Arsen Dedić



Arsen Dedić (Zagreb, 28. srpnja 1938.), hrvatski književnik, skladatelj i pjevač

Biografija

Arsen Dedić, rođen je u Šibeniku 28. srpnja 1938. U rodnom gradu završio je Gimnaziju i Srednju muzičku školu, koju dolaskom u Zagreb još jedanput diplomira. Neko vrijeme studira na Pravnom fakultetu. Prekida i upisuje se 1959. na Muzičku akademiju, na kojoj diplomira u veljači 1964. Flautist je, koji svira u više ansambala i orkestara. Vodi vlastiti Kvartet flauta A. Dedića. Objavljuje povremeno stihove. Prvi put je nagrađen u splitskom Vidiku. Objavljuje u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku… Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio. Zbog stanovitih nedaća pri objavljivanju ranijih pjesama gotovo sasvim prestaje pisati. Na nagovor poznavalaca i prijatelja počinje još jednom 1969. da bi već 1971. objavio prvu knjigu – Brod u boci u izdanju Croatia Concerta. Sastavljač je Zvonimir Golob, koji osniva biblioteku za poeziju takve vrste – GRIOT. Knjigu kasnije prihvaća Znanje, objavljuje osam izdanja i prodaje Brod u boci u oko šezdeset tisuća primjeraka. Slijede Narodne pjesme, Pjesnikov bratić (vlastita naklada), Zamišljeno pristanište (s Matijom Skurjenijem), Pjesnik opće prakse, Poesia e conto (Napulj), Čagalj, 101 pjesma (Sarajevo), Kiša – Rain (dvojezično; hrvatsko-engleski), Hladni rat. Objavio je dvije grafičko-poetske mapa: Trebotić i Vejzović. Pisao je često i za djecu. Također i snimao. Nagrađivan. Pisao je za dalmatinske klape. Nagrađivan. Pisao je stihove i glazbu i za velik broj ekonomskih, komercijalnih poruka.

Svoj najopsežniji dio rada ostavio je u kazalištu i na televiziji. Napisao je partiture za više od stotinu kazališnih predstava (Shakespeare, Bulgakov, Ostrovski, Šenoa, Marinković, Brešan, Mujičić-Senker-Škrabe, Turgenjev, Nehajev, Goldoni, Ö. von Horvath...). Radio je često u kazalištima lutaka.

Uglazbio je i interpretirao velik broj naših pjesnika (I. G. Kovačić, Ujević, Ivanišević, Kaštelan, Paljetak, Krleža, Krklec, Šoljan, Sobol, Golob...). Prvi je otpočeo s ciklusom Pjevam pjesnike, koje i danas povremeno obnavlja. Napisao je glazbu za više igranih, kratkih animiranih i propagandnih filmova (Glembajevi, Živa istina, Donator, Vlak u snijegu …). Desetljićima je koncertirao po Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Objavio je četrdesetak LP ploča za sebe i druge; kao skladatelj, pjesnik, aranžer, dirigent ili producent. Glazba za veći broj TV drama, sakralna glazba. Velike TV serije. Nagarađivan je za svoj rad. Supruga mu je Gabi Novak. Otac je dvoje djece i djeda male LU.

Izvor: Wikipedia

OPET SI SA MNOM

Opet si sa mnom
Sve što je bilo ko da bilo je davno
Stavi mi nježno glavu u krilo
Oko nas svuda je tamno

Opet sam s tobom
Svemu se čudim, pogledu, dahu

Dugo te, dugo poljupcem ljubim
Da li u nadi ili u strahu

Nemoj više nikada ništa grubo reći
Ja ću jednom, jednom još, preko svega preći

Nemoj više nikada da odeš od mene
Mi se svuda pratimo kao dvije sjene

Opet si sa mnom
Korak po korak ti si mi prišla bliže
Znali smo život tužan i gorak i hladno jutro što stiže

Opet sam s tobom na istoj cesti kojom se ide do kraja

Mi ćemo putem ponovo sresti sve što nas dijeli i spaja.


Arsen Dedić

Moja ljubavi



Završila se igra:

vatra početka,

slast i tajanstvo tvog prvog grijeha,

gotovo je...

To nije više ni veselje ni slatka dosada.

Ti, mala moja,

ženska sa žura, dzepna damo,

nasmijana i onesviještena ljubavnice,

moje dijete i moja majko-

Postala si neizreciva, a

počelo je beznačajno..

Zatekao sam se kako ti telefoniram

u ljepoti večernje kiše,

koja je samo provalija nada mnom..

... potreba da te dotaknem,

tvoja usta...

Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi

osipa se...

Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala,

u riječima koje su mi pripadale,

ali me nisu mogle naći.

Ti si postala moja odbrana,

dobrovoljno progonstvo,

pobjeda nada mnom, moja muka,

ljubomora na život,

moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama,

nemoguća zemlja, potrebno tijelo,

moja ruka i glava.

I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao

sada me obuhvaća, ovdje, daleko i zauvijek-

u svim uglovima života.

Postaješ bezimena,

nepoznata i smrtnonosna,

moj život i spas od života-

MOJA LJUBAV !!!

Kuca pored mora

Raznasene valima i vjetrom
tu su tople rusevine ljeta
na rubu napustenog mora
i jednog izgubljenog svijeta

Niceg nema, niceg nema
od tebe, od mene
ostala je samo prazna kuca
malo stvari ljetovanja naseg
na stolu novine jos leze
sa nekim datumima jula

Nasa ljubav sad se rusi
kao pjescana kula
a jos sam uvijek ovdje
jos zagledan u more

Na vratima vile u kojoj tuga spava
a kise su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuca
u noci okrenuta moru
sad ceka ljubavnike nove
niceg nema, niceg nema
od tebe,od mene
u njoj.

Pricao bih ti o sebi

Pričao bih ti o sebi
Kad su hladne noći duge
Toliko je tog u meni
Slušao sam vječno druge

Prićao bih ti o sebi
Vinom te i bolom trujem
A ti se ko u snu smiješiš
Što od tebe očekujem

Kad si i ti kao i sve druge
Slučajno pored mene
Ne vjeruju ništa tvoje oči zaljubjene
Kad si i ti samo noćni putnik
Što daleko svjetlo prati
Svatko priča svoju priču
Tko će koga zaslušati

Pričao bih ti o sebi
Što se ne zna što se ne smije
Ti si bila prevarena
Lagale su moje pjesme

Pričao bih ti o sebi
Ali noć se bliži kraju
Opet će nas naći jutro
U šutnji i zagrljaju

Takvim sjajem može sjati

Takvim sjajem može sjati
Ono što je prošlost sad
Što ne može da se vrati
Što je bilo ko zna kad

Ljubav naša ranih ljeta
Za oboje bješe jad
Sad je prava, sad je sveta
Kada više nisam mlad

Otkriva mi svoju tajnu
I zločinac starac sjed
Imao sam prošlost sjajnu
Ganjao me čitav svijet

Počast se na kraju primi
Ide vreme bije sat
Pobjedom se posle čini
Izgubljeni neki rat

Ove bitke ove rane
Otkriće ljepotu svu
Kada budu stvari davne
kad ne budu više tu

Ova jutra što te muče
Pruži će i tebi sve
Kada sutra bude juče
A ti budeš ko zna gdje

Uzalud od ove noći
Tražiš da ti više da
Jer najprije mora proći
Da s o njoj više zna

Pravim sjajem može sjati
Ono što je prošlost sad
Što ne može da se vrati
Što je bilo ko zna kad.

Balada o prolaznosti

Kad lutali smo svijetom
k'o rasprseno sjeme
govorili smo sebi
to je za neko vrijeme

I ne znajuci da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo "Kopno"
a gledali smo vodu

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kisne noci
govorili smo za se
da ljubav tek ce doci

Kad radjala se sreca
i cekala je slava
pomisljali smo opet
to nije ona prava

Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
govorili smo za se
da vracaju se skoro

Gdje najvise smo dali
dobijali smo manje
al' mislili smo to je
tek privremeno stanje

Putovali smo dalje
kad davno vec smo stigli
tek poceli smo nesto
a dugo vec smo bili

I ostali smo tako
kraj odlazece vode
nerazjasnjeni sasvim
i pomalo van mode

U zapocetoj prici
u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kuci
priblizili do praga

Dok vjerovali jos smo
da samo put se mijenja
mi rekli smo si "Zbogom"
govorec' "Dovidjenja"

Gde najvise smo dali, dobivali smo manje.

Zagrli me

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...
Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijace te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...
Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...
Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...
Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...

Arsen Dedic

Vera Pavladoljska

Udvarao sam se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolasina
Govorio istine na svim jezicima
Zario i palio da ih poveruje
A secao sam se
Da si mi najkrupnije lazi verovala
Vera Pavladoljska

Pevao je slavuj sa grlom grlice
U zavicaju me jedno drvo na te podsecalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaza da ti se uzalud udvara
Kako te teram da ides iz glave
I kako neces
Vera Pavladoljska

Ronio u najdublje bezao u sume
Da te glasno zovem da niko ne cuje
Bio sujeveran - molo prolaznike
Da te ne zamisljaju da te ostave na miru
Ceznuo da ceo dan prolazis kraj mene
A da se ne okrenem
Vera Pavladoljska

Po nevremenu ja sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oci jedne zene mesec dana
U vozovima bez reda mnoge saputnice
Ubedio da su mi sve sto imam u zivotu
Misleci na tebe
Vera Pavladoljska

Slovoslagaci su srecni dok ovu pesmu slazu
U mrtvim i laznim jezicima u pogresnim naglascima
Nekoliko drzava tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna
Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska

Putovanje

Napokon smo sami, u tom dvorcu praznom,
Umorna od puta ostala si sa mnom.
Bijela si i mirna kada sklapaš oči,
Predjelima sjajnim sada ćemo poći.
Nema na tvom licu nemira ni sjene,
Zauvijek si, draga, zaspala kraj mene.

Sigurni smo sada, nježna si i plaha,
Ali ovdje nema života ni straha.
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše,
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više.

Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
Probija se svjetlo, ili mi se smiješiš.
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše,
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više

Poslije ljubavi - Arsen Dedić

Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede

Poslije ljubavi
ostaju čase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima

Poslije ljubavi
ostaje običaj da se bijelo vino nalijeva u dvije čaše
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i začuđen pogled konobara
što nas vidi sa drugima

Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6

Poslije ljubavi
ostaje rečenica – dobro izgledaš ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj

Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tuđi glas,
hiljadu i jedna laž.

Poslije ljubavi
ostaje rečenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"

Poslije ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.

Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.

Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.

Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.

Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.

Moderato kantabile

Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo sirocad svijeta

Reci da li ces nocas
moci ostavit sve
svoju kucu, navike, ljude
i poci a ne znati gdje

Neka svi mrznjom isprate nas
ali draga zivot ceka sad je cas
citav svijet bit ce tvoj novi dom
neka kazu avantura je to

Nikad zaliti neces
svoje stvari, ime ni grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ces slobodna sad

Neka svi mrznjom isprate nas
ali draga zivot ceka sad je cas
citav svijet bit ce tvoj novi dom
neka kazu avantura je to

Duga ocajna kisa
magla zastire zrak
nekim putem tijesno kroz jesen
nas ce odvesti vlak

NAĆI ĆU UTJEHU


Naći ću utjehu u strašnoj plovidbi
kroz lednjake, kišu, kroz tamno srednje uho.
Dat će mi je povijest, more u postelji sjajnoj.
Dat će mi je svatko, Jurjevska u doba gluho.

Naći ću utjehu u komadu mesa.
Dat će mi je pohvale ili Mozartov Requiem.
Dat će mi je crna prevrnuta nebesa.
Naći ću je ako se ubijem i napijem.

Naći ću utjehu u nježnosti kćeri,
u sumnji, netačnim podacima, u laži.
U svitanje ću, u poslednjoj večeri.
Naći ću je i ona mene traži.

Naći ću utjehu u slavnim sudbinama.
Prelistavam biografije i svi mi pomažu.
Ima je u okrvavljenoj vodi, ratu, u dubinama,
a osim toga moju tugu ne mogu da dokažu.

Naći ću utjehu u glazbi koja se pravi sama,
u poeziji kad tiho sagorjeva, u ženi.
Gde god hoću: U beskraju, u knjigama,
u besmislu toga, u majci, poemi.

U grupnoj ljubavi, u pjevanju u zboru.
Opera mi se sama nameće i nudi,
a prije svega u moru, u moru.
Naći ću je kod bogova, zvjeri i kod ljudi.

Naći ću je: zavlačim ruku u njedra zavičaja.
U zavetnoj slici, jedrenjacima što ludo
proljeću.
Evo je u obliku ptica što u pustoš kreću.
Naći ću utjehu, naći ću, a znam da neću.

Čovjek kao ja

Ne, za te nije covjek kao ja
sto ljubav tuznu samo moze da ti da
u ovom stanu ne postoji nista
sto bi moglo zadrzati tebe
niceg nemam da dam osim sebe
a dao bih sve

Ne, za te nije covjek kao ja
sto zivot gorak samo moze da ti da
ti ne bi mogla da zivis kao nekad
i ja bih htio da budemo sami
i da necujno prolaze dani
oko nas

U kuci gdje samo rijetko jos vergl svira
a buket za te je cvijet od papira
u sobi praznoj bez svijetla, bez mira

Sad mirno idi, ostavi me tu
da kao nekad opet prepustim se snu
ti u mom svijetu ne nalazis nista
to je zivot od sanja i pjene
ne razumijem sto trazis od mene
kad dao sam sve

Sve što znaš o meni

Ono sve sto znas o meni
to je stvarno tako malo
u dvije rijeci sve bi stalo
kada pricala bi ti

Ono sve sto znas o meni
to i drugi ljudi znaju
sto mi ruku samo daju
il' na pozdrav mahnu tek

Ne znam da l' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo pricati
jedno drugom sav, sav zivot svoj

Ref.
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan

Otkako te ne volim

Vraca mi se okus
kao poslije bolesti
strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti

Osmijeh mi se vraca
neces me prepoznati
kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati

Ref.
Otkako te ne volim
opet nocu kise moje
izgubljeni zvuci, boje
ni sa kim ih ne dijelim

Otkako te ne volim
netko mi iz vlaka mase
prazno mi je, ali lakse
otkako te ne zelim

Pitao sam ljude
kol'ko ce to trajati
moze li se umrijeti
hocu li se poslije kajati

Gnjavio sam ljude
pravio sam paniku
prejako je svijetlo
samo da se oci naviknu

Ref.

Otkako te ne volim

O mladosti

Poklanjala si al' si krala
I nevjerna si bila ti
Ne, suvise mi nisi dala
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja

To skrto sunce sto je palo
Ta ljubav jadna, kratki sni
Za uspomene to je malo
O mladosti, mladosti

Daj stani na cas, i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje
I da mi drustvo pjesmu svrsi
I da se casa ispije

Jos prepun nade, sto da radim
Na pola puta tek smo mi
A jutros vec su drugi mladi
O mladosti, o mladosti
O mladosti moja

Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu vise njeznosti
Jer to je nista sto ja gubim
O mladosti, mladosti

Tvoje njezne godine

Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati
tvoje oci pune sna, kako da me slijede
moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede

Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
svoje njezne godine ti ces dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom


Ne budi, ne budi se mala
ti ne znas ni dobro, ni zlo
me budi, ne budi se mila
jer nije jos vrijeme za to

Tvoje ruke malene, kako da me grle
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

Una

Noćni gradovi pusti
Mora bez svjetionika
Ja sam živio vječno
Strogi život vojnika

Od početka oluja
I samoća i zima
Al sam sabrao jedva
Ovo malo što imam

Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

Niti svjetla na licu
Niti suze u oku
Ko je prešao jednom
Vodu tamnu duboku

Ne bih mogao opet
Da me ruše i dižu
Ja te voljeti ne smjem
Mene godine stižu

Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet