-La libertē existe toujours.
Odgovara se plaćatelju le prix.
-Pošalji, nestašna nagrada, najljepša želja.
- Nezavisni samoubojstvo djeluje kao posljedica nedostatka homoseksualaca koji se nadovezuju.
- Henry de Montherlant , kaos i noć

"Il ya désir et désir. Ulažite se i ugledajte u blizini ovog mjesta. Ulažite se u glazbenu dvoranu u Parizu, u blizini ovog restorana. "
Henry de Montherlant

"To je moja uzbudljivost i strpljenje koje se temelji na vraćanju na život, a sada je naša kruna pas Dieu."
- Henry de Montherlant , La Mort, ovdje fait le trottoir [Don Juan]

"Čuo sam da je rekao da netko gubi ženu tako što je previše voli, da povremeno djelovanje hladnoće donosi bolje rezultate. I tako dalje. Neću igrati takve trikove s tobom ... Neka ljubav bude doista ljubav - to jest, neka bude mir - ili neka uopće ne postoji. "
- Henry de Montherlant , popunjava Les jeunes

"Kroz povijest je svijet zbrinut kako bi se osiguralo trijumf koncepcija koje su sada mrtve kao i muškarci koji su umrli za njih".
Henry de Montherlant

"Tražiti rješenja, znajući da je problem netopiv; služiti, smirujući se onoga što služi; podvrgnuti se željeznoj disciplini, bez kraja i bez koristi; pisati, u dubokom uvjerenju da vlastiti posao nema važnosti; znati, shvatiti i tolerirati, dok neprestano imaju na umu bolnu beskorisnost da budu u pravu ... "
Henry de Montherlant

Henry de Montherlant (1895-1972) bio je romanopisac, dramatičar, esejist i pjesnik. Bio je član francuske akademije i može se smatrati jednim od najvećih pisaca dvadesetog stoljeća , kao Proust ili Celine.

Ova je stranica nastala povodom "Dan Henryja Montherlanta", koji se održao u Bruxellesu 25. rujna 2007. godine, na inicijativu grofa Henri de Meeûs, doktora prava, Pierre Somville, doktora filozofije i pisama i član Kraljevske akademije Belgije, te Pierre Duroisin, doktor filozofije i pisama.
Ovaj Montherlant Day bio je sponzoriran od strane francuskog veleposlanstva, a predstavio ga je francuski veleposlanik u Belgiji, gospodin Boché.

Dužnosti prema mrtvoj osobi ne sastoje se u održavanju groba, što nije ništa. Oni su različite kvalitete. Oni se sastoje od liječenja mrtve osobe kao kad je bio tamo da se brani, kada se više ne može braniti. Postoji pobožnost, postoji najveća dužnost prema smrti koja se može zamisliti. " (Henry de Montherlant, Idi igrati s tom prašinom. )

"Ja sam, vjerujem, u miru, svim oblicima očaja, kao što imam sve oblike svega." (Pismo 18. veljače 1970. od Montherlanta do Henri de Meeûsa).


"Jer sve što me optužuješ je čisto izmišljavanje i klevetanje. Ja sam optužen za ono što sam učinio, o onome što nisam učinio, i isto o onim djelima za koja ne krivimo druge, kad su oni koji ih čine i za koje se čak i to dogodi neka ih se iznajmljuje. Ja sam optužen za ono što vjerujem da je sposoban i vjerujem da sam sposoban za sve, jer su mi neprijatelji koji su preuzeli nadmoć u izradi moje legende ... (...) Okružen sam mržnjom, mržnjom koji trideset i pet godina nije razoružao (...) Mržnja! uvijek mrzim! Ah kako je zloglasno bilo sa mnom! " (Montherlant, Malatesta , u Pléiade Théâtre de Montherlant , Gallimard).

Čuven po tetralogiji „Devojke“, koja je izazvala pravu književnu revoluciju kad je reč o ženama, u knjizi „Ljubavnici i besmrtnici“ (Albatros Plus, Beograd, 2009), jedan od najprovokativnijih pisaca dvadesetog veka, Francuz Andri de Monterlan ne napušta svoje omiljene izazovne teme: opojni miris mlade devojke, lice i naličje strasti, ljubavi, želje, ispitivanje svih stadijuma ženske duše u koju se muškarac projektuje, večito suparništvo između majki i kćeri, donžuanizam.


Strasni ljubitelji života, telesnih i duhovnih uživanja i veliki protivnik braka - kroz dnevnike Lava Tolstoja i njegove žene čuveni pisac nas upoznaje sa paklom Tolstojevog braka, ali i braka uopšte. Raskrinkava glupost patnje, koju književnost i politika uzdižu, ali ulazi i duboko u sentimentalno vaspitanje mladih devojkaka. Bavi se i sentimentalnom usamljenošću kao modernim fenomenom. Muškarci su, po njemu, večiti dečaci, što u ženama traže uvek devojčicu, a žene nikad ne žele da saznaju koliko u muškoj ljubavi ima laži, koristoljubivosti, umora. Ženskoj humanosti i ženskoj poeziji on daje sasvim posebno mesto.
Surovi razotkrivalac tajni muško-ženskih odnosa, na duhovit način razotkriva i naličje želje za slavom i besmrtnošću kroz priču o antičkom filozofu Peregrinu, koji se, pred gomilom koja je navijala, spalio u nadi da će mu to doneti večni život.
Kad je zapisao da se njegov život sastoji od dve stvari - sklonosti ka telesnom uživanju i ka književnom stvaranju - dodao je i ovo: „Šta će mi ostati kad dođe dan da mi, zbog godina, te dve snage posustanu? Ništa. Preostaće mi da umrem“. Tako je i bilo. Ubio se hicem iz revolvera 21. septembra 1972, zagrizavši i kapsulu cijankalija - da svoju smrt ne promaši.
Pored čuvene tetralogije „Devojke“, Anri de Monterlan je napisao romane „Olimpijske igre“, „Neženje“, „Zverinjak“, „Ljubavna istorija ’peščane ruže’“ i druge, kao i drame „Gospodar Santjago“, „Don Žuan“, „Španski kardinal“, „Građanski rat“ i druge.

Preuzeto sa sajta "Knjige"