Parkinsonova bolest


Uvod

Parkinsonova bolest (PB) je bolest s poremećajima pokreta. Nazvana je po engleskom liječniku Jamesu Parkinsonu koji ju je po prvi puta opisao 1817. godine u svom djelu "An essay on the shaking palsy" i prvotno nazvao drhtajućom paralizom radi njenih onesposobljavajućih simptoma. Opisi karakterističnih simptoma bolesti koji su primjećeni kod oboljelih, nisu se puno izmjenili od tada. Simptomi uključuju sporost u izvođenju pokreta, gubitak u ritmu i spontanoj motorici, povećanje tonusa mišića ili ukočenost i ritmično podrhtavanje određenih dijelova tijela. Kod bolesnika je karakterističan polupognuti stav cijelog tijela sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima.

Prema definiciji, Parkinsonova bolest je kronična neurodegenerativna bolest koja se karakterističnim simptomima manifestira kao posljedica izrazitog nedostatka neurotransmitera dopamina u dijelu mozga odgovornom za kontrolu voljno koordiniranih pokreta i početka neke motoričke radnje. Kao posljedica kemijskog deficita u dijelu mozga koji nadzire voljne pokrete javljaju se nevoljni pokreti.

Epidemiologija

Parkinsonova bolest je treći najučestaliji neurološki poremećaju čovjeka. Javlja se u 1% populacije starije od 60 godina. Incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu sa povećanjem starosti populacije. Nešto češće obolijevaju muškarci nego žene. Danas u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko 2 milijuna ljudi, a pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040.godine. U Republici Hrvatskoj registrirano je 6.000 oboljelih, no pretpostavka je da je se stvaran broj kreće između 15-20.000.

Etiologija

Točan uzrok degeneracije dopaminergičkih neurona je nepoznat. Pretpostavlja se da je posljedica interakcije genetskih čimbenika (starenje, muški spol, bijela rasa, emocionalni stres, stidljivost, depresivnost, pozitivna obiteljska anamneza) i čimbenika okoliša (trauma, izlaganje herbicidima i pesticidima,ugljik monoksidu, teškim metalima, metanolu, lijekovima, antipsihoticima, antiemeticima, upotreba bunarske vode, život u ruralnoj sredini).

Dijagnostički kriteriji

Ne postoje specifične metode dijagnostike kojima bi se dokazala bolest, pa je potreban detaljan neurološki pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza bolesti. Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status bolesnika te ukoliko je potrebno, učiniti test levodopom.

Dijagnoza se temelji na uočenom prisustvu barem 2 od 3 glavna simptoma bolesti u kliničkoj slici. Glavni simptomi su tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i bradikinezija (usporenje pokreta).

Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu bolest (Hoen and Yahr Staging of PD; UPDRS) i pomažu u liječenju i prognozi bolesti.

UPDRS (Unified Parkinson Disease Rating Scale) je skala koja se sastoji od tri različite skupine pitanja vezanih uz mentalno stanje, raspoloženje, ponašanje, sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i motoričku aktivnost.

Maksimalni zbroj bodova je 199 što ujedno predstavlja i najteži oblik onesposobljenja zbog bolesti. Pozitivan odgovor na terapiju levodopom služi za potvrdu dijagnoze bolesti.

Dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjutorske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije (MR) mogu pomoći isključiti neke neurološke ili vaskularne poremećaje sa sličnim simptomima, no ne i dokazati bolest.

Klinička slika

Bolest se polagano razvija i može proći nekoliko mjeseci, pa i godina prije nego bolesnik ustanovi da ima tegoba.
Tri su glavna simptoma Parkinsonove bolesti :
. 1 . Tremor (drhtanje)
. 2 . Rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata)
. 3 . Bradikinezija (usporenje pokreta)
Simptomi ne moraju biti prisutni istodobno niti se javljati jednakim intenzitetom.

Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje s Parkinsonovom bolesti iako tek oko 25% bolesnika doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nemaju. Karakteriziran je ritmičnim podrhtavanjem i nevoljnim pokretima različitih dijelova tijela. Posljedica je ponavljajućih mišičnih kontrakcija. U početku je izazvan uzbuđenjem,gubi se u snu i tijekom odmora a s vremenom se javlja u sve duljim razdobljima.Počinje asimetrično na rukama, prvo jedna pa druga (stereotip – brojanje novca),kasnije noge, donja čeljust, jezik, glava. Važno je zapamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da nemaju svi bolesnici s drhtanjem Parkinsonovu bolest.

Rigor (ukočenost) je pojačan tonus ili ukočenost u mišićima. Najčešće se javlja u okviru vrata, ramenog obruča, zdjelice ali i u šakama i stopalima. Rezultat je tipični položaj bolesnika sa Parkinsonovom bolesti- polupognuti položaj trupa sa nogama savijenim u koljenima i rukama savijenim u laktovima. Često je ukočenost odgovorna za izraz lica u obliku maske. Kod nekih bolesnika ukočenost vodi osjećanju boli, posebno u rukama i ramenima. Pojačava se tijekom kretanja.

Bradikinezija znači sporost pokreta. Ovaj simptom u najvećoj mjeri doprinosi funkcionalnom oštećenju bolesnika. Obilježen je kašnjenjem u započinjanju pokreta i smanjenjem amplitude pokreta. Uzrokovan je sporošću u prijenosu nužnih informacija od mozga prema određenim dijelovima tijela. Kada su upute primljene tijelo sporo reagira na njih. Normalni asocirani pokreti (npr. mahanje rukama dok hodamo, treptanje, gestikulacija tijekom razgovora) znatno su smanjeni. Obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti koje uključuju fine pokrete je usporeno (zakopčavanje gumbi, vezanje cipela, okretanje u krevetu).

Posturalna nestabilnost (slaba ravnoteža) se javlja kao rezultat gubitaka posturalnih refleksa. To su autonomni refleksni mehanizmi koji kontroliraju održavanje uspravnog položaja i štite osobu od padova tijekom promjene položaja.Padanje, tj. gubitak ravnog stanja se u Parkinsonovoj bolesti javlja npr. kod promjene smjera hoda ili sjedanja u stolicu.

Često je prisutna depresija, demencija, smetnje sna, mokrenja i stolice. Javljaju se promjene u rukopisu (mikrografija - veličina slova se smanjuje tijekom pisanja) i govoru (usporeno započinjanje,tiho, monotono, nerazumljivo pričanje). Brzina napredovanja same bolesti razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je na vrijeme otkriti bolest te je učinkovito liječiti.

Diferencijalna dijagnoza

Simptome slične onima u Parkinsonovoj bolesti ima i veliki broj drugih neurodegenerativnih bolesti uzrokovanih infekcijama, toksinima, drogama i strukturnim oštećenjima mozga, pa ih je ponekad nemoguće razlikovati od Parkinsonove bolesti samo po kliničkoj slici. Opširna anamneza idijagnostičke pretrage kao što je neuroimaging mogu pomoći u postavljanju razlučne dijagnoze.

Liječenje Parkinsonove bolesti

Liječenje Parkinsonove bolesti je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobii stupnju težine bolesti, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života. Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanje specifičnih lijekova, način prehrane, tjelovježba.

Liječenje je izrazito uspješno u ranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim lijekom. U uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma djelovanja. Za postizanje odgovarajuće doze potrebno je postupno titriranje kroz dulji vremenski period.

Liječenje Parkinsonove bolesti uz primjenu lijekova uključuje i nefarmakološke mjere (tjelovježba, prehrana, suportivne grupe).

Cilj liječenja je postići kontinuiranu stimulaciju dopaminergičkih neurona primjenom antiparkinsonika (lijekova za liječenje Parkinsonove bolesti).

Najčešće se primjenjuju:

1. levodopa (levodopa/karbidopa, levodopa/benzerazid) - jedan od najdjelotvornijih lijekova, podiže razinu dopamina - tvari koja nedostaje u mozgu oboljelih;
2. direktni stimulatori dopaminergičkih neurona (bromokriptin, apomorfin, pramipeksol, ropinirol) – direktno stimuliraju receptore i zamjenjuju ulogu dopamina u mozgu; u ranoj fazi bolesti uzimaju se kao monoterapija, a kasnije u kombinaciji s levodopom pojačavajući njen učinak;
3. inhibitori enzima monoaminoksidaze tipa B (MAO B – selegilin) – blokira enzimatski put razgradnje dopamina i na taj način povećava raspoloživu količinu dopamina;
4. inhibitori enzima katehol-O-metiltransferaze (COMT – entakapon) - blokira razgradnju levodope prije ulaska u mozak, uzima se samo uz levodopu, te značajno produljuje njen učinak;
5. antikolinergici– prvi lijekovi koji su se primjenjivali u terapiji Parkinsonove bolesti; u primjeni dulje od 100 godina; obzirom na mnoge nuspojave sve se rijeđe primjenjuju;
6. amantadin – lijek koji nije dostupan u Republici Hrvatskoj, a najčešće se propisuje u početnim fazama bolesti.

Kirurško liječenje i/ili ugradnja stimulatora primjenjuju se samo kod bolesnika koji su razvili nekontrolirane pokrete koji se ne mogu uspješno liječiti lijekovima.

Kako živjeti s Parkinsonovom bolešću?

Za bolesnika su važne prikladna pomoć i njega u kući da bi mu se omogućio kvalitetniji život. Važno je ohrabriti bolesnika, ali i sudjelovati u fizioterapijskim vježbama s bolesnikom te pomagati u održanju njegova uključenja u obiteljske aktivnosti. Članovi obitelji mogu mnogo pomoći bolesniku kako bi se oslobodio depresije, osjećaja ljutnje te osjećaja neugode zbog ovisnosti o drugim ljudima.

Utvrđeno je da fizikalna terapija koristi bolesnicima s Parkinsonovom bolesti. Zbog ukočenosti smanjena je aktivacija mišića koji tako postaju sve ukočeniji i krući. Zato je važno suprostaviti se ovom krugu događanja te ostati aktivan uz što više svakodnevnih aktivnosti, koje uključuje vježbanje. Iako vježbanje neće ukloniti simptome bolesti ili smanjiti njezinu progresiju, ono će poboljšati bolesnikovo tjelesno i duševno stanje.

Parkinsonova bolest zahtijeva pravilnu i uravnoteženu prehranu kako bi se postigla zadovoljavajuća razina energije i bolji učinak lijekova. Za pravilnu prehranu važno je odabrati raznovrsne namirnice te tako zadovoljiti svakodnevne potrebe za unosom prehrambenih i zaštitnih tvari.

Prognoza Parkinsonove bolesti

Prognoza ovisi o tipu Parkinsonove bolesti:

* Tip A - Tremor dominantni tip – blaži oblik bolesti povezan s tremorom i drugim simptomima ograničenim na jednu stranu tijela. Najbolja prognoza, bolesnici odgovaraju jako dobro na uobičajene lijekove kao što je levodopa. Poslije tog razdoblja, pojačavaju se različiti stupnjevi sindroma levodopa neuspjeha.
* Tip B – Akinetički tip – teži, nestabilni oblik bolesti s problemom hodanja i zanemarivom količinom tremora. Umijesto toga, u pojavi bolesti rano su prisutne poteškoće u hodanju, sa držanjem tijela i ravnotežom. Ove osobe mogu imati jako dobar odgovor na lijekove u razdoblju do 8 godina.

Iako su istraživanja pomogla u pronalasku i razvijanju farmakološke i kirurške terapije Parkinsonove bolesti još uvijek ne uspijevamo usporiti progresiju bolesti ili izliječiti je u potpunosti. Pronalazak uzroka bolesti kojeg se može liječiti bi trebao biti strategija za budućnost, a dotad cilj u terapiji jeprevencijai liječenje bolesti na nabolji mogući način.

Prof. dr. sc. Zlatko Trkanjec, dr. med.
Klinika za neurologiju KB "Sestre Milosrdnice" - Zagreb, Vinogradska 29

Pacijenti koji boluju od Parkinsona ponovno hodaju i govore nakon tretmana lijekom za karcinom

Lijek protiv leukemije, nilotinib, pomaže osobama oboljelim od Parkinsonove bolesti



Bolesnici koji su u napredovalom stadiju Parkinsonove bolesti vraćeni su u život nakon što su dobivali lijek protiv karcinoma, tvrde znanstvenici. U dramatičnom otkriću koje podsjeća na film Buđenje sa Robinom Willamsom, lijek je upotrebljen za buđenje katatoničnih pacijenata.
Nakon što su tijekom provođenja studije uzimali lijek, jedan pacijent vezan za invalidska kolica nanovo je prohodao, a drugima se vratila sposobnost govora i mogli su opet čitati knjige.
Znanstvenici se nadaju da će lijek inače korišten protiv leukemije (nilotinib) djelovati i na pacijente sa Alzheimerom. Znanstvenici su u potpunom čudu, pitajući se da li su rezultati predobri da bi bili istina. Za Parkinsona i Alzheimer lijeka nema i svi dostupni lijekovi nude samo trenutno olakšanje. Nilotinib pak spriječava odumiranje stanica mozga.

Pacijenti vraćeni u život
Znanstveni tim sa Georgetown Sveučilišta u Washingtonu davao je nilotinib 12 muškaraca i žena koji su imali Parkinsona. Trima pacijentima se vratila sposobnost govora, jedan je opet prohodao, a ostali su nanovo mogli sami jesti.




Jedan pacijent, umirovljeni učitelj Alan Hoffman rekao je da mu je tretman omogućio da opet obavlja sam puno stvari u kući, isprazni smeće, napuni mašinu za pranje suđa i da čita knjigu prvi puta u nekoliko godina.
Voditelj studije, doktor Charbel Moussa, rekao je da su vidjeli pacijente u posljednjim stadijima bolesti koji su se vratili u život. Kaže da je bilo posve ukočenih ljudi koji nanovo hodaju, sjede i saginju se.

Ponovno stvaranje dopamina
Smatra se da nilotinib čisti toksične proteine koji se akumuliraju u stanicama mozga kod oboljelih od Parkinsona, oslobađajući stanice da opet mogu stvarati dopamin. Ovo je prvi lijek koji umanjuje simptome, ali potrebno je puno studija da se ustanovi njegov stvaran učinak.
Neurolog sa Birmingham Sveučilišta, Carl Clarke dodaje da je predobro da bi bilo istina i od srca se nada da nije u pravu. U svakom slučaju, nova istraživanja slijede.

(TELEGRAM)