“Boli me sve i još mnogo toga.” (Jeremija)

“Cijena? Prava sitnica.” (Ser Oliver)

“Bolje gotova gotovina nego čekovno očekivanje.” (Grunf)

“Ne bi bio živ, kad ne bi zbog nečega umirao.” (Bob Rok govori Jeremiji)

“Tko sanjari drhti. Ko drhti sanjari ili mu je hladno.” (Grunf)

“Jedan za sve, sve za jednoga.” (Broj 1 deli platu)

“Prvo hopni, pa reci skoč.” (Grunf)

“Pijte više mlijeka, a manje nafte.” (Grunf)

“Prestanite mi davati milostinju jer sam mrtav.” (iznad smrznutog prosjaka)

“Ulaznica: 1 dolar, Bogalji: ½ dolara, Gluhi: 30 centa, Slijepi: 20 centa, Slijepi i gluhi: 50 centa.” (na ulazu na pozorišnu predstavu)

“Osijećam se dva dana mlađi.” (Jeremija nakon saune)


wannabe

“Ako želite pobijediti u trci, morate prvi proći kroz cilj.”

“Ah, osjećam izvjestan propuh… Da li sam ja to mrtav? Ne, nisam! Ah, ipak jesam. Aaaa…”

“Prokletstvo, ovaj zid je glatak poput glatkog zida.”

- Hej, ti, da li si vidio čovjeka s crnim polucilindrom, u modrom kaputu, crnim hlačama made in London, u bijeloj košulji sa plavim točkicama?

- Što!? Ne! Čovjek koga sam ja vidio imao je crni polucilindar, modri kaput, crne hlače made in London, bijelu košulju, ali su točkice bile sive.

- Ima li koga?
- Ovdje nema nikoga!
- Ako nema nikoga, tko ste onda vi?
- Ja nisam onaj koga vi tražite!
- A otkud vi znate koga ja tražim?
- A otkud vi znate da ja ne znam koga vi tražite?

- Doktore, ovaj ima bolove u grudima.
- Vadite mu slijepo crijevo.
- To smo uradili jučer.
- Onda mu sijecite nogu. Nešto treba da se radi.

Dakle, sve mora biti jasno, takoreći jednostavno, zapravo nimalo komplicirano, ali precizno i upečatljivo, dapače izazovno i nametljivo i pomalo tajanstveno. Razumio?

“Oružje za ubijanje – teroristima poseban popust”

“Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo.” – Stranka istine

“Ovdje počiva onaj koga više nema.” – epitaf

Pijte više mlijeka i manje nafte.

Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu.

Poznati sicilijanski odvjetnik tvrdi da je sve to plod policijske mašte.

Da li je Grunf popravio stroj? Ili je to i nadalje parni brod bez pare?



Siguran sam samo u jedno – Grunf je tačan kao sat, s najviše 345 minuta zakašnjenja!



More je slano. Pošećerimo ga!



Hm, zahvaljujući mom vozilu, ako ga nekakav kvar ne prisili da stane, stići ćemo ga za otprilike dva tjedna!



Zaklat ću ih hiljadu! Ali što to govorim? Barem stotinu! Ali što to govorim? Barem tucet! Što to govorim? No dobro, ščepat ću bar jednog!

Grupa TNT, s leva: Alan Ford, Nosonja, sir Oliver, Bob Rok, Jeremija, debeli šef (njegovo puno ime je Gervasijus Tvinklminklson), Broj 1 i Grunf  

Scenarista Lučijano Seki i crtač Roberto Raviola, poznatiji pod pseudonimima Magnus i Maks Bunker, u maju 1969. godine u Italiji pokrenuli su strip „Alan Ford”. Radnja se dešava u gradu Njujorku gde se kroz avanture ekipe TNT ismevaju kapitalizam, rasizam i druge osobine američkog društva, ali i totalitarizam tadašnjih zemalja istočnog bloka.

U bivšoj Jugoslaviji "Alan Ford" je počeo da diše kada je zagrebački "Vjesnik" 1972. godine objavio prve brojeve sa prevodima i adaptacijom na hrvatskosrpski jezik. Na veći uspeh se čekalo dok se u 25. broju nije pojavio Superhik, antiheroj koji krade od siromašnih da bi davao bogatima.

Ogroman uspeh kao u SFRJ "Alan Ford" nije postigao ni u jednoj drugoj državi, pa ni u domovini Italiji. Naprotiv - u Francuskoj i Brazilu, na primer, nije opstao na tržištu više od dva-tri broja.

Za to je sigurno najzaslužniji genijalni prevodilac Nenad Briksi, koji je jedinstvenim stilom i prepoznatljivim, britkim jezikom u dijaloge junaka uneo crni humor kakav čitaoci dotad nisu čuli. Rođen 1924. u Varaždinskim Toplicama, Briksi je tokom života prodefilovao kroz karijeru novinara, romanopisca, komediografa i urednika i pokretača mnogih časopisa. Kada je umro u Zagrebu 1984. godine, jedna era otišla je u legendu.

Čak i scenarista stripa Lučijano Seki, poznatiji pod pseudonimom Maks Bunker, smatra da je Briksi jedan od retkih prevodilaca koji su uspeli da dočaraju crnu satiru kojom su obeleženi priča i crtež "Alana Forda".

Alan Ford sa Titom


U krugovima ljubitelja stripa veoma je popularan broj “Alan Forda” u kojem se ekipa TNT susreće sa Jospipom Brozom Titom, a koji je u SFRJ iz očiglednih razloga bio zabranjen. Marijan Matić Max, jedan od najvećih kolekcionara stripova na ovim prostorima, poseduje čak četiri primerka retkog broja u kojem se Broj 1 zamera drugu Titu.


Zabranjeni broj u kojem se pojavljuje drug Tito


- U svojoj kolekciji imam nekoliko primeraka koje sam skupio tokom godina od kolekcionara širom zemlje, i to su verovatno i jedini koji postoje. Ovaj broj je u bivšoj Jugoslaviji bio faktički zabranjen - priča Matić.

VIDEO > Marijan za vas prelistava i prepričava broj sa Titom



blic.

Istina.  

ALAN FORD SLAVI 45 GODINA Bio je popularan samo u SFRJ i Italiji, a nikada nije preveden na engleski



Svojevrsni fenomen tog stripa je u tome što je bio popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvjećarnica smještena u New York, nikada nije preveden na engleski

ZAGREB - Strip "Alan Ford", čiji je prvi broj u Italiji izašao u svibnju prije 45 godina, odavno je na ovim prostorima stekao kultni status i vjerne obožavatelje.

Kao i nekad njegova se britka satira i dalje redovito citira, čak i među onim rijetkima koji ne znaju tko je Grunf, ali ne mogu se ne složiti s njegovim glupavim, a istodobno logičnim krilaticama, poput one da je "bolje ispasti budala nego iz vlaka".

Izjave tog bivšeg pilota i beznadežnog izumitelja legendarne su među ljubiteljima stripa, tiskaju se na majice po uzoru na Grunfa, razmjenjuju u razgovorima, 'šeću' u forumskim potpisima te se, kao i dijalozi među likovima, pamte, prepričavaju i, iako smo ih puno puta čuli, ne gube na duhovitosti.


"Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi", "Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega", "Bolje izdati knjigu nego prijatelja", "Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti", "Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz" i "Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi", samo su neke od izjava tajnih agenata Grupe TNT koje su se, poput njihovih imena, ukorijenile u našem svakodnevnom govoru.

U 'politički nekorektnom' stilu stripa tako se ponekad nekoga malog rasta i velikog nosa naziva Bobom Rockom, mnogi će u svom radnom okruženju prepoznati ponekog Debelog Šefa ili pak Broja 1, koji uz pomoć 'male crne knjižice' vuče sve konce, a nedvojbeno je i o kakvom je poslovnom dogovoru riječ kada se spomenu one Sir Oliverove "Halo Bing, kako brat?" i "Cijena? Prava sitnica".

Generacija koja je odrasla uz strip danas vjerojatno sve bolje razumije Jeremijinu jadikovku "boli me sve i još mnogo toga", zna se da kada se za nekog kaže da ima 'Superhikov dah' ne znači da miriše po ljubičicama, a jasno je i zašto korumpirani političari podsjećaju na svinjolike gradske vijećnike iz stripa.

Antun Halonja, viši znanstveni suradnik s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, smatra kako stripovi, iako se doživljavaju bezvrijednima i trivijalnima, a njihov jezik manje vrijednim, zaslužuju punu pozornost jezikoslovaca i stilističkih analiza, osobito kada je riječ o klasiku kao što je "Alan Ford".

Kod stripovnog jezičnog izraza, ograničenog prostorom sličice, postoje dvije oprečne situacije, jedna u kojoj je vizualna poruka dominantna, a jezična svedena na minimum, s uzvicima poput "Aaargh!" te druga u kojoj je verbalna poruka vrlo razvijena i dominira nad crtežom, napomenuo je. U "Alanu Fordu" te su dvije situcije vrlo spretno uravnotežene, pa osim simpatičnih likova legendarne Grupe TNT, pamtimo njihove jezične dosjetke koje su malo-pomalo ušle u svakodnevni govor, zahvaljujući sjajnomu prijevodu i prilagodbi Nenada Brixyja s talijanskoga, rekao je Halonja za Hinu.

Magnus, Bunker i - Nenad Brixy
Priču o nesposobnim tajnim agentima koji gotovo uvijek nekako ipak pobjeđuju u borbi protiv negativaca, osmislio je scenarist Luciano Secchi - Max Bunker, a izgled likovima dao je crtač Roberto Raviola - Magnus. Već i sam njihov potpis, Magnus&Bunker, sinonim je za taj strip, no među štovateljima s područja bivše Jugoslavije, gdje se pojavio tri godine nakon talijanskog prvog izdanja, ravnopravno je i ime Nenada Brixyja, prevoditelja i pisca kojemu je ove godine 30. godišnjica smrti.

"Alan Ford" je Brixyjevo autorsko jezično djelo, njegov istančan humor i talent sjajnog pisca ključni su kada se govori o uspjehu tog stripa, rekao je Nenad Rizvanović, pisac i književni urednik. Brixy je donio potpuno novi književni jezik koji je ušao duboko u urbanu narodnu kulturu, dirnuvši neku našu populističku crtu, pa "Alana Forda" čitaju čak i oni koji inače uopće ne čitaju stripove, dodao je.

Režiser Dalibor Matanić kaže da je "genijalni Brixyjev prijevod dao novu razinu i tumačenja stripa". Najzanimljivije mi je kako je strip zaživio samo ovdje i u Italiji, iako je humorom bio sličan 'pajtonovcima' koji su bili globalno popularni, rekao je Matanić, koji smatra da bi Alana Forda bilo vrlo zahtjevno prenijeti u drugi medij, poput filma, a i "tko bi osim Johna Cleesa glumio Sir Olivera?"

I direktor festivala "Crtani Romani Šou" Slaven Gorički slaže se da je "Alan Ford" bio prijemčiv zahvajujući Brixyjevu prijevodu koji je "situaciju prilagodio našem mentalitetu, tadašnjem vremenu i sustavu". Strip je govorio o onome o čemu se drugi nisu usudili, a kako se sustav promijenio, ali ne i socijalne razlike između bogatih i siromašnih, čitaju ga nove generacije dok se stari brojevi i dalje dobro prodaju, ustvrdio je.

Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti
Svojevrsni fenomen tog stripa je u tome što je bio popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvjećarnica smještena u New York, nikada nije preveden na engleski. U Francuskoj, Brazilu, Danskoj i drugdje nije preživio više od nekoliko brojeva, dokazavši na svom primjeru točnost poslovice Broja 1 kako "nije važno sudjelovati, važno je pobijediti".

Velik dio zasluga za ovdašnji uspjeh pripisuje se hrvatskom prijevodu (srpski prijevod prošao je neslavno), ali i specifičnostima ovih prostora o čemu je u knjizi "Cvjećarnica u Kući cveća" pisao Lazar Džamić. On kaže kako taj strip nije bio samo satirična kritika kapitalizma, već i svakog korumpiranog i nekompetentnog sustava, a nadrealna farsa koja je u njemu prevladavala ovdje je bila prepoznatljivi način života, dok je kroz karaktere glavnih likova, disfunkcionalne diletante koji ipak dočekaju svoj 'happy end', ljudima davao inspiraciju i nadu.

Za Davora Gobca, pjevača grupe Psihomodo Pop, razlozi zbog kojih ih je "volio i još uvijek ih voli" puno su jednostavniji, a ljubav prema stripu prenio je i na sina koji ga, u skladu s vremenom, čita na računalu. "Kupovali smo 'Alana Forda' zbog specifičnog humora i stalno smo ga citirali u muzičkim krugovima", rekao je Gobac, dodavši da negdje još čuva prvih sto brojeva, ali i majicu s Bobom Rockom.

Humor blizak našem mentalitetu
Još jedan ponosni vlasnik kolekcije Alan Ford stripova je i glumac Vedran Mlikota, koji ga je, kaže, obožavao još kao klinac, mada tada nije sve razumio. To je bezvremenski strip koji te osvoji, uvijek mu se možeš vraćati i čitati na novi način, napomenuo je Mlikota, dodavši da je Brixyjev prijevod poboljšao ionako već dobar strip, čiji je humor bio blizak mentalitetu 'južnjaka' i ovih prostora.

Iako je to bio satirički i crnohumorni prikaz društva, cenzori zemlje u kojoj ona "Neprijatelj nikada ne spava" kao da se prirodno nadovezuje na fordovsku "Tko spava, nije budan", nisu mogli prijeći preko nacističkog znakovlja koji su stoga nevješto brisani ili precrtavani, jedna je visoko uzdignuta desna ruka čak bila prepravljena da stoji uz tijelo, a bila je i zabranjena čitava epizoda u kojoj se TNT-ovci nalaze s Titom.

"Ljude treba odgajati i obrazovati, a ne zabranjivati im jer tako neke stvari napravite još važnijima nego što uistinu jesu", rekao je dizajner Mirko Ilić, dodavši da mu se "Alan Ford" nikada nije sviđao, bio mu je loše nacrtan i dosadan i tada je čitao američke underground stripove. Ipak mogu razumjeti kult tog stripa, možda je uspio zato što su mu likovi bili u raspadu, baš kao i zemlja u kojoj smo živjeli, utvrdio je.

Unatoč tome što se država odavno raspala, popularnost stripa i dalje traje, o čemu svjedoče domaći internetski portali s oglasima, na kojima se pojedini raritetni rani brojevi, bez obzira što su izlizani i poderani, nude za nekoliko stotina kuna, dok talijanski originali dosežu i cijenu od par tisuća kuna.

(Jutarnji.hr)

Grunf: Sada je trenutak velikih odluka! Bolje živeti sto godina kao milioner nego siromašan sedam dana.

*

Margot Alanu: – Mladiću, da se možda nismo videli u Monte Karlu?
Alan: – Grešite, uopšte ne znam gde se nalazi to brdo!

*

– Bob je mrtav?! Kako ću to saopštiti Njegovoj Visosti?
– Pokušajte ustima, iz njih obično najlakše izlaze reči…


*

Alan: – Kako je lepo kad pada sneg.
Bob: – A ja sam mislio šta je to belo na zemlji.

*

Jeremija: – Došlo je proleće, ptičice pevaju na granama.
Bob: – Jedine ptice koje mene zanimaju su na tanjiru.

*

“Tko izgubi dobitak, taj dobija gubitak.” (Grunf)

*

“Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi!”. (Bob Rok)
“Tko spava, nije budan.” (Alan Ford)
“Životinje svih veličina i za svačiji džep.” (reklama)

*

“Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega.” (Grunf)

*

“Kradem od siromašnih da bih dao bogatima.” (Superhik)

*

“Bolje je biti bogat i zdrav, jer ako si siromašan, džaba ti što si bolestan.” (Bob Rok)
“Bolje herojski ustuknuti nego kukavički pobijediti.” (Grunf)

*

“Bolje ispasti budala nego iz vlaka.” (Grunf)

“Bolje izdati knjigu nego prijatelja!” (Grunf)

*

“Boli me sve i još mnogo toga.” (Jeremija)

“Cijena? Prava sitnica.” (Ser Oliver)

“Bolje gotova gotovina nego čekovno očekivanje.” (Grunf)

“Ne bi bio živ, kad ne bi zbog nečega umirao.” (Bob Rok govori Jeremiji)

“Tko sanjari drhti. Ko drhti sanjari ili mu je hladno.” (Grunf)

“Jedan za sve, sve za jednoga.” (Broj 1 deli platu)

“Prvo hopni, pa reci skoč.” (Grunf)

Alan Ford u školskim klupama



Naš populani glumac Dragan Vujić Vujke jedan je od vernih fanova stripova “Alan Ford”. Devedesetih godina pokrenuo je i incijativu za istoimenu predstavu koja je igrana više od sto puta u pozorištu na Terazijama.



Kultni alanfordovski lik Broj 1

- Sećam se kako smo još kao deca

čekali ispred trafike da stignu stripovi iz Hrvatske, da bismo još pre škole mogli da pročitamo najnovije dogodovštine našeg omiljenog junaka. Dugo sam imao čitavu kolekciju stripova, redovnih izdanja i specijala, ali sam, na žalost, morao da ih prodam. Voleo bih da obnovim tu kolekciju, ali i da ponovo pokrenem predstavu “Alan Ford” koja već dugo nije na repertoaru pozorišta. Čuo sam čak da se sprema i film o istoimenom junaku, a ako ta ideja uspe, biću sigurno u prvim redovima bioskopa - priča za "Blic" Vujke.

Kako se priča nastavlja...



Nenad Briksi i Magnus nisu više među živima, ali Maks Bunker i dalje ne odustaje od novih avantura koje svakodnevno piše. “Alanfordovci” širom sveta sa njim održavaju duh stripa pod parolom: “Kaniš li pobjediti, ne smiješ izgubiti”.



Brojevi “Alan Forda” i danas mogu da se kupe u prostorijama “Maks Bunker presa” u Milanu. Cena unikatnog prvog broja sa naslovom "Grupa TNT" je 250 evra. A stranicu unikatnih crteža Magnusa i Bunkera ljubitelji stripa plaćaju i do 200 evra.  

blic