Grčka mitologija

Gost

Had (grč. Ἅιδης) označava dva pojma – podzemni svet u kome borave mrtvi i boga podzemnog sveta. Prvobitno je Had bilo samo ime boga, ali vremenom je dobio i drugo značenje. Had je bio sin titana Hrona i Reje. On je u ratu protiv titana dobio od Kiklopa šlem koji ga čini nevidljivim, Zevs munju, a Posejdon trozubac.
Smrtnici su hada najmanje voleli od svih bogova. On je zabranio da iko napušta njegov region, i bio je veoma ljut kada bi se to dogodilo. Had je bio okrutan i nemilostiv, ali je bio pravedan i nije bio zao bog. Kako je upravljao podzemnim svetom, većina smrtnika ga ja povezivala sa smrću i bojala ga se. A to je greška, jer je smrt donosio Tanatos (bog smrti), a ne Had.
Hadovo oružje bila je dvokraka viljuška, kojom je on uništavao sve što bi mu se našlo na putu i što nije voleo. Had se vozio tamnim kočijama koje su vukli crni konji. Had je dozvolio da posete svet mrtvih i vrate se u svet živih Heraklu, Orfeju, Tezeju i Odiseju. Had je na silu oženio Persefonu, Demetrinu ćerku. Sukob izmedju Hada i Demetre zbog otmice Persefone rešen je tako što je ona pola godine provodila sa mužem, a pola godine sa majkom.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Podzemni svet se sastoji iz nekoliko delova, od kojih su najveći Tartar (pakao) i Jelisejska polja (raj). Pokojnici ulaze u podzemni svet prolazeći reku Aheron. Preko reke ih prevozi Haron, koji čuva obol – novčić koji omogućuje prolaz. Taj novčić stavljaju ispod jezika pokojnika njegovi rođaci ili prijatelji, i kada dođe u podzemni svet on taj novčić daje Haronu. Zato siromašni i oni bez prijatelja ostaju zauvek na obali jer nemaju novčić za prevoz.
Drugu stranu obale čuva Kerber, troglavi pas – zver. Kada prođu pored njega, dušama mrtvih se sudi i na taj način određuje kako će i gde boraviti u podzemnom svetu. Pored Aherona – reke bola, postoji još nekoliko reka u Hadu i to su: Kokitus – reka jadikovanja; Flegeton – reka vatre; Stiks – reka mržnje; Eridan – reka hladnoće; Mnemosina – reka sećanja i Leta – reka zaborava.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

[You must be registered and logged in to see this image.]

rvobitna božanstva koja su već pomenuta, vremenom su počela da ne zadovoljavaju maštu i religijska osećanja. Ljudi su tada poželeli aktivnije bogove, koji bi pratili njhov svakodnevni život i imali učešća u rešavanju njihovih problema.

Zbog toga su pobednici sa Olimpa zaintrigirali njihovu maštu, pa su ubrzo postali najomiljeniji i najviše obožavani. Toliko snažni, a istovremeno i toliko podložni Ijudskim slabostima, upravljaju sudbinom i životima onih koje vole, ali i onih koje mrze. Lepi i
veličanstveni, svaki od njih u svojoj oblasti, postaju predmet obožavanja kroz vekove.

[You must be registered and logged in to see this image.]Tl bogovi su podjednako posedovali sve Ijudske vrline, ali i slabosti. Bili su nemilosrdni i spremni da kazne svaki greh, dok su istovremeno štitili i pomagali pravedne i pobožne.
Šta više, simpatije i naklonosti koje su medjusobno izražavali, upravljale su njihovim ponašanjem prema običnim smrtnicima, u zavisnosti od božanstva pod čijom su zaštitom bili.
[You must be registered and logged in to see this image.] Ova pojava veoma je očigledna za vreme trojanskog rata, kada su se olimpijski bogovi umešali, pomažući Ahajcima ili Trojancima, u zavisnosti od toga, o čijem se miljeniku radilo. Osvetoljubivi jesu, ali i izuzetno darežljivi, dok ih materijalne žrtve koje im prinose vernici zadovoljavaju i pridobijaju. Prilikom žrtvovanja, Ijudi im prinose zaklane životinje koje gore na žrtvenicima, nude im se plodovi zemlje, čak i procesije sa žrtvovanjem Ijudi, koje se najčešće odlože, ukoliko se potvrdi vernost Ijudi.

[You must be registered and logged in to see this image.]Svaku potrebu društva, kao i Ijudski rad prati obožavanje nekog boga: od poljoprivrede do učenja, od umetnosti do lova, od ratnih veština pa do Ijubavi. A pored toga, postoje i neki bogovi, rasterećeni i zabavni, koji širedobro raspoloženje i radost, darujući životu neizbežnu dozu zabave i veselja, ali svakako, u vidu religijskog obožavanja, ili Dionisa, iliPana, ili pak Afrodite.

[You must be registered and logged in to see this image.]U nastavku teksta, pokušaćemo da predstavimo bogove koji sačinjavaju Panteon sa Olimpa, a kasnije ćemo se zadržati i na nižim božanstvima, koja nisu ništa manje interesantna. Nastavićemo sa predstavljanjem i ostalih, još nižih božanstava, kada je već grčka mitologija personifikovala sve pojmove, kao i Ijudska osećanja. I tako, upoznajući karakteristike i osobine svakog božanstva, lakše ćemo moći da shvatimo njihovo prisustvo i učestvovanje u avanturama heroja, koje ćemo sresti u daljem tekstu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

vanaestorica sa Olimpa, još od vremena kada su zagospodarili nebom i zemljom, podelili su medju sobom, po Zeusovoj žeiji, vlast, ugled i dostojanstvo.

[You must be registered and logged in to see this image.]Njihov dom se nalazio na Olimpu, najvišljoj planini Grčke, mada su često silazili medju Ijude, kako bi im pomogli, ili ih kaznili, upravljali njihovim sudbinama, i, šta više, mešajući se sa njima, imali i potomstvo. [You must be registered and logged in to see this image.]Deca, rodjena iz mešovite veze nekog od bogova i Ijudi, bila su polubogovi i raspolagala su izuzetnim sposobnostima. Polubogovi su činili mnoga herojska dela, i time pridobili svačije divljenje. [You must be registered and logged in to see this image.]
	Bogovi su se hranili ambrozijom, i pili nektar, piće koje je isključivo bilo namenjeno bogovima. Prihvatali su, medjutim, i sve žrtvovane, pečene životinje koje su Ijudi za njih spremali, kao i plodove zemlje.
Uvek su se držali svojih obećanja, a pogotovu onih, koja su bila data pod zakletvom. Najsvetija zakletva im je bila nad vodom iz Stiga (grčki: sta idata tis Stigas). Kada bi se neko od bogova zakleo nad vodom iz Stiga, sa tog svetog izvora, tu zakletvu nizašta na svetu ne bi pogazio. [You must be registered and logged in to see this image.]Bogovi sa Olimpa su bili skoro svemoćni, uzimajući u obzir činjenicu da je moć svakoga od njih bila ograničena jedino snagom moći drugog boga, jer je svaki od njih imao oblast u kojoj je bio najmoćniji. Samo je Zeus, zaista u svemu bio svemoćan. U mnogome su ličili na Ijude. Imali su njihove slabosti, žudnje i jednaka osećanja. Besneli su, bivali Ijubomorni, mrzeli, zaljubljivali se i voleli, baš kao i Ijudi. No, ipak, iznad svega, od Ijudi su zahtevali poštovanje i počast. [You must be registered and logged in to see this image.]Dvanaestorici je pripadalo istaknuto mesto u religijskoj svesti tadašnjeg helenskog sveta, te je zakletva u ime dvanaestorice sa Olimpa bila svetinja, kojom se iskazivalo puno poštovanje prema tim likovima, jer su oni upravljali sudbinom sveta, a samim tim i sudbinom Ijudi u tom svetu. Ali, upoznajmo ih malo bolje. Dvanaest bogova su bili, po redosledu: Dias ili Zeus, Hera, Atena, Posejdon, Demetra, Apolon, Artemida, Hermes,Afrodita, Arej, Hefajst i Hestija.

Gost

Mit o postanku svijeta

Prema ovom mitu, u početku nisu postojali zasebno zemlja, voda i nebo. Sve je bilo izmešano i vladao je haos. zatim su se iz haosa izdvojili boginja Gea (zemlja) i bog Uran (nebo). Ovaj božanski par izrodio je divove ili titane. Uran, bojeći se da mu deca ne otmu vlast, zatvorio je titane pod zemlju, u duboku provaliju. Jedan od njih, Hronos (vrijeme), uspio je da pobjegne iz provalije i da oslobodi ostale titane. Oni su mu pomogli da oduzme ocu vlast i da sam postane gospodar sveta. Hronosa je, pak, svrgao s vlasti, posle žestoke borbe, njegov sin Zevs, koji je postao vrhovni bog i gospodar svijeta. Zevsovo preuzimanje vlasti dogodilo se, po vjerovanju Grka, u herojsko doba njihove prošlosti, kad se postepeno izgrađivalo njihovo robovlasničko društvo

Gost

Mitovi o zagrobnom životu: Sizif i Tantal.

Grci su imali mitove o zagrobnom životu. To su poznati mitovi o Sizifu i Tantalu. Sizif, najmudriji i najlukaviji čovjek u Korintu, zbog mnogih grijehova bio je osuđen da gura uz brdo jedan veliki kamen. Čim bi kamen dospio do vrha, ponovo bi padao u odnožje brd, pa je Sizif uvek morao ponovo da počinje svoj težak i besmislen posao ("Sizifov posao"). Tantal je zbog mnogih grijehova (među kojima su krađa amvrozije i odavanje tajni sa savetovanja bogova) bačen u podzemni svijet. Had ga je kaznio da žedan stoji u bistrom jezeru, čija bi se voda povukla čim bi pokušao da se napije, a voće koje je visilo iznad glave odmaklo bi se čim bi pokušao da ga ubere. ("Tantalove muke").

Gost

Mit o postanku ljudi. Prometej. Pandorina kutija.

U najstarije doba Grci su pretpostavljali da su ljudi, poput biljaka, jednostavno nikli iz zemlje. Tokom vremena odbacili su to naivno shvatanje i prihvatili predanje da je titan Prometej od gline sačinio čovjeka, kojemu je Atina udahnula život i dušu. Prvi ljudi bili su nemoćni, ali ih je Prometej štitio i pomagao. Ukrao je vatru od Apolona i dao je ljudima. Uhvatio je divljeg bika i predao ga ljudima da ga upregnu u plug. Najzad, naučio je ljude kako da iz zemlje vade bakar, gvožđe i druge metale. Zbog svega toga, a posebno zbog krađe vatre, izazvao je Zevsovu srdžbu. Po Zevsovom naređenju Prometej je okovan gvozdenim lancima i daleko na Kavkazu prikovan za nepristupačnu stenu, na koju je svakodnevno sletao orao da mu kljuje džigericu. Prometej je nesnosnemuke junački podnosio sve dok ga heroj Herakle nije oslobodio i tako mu se odužio u ime ljudi za koje je stradao. Kažnjavajući Prometej, Zevs je istovremeno kaznio i ljude, i to na ovaj način: zaključao je sve nevolje i nesreće u jednu kutiju koja je dospijela u ruke ljepotice Pandore. Ova lijepa i znatiželjna žena otvorila je kutiju iz koje su odmah izletjele sve nesreće i bijede i brzo se raširile među ljudima.

Gost

Mit o četiri vijeka

Grci su još jednim mitom objašnjavali nastanak ljudskih nevolja. Po predanju, svi su ljudi bili srećni kada je vladao Hronos, tj. prije Zevsa. To je bio zlatni vijek. Ali, malo-pomalo i mir među ljudima bio je narušen. Počeli su jedni drugima da zavide, među njima je često dolazilo do sporova i - nastao je srebrni vijek. Poslije toga, nastupio je bakarni vijek, kad su ljudi naučili da kuju oružje od bakra i da se nemilosrdno istrebljuju u ratovima. Najzad je nastupio najgori vijek - gvozdeni vijek, kad je na zemlji nestalo pravde. Ljudi su jedni druge obmanjivali, pljačkali i ubijali. Tako su Grci ovim mitom naivno pokušali da objasne nesreće i stradanja u životu i razvoju društva.

Gost

Mitovi o herojima. Herakle

Među mnogim predanjima starih Grka izdvajaju se mitovi o polubogovima, koje su Grci nazivali herojima. Njima je pripisivana natčovečanska fizička snaga, ili naročiti um i okretnost. Oni su ubijali čudovišta, divlje zvijeri i razbojnike koji su ometali normalan i miran život ljudi. Grci su najviše pričali o neobičnim podvizima Herakla (Herkula), koji je bio pravi Grčki narodni heroj.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

U doba svojih lutanja od Kavkaza do Španije srušio je pregradu koja je odvajala Sredozemno more od Atlantskog okeana; jedan dio od kamenja bacio je na špansku stranu, a drugi dio na afričku. Tako je postao dananšnji Gibraltarski moreuz, koga su Grci nazivali "Heraklovi stubovi".
[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

Antej i Herakle

U Libiji se Herakle susreo s čuvenim herojem Antejem, po predanju sinom Posejdona, boga Mora, i Gee, boginje zemlje. Kad god bi se Antej borio s protivnikom i dospio u težak položaj, dodirnuo bi zemlju, i tako dobijao novu snagu i postajao nepobijediv. Ali, i Antej je imao slabu stranu - to je bila opasnost da bude otrgnut od majke zemlje. Baš to je iskoristio Herakle u borbi sa Antejem - otrgao ga je od tla, podigao uvis i zadavio. Posle mnogih podviga, Zevs je Herakla odneo na nebo i uvrstio ga u red bogova.

Gost

Tezej

Glavni junak Atike i Atine bio je Tezej, sin kralja Egeja. Bio je slavan kao Herakle, jer je izvršio mnogo junačkih dijela. U davna vremena u Atici je živio Prokrust, okorjeli razbojnik. Prizivao je sebi putnike namjernike da ih pogosti, a zatim im je predlagao da se odmore u njegovoj postelji. Ako je postelja ("Prokrustova postelja") gostu bila mala, Prokrust mu je odsecao noge, a ako je bila velika, on i h je istezao. Tezej je ubio Prokrusta, pošto ga je oborio na sopstvenu postelju, koja je za njega bila prekratka. Najznačajnije Tezejevo junačko dijelo bilo je, međutim, osloba njegove zemlje od teškog danka koji se morao slati kritskom vladaru Minosu. Atina je svake devete godine morala da šalje Minosu sedam djevojaka i sedam momaka koje je on predavao Minotauru da ih pojede. To je bilo čudovište sa čovječijim tijelom i glavom bika, koje je živjelo uz dvorcu sa mnogo odaja, tzv. lavirintu, iz koga je bilo vgeoma teško izaći. Tezej je ipak uspio da ubije Minotaura i da izađe iz lavirinta. U tome mu je mnogo pomogla Arijadna, kći kralja Minosa, koja je zavolela Tezeja i dala mu klube konca. Na ulazu u lavirint, vezao je jedan kraj konca, ušao u njegove odaje, pronašao i ubio Minotaura, a zatim pomoću konca izašao iz lavirinta. Pripremajući se za taj podvig, Tezej je kazao ocu da će, ako se sve dobro završi, razapeti na lađi bijela jedra, a u slučaju neuspijeha ili nesreće - na lađi će biti ostavljena crna jedra. Zanesen uspijehom, Tezej je na to zaboravio, pa je, vraćajući se u Atinu, plovio sa crnim jedrima. Egej je sa nestrpljenjem čekao lađu na obali, a kad je vidio crna jedra, pomislio je da je Tezej poginuo i od očajanja se bacio u more. Od toga doba, po predanju, ro se more naziva Egejsko more.

Gost

Mit o Edipu

U Atici su Grci rado prepričavali mit o Edipu, sinu beotijskog kralja Laja. Edip je odrastao u tuđini i nije znao za svoje roditelje. Jednom na putu za Tebu sretne nekog starca, koji nije htio da mu se skloni sa puta. Edip se sa njim posvađa i ubije i njega i njegove sluge. Samo se jedan sluga spase bjekstvom. Ubijeni starac bio je Edipov otac, ali Edip to nije znao. Kad je Edip dospio u Tebu, u gradu je na jednoj stijeni živjelo strašno čudovište - Sfinga -pola lav, pola žena. Ona je od svakog prolaznika zahtijevala da riješi zagonetku, i ko to ne bi uspio, ubila bi ga. Edip je odlučio da Tebance oslobodi tog čudovišta. Znalo se da će Sfinga izgubiti život ako neko odgonetne njenu zagonetku. Kad joj je Edip prišao, ona ga zapita: "Ko to ujutru ide na četiri, danju na dvije, a uveče na tri noge?" Edip riješi zagonetku odgovorom da je to čovjek: u ranom djetinjstvu on puzi, kad odraste ide na dvije noge, a u starosti se služi štapom. Kad je Sfinga čula odgovor, strmoglavila se sa stijene i precrkla. U znak priznanja i zahvalnosti, Tebanci proglasiše Edipa za kralja umjesto Laja, koga su, kako su oni smatrali, ubili razbojnici. Tada su Edipu dali za ženu Lajovu udovicu Jokastu, tj. Edipovu majku. Zatim je u Tebi pod Edipovom vlašću otpočela da se širi jedna opaka zarazna bolest, od koje je mnogo ljudi pomrlo. Tad bogovi poručiše Tebancima da će sve njihove nevolje i nesreće prestati kad otjeraju onoga čije su ruke umrljane Lajovom krvlju. Rob, koji se spasio prilikom napada na Laja, prepoznao je u Edipu Lajovog ubicu. Kad je Edip to saznao, sam je sebe oslijepio i otišao u dobrovoljno progonstvo, a nesrećna Jokasta se ubila.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

Mit o Argonautima

U davno doba, tesalski heroj Jason, u službi kralja Pelaja, uputio se lađom "Argo" sa svojim drugovima Argonautima u daleku zemlju Kolhidu na Kavkazu da odande donese zlatno runo. To je bilo runo čarobnog ovna. Visilo je o jednom drvetu, a čuvao ga je strašan zmaj. Argonauti su morali da savladaju razne prepreke na putu do Kolhide i pri povratku u svoju zemlju. U ovom mitu na legendaran način su prikazane teškoće prvih grčkih moreplovaca, koji su išli u daleke zemlje tražeći zlato i drugu skupocenu robu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

Mudrom je ćutnja odgovor. – Euripid

Gost

Pandora (grč. Πανδώρα), je u grčkoj mitologiji bila žena titana Epimeteja. Ona je žena koja je na svet donela zlo i patnju.
Da bi kaznio ljude, Zevs je naredio ostalim bogovima da kao dar ljudima načine ženu, i da joj svako od bogova podari neki dar. Pandorino ime u prevodu znači svime obdarena, jer njeno ime potiče od reči pan – sve, i reči doron – dar.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hefest je načinio ženu od gline i dao joj oblik. Atina je obukla a Afrodita joj je podarila lepotu. Apolon joj je dao muzički talenat i isceliteljske moći. Demetra ju je naučila da obrađuje povrće. Posejdon joj je dao bisernu ogrlicu i mogućnost da se nikad ne udavi. Hermes joj je podario lukavost, hrabrost i šarm. Zevs je učinio lenjom i nemirnom, a Hera je učinila znatiželjnom.
Hermes joj je podario najvažniji od svih darova, kutiju, ćup(grč. Питхос).
Titan Epimetej se zaljubio u Pandoru kada su je bogovi poslali na zemlju. Hermes ga je upozorio da je ona dar boga Zevsa, i da ne dira Pandorinu kutiju koja je bila njen miraz. Epimetej je to rekao i Pandori, čija je znatiželja bila prevelika, i ona nije mogla odoleti pa je otvorila kutiju. U tom trenutku je sve zlo izašlo i na do tada bezbrižno čovečanstvo, sručili su se kuga, tuga, siromaštvo, glad, očaj, prevara, zločin, starost, bolest, pohlepa… Pandora je brzo zatvorila kutiju i u njoj je ostala samo nada. Ona je tada uvidela da je svet bez nade vrlo hladan pa je opet otvorila kutiju iz koje je izašla i nada.
Tako je čovečanstvo sa svim zlom dobilo i nadu.

Gost

Kao veliki ljubitelj grčke mitologije, rešila sam da počnem da pišem na ovu temu i upoznam sve zainteresovane sa mitovima, bogovma i mudrim mislima Starih Grka. Nadam se da će vam se dopasti, i da će se naći ponešto zanimljivo i korisno za svakog.

Gost

Komparativna mitologija

Károly Kerényi, osnivač modernih studija o grčkoj mitologiji
Godine 1871. Edward Burnett Tylor objavio je svoje djelo Primitivna kultura u kojoj se koristio metodom komparacije te pokušao objasniti porijeklo i evoluciju religije. Max Müller učinio je to isto na području mitova te se stoga smatra osnivačem komparativne mitologije svojim istoimenim djelom. Mitom su se bavili i psiholozi poput Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga. Károly Kerényi piše da je mitologija, odnosno - mitologem - priča koja je dobro poznata i ispričana o bogovima i junacima, ali već ju je postalo nemoguće nanovo oblikovati i mijenjati. Poslije se i Kerény priklonio nekim Jungovim zaključcima.

Max Müller etimološki je povezao imena grčkih božanstava s ostalim indoeuropskim bogovima.
Postoje brojne teorije o izvornom porijeklu mitova, a s time i same grčke mitologije. Prema skripturalnoj teoriji, sve su mitološke legende izvedene iz različitih pričanja religijskih tekstova. Prema povijesnoj teoriji, sve su osobe u mitologiji nekoć bile ljudska bića, a legende i fantastična obilježja dodaci su kasnijeg vremena. Primjerice, priča o Eolu izvedena je iz priče o vladaru na nekom otoku u Tirenskome moru. Alegorijska teorija govori da su svi mitovi simbolički i da je svaka priča zapravo alegorija. Fizikalna teorija govori da su elementi - zrak, vatra, voda i zemlja - bili predmet vjerskog štovanja i obožavanja, a božanstva su rođena kao personifikacija tih elemenata.

Max Müller povezivao je većinu europskih mitologija s arijskom mitologijom koju je smatrao izvornom. Godine 1891. rekao je da je najvažnije otkriće 19. stoljeća ova jednostavna jednakost: sanskrtski Dyauš pítā = grčki Zeus = rimski Jupiter = staronordijski Tyr. Podršku toj teoriji daje i etimologija, posebice indoeuropeistika. Naime, Zeusovo grčko ime povezano je s ie. korijenom *dey- = svijetliti, odnosno *dyēws = danje nebo. U nominativu je njegov oblik Ζεύς πατερ, a u genitivu se Zeús mijenja u Διός. To možemo povezati s glavnim bogom Indoeuropljana - *dyēws ph2tēr = božanski otac. Usp. u sanskrtu dyauš pítā. Iz istog korijena dolazi i lat. ime Zeusova pandana u rimskoj mitologiji, Jupitera: Iupiter, Iovis < stlat. Diovis, od genitiva u ie. - *dyeu-ph2tēr. Na rimsku je mitologiju mnogo utjecala grčka i etruščanska mitologija.

U arheologiji i mitografiji došlo je do novih otkrića. Grci su bili inspirirani nekim civilizacijama u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Primjerice, Adonis je pandan bliskoistočnog "umirućeg boga", a Afroditin je pandan anatolijske Kibele.

Gost

Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Heziodovo djelo Teogonija.

Primordijali

Eros, 5. stoljeće pr. Kr.
Kaos je početno ništavilo i praznina koja je ispunjavala svemir prije postanka bogova. Iz njega su nastali prvi bogovi:

Ereb - vječna tama, nastaje iz Kaosa.
Nikta – tamna noć (prema drugim izvorima nastala je iz spajanja Kaosa s Erebom).
Eter - vječno svjetlo (prema drugim izvorima čisti zrak gornjeg neba koji dišu bogovi).
Hemera - svijetli dan; kći Ereba i Nikte.
Eros - spajatelj, prema Heziodu on je prvi koji je nastao jer je morala postajati moć, snaga koja će garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za požudu, ljubav i seks, također je štovan kao očinsko božanstvo. Jedan od koncepata Erosa u grčkoj misli jest taj da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvorođeno svjetlo koje je došlo u postojanje i uređenje svih stvari u svemiru. U eluzijanskim misterijama slavljen je kao Protagonus – prvorođeni.
Geja – Zemlja, nastala iz Kaosa. Geja je po nekim tumačenjima Majka (božica). Zemlje - kasniji oblik praindoeuropske Velike Majke koja potječe iz razdoblja neolitika.
Tartar – istodobno i božanstvo i mjesto u podzemlju (još dublje od Hada). U drevnim orfičkim misterijama Tartar je također i neograničena prvopostojeća "stvar" iz koje nastaju svjetlost i svemir.
Uran - zvjezdano nebo, rođen od Geje bez začeća.
Pont - more.
Prema orfičkim misterijama iz Kaosa prvo proizlazi Nikta.

Gost

Titani

Giorgio Vasari: Kastriranje Urana
Titani su loza Urana i Geje. Titani – prvorođeni, prva božanstva nastala parenjem, bogovi s Olimpa nastaju parenjem Titana. Prvi naraštaj:

Feba - Kejova supruga, božica Mjeseca.
Hiperion - bog svjetla i sunca, stvara sa suprugom Tejom boga Sunca Helija, boginju Mjeseca Selenu, boginju zore Eju.
Kej - nakon poraza protiv olimpskih bogova bačen je u Giros.
Krej - Euribijin suprug.
Kron - Zeusov otac, Rejin suprug, postaje vladar svijeta nakon oca Urana.
Mnemozina - majka devet Muza.
Japet - suprug nimfe Klimene, nakon poraza protiv olimpskih bogova bačen je u Tartar.
Okean - gospodar mora, najjači Titan, stvorio je sa svojom sestrom i suprugom Tetijom, bogove rijeka, mora i nimfe.
Reja - Hestijina, Demetrina, Herina, Hadova, Posejdonova i Zeusova majka, vlada sa suprugom Kronom.
Teja - Hiperionova supruga, tražila je za svoju djecu dio vladavine Titana, nakon toga su ubijeni Hiperion i Helije, a Selena je počinila samoubojstvo.
Temida - boginja pravednosti i reda, druga Zeusova supruga (nakon Metide), poznaje budućnost i omogućila je Deukalijonu i Piri da prežive veliku poplavu da bi mogli ponovno nastaniti zemlju.
Tetija - boginja mora, Okeanova supruga, kao Herina dadilja proklela je zvijezde da vječno šeću po nebu.

Gost

Teogonija

Unutar grčke mitologije vidljiva su dva načina za dolazak u život:

dijeljenje (Geja, Nikta)
parenje (Hiperion, Zeus)

Prvotna božanstva nastaju dijeljenjem od Kaosa, no poslije Geje gotovo sva božanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u većini slučajeva potječu od Nikte (tamne noći). Također božanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem.

Primjećuje se model reprodukcije, iz djelovanja dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka.

Nakon Kaosa pojavljuje se Geja, vječna osnova bogova s Olimpa. Dijeljenjem ona stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce).

Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski ocean) i Krije, te navedeni prvi naraštaj Titana, a s njima i posljednji, najmoćniji i najstrašniji Titan, Kron.

Njezini kasniji potomci s Uranom divovski su jednooki Kiklopi, graditelji zidova. Poslije dobivaju pojedinačna imena:

Bront – grmljavina.
Sterop – grom.
Arger (sjajni) – snaga i moć svih zanata.
Tri strašna sina Geje i Urana, storuki i pedesetoglavi Hekatonhiri:

Kot
Briorej
Gige.

Gost

Olimpski bogovi

Giovanni Battista Tiepolo: Olimp, 18. stoljeće
Zeus je s bogovima živio na Olimpu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji. Grčki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluju Mojre (Srde).

Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje.
Afrodita - božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti.
Apolon, Feb - bog je medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije te muške ljepote.
Ares - bog rata i bojne vreve; simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage.
Artemida - božica je Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda.
Atena - božica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.
Demetra - božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita.
Dioniz - bog plodnosti zemlje, bog vegetacije, vina, žena.
Had - bog podzemnog svijeta.
Heba - božica mladosti; vrčonoša bogovima na Olimpu.
Hefest - bog kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre.
Helije - bog Sunca.
Hera - vrhovna je starogrčka božica, Zeusova žena i sestra; božica braka.
Hermes - glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca.
Perzefona - Demetrina kći, Hadova žena, božica podzemnog svijeta.
Posejdon - bog mora, vode, vladar potresa.

Gost

Ostala božanstva

Jean Auguste Dominique Ingres: Zeus i Tetida, 1811.

Virgils Solis: Vijeće bogova, ilustracija Ovidijevih Metamorfoza
Kron - otac olimpskih bogova, bog žetve.
Adonis - bog žita, smrti i ponovnog rođenja.
Asklepije - bog liječništva.
Eol - bog vjetra.
Eros - bog ljubavi.
Erinije - boginje osvete i prokletstva.
Heraklo - sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog i junak.
Hestija - božica je srca, ognjišta i doma.
Leta - božica ratara i stočara.
Mojre - božice životne sudbine.
Morfej - bog sna.
Muze - Zeusove i Mnemozinine kćeri, pokroviteljice znanosti i umjetnosti:
Euterpa - zaštitnica glazbe i lirske poezije
Erato - zaštitnica ljubavnog i himničkog pjesništva
Kaliopa - zaštitnica epske poezije i govorništva
Klio - zaštitnica povijesti i junačkog pjesništva
Melpomena - zaštitnica tragedije
Polihimnija - zaštitnica svete pjesme i himni, a također i agrikulture i pantomime
Talija - zaštitnica komedije i bukolike
Terpsihora - zaštitnica korske lirike i plesa
Uranija - zaštitnica astronomije.
Nimfe - snage prirode utjelovljene u polubožanskim mladim ženama.
Pan - bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira.
Tanatos - bog smrti.
Zefir - bog zapadnog vjetra.

Gost

Mitološka stvorenja
Harpija
Himera
Hiron
Kentaur
Kerber
Kiklop
Lernejska Hidra
Mantikora
Minotaur
Nemejski lav
Pegaz
Piton (mitologija)
Satiri
Nimfe
Mojre

Gost

Junaci

Heraklo; rimska skulptura iz 2. stoljeća pr. Kr.
Ahilej
Eneja
Hektor
Heraklo
Jazon
Odisej
Perzej
Tezej
Ostali ljudi
Sinis
Titanomahija
U ratu između Titana i bogova Titani su izgubili. U tome ratu Titani su bili predvođeni Kronom, a uključivali su: Keja, Krija, Hiperiona, Japeta, Atlanta i Menetija.

Olimp je bio predvođen Zeusom (Kronovim i Rejinim sinom) i uključivao je: Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona, Hekatonhire, Gigante i Kiklope (Zeus ih oslobađa iz Tartara da mu pomognu u ratu, poslije ih ponovno zatvara).

Cornelis van Haarlem: Pad Titana, 1588.
Nakon deset godina rata Olimp pobjeđuje i razdjeljuje svijet među sobom:

Zeus - zrak i nebo
Posejdon – sva mora i sve vode
Had – podzemni svijet
Zemlja je ostavljena svim ostalim božanstvima.
Poraženi Titani zarobljeni su u Tartar. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Okean i ženski titani (Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba, Tetija) ostaju neutralni. Zbog toga ih Zeus nije kaznio. Hekatonhiri ostaju čuvari poraženih Titana, dok ih s vremenom Zeus nije sve ne oslobodio (osim Atlanta).

Grci klasičnog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu između bogova s Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preživjeti jest Teogonija pjesnika Hezioda. Izgubljeni ep jest Titanomahija slijepog tračkog barda Tomrisa. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu eseja O muzici koji se nekada pripisivao Plerhtu.

Gost

Rimljani su religiju preuzeli od Grka i imali su iste bogove i božice, s tim što su ih nazivali drugačije:

Grčko ime Latinsko ime
Afrodita Venera
Ares Mars
Artemida Dijana
Atena Minerva
Demetra Cerera
Erinije Furije
Eros Kupid
Had Pluton
Hefest Vulkan
Hera Junona
Heraklo Herkul
Hermes Merkur
Kron Saturn
Odisej Uliks
Pan Faun
Perzefona Prozerpina
Posejdon Neptun
Zeus Jupiter
Uran Cel
Geja Terra

Gost

» Ljubav - Grčka mitologija
» Grčka
» Grčka salata
» Grčka muzika
» Grčka muzika