljenje i traži da oni postuju tvoje. Voli svoj život, usavršavaj ga i ulepšavaj sve oko sebe. Nastoj živeti dugo i u službi svog naroda. Pripremi uzvišenu pesmu smrti za dan kad ćeš preći na drugu stranu.

Uvek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pokraj njega, čak i pored stranca na osamljenom mestu. Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome.

Kada ujutro ustaneš, zahvali se za hranu i radost življenja. Ako tome ne vidis razloga, greška je jedino u tebi. Ne iskorišcavaj nikoga i ništa, jer to pretvara mudrace u budale i zarobljava duh vizije.

( Tecumseh, narod Shawnee )

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ludi Konj (1875.)

Ophodi se prema zemlji valjano: nju ti nisu dali tvoji roditelji, nju su ti pozajmila tvoja deca. Mi ne nasledujemo zemlju od naših predaka, mi je pozajmljujemo od naše dece. Ne može se prodati zemlja kojom ljudi hode.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ludi Konj-Lakota

Veliki savet Americkih Indijanaca (1927.)

Beli ljudi, koji pokušavaju da nas naprave po sopstvenoj slici, hoce da budemo, kako to oni zovu, “asimilovani”, uvlaceci Indijance u mejnstrim i uništavajuci naš nacin života i naše kulturne obrasce. Oni veruju da bismo trebali biti zadovoljni kao oni ciji koncept srece je materijalisticki i pohlepan, što je veoma razlicito od našeg puta. Mi hocemo slobodu od belog coveka radije nego da budemo integrisani. Mi necemo neki deo establišmenta, mi hocemo da budemo slobodni da odgajamo našu decu u našoj veri, na naš nacin, da možemo da lovimo i pecamo i da živimo u miru. Mi ne želimo moc, mi ne želimo da budemo kongresmeni ili bankari, mi hocemo da budemo svoji. Beli covek kaže, postoji sloboda i pravda za sve. Mi smo dobili “slobodu i pravdu” i zbog toga umalo ne bejasmo istrebljeni. Mi to necemo zaboraviti.”

[You must be registered and logged in to see this image.]

Džeronimo-Apač

Peti godišnji skup kruga starih mudraca (1980.)

Mnogo je stvari za podeliti sa Cetiri Boje covecanstva u našoj zajednickoj sudbini sjedinjenoj sa Majkom Zemljom. Ovo deljenju mora biti razmotreno sa velikom pažnjom od strane mudrih i vraceva koji cuvaju sveto poverenje, da ne bi došlo do štete od ljudi kroz neznanje ili zloupotrebu ovih mocnih sila.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Bik koji sedi- Hunkpapa

Wintu Žena (19-ti vek)

Kada mi Indijanci ubijamo meso, mi sve pojedemo. Kada kopamo korenje, kopamo male rupe. Kada gradimo kuce, kopamo male rupe. Mi tresemo kukuruz i druge plodove s biljaka, mi ne išcupamo stablo. Mi koristimo samo mrtvo drvo. Ali beli ljudi buše zemlju, ruše drveca, ubijaju sve. Beli ljudi ne obracaju pažnju ni na šta. Kako može duh zemlje voleti Belog coveka? Gde god je beli covek dotakne, to je bol.


Vilijem Komanda, Mamiwinini, Kanada (1991.)

Indijanci vide dva puta sa kojima se suocava bledoliki kao put tehnologije i put duhovnosti. Mi osecamo da put tehnologije vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj zemlji. Može li biti da put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje dok put duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su indijanci putovali i koji sada ponovo traže? Zemlja nije spržena na tim tragovima. Trava tamo još uvek raste.


Poglavica Aupumut, Mohikanci (1725.)

Kada dode vreme za umiranje, ne budi kao oni cija srca su puna straha od smrti, pa kada njihovo vreme dode oni placu i mole za još malo vremena da žive svoje živote ponovo na drugaciji nacin. Pevaj svoju pesmu smrti i umri kao junak koji se vraca kuci.


Qwatsinas, poglavica Edward Moody, narod Nuxalk

Moramo zaštititi šumu za našu decu, unuke i one koji tek treba da se rode. Moramo zaštititi šumu za one koji ne mogu da govore za sebe kao što su ptice, životinje, ribe i drvece.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Колико је Индијанцима била важна перјаница...

[You must be registered and logged in to see this image.]


Perjanica Rimskog Nosa

-Ovo će te zaštititi od belih ljudi - govorio je stari vrač Beli Bik poglavici Čejena Rimskom Nosu dok mu je predavao bogato ukrašenu perjanicu. - Dok god je budeš nosio, nećeš biti ranjen u borbi. Ali, pazi dobro: ne smeš nikada jesti hranu koja je prilikom spremanja ili služenja došla u dodir s nekim metalnim predmetom. Ako ti se to desi, magična moć perjanice će nestati!
Rimski Nos je bio krupan čovek, visok gotovo dva metra, ogromnih leđa, tako da je u svakoj borbi predstavljao izvrsnu metu. Nije se bojao smrti, ali mu je perjanica dobrodošla. Kako se uvek nalazio na čelu ratnika, znao je da bi ih njegova pogibija zbunila i zaplašila.
Željan da isproba magičnu moć perjanice, u koju je i sam najiskrenije verovao, poveo je Čejene protiv odreda vojnika koji su u leto 1865. godine silom prodrli na njihovu teritoriju. Postavio je zasedu i napao ih. Vojnici su od kola s opremom i namirnicama napravili barikade i bitka je započela.

Prva provera uspela

Na nekoliko stotina metara od barikada poglavica je zaustavio svoje ljude, a onda sam nastavio da se približava vojnicima, sve dok nije mogao jasno da im vidi lica. Zatezao je uzde svog konja, koji je počeo izazovno da poskakuje pred cevima neprijateljskih pušaka.
Kiša metaka se sručila u tako veliku i sigurnu metu. Već posle drugog plotuna, poglavica se zajedno s konjem sručio na zemlju.
Kada su videli kako njihov poglavica pada, Čejeni su u očajanju jurnuli u napad. Rimski Nos, međutim, nije bio ni mrtav ni ranjen. Neverovatna slučajnost spasla ga je sigurne smrti.
Poglavica je brzo ustao, uzeo je drugog konja i ponovo se našao na čelu ratnika, boreći se protiv belih vojnika do njihovog potpunog poraza. Posle pobede Indijanci su još više bili uvereni u čarobno dejstvo perjanice koja je već u prvoj borbi, tako su mislili, pokazala svoju moć.
Tako je Rimski Nos postao živa legenda. Sve više verujući u moć svoje amajlije, ovaj je poglavica u mnogim bitkama ulazio samouvereno u žestoke okršaje i uvek se iz njih izvlačio bez ogrebotine.
U septembru 1868. godine major DŽordž Forsajt poveo je na Indijance specijalan odred sastavljen od iskusnih vojnika koji su prošli dosta bitaka. Major se ulogorio u koritu gotovo presušene reke Kolorado, nedaleko od dva neprijateljska sela. Jedno je pripadalo Sijuksima, a drugo Čejenima.
Kada su izviđači obavestili Rimskog Nosa o dolasku odreda, on se sa Sijuksima dogovorio da formiraju odred ratnika i odmah ujutro napadnu majora Forsajta. Te večeri su Čejeni priredili plemensku svečanost. Otkako je Rimski Nos primio perjanicu, strogo je vodio računa o tome kako mu se hrana priprema i služi. Ovog puta nije obratio naročitu pažnju, sve dok mu Indijanac, koji je sedeo pored njega, nije rekao:
- Pogledaj! Ona žena koja nam je kuvala meso, služila ga je gvozdenom viljuškom!

Izgubljena magija

Indijanski poglavica, koji je posle dužeg vremena prvi put osetio strah, obratio se Belom Biku za savet.
- Magija perjanice - odgovorio mu je stari vrač - nestala je. Više nisi zaštićen od metaka, sve dok se moć perjanice ne povrati posebnom metodom prečišćavanja. Počećemo to da radimo ujutro.
Poglavica je proveo noć bez sna, a ujutro, kada su njegovi ratnici krenuli da se pridruže Sijuksima, on je ostao u logoru čekajući početak ceremonije prečišćavanja. Bio je siguran da će bez moći perjanice poginuti u borbi.
Iako malobrojniji, vojnici majora Forsajta, snabdeveni najnovijim “spenser” puškama s brzim repetiranjem i revolverima “kolt”, uspešno su odbijali napade Indijanaca i nanosili im velike gubitke. Čejeni su, bez sigurne ruke svog vođe, delovali izgubljeno.
Jedan iskusni ratnik, videći da nema drugog izlaza, vratio se u logor i obatio se poglavici koji je sedeo s Belim Bikom:
- Ne možeš tako da sediš ceo dan! Mi se borimo i ginemo. Gubimo bitku, a da bi se to promenilo, potreban si nam ti kao vođa. Zavisimo od tebe!
Rimski Nos je bio ponosan ratnik i ni u jednom trenutku nije mu ni padalo na pamet da pobegne od dužnosti. Odmah je ustao i rekao:
- U redu! Ja ću vas povesti u poslednji napad! Ali, kako je moja magija nestala, siguran sam da ću poginuti u borbi!
Pevajući sebi posmrtnu pesmu, Rimski Nos je sišao na bojište gde su ga njegovi ratnici oduševljeno dočekali i pošli u novi napad. Major Forsajt i njegovi ljudi bili su na samoj ivici poraza. Počeli su histerično i beznadežno da pucaju u visoku figuru s velikom perjanicom. Jedan od tih metaka pogodio je Rimskog Nosa.
Smrt čejenskog poglavice kao da je presekla napad Indijanaca i oni su se povukli noseći mrtvog poglavicu. Za njima je, na prašnjavom bojištu, prošaranom crvenom bojom krvi, ostala legendarna “magična” perjanica.

TATANKA IYOTAKA

SITTING BULL-BIK KOJI SEDI

1831 - 1890

[You must be registered and logged in to see this image.]


Bik Koji Sedi bio je poglavica i sveti čovek Lakota (Sioux) Indijanaca, rođen je 1831 a ubijen je 1890 godine, On je veoma važana ličnost u Američkoj urođeničkoj istoriji zbog svoje pobede nad konjicom generala Kaspera u bitci kod Litl Big Horn-a 1876 godine. Imao je predosećaj za pobedu i smatra se najslavnijim urođeničkim Američkim herojem u istoriji.

Od 1863 pa sve do 1876 godine vojska SAD-a je pomerala zonu svog delovanja ka urođeničkoj teritoriji i narušila ravnotežu njihove ekonomije. Američka vojska je u velikoj meri uticala na preveliko smanjivanje broja Bizona od koga su Indijanci zaviseli, tako da je trgovina između plemena bila otežana ili gotovo da je prestala da postoji.
Bik Koji Sedi je postao vođa Siouxa 1867 kada je i sklopljen mir sa Američkom vladom. Tada mu je obećano da će Crna Brda ostati pod kontrolom Siouxa i da će njihov sveti položaj biti poštovan od strane Američke vlade. Kako god Crna Brda su bila veoma bogata zlatom i kopači zlata su neprestano kršili dogovor išavši u potragu za bogatstvom. 1876 godine članci koje su novine objavile su doveli hiljade kopača na teritoriju Sioux-a u Crna Brda. Siouxi su se žalili Američkoj vladi koja tada krši dogovor i određuje im rezervate za boravak, i ograničuje njihovo kretanje na sopstvenoj teritoriji. Samo su neki Siouxi poštovali ova ograničenja Američke vlade. U martu mesecu 1876 godine general Kasper je postavio svoj kamp u Crnim Brdima kako bi primorao Siouxe na poslušnost. Bik Koji Sedi i Siouxi nisu bili ni približni po naoružanju i brojčano sa konjicom generala Kaspera pa su se udružili sa Čajenima i Arapaho plemenima. I 17 juna te godine su primorali Američku vojsku da se povuče sa njihoive teritorije u bitci kod Ružinog pupoljka, nakon čega je vojska g.Kaspera postavila kamp kod Litl Big Horn-a.
Poglavica Bik Koji Sedi je izveo verski (ritualni) ples koji se je zvao Sunčev Ples i imao je viziju (predskazanje) u kojoj je video vojnike kao padaju sa neba. Predskazanj se je ostvarilo 25 juna 1876 godine kada je genaral Kasper poveo vojnike na selo Sioux-a, tada je više od 200 vojnika izgubilo život. Narod Sioux-a je mislio da će ovo naterati Američku vladu da ih ostave na miru, ali nije bilo tako. Kud god su krenuli bili su progonjeni od strane vojske SAD-a, dok su Bizoni isterani sa njihove teritorije, i oni nisu mogli da prežive. Bik Koji Sedi je poveo svoj narod u Kanadu i ubrzo ih je glad primorala da se predaju. Bik Koji Sedi je proveo u zatvoru 2 godine, kada mu je bilo dopušteno da se priduži cirkusu "Divlji Zapad" koji je vodio Bufalo Bil.Putovao je širom Amerike i Kanade sve dok se nije vratio u rezervat 1889 godine.
Članovi njegovog plemena su u međuvremenu prišli novoj religiji koja se je zvala "Duhov Ples" koja pripoveda Indijanskog Mesiju koji bi ih oslobodio, vratio njihovu zemlju i otarasio ih od belaca.Bik Koji Sedi je bio priveden radi opreza.Vlasti su se bojale da će ga njegovi sledbenici videti kao spasenje, pa je pritvoren 1890 godine. Njegovi ratnici su pokušali da ga oslobode i Američki vojnici su ga ubili prilikom izvođenja iz ćelije dok su mu i ruke i noge bile u okovima.


[You must be registered and logged in to see this image.]