Bocvana


službeni naziv: Republic of Botswana (Republika Bocvana)
ustavno uređenje: predsjednička republika
površina: 581 730 km²
broj stanovnika (2003.): 1 722 000
gustoća naseljenosti: 3 st./km²
glavni i najveći grad (2001): Gaborone (186 000 st.)
rodnost (2003.): 29‰
smrtnost (2003.): 23‰
očekivana životna dob (2003.): 38 godina
narodnosni sastav (2001.): Bantu 95%
vjerski sastav (2001.): tradicionalne religije 55%, protestanti 29%, afrički kršćani 12%, rimokatolici 4%
službeni jezik: engleski
pismenost (2003.): muškarci 76%, žene 82%
stupanj urbanizacije (udio gradskog stanovništva) (2003.): 50%
sastav aktivnog stanovništva prema gospodarskim sektorima (2003.): I. 2%, II. 45%, III. 52%
BDP po st. (2003.): 3530 $
novčana jedinica: 1 pula; 1 BWP=100 theba

Bocvana (tswana: Lefatshe la Botswana) je država u južnoj Africi. Graniči s Namibijom na zapadu i sjeveru, Zambijom na sjeveru, Zimbabveom na istoku te Južnoafričkom Republikom na jugu. Zahvaljući proizvodnji dijamanata i pažljivom gospodarenju, ovo je jedna od ekonomski najrazvijenijih zemalja u Africi. Zemlju karakterizira visoka stopa zaraženosti stanovništva HIV-om.

Bocvana je za vrijeme britanskog protektorata bila poznata kao Bečuana (Bechuanaland). Članica je Commonwealtha, Južnoafričke carinske unije, Ujedinjenih naroda i Afričke unije.

Zemljopis
Bocvana je 45. po veličini zemlja svijeta, te je približno veličine Ukrajine ili Francuske, a dominira ravničarski reljef. Najdužu granicu Bocvana dijeli s Južnoafričkom Republikom (1,840 km), a još graniči i s Namibijom (1,360 km), Zimbabveom (813 km), te s Zambijom (2 km) s kojom ima najkraću granicu. Zemljom dominira pustinja Kalahari, koja pokriva oko 70% površine države i nalazi se u jugozapadnom dijelu. Zemlja je značajna po delti Okavangoa, koja je najveća svjetska delta u unutrašnjosti, a nalazi se na sjeverozapadu. Što se tiče raslinja, prevladavaju savana i travnate površine. Velike naslage soli i ostalih minerala nalaze se u Makgadikgadi Panu na sjeveru. Za vrijeme kišnog razdoblja, neke slane površine postaju slana jezera koja su vrlo bitna za opstanak životinjskog svijeta. Najviša točka Bocvane je Tsodilo Hills (1,489 m). Zbog iznimne škrtosti zemljišta, samo je 1% teritorija obradivo.
U Bocvani vlada polusuha klima s toplim zimama i vrućim ljetima. Zimi razlika između dnevne i noćne temperature zna varirati i preko 20°C. Sušno razdoblje traje relatino dugo, između 6 i 9 mjeseci godišnje. Prosječne godišnje padaline su između 250 i 500 mm, a najviše padaju u razdoblju između prosinca i ožujka.

Gospodarstvo
Najvažnija gospodarska aktivnost u zemlji je rudarstvo, posebno vađenje dijamanata koje je omogućilo ovoj zemlji da u 30 godina postigne najveći gospodarski rast na svijetu. Gospodarstvo karakterizira vrlo slaba korumptiranost, koja je najmanja u Africi, te na razini nekih zapadnoeuropskih država. Budući da je vrlo mali postotak zemljišta (5%) poljoprivredno obradivo, poljoprivreda ne prinosi značajno u ukupnom BDP-u. Osim slabog poljoprivrednog razvoja, zemlja nije mnogo razvijenija ni u industrijskom sektoru.
Gospodarski napredak ove zemlje polako usporava, te mu ozbiljnije prijeti epidemija AIDS-a. Bocvanska vlada počela je provoditi znatne mjere kako bi smanjila utjecaj epidemije na gospodarstvo.

Stanovništvo
Bocvanu karakterizira vrlo mala etnička raznolikost stanovništva u usporedbi s ostalim afričkim državama, te vrlo niska gustoća naseljenosti. Od ukupnog broja stanovništva, 79% čini narod Tswana ili Cvana, oko 11% stanovništva pripadaju narodu Kalanga, a Bušmani čine 3% stanovništva, kao i Kgalagadi. Ukupni udio bijelaca u državi je 3%.
Vrlo slična je i jezična struktura. Po popisu iz 2001. godine, materinji jezici stanovništva bili su tswana (79%), ikalanga (7.9%), sekgalagadi (2.8%), dok su drugi i neodređeni činili 9 % stanovništva. Službeni engleski jezik, materinji je jezik samo 2.1% stanovništva.
Što se tiče vjeroispovijesti, 71.6% stanovništva se smatra kršćanima, dok službeno religiju badimo prakticira 6% stanovništva, makar je ovaj udio u stvarnosti puno veći, jer je često prakticiranje badima i neke druge religije.
Kao i u većini država u južnoj Africi, veliki broj stanovništva je zaražen AIDS-om (2002. godine, stopa zaraženosti odraslog stanovništva bila je 38.8%). Bocvanska vlada, započela je 2003. godine, program obrazovanja stanovništva o širenju bolesti, te nabavu jeftinih generičkih lijekova.

Država u zadnje vrijeme bilježi negativan rast stanovništva (-0.04%), te bilježi značajan udio ekonomskih migranata iz Zimbabvea.

(Wikipedija)

Ples je deo svakodnevnice afričkog naroda.

Šaka Zulu


Šaka (zvani Tšaka, Tčaka, ili Čaka; 1787 - 22. septembar 1828) je bio najuticajniji vođa Zulu kraljevstva. Ujedinio je Zulu plemena i njihove podgrupe i započeo sa stvaranjem nacije koja se prostirala velikom teritorijom južne Afrike između reka Fongolo i Mzimkjulu. O njegovoj vojničkoj veštini i uništavanju neprijatelja se naširoko govorilo. Smatran je vojnim genijem zbog svojih vojnih reformi i inovacija, iako neki istoričari zauzimaju ograničen stav i drufačiji pogled na njegova dostignuća. Bilo kako bilo, njegova državnička veština i uspeh u asimilaciji nekih susednih plemena ga čine jednim od najvećih poglavica Zulu plemena.

U vreme svoje smrti, Šaka je vladao nad 250.000 ljudi od kojih je mogao da skupi više od 50.000 ratnika. Njegova desetogodišnja vladavina je rezultovala sa više od 2 miliona mrtvih, uglavnom zbog stalnih upada koje su Zulu radili okolnim plemenima.


Narod Zulu

Afričke maske

Maska. Dan Obala Slonovače. Drvo. Visina 28 cm.

Osnovna ideja čoveka da se obezbedi životna snaga i osigura ili uveća plodnost, pokretač je mnogobrojnih afričkih rituala i obreda u kojima maska, pored muzike i igre, ima odlučujuću ulogu. Bilo da se radi o zahvalnosti dobrim duhovima koji su omogućili plodnu žetvu, da se prizove neophodni duh ovde kako bi kiše stigle na vreme, ili da se razgone duhovi i duše umrlih – maska je ta koja svojom aktivnošću mora duhove pokrenuti. Od njene aktivnosti, odnosno uloženog truda, pokreta i umetnosti njenog nosioca zavisi željeni uspeh.

Plesna Maska – đivara. Bambara, Mali. Drvo. 37 x 75 cm.

Pored religiozne, maske imaju i važnu socijalnu ulogu, a u nekim zajednicama, kao što su, na primer, Dan i Gere, one predstavljaju isključivo versko-socijalnu skulpturu i umnogome zamenjuju figure predaka kao i različite statue koje nalazimo kod drugih naroda. Maska ima značajnu ulogu u sudstvu, pri skupljanju dažbina, u ratu, u prekidu rata. One su zaštitinice i čuvari ribara, lovaca, kovača, putnika. Maska je neophodni rekvizit mnogobrojnih tajnih društava i određenih redova unutar njih, zaduženih za pojedine kulture, za održavanje reda, dobrosusedskih odnosa, za vaspitanje dece i pripremanje inicijacije, uvođenje u red odraslih.

Maska simboliše mudrost duha, njegovu pozitivnu, kao i negativnu moć. Izuzetno bogat svet ideja i mnogostruka namena maske prouzrokovali su veliki broj različitih umetničkih ostvarenja u njenom kreiranju, karakterističnih za određene narode. Različiti stilovi maski odražavaju različito shvatanje sveta, mitologiju i kolektivnu svest užih i širih zajednica, no isto tako i viziju individualnih umetnika, inspirisanih okolinom u kojoj žive i plemenskom mitologijom.

Maska – kanaga. Dogon, Mali. Bojeno drvo. Visina 80 cm.		Maska – satimbe. Dogon, Mali. Bojeno drvo. Visina 101 cm.		Plesna maska – đivara. Bambara, Mali. Drvo. Visina 100 cm.		Maska – Ntomo. Bambara, Mali. Drvo i školjke kauri.

Posebnu kategoriju afričkih likovnih proizvoda, ujedno i dio religijsko-magijskog inventara, čine maske ratničkoga ili kultnoga značenja (totemizam, animalizam, mistične inicijacije i dr.), od obične imitacije životinjskih glava do grotesknih i zastrašujućih oblika. Oblikuju se od najraznovrsnijih materijala, rezbare se, inkrustriraju, polikromiraju s obilatim dodacima perja, lika, krzna i sl.

(Muzej Afričke umetnosti, Beograd)

Nakit Etiopije

Bogato kulturno nasleđe Etiopije, koje je dugo ostalo prikriveno od evropskog pogleda upoznaje se preko umetničkih tradicija koje se vekovima razvijaju na ovom tlu. Nakit kao dekorativna forma povezana sa telom živo je isprepletana sa svakodnevnim životom pojedinca i zajednice, dokumentujući i prenoseći kulturna značenja.

I dalje Etiopija:

Razni predmeti



Pleme Dogon

Pleme Yoruba, Owo, Nigerija

Pleme Kissi

Pleme Bembe

Pleme Temne

Pleme Fon

Pleme Kongo

Pleme Edo

Muzički instrumenti



Sakara
bubanj izrađen je od obruča pečene gline preko kojega je navučena tanka kozja koža. Drži se u jednoj ruci dok se drugom udara po njemu drvenom palicom. Smatra se pretečom brazilskog instrumenta pandeiro.

Kalabash
je bubanj izrađen od polovice velike tikve (kalabash). Svira se udarcima šake, čime se postiže duboki ton (bas), ili prstima i malim palicama, čime se postiže visoki ton.

Kalabash se također može svirati i kao vodeni bubanj, pri čemu se svira na dva kalabasha: veći se napuni vodom, a drugi, manji, postavi se u veći.

Takve osušene i ukrašene tikve koriste se i kao posude za svakodnevnu upotrebu.

Manji bubanj u obliku pješčanog sata. S obje strane ima napetu tanku kozju kožu povezanu kožnim trakama kojima se tijekom sviranja regulira napetost kože, čime se postižu glisando tonovi. Bubanj se zakvači o rame i drži pod rukom. Jednom se rukom svira prstima, a drugom malim svinutim batićem. Rasprostranjen je u cijeloj zapadnoj Africi, s lokalnim posebnostima u načinu njegove upotrebe.

Jedan od svojih naziva, talking drum, bubanj je dobio zato što se svirkom može oponašati jezik Yoruba te se upotrebljava za izvođenje recitala, najava i zahvala važnim pojedincima. Lokalni su nazivi i donno, dondo (Gana), hausa (Nigerija) i tama (Senegal).

Prije razvoja telefona i ostalih komunikacijskih medija tim su se bubanjem širile novosti.

Oprente

bubanj izrađen je od izdubenog komada drva s čije je gornje strane drvenim klinovima napeta koža antilope. Svira se palicama ili rukama, a bubanj proizvodi topao zvuk.
Zastupljen je u različitim afričkim slavljima, svetkovinama i obredima. Tipičan je za Ganu, no svira se i u Nigeriji i ostalim zapadnoafričkim državama. Oprente bubanj smatra se pretečom južnoameričke udaraljke konge.

Ngoni ili afrička gitara instrument je vrlo sličan kori, ali ima manji broj žica. Dok kora ima 21 žicu, ngoni ih ima od 8 do najviše 16. Instrument je napravljen od tikve kalabash, kozje kože i drveta te od najlonskih žica. Najčešće je uštiman u pentatonskoj ljestvici.

U prošlosti je ngoni bio instrument afričkih lovaca. Danas je vrlo popularan zapadnoafrički instrument, a sviraju ga grioti, koji u zapadnoafričkoj kulturi imaju ulogu pripovjedača i prenositelja usmene tradicije.

Šuškalica kayamba napravljena je od nanizanih cjevčica trske koje su ispunjene sjemenkama. Može se svirati tako da se pomiče u različitim smjerovima: gore-dolje ili lijevo-desno. S donje strane šuškalice nalaze se nategnute dodatne trščane strune, pa osim šuškanjem kayamba može proizvesti i nekoliko tonova trzanjem.

Instrument potječe iz Kenije, no svira se u cijeloj zapadnoj Africi.

Ngoni ili afrička gitara instrument je vrlo sličan kori, ali ima manji broj žica. Dok kora ima 21 žicu, ngoni ih ima od 8 do najviše 16. Instrument je napravljen od tikve kalabash, kozje kože i drveta te od najlonskih žica. Najčešće je uštiman u pentatonskoj ljestvici.

U prošlosti je ngoni bio instrument afričkih lovaca. Danas je vrlo popularan zapadnoafrički instrument, a sviraju ga grioti, koji u zapadnoafričkoj kulturi imaju ulogu pripovjedača i prenositelja usmene tradicije.

Ova jednostavna udaraljka napravljena je od osušene izdubene duguljaste tikve. Svira se tako da se zrak dlanom potiskuje kroz gornju i donju rupu, pri čemu se istodobno prstima udara o tikvu.

U Gvineji takve udaraljke uglavnom sviraju žene, i to najčešće u paru, koristeći se tikvama različitih duljina, čime se dobivaju tonovi različitih visina. Uz sviranje se pjeva.