Ne idi! Ne želim...

Dakle, tako ti, lepršajući, odlaziš bez mene,
o, dušo moje duše!
Dodajući dušu životima svojih prijatelja!
Ne odlazi u ružin vrt bez mene! Ne želim!

Ne želim, o, nebeski svode, ne vrti se bez mene!
Ne želim, o, Mjeseče, ne rađaj se bez mene!
Ne želim, o zemljo, ne traji bez mene!
Ne prolazi bez mene, o vrijeme, ne želim!
Kad si sa mnom, prekrasni su, i ovaj, i drugi svijet!
Ne želim, ne napuštaj ovaj svijet bez mene!
Ne odlazi tamo bez mene, ne želim!

Ne želim, o, uzde, ne jašite bez mene!
Ne želim, o, jeziče, ne čitaj bez mene!
Ne želim, o, oči, ne gledajte bez mene!
Ne odlazi, dušo, bez mene, ne želim!

Tvoja svjetlost noću obasjava Mjesec.
Ja sam noć, dok si ti Mjesec.
Zato, ne idi u Nebo bez mene, ne želim!

O, Ti, koja znadeš put,
O, Ti, koja si svjetlost na mom putu.
O, Ti, moj oslonče!
Ne idi bez mene!
Ne želim!

Pogledaj na ljubav

Pogledaj na Ljubav...
Kako se zapliće
Oko zaljubljenika.

Pogledaj duh
Kako se miješa sa zemljom
Dajući joj novi zivot.

Zašto si tako zauzet
Sa ovim ili onim
Sa dobrim ili zlom
Obrati pažnju na to kako se
Stvari miješaju.

Zašto pričati o svemu
Poznatom i nepoznatom
Posmatraj kako se
Nepoznato stapa sa poznatim.

Zasto posmatrati odvojeno
Ovaj i budući svijet
Kada je čovjek došao
Iz ovog posljednjeg.

Pogledaj na srce i jezik
Jedno osjeca ali je gluho i nijemo
Drugo govori rijecima i znakovima.

Pogledaj na vodu i vatru
Zemlju i vjetar
Istovremeno i prijatelji i neprijatelji.

Vuk i jagnje
Lav i jelen
Udaljeni a ipak ujedinjeni.

Pogledaj na jedinstvo
Proljeca i zime
Manifestovano u ravnodnevnici.

I ti se takodje moj prijatelju
Moraš pomiješati
Budući da su zemlja i nebo
Pomiješani
Bas za tebe i mene.

Budi kao šećerna trska
Slatka a tiha
Ne miješa se
Sa gorkim riječima.

Moj voljeni raste
Upravo iz mog vlastitog srca
Koliko tek tu može biti jedinstva.

Ljubav je došla. Krv je prestala teći u mojim venama.
Ljubav me je ispunila i izdigla iznad mene.
Ljubav je ušla u svaki organ moga tijela.
Samo je ime ostalo od mog starog bića,
sve drugo je Ljubav

---

Srce moje

Srce moje,
ti sjedaj samo s onima
koji te poznaju i razumiju.
Sjedaj samo pod voćke
u punome cvatu.

Ne lutaj besciljno tržnicom
prepunom začina i mirisa,
već priđi stolu s mirisom najslađim.
Ne pripaziš li, začas će te okrasti!


Primit ćeš novac krivotvoreni,
a mislit ćeš da ima neku vrijednost.
Ne puni svoju zdjelu hranom
iz baš svakog lonca u kojem vidiš da ključa!


Nije ni svaka šala smiješna,
pa zato ne traži smisla tamo gdje ga nema.
Ne vidi baš svako oko,
nit' je svako more puno biserja.


Srce moje,
ti zapjevaj pjesmu čeznutljivu
kao onu što je slavuj pjeva.
Zvuk tvoga glasa očarat će
svaki kamen i svaki trn.


Najprije život položi,
a zatim odbaci sve što ti odvlači pažnju,
jedno po jedno.
Prigrli svjetlost i dopusti joj
da te povede onkraj vjetrova želja.

Tu naći ćeš izvor...
Njegove će te slatke vode hraniti
i poput voćke rađat ćeš plodovima...
vječno.

Spavao sam okrepljen svežim povetarcem,
kad iznenada siva golubica zapeva iz čestara,
zajeca od čežnje,
i podseti me na moju sopstvenu patnju.

Tako dugo bejah daleko od svoje duše,
toliko vremena uspavan, ali plakanje te golubice
probudi me i natera da zaridam.
Slava svim ojađenima koji se rano bude!

Od tvoje ljubavi zvucim poput orgulja
A dodir tvoje ruke otkrivaju moje tajne.
Moje imuceno bice nalik je na harfu.
Svaki put zajeca kad dodirnes njene strune.

Nas karavan krenuo je iz nistavila, noseci ljubav.
Vino sjedinjenja vjecno osvjetljava nasu noc.
Tim vinom koje nije zabranjeno jer ga dopusta vjera ljubavi,
Vlazicemo usne sve do posljednje zore.

Mi smo zapravo jedna dusa, ja i ti,
Pojavljujemo se i skrivamo se, ti u meni, ja u tebi.
To je duboki smisao moje veze s tobom,
Jer izmedju mene i tebe ne postoji ni ja, ni ti.