Jedna smela parafraza Fridriha Ničea

Sasvim jasno i konkretno, moral nije ništa drugo do pokornost običajima ma koje vrste. A običaji su nasleđeni načini delanja i razmišljanja, pogleda na stvari. Način prenošenja tih običaja i njihova kontinuiranost naziva se tradicijom. Dakle, gde nema tradicije, nema ni običaja, pa, samim tim, ni morala ni nemorala.

Raditi nešto u skladu sa običajima često je isto što i raditi nešto samo zbog običaja. Tako, raditi jednu stvar koju običaji i tradicija nalažu, a raditi je istovremeno i zbog logike stvari i zbog neke koristi nije nikakav moralni podvig. Čovek se smatra utoliko moralnijim ukoliko samo slepo sledi pravila i pokorno sledi zakon.

Postavlja se pitanje i ne slažu se ljudi da li je najmoralniji onaj ko običaje upražnjava najčešće i u najvećoj meri, ili je to onaj koji ih upražnjava uprkos najvećim teškoćama i u najnepovoljnijim uslovima, čak i onda kada donose štetne posledice. Da li se na muci ili na upornosti poznaju junaci?

U skladu sa tim, najnemoralniji je onaj ko običaje poštuje najređe i od njih najlakše odustaje. Tako je u očima mase-rulje-društva nemoralan i zao svako ko se usuđuje da razmišlja svojom glavom i bira život na svoju ruku. On se smatra po zajednicu opasnim. Krajnje bezobrazno, nemoralan čovek veruje da ima slobodu da živi kako on sam veruje da je najbolje, a ne onako kako mu zajednica zapoveda. On, naime, ne prihvata da drugi misle umesto njega.

Takav čovek je više nego opasan za masu-rulju-društvo jer im pokazuje svojim primerom da se može živeti i drugačije nego onako kako su oni navikli. On ih podseća da imaju pravo na izbor i na razmišljanje i nameće im težak teret slobode. Tako ih stavlja u iskušenje da žive možda srećnije, ispunjenije, bolje. Nameće im neprijatnu situaciju da posumnjaju da njihov život možda i ne bi morao biti takav kakav jeste.

Susrevši se sa slobodnim-nemoralnim pojedincem masa-rulja-društvo više ne može da ima spokojan san. Oni počinju da se preispituju. Ali, kako nisu navikli da misle svojom glavom, ista ubrzo počinje da ih boli pa zbog toga optužuju slobodnog-nemoralnog pojedinca. Najviše vole da vide kada se njemu desi nešto loše i kada padne sa visine koju sami nikada nisu dosegli. Tada ponovo mirno spavaju i na duši im je lakše. Ako se dobro zagledate, na licima im možete videti skriveni, trijumfalni osmeh.

“Najbolji način da se svaki dan započne dobro jeste da pri buđenju mislite na to ne biste li toga dana barem jednoga čovjeka mogli obradovati.” Friedrich Nietzsche

“A naučimo li se bolje veseliti, najbolje ćemo zaboraviti drugima nanositi bol i izmišljati što boli.”

“Ako čovjek svakog dana stoji na ivici i gleda u ambis, jednog dana će i ambis pogledati u njega.”

“Brak: tako zovem volju dvoje koji žele ostvariti jedno, koje će biti više nego ono dvoje koje ga je ostvarilo.”

“Branioci zločinca su rijetko u dovoljnoj mjeri vješti da grozotu djela okrenu u korist njegovog počinioca.”

“Budite od onih koji unaprijeđuju svijet i čine ga boljim.”

Cijenim onoga ko živi da bi učio.”

“Čovjek je nešto gipko i plastično – iz njega se moze napraviti šta god se hoće.”

“Čuvaj se dakle malenih! Pred tobom se ćute maleni, i njihova niskost tinja i žari se protiv tebe u nevidljivoj osveti.”

“Čulnost često pretekne rastenje ljubavi, pa korjen ostane slab i lako se da iščupati.”

“Da, ima u meni nešto neranjivo, nepokopljivo, nešto što raznosi stijene: To se naziva moja volja. To šutljivo i nepromijenjeno korača kroz godine. Hoće ići svojim putem na mojim nogama, moja stara volja; tvrda je srca njezin osjet i neranjiv.”

Došao sam vam pomoći, a vi se tužite da ne želim sa vama plakati.”

“Draž saznanja bila bi neznatna kad se na putu ka njemu ne bi moralo da savlada toliko stida.”

“Državom se naziva najhladnija od svih hladnih nemani. Hladna, i laže; i ta laž gmiže iz njezinih usta: Ja, država, ja sam narod.”

“Država laže na svim jezicima dobra i zla; i što god govorila, laže – i što god imala, ukrala je. Na njoj je sve lažno; grize ukradenim zubima, ljutica. Lažna je čak i njezina nutrina.”

“Državom nazivam to, gdje svi piju otrov, dobri i loši: državom gdje svi gube sebe same, dobri i loši: državom, gdje se polagano samoubojstvo svih – “životom” naziva.”

“Duša koja zna da je voljena a sama ne voli otkriva svoj talog: ono što je u njoj najniže izlazi na površinu.”

“Govori razočaran čovek: ‘Osluškivao sam očekujući odjek, a čuo sam samo hvalu.’”

“I nanese li ti neki prijatelj zlo, reci mu: Opraštam ti što si mi učinio; ali to što si sebi učinio – kako bih ti mogao to oprostiti!”

“I konkubinat je korumpiran — brakom.”

“Ima nečeg lijepog u tome što je bog učio grčki kad je htio da postane pisac — i što ga nije bolje naučio.”

“Ima neke nevinosti u divljenju: nju ima onaj kome još nije palo na um da se jednom može i njemu neko diviti.”

“Isti afekti su kod muškarca i žene ipak različiti u tempu: stoga nema kraja nesporazumima između muškarca i žene.”

“Jesi li svom prijatelju čist zrak, samoća, kruh i lijek?”