Malo podsjećanje na velike dane

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osnivanje nove Jugoslavije: Drug Tito drži referat u Jajcu, 29. novembra 1943. godine

Mnogi od onih koji su sasvim dobro živjeli u Jugoslaviji boje se ili ne žele danas o tome govoriti. Ima li išta gore od toga da se čovjek srami sam sebe? Pa da ih netko pozove na obilježavanje Dana Republike, 29. novembra, onoga čudesnog događaja koji je trasirao sveopći napredak u četrdeset–pedeset godina budućnosti, ne bi se odazvali. U strahu od slabijih od sebe radije će priznati vlastiti poraz
Žalošću za prošlošću ne gradi se budućnost. Kome su onda potrebni i kako mogu biti važniji Stepinac i Draža od Lole Ribara, Boška Buhe, Nikole Demonje? U čemu je to veća zasluga Tuđmana i Miloševića od one Kardelja, Pozderca, Bakarića, Popovića? Retoričke gluposti, znam, stotinu puta detaljno pojašnjavane, uvijek uz mogućnost da svatko prihvati ono što njegovom svjetonazoru najviše odgovara. Prosto se nema što novo i nepoznato reći o prošlosti, a današnjost svaki pojedinac gradi, u svojoj fikciji, onako kako bi želio da bude, dok mu stvarno danas sastavlja i prisilno nudi netko drugi, a nije poznato tko će mu rušiti budućnost. Možda i taj čin posveti sam sebi, jer je izgubljen, stisnut u sebe, viri kroz rupice, boji se čovjeka lijevo i desno od sebe.


[You must be registered and logged in to see this image.]


Drugo zasedanje AVNOJ-a: Jajce, 1943. godine

Piše: Jagoda Kljaić
Veličina slova:  [You must be registered and logged in to see this image.]  [You must be registered and logged in to see this image.]
Osnivanje nove Jugoslavije: Drug Tito drži referat u Jajcu, 29. novembra 1943. godine
Izvor:rts.rs

Mnogi od onih koji su sasvim dobro živjeli u Jugoslaviji boje se ili ne žele danas o tome govoriti. Ima li išta gore od toga da se čovjek srami sam sebe? Pa da ih netko pozove na obilježavanje Dana Republike, 29. novembra, onoga čudesnog događaja koji je trasirao sveopći napredak u četrdeset–pedeset godina budućnosti, ne bi se odazvali. U strahu od slabijih od sebe radije će priznati vlastiti poraz
Žalošću za prošlošću ne gradi se budućnost. Kome su onda potrebni i kako mogu biti važniji Stepinac i Draža od Lole Ribara, Boška Buhe, Nikole Demonje? U čemu je to veća zasluga Tuđmana i Miloševića od one Kardelja, Pozderca, Bakarića, Popovića? Retoričke gluposti, znam, stotinu puta detaljno pojašnjavane, uvijek uz mogućnost da svatko prihvati ono što njegovom svjetonazoru najviše odgovara. Prosto se nema što novo i nepoznato reći o prošlosti, a današnjost svaki pojedinac gradi, u svojoj fikciji, onako kako bi želio da bude, dok mu stvarno danas sastavlja i prisilno nudi netko drugi, a nije poznato tko će mu rušiti budućnost. Možda i taj čin posveti sam sebi, jer je izgubljen, stisnut u sebe, viri kroz rupice, boji se čovjeka lijevo i desno od sebe.



[You must be registered and logged in to see this image.]
Drugo zasedanje AVNOJ-a: Jajce, 1943. godine
Izvor: novosti.rs

Ljudske duše postaju sve manje i prozirnije, odričući se same sebe. Najjadnije su one koje se boje sebe nekadašnjih. Pa ih tako strah jasno izgovoriti ime države u kojoj su rođene i oblikovane. Nitko danas, od običnog građanina do visokopozicioniranih političara i znanstvenika ne izgovara ime „Jugoslavija“ bez određene nelagode, zamuckivanja, objašnjavanja u stilu: bivša država, ex-država, nekadašnja tvorevina i slično. Svi malo zastanu, skanjuju se, ne bi – ali moraju, ne mogu drugačije, progutaju pljuvačku, nakašlju se, okrenu pogled ustranu, kako će preko njihovih demokratskih usta van izaći riječ koja asocira na mračna i zlokobna vremena. Malobrojniji su pošteni i hrabri, bez fige u džepu (možda i nemaju više što izgubiti) koji javno govore, bez ustručavanja i ograda, o svemu dobrom i pozitivnom u Jugoslaviji. Negativno ostavljaju onim višebrojnim.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Delegati žure na zasedanje: Pop Vlada Zečević i Mitra MItrović

U novim vremenima, drugačijih navika i stila života, ali teških uvjeta za preživljavanje, tko još razmišlja kako je bilo prije sedamdeset i dvije godine, koju godinu ili desetljeće poslije? A, razmišljaju, i te kako razmišljaju i rekonstruiraju činjenice oni koji bi u mirnodopsko vrijeme htjeli postati narodni heroji. Nije im teško iščitavati, plagirati, uništavati, prebrojavati sa plusevima i minusima, zavisno koliko im treba za potkrepljivanje novonastalih teza o davno poznatom i utvrđenom. I sve glasniji, pridobivaju na svoju stranu one koji su tek sa sedamdeset ili osamdeset životnih godina na leđima počeli propitivati: kako bi bilo da je bilo. Najžalosnije je i najjadnije što misle da bi bilo bolje. S tim priznaju da nisu bili gospodari svojih života, da su se priklanjali onima od kojih su imali koristi, birali bitke u kojima i nisu morali sudjelovati, a bili pobjednici. Njima ni danas nije teško prodati nove teze, jer su uvijek u grupi „ne talasaj“, stalno u poluokretu prema nazad, da ih tko ne vidi, ne čuje, ne prati, ne prisluškuje.
I mnogi od onih koji su sasvim dobro živjeli u Jugoslaviji boje se ili ne žele danas o tome govoriti. Ima li išta gore od toga da se čovjek srami sam sebe? Pa da ih netko pozove na obilježavanje Dana Republike, 29. novembra, onoga čudesnog događaja koji je trasirao sveopći napredak u četrdeset–pedeset godina budućnosti, ne bi se odazvali. U strahu od slabijih od sebe radije će priznati vlastiti poraz.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Božidar Jakac crta Tita pred Drugo zasedanje AVNOJ-a

Međutim, Jugoslavija je bila i ostala dosljedna sebi i svom imenu, sve dok je nisu uništili. Što nije slučaj sa novonastalim državama – lutalicama na njenom teritoriju, koje bauljaju onako kako ih kakva grupa ljudi gurka sa strane. Iako je od Dana ostao puki datum, od Republike rudimenti koji sebe nazvaše državama, valjda da bi sunovrat u siromaštvo, bijedu, nezaposlenost i nezadovoljstvo građana im bio nekako otmjeniji, ipak ovo nije tekst o žalosti. Već o ponosu zbog trajno ostavljenog dijela života u Titovoj Jugoslaviji. 

Smrt fašizmu – sloboda narodu!


Piše: Jagoda Kljaić

e novine


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ja sam ponosna na zemlju u kojoj sam rodjana, na Jugoslaviju.
Skolovala sam se, radila, stekla diplomu i radila u jednoj od
najpoznatijoj firmu u zemlji.Imala izuzetnu sansu da svojim radom
imam dobru poziciju, putovala sam po celoj Evropi i bila
ponosna na zemlju odakle poticem.
Posto sam masinske struke, bila sam u prilici da u zemljama Zapadne Evrope,
kod kolega, izazivam divljenje, jer tada je bilo malo masinaca - zena.
Imao se osecaj da zivimo u normalnoj zemlji , sa dobrim skolstvom i
solidnim zdravstvom.Zemlji u kojoj je svako mogao da se skoluje,
nije novac bio presudan.

Da citiram jednog od komentatora na ovaj tekst:

Sretan Dan republike svim jugonostalgicarima!

Nakon sto vidjeh i upoznah mnoge zemlje, moram zakljuciti da takve zemlje niti je bilo,
 niti ce je biti u skoroj buducnosti!

I 29. novembar prohujao je sa "Jugom"

Danas se još malobrojni jugonostalgičari, u bivšim republikama nekadašnje zajedničke
države, sećaju najvećeg državnog praznika SFRJ.


[You must be registered and logged in to see this image.]



ULICE, fabrike i sve državne ustanove okićene trobojkom sa petokrakom, počasni plotuni, velike svečane akademije, objavljivanje imena dobitnika Nagrade AVNOJ - najviše državne nagrade u SFRJ, prijem prvačića u Savez pionira Jugoslavije, a omladinaca u Savez komunista, specijalni programi na televizijama... Ovako se, na današnji dan, od Vardara, pa do Triglava, proslavljao Dan Republike i obeležavala godišnjica "najveće tekovine Narodnooslobodilačkog rata, istorijskog Drugog zasedanja AVNOJ-a održanog u Jajcu 29. novembra 1943. godine".
Dan Republike, praznovao se dva neradna dana, 29. i 30. novembra. Osim na organizovanim svečanostima, radnička klasa je najveći i najvažniji državni praznik slavila i kao porodični praznik. Bogate trpeze "začinjene" kiselim kupusom koji je u burad stavljan "na vreme da bi bio spreman za dva'es deveti", kao i nezaobilazni svinjokolji na selima, samo su deo nekadašnje, nezaobilazne ikonografije Dana Republike. Tokom porodičnog praznovanja i stari su obavezno podsećali na ratna vremena kada su da bi mladima bilo bolje, kao u pesmi "Zabranjenog pušenja", "poturali svoja pleća, gazili hladne rijeke, jeli koru s drveća". Praznovalo se, tako, sve do 1990. godine, kada je, 29. novembar, poslednji put obeležen u svim republikama SFRJ.
DANAS, vlasti u državama nastalim raspadom SFRJ, ovaj datum ignorišu. Ipak, sve do 14. novembra 2002. godine, kada je, odlukom Veća građana Savezne skupštine - ukinut, Dan Republike se, kao državni praznik najduže obeležavao u Srbiji. Gotovo šest decenija. Od 1991. državnih proslava nije bilo, ali dva neradna dana "sledovala" su svim zaposlenima. Mediji u Srbiji, pak, i dan-danas, najčešće u Kući cveća, proprate skupove malobrojnih jugonostalgičara i stranaka koje u nazivu imaju ime bivše domovine. Odu i do Bogatića, Svilajnca ili Dragolja na Rudniku, u domaćinstva koja 29. novembra "kao krsnu slavu" obeležavaju - Titovdan! Ali, i u Srbiji, iz godine u godinu sve je manje onih koji se sećaju Dana Republike. Na njegovo praznovanje podsećaju još samo tradicionalni seoski svinjokolji.

Svaka generacija se formira u spoju iskustva i očekivanja - kaže profesor dr Todor Kuljić iz Instituta za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. - U tom pogledu, Dan Republike svečano pamte sve ređi predstavnici "o-ruk" generacije formirane početkom pedesetih godina minulog veka i "šezdeset osmaši" koji nisu konvertirali. Nacionalistička generacija formirana krajem osamdesetih, ovaj datum je svesno potisla iz sećanja, dok su mladi stasali početkom 21. veka, uglavnom ravnodušni prema svim datumima, pa i prema 29. novembru.
Po Kuljićevim rečima, odnos prema nekadašnjem Danu Republike u bivšim republikama SFRJ, sličan je odnosu prema Titu. Više je, kaže, odbacivan kod Srba, Hrvata i Slovenaca, nego kod Crnogoraca, Makedonaca i Bošnjaka.
- Autentični smisao Dana Republike je multietnički antifašizam - nastavlja profesor Kuljić. - Sa nestankom grupe, slabi i sećanje na nju. Sa nestankom Jugoslavije nestao je i Dan Republike. Danas su narodne heroje zamenili kraljevi. U Zagrebu je Beogradska ulica postala Slavonska, a u Beogradu je restoranu "Zagreb" vraćeno ime "Ruski car".
Naš sagovornik, ipak, podseća da je 29. novembar, kao markantni datum koji je nametao vrednosti, identitet i smisao, počeo da gubi "snagu" još u doba SFRJ.
- Avnojevska Republika je počela da bledi još osamdesetih godina prošlog veka sa jačanjem antititoizma, a njena demonizacija da jača onda kada je sjaj nacionalnih prošlosti Srbije i Hrvatske počeo da se centrira oko slavne monarhijske prošlosti - objašnjava profesor Kuljić. - U Hrvatskoj je, tokom devedesetih, u tome prednjačila vlast, u Srbiji opozicija. Beograd je ovaj datum službeno zaboravio 1997, kada je skinuta zvezda sa zgrade Skupštine grada Beograda.
Po mišljenju našeg sagovornika, sa rušenjem partizanskih spomenika u Hrvatskoj i njihovim zapuštanjem u Srbiji, oslabio je antifašizam kao suština jugoslovenskog republikanstva.
MARŠAL BI DANAS REŠIO SVE KRIZE!

EH, da je Tito živ, pitali bismo se šta to beše ekonomska kriza...? I terorizam! Oboje bi se Tita uplašili a ne on njih! Govore ovako Radisav (83) i Dragan (52) Kamaljević, otac i sin, uoči svoje jubilarne, 25. po redu porodične, vrlo neobične slave - Titovdana.


[You must be registered and logged in to see this image.]

* Familija Kamaljevići iz sela Dragolj na Rudniku
Kamaljevići i još neke porodice u Dragolju, pod strminama Rudnika, 36 kilometara od Gornjeg Milanovca, od izbijanja jugoslovenske krize 1990. kad su se mnogi naprasno odricali Tita, te iskreno ili pomodno okretali crkvi, svakog 29. novembra na dan bivše SFRJ svetkuju samoproklamovani Titovdan, umesto svoje krsne slave Svetog Nikole.
- Slavimo ga iz žala zbog raspada Jugoslavije, političkog prkosa, protesta što kasnije vreme nije donelo ništa dobro, naprotiv. Na taj praznik, radosna smo familija: otac, mati Milena (71), moja supruga Biljana (47) i brat Luka. Moja kći Verica, kojoj do završetka studija medicine nedostaje samo ispit i sin Vladan, mehaničar u Vojsci Srbije, odrastajući su se oduševljavali ovom slavom, ne hajući što neki govore da je bizarna... Slavićemo Titovdan doživotno! - kategorički priča Dragan.
(M. B.)

NARODNI HEROJI
* OD 29. novembra 1943. godine do obrazovanja Narodne skupštine FNRJ - 1945, Predsedništvo AVNOJ je odlučivalo i o proglašenju narodnih heroja Jugoslavije. Orden je bio "najveće priznanje za borce, komandire, komandante i političke komesare, koji su se naročito istakli svojim junaštvom i požrtvovanošću u Narodnooslobodilačkoj borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika".
* DO raspada Jugoslavije proglašena su 1.322 narodna heroja, među njima 91 žena. Ordenom su odlikovana 22 strana državljana, 32 jedinice i ustanove NOVJ, osam jugoslovenskih gradova i četiri društveno-političke organizacije. Jedini višestruki odnosno trostruki nosilac ordena bio je Josip Broz Tito.
* PO podacima SUBNOR, u Srbiji danas žive četiri narodna heroja - Danica Milosavljević (90), Velimir Veca Radičević (101), Petar Matić Dule (95) i Stevo Opačić (92).

novosti.rs


Karikaturista je mogao da naslika mene pored ovog penzionera,
dobro bi smo drustvo bili.

Na današnji dan slavio se Dan Republike: Pet razloga zbog kojih su svi obožavali ovaj praznik

[You must be registered and logged in to see this image.]

DAN REPUBLIKE bio je praznik u bivšoj SFRJ koji se slavio 29. studenog. Tog datuma održano je zasjedanje AVNOJ-a na kojem su predstavnici partizanskog pokreta otpora proglasili federalno uređenje Jugoslavije, a na isti datum 1945. godine održana je ustavotvorna skupština FNRJ.

Svake godine slavio se ludo i nezaboravno, a svi su ga jedva čekali zbog pet razloga

1. Kolinje

Dan Republike za radničku je klasu bio obiteljski praznik, dok su ga oni sa sela iskorištavali za kolinje. Na pitanje "Što će za Dan Republike?" znalo se da su jedini mogući odgovori janje ili prase.

2. Mali godišnji odmor

Ovaj je dan bio neradni dan, a uglavnom su uz njega dobivalo i dva slobodna dana koje bi se spojilo s vikendom. Jugoslaveni su već početkom studenog znali da će za nekoliko tjedana imati mali godišnji odmor.

3. Nova godina je za Dan Republike bila sporedan praznik

Dan Republike bio je važniji praznik od Nove godine, proslava se pripremala danima, a svi su ga na neki način obilježavali

4. Partizanski filmovi

Na Prvom programu iz godine u godinu emitirali su se partizanski filmovi, dok su na drugom bili spletovi kola i plesova naroda i narodnosti.

5. Titovi pioniri

Tog su dana prvašići postajali Titovi pioniri. U školama su polagali zakletve tijekom školskih priredbi , uz čitanje sastava na temu "Zašto volim druga Tita". Svaki pionir iz škole je odlazio s plavom kapom, crvenom maramom i crvenom pionirskom knjižicom.

(Index.hr)

Tekst pionirske zakletve

„Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!“