Mihaela Todorović, rođena u Kotoru, je umjetnica koju su životne pustolovine odvele do Beograda, gdje živi i stvara ova prekrasna umjetnička djela. Čast nam je da smo imali priliku razgovarati sa Mihaelom i predstaviti vam nekoliko njezinih slika. Uživajte!

Prije svega, recite nam nešto o sebi
Rođena sam u Kotoru, 26. 03. 1975. godine, gradu koji pripada jednom od najljepših fjordova na svijetu, grad sa bogatom kulturnom baštinom, istorijom, inspirativan, tajanstven, poseban… Ponosna sam naglasiti da je na moju ličnost, moju ljubav prema slikarstvu i umjetnosti uopšte, uticao grad  i otok Korčula, odakle takođe vučem korijene.
Moje životne pustolovine dovele su me do Beograda, grada koji me je obogatio jednim novim iskustvom, stvaranjem porodice, jednom novom i isto tako različitom kulturom, ali posebnom i jedinstvenom. (U braku sam, imamo dvoje djece, po struci sam ekonomist za turizam, stalno zaposlena.)
Spoj različitih ljudi, divnih predjela, iskustava je ono sto čini mene samu… Uporna sam, katkad nemilosrdna u želji da dostignem ono za čim svi stremimo, a to je upoznati sebe. Težim ka novim saznanjima, dostignućima, upoznavanjem sebe i svega oko sebe. Nesebična sam, ponekad i previše iskrena. Strastvena kao more, mirna kao bonaca, nesalomiva kao bedemi…


Koliko dugo [i][b]se bavite slikarstvom?[/b][/i]
Prvu želju , potrebu za likovnim izražavanjem, osjetila sam jos kao mala. Vremenom taj osjećaj se u meni razvijao i počeo ostavljati prve jasne tragove. Prije dvije godine, počela sam biti posvećenija slikanju i ono je dobilo jasan oblik i prva sačuvana djela.
Kako opisujete svoj umjetnički stil i koju tehniku koristite?
Moj stil je određen emocijom, možda apstraktnom sa izvjesnom notom romantike. Tehnike su uvijek različite, igram se, eksperimentišem… trudim se da ne budem sputana formom. Moje podloge su raznovrsne, katkad koristim olovku, uljane boje, ugalj, ponekad i pepeo cigarete. Izuzetno mi je bitan utisak koji ostavljaju moji radovi. Volim kada mi prijatelji postavljaju pitanja, a ja im postavljam tajne zadatke za nešto posebno što trebaju da pronađu u slici…

Ko ili šta je izvor vaše inspiracije?
Inspirisana sam cijelim mojim životom, ljudima, nekad sitnicama, trenutkom, tajanstvenosću noći, ponekad i pjesmom… moja vodilja je emocija.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme (to jest, kada ne slikate)?
Slobodno vrijeme provodim na najrazličitije načine. Sa porodicom, djecom, sa kojima gledam uživati u svakom trenutku, kroz igru, šalu, šetnje, putovanja, upoznavanja, učenje, čitanje. Tu su naravno i meni dragi prijatelji, sa kojima se smijem i plačem. Gledam svaki trenutak napraviti čarobnim.
Na kraju, vaša poruka mladim umjetnicima je…
Vjerovati u sebe i nikada ne odustajati, jer umjetnost nas gradi i mi gradimo umjetnost.