Сваки је покрет игра.
Зато смо ми читавог живота
безазлена дјеца

Не престајем трагати.

Све док,

не провирим иза задњег угла

Док ходам
само понекад,
погледам у оно,
крај чега сам прошла.

Пуштам да се облаци
у таласе претворе.
И ја ћу прва скочити
лицем ка горе

Мук.
кораци.
Врата.
Страх.

Грумен земље.
Мокри дланови.
Отишла сам.

Ако си лаж!
Ти буди проклет!
У лажи се нико
волио није..

Није минут
у времену небитан
и један је минут
некада пресудан

Посматрам јелена.
Иза његових рогова
расте мјесец

Погоди на коју симфонију мислим.

и крени.

мојим ребрима

ovaj je sa hepi endom

sa verom i ljubavlju,pristupite...

... i pristupismo...

Gledam.

Ne verujem.

Nema kraja ljudskoj gluposti, zlobi i gordosti.

Cak, kad mislim da je nema,

proviri ispod trepavica

Ah! Ta, Ljubav!!!

Proljeće stiglo
ti si se promenila
ne sviđa mi se.

Krađa noću i
stablo mušmula.
Hodamo pute.

Borivoj Bukva
iz zbirke Leptirov poljubac (haiku)

VRAPČEVA PRIČA – IZABRANE HAIKU PESME IZ EDO PERIODA

Haiku je jedna vrsta japanske poezije. Sastoji se od tri stiha, gdje prvi i treći imaju po 5 mora, a drugi 7. Počeci haiku poezije nalaze se još u Edo periodu koji je inače u japanskoj istoriji poznat po umjetničkom stvaralaštvu. Riječ haiku je izvedena iz riječi hoku koja je između 9. i 12. vijeka, u tanka, prvobitnom  obliku haikua, predstavljala prvi stih.. Haiku često sadrži reč koja upućuje na godišnje doba u kojem je nastao. Tema haiku pjesme najčešće je priroda i čovjek u njoj. Haiku pjesme uglavnom nemaju naslov.
“Vrapčeva priča” je selekcija haiku pjesama iz Edo perioda. Pjesme su raspoređene u četiri godišnja doba, sa Novom godinom, kao posebnim dijelom. Ovom zbirkom, obuhvaćeno je 33 pjesnika.

Nova godina.

Vedro nebo i vrapci

vedro pričaju.

Ransecu (1654.-1707.)

U vrijeme ovog pjesnika, Nova godina se proslavljala u kući, bez izlazaka na ulice. Nova godina tj. “prvi dan godine” je po gregorijanskom kalendaru 4. ili 5. februar, i poklapa se sa početkom lunarnog proljeća , tako da se u ovoj pjesmi opisuje uživanje vrabaca u tome, u tišini tj. bez ometanja od strane ljudi i njihovih dnevnih aktivnosti.

O kiši pričam

kako curi s tavana.

Prolećno veče.

Taigi (1709. – 1771.)

Ova pjesma govori o ljepoti malih stvari koje su naizgled banalne. Pjesnik i njegov sagovornik razgovaraju o kiši, slušajući i uživajući u ljepoti zvuka kapljica koje cure sa krova.

Na tržnici još

širi se neki zadah.

Sja letnji mesec.

Bonćo (? – 1714.)

Pjesnik nam u ovoj pjesmi ne govori o kakvom zadahu je riječ, ali time što sugerise da dolazi sa pijace, ostavlja nam mogućnost da sami zamislimo i otkrijemo kakav je, i to je ono što ovoj pjesmi daje poseban pečat. Možemo tačno zamisliti taj zadah, to vrelo ljeto i to osviježenje koje pričinjava mjesec. Možemo tačno zamisliti uobičajenu sliku gradskog života u ljeto.

Prekrasan mesec.

Na podu od asure

borova senka.

Kikaku (1661. – 1707.)

Ovo je jedna od najpoznatijih haiku pjesama o mjesecu, koji je inače veoma čest motiv. Ova pjesma nam daje jednostavan opis prdivne večeri “kigoa” tj. današnjeg ili prekrasnog mjeseca koji je petnaestog dana osmog mjeseca po lunarnom kalendaru (po Gregorijanskom je to dan u septembru).

Oči sokola

na svenulom polju su.

Sprema se bura.

Đoso (1662. – 1704.)

Još jedna pjesma koja nam omogućava da je živo zamislimo. Slika sokola koji traži svoj plijen napeta je i uznemirujuća.

Jelena Strugar

Čak ni pred carem
strašilo neće skinuti
pleteni šešir.

Dansui

Ja sada odlazim
igrajte se zrikavci,
budite dobri.

Issa

Čuperak jedan
zalutao na usne –
osmeh u oku.

Liddy

Prastari ribnjak…
jedna žaba uskoči:
– zvuk vode.

Basho

Moj sin se ženi.
Gledam kako vezuje
Čvor na kravati.

Nebojša Simin

Kod cipele
mi zapeva zrikavac.
Sedimo u sutonu.

Aleksandar Obrovski

U jagodama,
iz vlažne zemlje raste
novi krtičnjak.

Goran Poletan

Stolica je bila
slobodna. Uspomena
je sela u nju.

Stefan Petkov