Michelangelo Buonarroti



Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni (Caprese Michelangelo, 6. ožujka 1475. - Rim, 18. veljače 1564.) je bio renesansni slikar, kipar, arhitekt i pjesnik. Jedan od najvažnijih i najsvestranijih umjetnika svih vremena. Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima učinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika. Opisuju ga kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe.

U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. I njegove skulpture vjerojatno upravo stoga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinirane gromade kamena ili mramora. Michelangelova umjetnost je dramatična, napeta i napadna. Opsjednut ljudskim tijelom, stvorio je monumentalnu sliku čovjeka kao Herkula i heroja, centralni lik Božjeg svemira.

Michelangelo je, pored Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne renesanse, kao i svijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku Donatellu.

Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni je rođen 6. ožujka 1475. u uglednoj firentinskoj obitelji kao drugi sin gradonačelnika Capresea u Toskani, koju napušta još u djetinjstvu. Odrastao je u Firenci, gdje je veliki utjecaj za njegovo potvrđivanje kao umjetnika imao atelje braće Ghirlandaio.

Michelangelo je bio sin osiromašenog firentinskog plemića. U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Pošto je završio šegrtovanje u ateljeu slikara Ghirlandaia, stupio je u školu Lorenca de Medicija kojom je rukovodio Bertoldo, gdje je stvarao djela kojima se pokušao nadmetati s antičkim ostvarenjima. Njega opisuju kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe.

Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. I njegove skulpture vjerojatno upravo stoga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinirane gromade kamena ili mramora. Godine 1496. otišao je u Rim gdje je stvorio svoje prvo značajnije djelo Oplakivanje (Pietà), koje je predstavljalo novinu budući da je sjedinjavalo dvije mramorne figure u jednu cjelinu.

Vrativši se u Firencu 1501. isklesao je svog čuvenog Davida, završni izraz naturalizma 15. stoljeća. David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Nasuprot oslobođenoj energiji izraženoj kroz opušteno tijelo Donatellove statue, kod Michelangelovog Davida dobija se utisak da se energija sabija, a ne da se oslobađa. Otuda osjećaj napetosti u jednom tijelu shvaćenom kao "tamnica duše". Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina. U to vrijeme Michelangelo je slikao i svoju Svetu obitelj.

U krugu firentinske intelektualne elite na dvoru Medicija oživjela je ljubav za Platonovu filozofiju-neoplatonizam. Platonova filozofija o dualizmu tijela i duše nije imala utjecaja na grčku skulpturu, jer ona izražava sklad tijela i duše, ali je na skulpturu Michelangela, koji je bio veliki poštovalac antike, baš ta strana grčke misli imala jak utjecaj. Iste osobine njegovog Davida imaju i statue Mojsija i Robova, klesane za grobnicu pape Julija II, a još više kipovi nadgrobnih spomenika Lorenca i Giuliana Medicija.

Firentinska republika pozvala ga je 1504. godine da u Palači Vecchio naslika ogromnu fresku. Prikazujući jedan događaj iz rata sa Pisom kada je vojnike neprijatelj iznenadio za vrijeme kupanja, mogao je uvesti veoma raznovrsno mnoštvo pokreta u prikazivanju ljudskog tijela. Michelangelo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovom cjelokupnom opsegu akcije.

Poslije toga papa Julije II. mu je povjerio izradu svoje grobnice, posao kojim se bavio, sa prekidima, četrdeset godina. Uskoro je započeo i oslik svoda Sikstinske kapele. Michelangelo je za nevjerojatno kratko vrijeme završio tu "ogromnu biblijsku simfoniju". Prvobitni nacrt za grobnicu Julija II. nikada nije izveden. Michelangelo je napravio samo veličanstvenu skulpturu Mojsija.

Michelangelova karijera arhitekta počela je 1520. kapelom obitelji Medici u crkvi San Lorenzo u Firenci, gdje je trebalo da se arhitektura i kiparstvo upotpunjuju. Svojim neortodoksnim tretiranjem klasičnih tema Michelangelo je napravio put baroknom stilu. Grobnica Medici sastoji se od statue pokojnika u sljedećem položaju smještene u niši zida iznad sarkofaga i od poluležećih statua Dana i Noći na poklopcu sarkofaga. Skulpturalne mase su raščlanjene i složene u najvećoj mogućoj mjeri, ali usprkos tome, cjelina čini jasnu vizualnu cjelinu, jer sve tri statue oblikuju trokut i čvrsto drže složenu mrežu vertikala i horizontala. Dualizam tijela i duše izražen je kroz kozmičku suprotnost smiraja Dana i Noći.

Kupola Crkve svetog Petra bila je jedno od njegovih kasnijih arhitektonskih djela. Njegovo posljednje veliko slikarsko djelo, Strašni sud, na oltarskom zidu Sikstinske kapele, pokazalo je svojim vladanjem pokretom u prostoru tok kojim ce se razvijati talijanska umjetnost u sljedećem stoljeću.


Michelangelova grobnica u Bazilici Santa Croce u Firenci.Tada već star i bolestan, Michelangelo, kao uvjereni kršćanin i skrušeni hodočasnik, obilazi i posjećuje uobičajenih sedam rimskih bazilika, u potrazi za oprostima i milostima. Obično je rimske crkve obilazio pješice, s prijateljem Vasarijem, koji je od pape Julija III. uspio dobiti dozvolu da stari majstor na konju smije obilaziti hodočasničkim putem naznačene bazilike. No, čini se da je stari umjetnik radije nastavio stjecati jubilejske oproste obučen u siromašno hodočasničko odijelo, izmiješan s običnim pukom, sa svojim velikim šeširom i visokim čizmama, koje nije skidao ni noću (zbog bolnih smetnji). Spomenuti mu prijatelj Vasari u svojim zapisima prenosi razgovor između Michelangela i nećaka, kojega Michelangelo potiče da pronađe neku siromašnu osobu potrebnu pomoći, naglašavajući kako se ponajvećma dobrim djelima kršćanske ljubavi mogu izmoliti jubilejski oprosti.

Umro je 18. veljače 1564. u Rimu, a sutradan je uz velike počasti sahranjen u crkvi Santa Croce u Firenci.

Michelangelo je najznačajniji kipar visoke renesanse. Iako je bio slikar, arhitekt i pjesnik, najradije je volio da ga zovu kiparom. Njegovo prvo potpisano djelo, dakle prvo zrelo djelo bila je Rimska Pieta, mramorna skulptura nježnih linija i smirene boli, koja se danas nalazi u crkvi Sv. Petra u Rimu.

David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina.

U svojim djelima je izražavao svoja filozofska i etička stajališta. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura za grobnicu pape Julija II. - Robovi, gdje je ljudsko tijelo shvaćeno kao "tamnica duha".

Radove na grobnici Julija II. prekida zbog neočekivane papinske narudžbe, koju prihvaća nerado i protiv koje se bori svim silama svoga neobuzdanog temperamenta, no stvara djelo koje se još i danas kao remek-djelo slikarske vještine prvo vezuje uz spominjanje njegova imena freske u Sikstinskoj kapeli. Cijeli je svod Michelangelo, pod naletom gnjeva i borbe s okolinom, a prije svega u zanosu nadahnuća, oslikao za manje od četiri godine (1508.-1512.). U stotinama je likova opisao gotovo sve od postanka čovjeka do njegova pada, stvaranje i uništenje svijeta. Trideset godina kasnije Michelangelo je naslikao Posljednji sud iznad oltara kapele – napadno i grozničavo djelo koje je posjedovalo kolorizam Manirizma i bilo je ispunjeno snažnim oblicima podcrtavajući kontekst prokletstva.

Uz brojne njegove projekte još se najmanje dva mogu mjeriti s epohalnom važnošću fresaka iz Sikstine. Oba su arhitektonska i potječu iz posljednjih tridesetak godina njegova života. Preuređenje trga na vrhu kapitolskog brežuljka (Campidoglio) najveći je posao njegove karijere. Od trga doslovno pravi veličanstvenu pozornicu, kao uostalom i od svojega života, na kojoj scenu učvršćuje kolosalnim redom stupovlja. Taj će kolosalni red primijeniti ponovno u dovršenju crkve Svetog Petra u Rimu, čime je još više naglasio kompaktnost, veličinu i monumentalnost građevine s Bramanteova nacrta, osobine koje je cijelog svoga dugog života tražio u umjetnosti i ljudskome rodu sve do smrti. Michelangelov tlocrt zadržava centralni tip, grčki križ, os simetrije, centralnu kupolu, dvije male pobočne kupole i plitki narteks. Kupola posjeduje dobro odmjeren visoki tambur, i istaknut plasticitet podvojenim stupovima. Ona predstavlja vrhunac Visoke renesanse, prijelazno razdoblje manirizma i izrazite elemente budućeg stila Baroka.

Još jedno njegovo impozantno arhitektonsko djelo je stubište Laurentinske biblioteke u Firenci. Statičnost koja je vladala u renesansi mijenja za jedan dinamizam voluta koji je svojstveniji baroku. On je donekle začetnik Manirizma, ako ne i Baroka u arhitekturi.


Pietà Rondanini je posljednja i nedovršena skulptura na kojoj je kipar radio pet dana prije svoje smrti. Nalazi se u dvorcu obitelji Sforza u Milanu.Pred kraj života vratio se kiparstvu načinivši Pietu Rondanini – intimnu ispovijed usamljenog genija.

(Wikipedija)

Michelangelova Rimska Pietà je isklesana 1499., kada je imao samo 24 godine.

Michelangelov Mojsije je centralna skulptura grobnice Julija II.

David

Michelangelo je dizajnirao kupolu bazilike sv. Petra koja je dovršena tek nakon njegove smrti

Đorđo Vazari - O Mikelanđelovoj statui David



Mikelanđelo Buonaroti - Studija ruke mermernog Davida i figure bronzanog Davida

... Stoga je Mikelanđelo Buonaroti izradio model u vosku, prikazavši kao simbol borca jednog malog Davida sa praćkom u ruci, da onom koji upravlja ovim gradom ukazuje kako treba žestoko da ga brani i da bude pravedan, kao što je i David branio svoj narod i upravljao pravedno, a započeo ga je u starateljstvu crkve Santa Marija del Fjore, gde je napravio radionicu, zatvorivši je potpuno daskama i okruživši mermer da ga niko ne bi video, stalno radeći priveo je to delo kraju sa najvećim savršenstvom...

Dogodilo se međutim da je Pjer Soderini (upravnik Firence) kome se mnogo svideo David kad ga je video postavljenog, rekao Mikelanđelu, dok ga je ovaj na nekim mestima doterivao, da mu se čini da je nos na kipu prevelik. Mikelanđelo je primetio da se gonfalonijer (upravnik) nalazi ispod džina i da mu pogled odande ne dopušta da utvrdi pravo stanje, ali da bi ga zadovoljio, pope se na skelu, koja je bila u visini ramena uzevši na brzinu u levu ruku dleto i malo praha od mermera, koji se nalazio na daskama skele, on poče olako da udara dletom puštajući pomalo prah i ne dirnuvši nos. Zatim pogledavši dole u pravcu gonfalonijera koji je posmatrao reče: "Pogledajte ga sada". "Meni se više sviđa" reče gonfalonijer, "Oživeli ste ga". Mikelanđelo siđe, pun sažaljenja prema ljudima koji se prave da razumeju a i sami ne znaju šta govore...

Iz knjige Životi slavnih slikara, vajara i arhitekata

10 šokantnih činjenica o Michelangelu





Nije bio iskren, ali je zato radio do smrti i pisao pjesme... To su samo neke iz niza ne toliko poznatih činjenica o jednom od najpoznatijih umjetnika svih vremena

Slavni Michelangelo živio je prije 500 godina, ali njegova djela i dalje nadahnjuju umjetnike dok im se drugi dive. No, neke su stvari ipak ostale manje poznate o njemu samom i njegovu životu. Zapanjujuće činjenice o Michelangelu donosi LolWot.

Prezirao je kupanje

Navodno se Michelangelova odjeća morala sastrugati s njegova tijela kad je umro; koliko ju je dugo nosio. Bio je poznat po tome što je mrzio kupanje, što je uključivalo i pranje te mijenjenje odjeće.

Najzanimljiviji autoportreti

Autoportreti su intrigantni jer daju mogućnost da vidimo kako umjetnik vidi samog sebe, a mogu se naći na čudnim mjestima. Michelangelo je pronašao jedno takvo zanimljivo mjesto za svoj - naime svoje lice je naslikao na koži koju drži Bartolomej na Posljednjem sudu.  

Sikstinska kapela gotovo nije bila njegova



Svod sikstinske kapele u Rimu

Dok ga danas smatramo jednim od najslavnijih umjetnika u povijesti, nije se uvijek smatrao takvim. Njegove kolege, renesansni slikari koji su uključivali i velikog Rafaela, osjećali su tolku prijetnju od Michelangelovog talenta da su uvjerili papu Julija da ga zaposli u nadi da će tako sabotirali njegovu karijeru, jer je on prije svega bio kipar. Michelangelo skoro nije prihvatio posao jer je o sebi razmišljao kao o kiparu, ali je na kraju pristao i stvorio jedno od najvećih remekdjela renesanse, kojeg je stvarao četiri godine i čime je dokazao da pripada u vrh umjetničkog svijeta.  

Nos mu je slomio ljubomorni suparnik

Dok je bio tinejdžer, Michelangelo je živio i studirao u kući Lorenza de'Medicija. Mnogi su zavidjeli mladom umjetniku na njegovu talentu, a jedan od njih je bio i Pietro Torrigiano, koji je Michelangela udario u lice te mu slomio nos.

Voljeli su ga

Osim kolega umjetnika, koji ga nisu voljeli prije svega jer su osjećali prijetnju zbog talenta, Michelangela su drugi ljudi jako voljeli zbog čega je i dobio nadimak – Il Divino, što u prijevodu znači „božanski“. Za razliku od mnogih drugih velikih umjetnika čiji je rad priznat nakon smrti, Michelangela su voljeli tijekom njegova života, a tako je ostalo i do danas.



David od Michelangela

Kip Davida isklesan je u odbačenom mramoru

Jedno od najpoznatijih Michelangelovih djela, poznati Davidov kip, isklesan je u mramoru kojega je jedan kipar ranije odbacio jer mu nije bio dovoljno dobar. Michelangelo je počeo raditi na kipu od napuštenog komada mramora kojega je pronašao u firentinskoj katedrali.

Umro je bogat

Slavni umjetnik je bio škrtac i umro je s posjedom vrijednim 50.000 forinti što bi danas vrijedilo oko 35 milijuna dolara.

Bio je pjesnik

Iako o njemu mislimo samo kao o slikaru i kiparu, Michelangelo je također briljirao i u poeziji. Napisao je više od 300 soneta i madrigala. Mnogi komadi su obrađivali erotske i duhovne teme, ali je istraživao i mistiku i odanost.

Radio je do tjedna u kojem je umro

Rijetko tko živi kao stari Michelangelo. Umro je u 88. godini. No, zapanjujuće je to što je radio do posljednjeg tjedna u kojem je umro. Mnogo posljednjih godina proveo je u Bazilici Sv. Petra gdje je i posljednji tjedan života radio na kipu Isusa kojega u naručju drži Djevica Marija - Rondanini Pieta.

Nije bio najiskreniji

Jedan od najistaknutijih likova u obitelji Medici, Lorenzo de'Medici, rekao je da je Michelangelu da bi mogao prodati svoj kip Kupida (koji je danas izgubljen) za puno više novca ako bi ga prvo zakopaoi zatim kao slučajno pronašao. Michelangelo se s tim složio, a napravio je statuu tako dobro da ju je kardinal Raffaele Riario kupio vjerujući da je riječ o „antiknom“ komadu. Međutim, vrlo brzo je uvidio kako je kupio kopiju i tražio svoj novac natrag.


(Express)