Mikelandjelo -MIchelangelo Buanoroti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rodjen je 1475. godine, u Kaprezeu, malom gradu na putu izmedju Firence i Areca, kao drugi sin Lodovika Buonarotija Simonija, gradonacelnika vec pomenutog grada. Ime je, kao i poznati slikar tog doba, Rafaelo Santi dobio po jednom arhandjelu. Pretpostavlja se da je ovaj umjetnik poticao iz plemicke porodice koja se oduvijek bavila trgovinom. Zahvaljujuci stabilnom finansijskom stanju svoje porodice, Mikelanadjelo je mogao da se školuje. Godina 1488. je veoma važna za tada još mladog umjetnika, koji je vrlo rano iskazao svoje crtacke mogucnosti. Naime, trinaestogodišnji Mikelandjelo dolazi kod Domenika Girlandaja, poznatog firentinskog slikara. Tu ce, mladi umjetnik u potpunosti ispoljiti svoj crtacki talenat. Ipak, Mikelandjelo ce u ateljeu vec pomenutog slikara ostati samo dvije godine.

Na Girlanajevo insistiranje u njegov atelje ce doci Lorenco Medici, tada glava ove poznate firentinske, mecenske porodice, gradonacelnik, veliki poznavalac umjetnosti, narocito anticke, da posjeti to cudo od djeteta. Vidjevši crteže petnaestogodišnjeg Mikelandjela, i prve figurine ( skulpure veoma mallih dimenzija), on odluci da genijalnog umjetnika povede sa sobom. Došavši na vrata svoje palate, uviknuo je : " Rodio se novi Fidija" .

Ulazak u porodicu Medici bice od izuzetnog znacaja za Mikelandjela. Od velike važnosti bile su mnogobrojne posjete vrtovima ove porodice gdje su bile izložene kolekcije antickih statura i projekcije gradjevina iz istog perioda.

La pieta

Iako ce svoje prve ozbiljne skulpure napraviti u domu porodice Medici, prelomni trenutak njegovog života nece biti vezan za voljenu Firencu. 1496. godine, kada mu je bilo svega 23 godine dobija poziv da podje u Rim, gdje ce po dogovoru sa francuskim ambasadorom izvajati svoje prvo veliko djelo - La Pieta.

Godine 1496, Mikelandjelu stiže poziv od jednog kardinala da dodje u Rim - Vatikan, kako bi po želji francuske ambasade isklesao " poklon"  Vatikanu. Radilo se o poznatoj skulpturi, koja se danas nalazi u crvkvi Svetog Petra u Rimu - La Pieta.

Kada je zapoceo sa ovim radom, Mikelandjelo je imao samo 23 godine, i pored toga napravio je savršenstvo. Ja, koji ovo pišem, sam samo jedan od brojnih obožavalaca Mikelandjelovog djela. Mnogi istoricari umjetnosti se nebi složili sa mnom, iz razloga što ocito žele da omalovaže Mikelandjelov dar, govoreci o brojnim greškama, napravljenim na ovoj statui.

Kao jedna od mogucih grešaka spominju se nabori na haljini Djevice Marije.Naucnici sa Hardwar-a su ipak dokazali suprotno. Ako bismo uzeli ženu iste visine i gradje, kao što je ovdje prikazana Bogorodica, i stavili je u isti položaj, onda bismo vidjeli, da se ti nabori medjusobno gotovo podudaraju.

Zatim, tu se pominje i lijeva ruka Madone, koja, kako kažu bez razloga visi u vazduhu. Sve da je i tako, pogledajmo koliko je ta ruka prirodna, i koliko je samo bilo teško isklesati. Pretpostavlja se da je iznad ove ruke bilo parce mermera visoko više od 40 cm, i debljine oko 1 metar; što znaci da je Mikelandjelo morao da odstrani kvadar visine 40cm, i debljine 1m, od izuzetno tvrdog mermera.
Takodje, kao velika greška navodi se premlado lice Djevice Marije u odnosu na Isusa Hrista. Iako to mnogi smatraju velikom greškom, sjetimo se da je to trenutak prosvjetljenja, i takodje, da o Djevici Mariji nikad nije govoreno kao o umornoj, izboranoj starici, vec kao o ženi izuzente ljepote. Ima jos mnogo detalja koji su okarakterisani kao pogrešni, ali oni i nijesu u tolikoj mjeri važni.

Bilo kako bilo, ova nas statua i dan danas natjera da zadrhtimo kada udjemo u velelijepnu crkvu Svetog Petra u Rimu.

David

Godine 1501. na poziv osiromašenih rodjaka, Mikelandjelo se vraca u Firencu. Cuvši o povratku, tada vec poznaog umjetnika, Gradski odbor šalje mu pismo, u kome ga poziva da izradi ljudsku figuru koja ce predstavljati simbol ovog grada. Mikelandjelo, koji je jedva cekao da uradi nešto za svoju voljenu Firencu, veoma rado prihvata ovaj poziv.

Pred njim je bio težak zadatak. Trebalo je da od mermernog bloka visine 4 metra, i toliko nepravilnog oblika, koji je ležao u podrumu firentineske katedrale više od vijeka, cekajuci na svog ukrotitelja, izradi zahtjev Gradskog odbora.

Prvih nekoliko dana, Mikelandjelo je samo sjedio ispred ove ‘’divlje zvijeri’’, i prosto gledao u nju, razmišljajuci kako da je ukroti. Htio je da spoji mladost, nevinost, ljepotu muškog tijela, sa snagom, hrabrošcu, i prkosom.A šta je bolje od mladog Davida, koji naoružan samo prackom, izaziva ogromnog Golijata?

Pretpostavlja se da je u ovom djelu, zaledjen trenutak, kada David tek izlazi pred Golijata, i sa munjama u ocima stoji i  išcekuje borbu. Iako zna da  je naoružan samo prackom, po položaju njegovog tijela možemo zaljuciti da u njegovoj duši nema mjesta za strah. Iz svakog njegovog mišica, svake tetive izvire snaga, a nago tijelo pokazuje savršenstvo tijela tek formiranog muškarca. Iako ga mnogi smatraju previše vulgarnim i provokativnim, David je dan dana simbol Firence, i predstavlja vjecni prkos svim neprijateljima ovog grada.

Nastanku Davida, prethodio je mukotrpan rad. Ono što je bilo potrebno za izradu jednog ovakvog djela, podrazumjevalo je izvrsno poznavanje anatomije ljudskog tijela. Mikelandjelo se, i prije nego što je napravio Pietu’, zanimao ovim problemom, ali ne u tolikoj mjeri. Da bi uspio da proširi svoje znanje o ljudskoj gradji zamolio je gradski odbor da mu dopuste da se služi tijelima iz firentinskih katakombi. Medjutim, kako se to smatralo sakacenjem, i nedopuštanjem duši da po?iva u miru taj zahtjev mu je odbijen.Mikelandjelo nije mogao da prihvati ne kao odgovor, i tako je svake noci, pošto sat otkuca ponoc, odlazio u firentinske katakombe, sa samo jednom svijecom, i poceo da proucava gradju ljudskog tijela.

Poslije dvije i po godine neprestanog rada David je završen, i iznijet na gradski trg, a Mikelandjelo je pored svog remek – djela postao jedan od simbola Firence.

Mojsije

MOdmah po zavšetku Davida, 1504. godine Mikelandjelo ce se vratiti u Rim. Tadašnji papa Julije II, zadivljen Mikelandjelovim sposobnostima, zatražio je od njega da mu napravi grobnicu koja bi njegovim potomcima pokazivala koliko je on bio mocan. Papa je predložio kolosalni kamenik dug osam i po, širok šest i po metara, sa cetrdeset statua koje okružuju Julija  u kovcegu, dominantnog iako mrtvog. Papa mu je dao 2000 dukata, poslao ga u Kararu ( mjesto u Italiji poznato po kamenolomima i izradi mermera), da izabere najbolji mermer, i krenuo u rat za Perudju i Bolonju.

Za centralnu figuru grobnice, Mikelandjelo se odlucio za Mojsija, iz razloga što je on predstavljao upravo ono što je Julije II tražio: moc,hrabrost, iskustvo, snagu...Mikelandjelo, koji je pored mnogobrojnih zanimanja bio i istoricar i poznavao prošlost jevrejskog naroda, odlucio se da iskleše Mojsija u jednom veoma znacajnom momentu. Umjetnik je prikazao, sad pomalo vec umornog Mojsija, koji poslije boravka na Sinaju, sjedi na svom tronu, i ceka da njegov narod dodje.Ipak, na Mikelandjelovom Mojsiju vidimo bijes, ljutnju i  snagu koja izvire iz napetih mišica i tijela.Pod miškom desne ruke  vide se božje zapovijesti koje krecu da padnu.Po položaju njegovih koljena i stopala možemo primjetiti da je Mojsije, od silnog uzbudjenja krenuo da naglo ustane. Upravo zbog toga ispadaju mu tablice sa deset božjih zapovijesti, padaju na zemlju i lome se. Sada se postavlja pitanje zašto se sve to dogodilo.Mojsije u daljini vidi svoj narod kako mu prilazi. Odjednom vidi da nešto nose, a to je u stvari bilo zlatno tele, koje je trebalo da predstavlja njihovog idola, a u zapovijestima piše da ne smiju da imaju drugog idola do Boga!

U svoj toj srdžbi, Mojsije ustaje, a zapovijesti mu ispadaju.Ako bismo samo pogledali njegove namrštene oci, i mišice i bore na celu možemo zalkjuciti koliko je samo žestine bilo u tada vec ostarelom Mojsiju.Ono što nam možda može zaokupiti pažnju to su dva roga na glavi Mojsija.Kada je Mojsije prvi put sišao sa Sinaja (pošto su mu se tablice razbile, opet je išao na Sinaj na vještanje sa Bogom), na glavi mu je bio oreol. Medjutim, kako se na hebrjeskom oreol i rog izgovaraju isto, zbog pogrešnog prevoda jedno vrijeme se mislilo da je na glavi imao rogove.

Po završetku divovskog Mojsija koji izgleda tako prirodno, što je i sam Mikelandjelo shavtio, i divio se svom uspjehu, onako u ekstazi poceo je da dlijetom udara po desnom koljenu Mojsija, i vikao ‘’Parla con me’’ što znaci ‘’Pricaj sa mnom’’. Od tog udaranja na desnom koljenu Mojsiju je urezana jedna brazda..

Inace, Mojsije koji je u sjedecem položaju je visok oko 3 metra. Ukoliko bi se ustao sa svog prijestola bio bi visok skoro pet metara, što znaci da je Mojsije viši od Davida.

I pored svog uspjeha, Mikelandjelo nikad nije isplacen za Julijevu grobnicu, iz razloga što je sav novac utrošen na rat. U ljutnji, umjetnik napušta Rim, i raskinda skoro sve odnose sa papop kojeg je veoma zavolio. Prije nego što je napustio Rim napisao je papi poruku: " Najdraži oce, danas sam istjeran iz Palate po tvojoj naredbi, zbog cega te obavještavam da me od današmjeg dana, ako želiš da dodjem, potražiš negdje drugdje, a ne u Rimu" .



Izvor:M.M.com

[You must be registered and logged in to see this image.]


David