KON JANIČKI PIJUK





Konjanički pijuk ili šiljak (eng. Horseman pick) je oružje koje je koristila konjica tokom srednjeg veka u Evropi. To je bila jedna od varijanti ratnog čekića koja je imala veoma dugi šiljak (poput koplja) sa jedne strane glave. Ovakav šiljak je obično bio zakrivljen na jednu stranu, poput rudarskog pijuka.  Pojam se ponekad koristi kao sinonim za ratni čekić, iako su jasne razlike od pljosnatog tipa ratnog čekića.

Konjanički pijuk sa metalnom glavom pod imenom “nadzijak” bio je jedno od glavnih oružja čuvenih poljskih husara. Samo oružje se razvilo prilično kasno, negde u 15. veku recimo. Prvi put se pojavio u Engleskoj i koristili su ga teški helebardisti. Korišćen je tokom Stogodišnjeg rada sa velikim uspehom. Konjanički pijuk korišćen je da bi se zbacili neprijateljski jahači sa svojih konja.

HOLANDSKI BOJNI ČEKIĆ

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo vešto obrađeno oružje potiče iz Holandije ili Severne Nemačke, iz perioda od 1450. do 1500. godine. Metalna glava čekića ukrašena je šarama i oblicima u vidu psećih glava. Jedna strana je zašiljena kao gavranov kljun i ona je služila za probijanje oklopa.

Druga strana ima više udarnih tačaka, poput kuhinjskog čekića za meso, što je služilo za razbijanje metalnih ploča jednom kada se oklop probije. Dugačka ravna kuka spreda je služila da se čekić zakači na remen ili na sedlo.

AZIJSKI KOMPOZITNI LUK


[You must be registered and logged in to see this image.]


MATERIJAL - Kompozitni luk je luk napravljen od većeg broja različitog materijala—od kojih su najznačajniji rog, drvo, životinjske tetive, koža, bambus, slonovača— koji su slojevito spojeni u jedan materijal koji bi imao bolje karakteristike zatezanja/sabijanja od jednoslojnog materijala. Rog je onaj materijal koji se obično stavljao sa unutrašnje strane, a životinjsko tkivo (tetiva ili koža) sa spoljašnje strane osnove od drveta.

SNAGA - Kada se zategne luk, tetiva sa spoljašnje strane se zateže a rog sa unutrašnje sabija čime se dobija veća potencijalna energija nego u slučaju zatezanja samo drvenog materijala. Zbog toga su kompozitni lukovi bili jači u odnosu na istu dužinu samolukova, to jest mogli su zadržati istu snagu izbačaja

PREDNOSTI I NEDOSTACI - Prednosti kompozitnog luka (pre svega jačina ili od toga izvedeno manja dužina raspona) dolaze naravno na račun složenosti izrade. Kompozitni luk zahteva veći broj različitih materijala, pravljenje luka je mnogo duže i zahtevnije, a dobijeni luk je mnogo osetljiviji na mehaničke poremećaje, i naročito na vlagu.

RAZVOJ KOMPOZITNOG LUKA –
Najstariji tip kompozitnog luka jeste obični zakrivljeni koji je korišćen u Sumeru/Akadu. Akađani su zadržali prosti zakrivljeni oblik luka, praveći ga pritom od kompozitnih materijala, što se danas naziva akadskim lukom. Akadski luk bio je manji od običnog zakrivljenog ali je bio neuporedivo jači i bolji.

Jedan od najstarijih tipova kompozitnih lukova jeste I azijski ugaoni luk koji se prvi put pojavio na Bliskom istoku oko 2600. godine p.n.e. Takav tip luka obrazuje trougao sa veoma tupim uglom na mestu gde se on drži jednom rukom (hvat).
Ugaoni kompozitni luk je održao primat na Bliskom istoku sve do 7. veka kada su se Skiti pridružili Medima i Vaviloncima i srušili Asirsko carstvo. Nomadski Skiti su bili usavršeni strelci i konjanici koji su sa sobom doneli svoje oružje. Skitske lukove već smo opisali na posebnoj stranici a ovde ćemo dati još neke detalje. Ovakvo oružje koristili su Asirci i pre pada Novoasirskog carstva, ali u manjoj meri od ugaonog kompozitnog luka, iz prostog razloga što je skitski luk bio još teži za izradu, pa samim tim i skuplji.

Stočarskim narodima je ovakav luk bio neophodnost u svakodnevnom životu, radi lova na divlje zveri,za ratovanje, kao oružje strelaca na konjimaVrlo je moguće da je ovakav tip oružja zapravo nastao u azijskimpobrđima/stepama severno odMesopotamije, a da su pripadnici sumerskecivilizacije takav luk preuzeli od njih iomasovili ga, ostavivši njegov trag u istoriji. Neki od naroda koji suostali u istoriji najpoznatiji po primenikompozitnog luka jesu svakako: Kimerci, Skiti, Persijanci, Parti, Avari, Mađari, Geti i Dačani, Huni, Turci, Mongoli, Kinezi, Tatari, Kozaci..


[You must be registered and logged in to see this image.]

ORUŽJE DREVNOG JAPANA: 12 smrtonosnih naprava samuraja
Kada pomislite na samuraja verovatno zamislite ratnika sa mačem. Međutim, japanski drevni ratnici nisu nosili samo katane, već su koristili i druga manje poznata oružija koja su verovatno još zanimljivija od popularnog mača. Ovo su 12 japanskih oružija od kojih ste mogli da poginete u drevnom Japanu.
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
1. Omiljena japanska oštrica - Katana

Katana je japanski dvoručni mač, kojim su se koristili pripadnici ratničke klase, samuraji. Obično se nosila u paru sa sličnim, kratkim mačem koji se naziva vakizaši. Dugi mač se koristio za borbu, a kratki najčešće za izvršenje ritualnog samoubistva (sepuku) usled poraza i izgubljene časti samuraja.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
2. Gunsen, tesen, gunbai - japanske vojne lepeze

Vojna lepeza je skriveno oružje koje se koristi u borbi. Ima izgled obične lepeze i pravila se u nekoliko različitih tipova. Bojne lepeze su koristili samuraji u feudalnom Japanu, a svaki primerak bio je jedinstven ne samo po šari i dimenzijama, već delimilčno i po konstrukciji i nameni.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
3. Pazite kuda gazite - Makibiši

Makibiši (čičak) je oružje napravljeno od četiri (ili više) oštrih klinova poređanih tako da jedan klin uvek gleda ka gore (na primer tetraedar). Čičak služi da uspori napredovalje konjice, ratnih slonova i ljudskih trupa.
 
Čičak je bio posebno efikasan protiv mekanih nogu kamila. U današnje doba čičak može biti efikasan u borbi protiv vozila koja imaju točkove. U Japanu ovo oružje je poznato kao makibiši.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 

4. Izbor dama - Naginata

Naginata se sastoji od drvenog štapa na čijem vrhu je zakrivljena oštrica, slična je evropskom oružju zvanom "glejv". Veština rukovanja naginatom se naziva naginata-džicu.
 
Naginata, kao i mnoga druga oružja, može biti pravljena u različitim veličinama kako bi korisniku najviše odgovarala. Generalno naginata je bila dugačka do 1,5 do 2,1 m. Na suprotnom kraju od oštrice imala je metalno ojačanje (uglavnom u vidu koplja), što je naginatu činilo efektivnim oružjem sa koje god strane se okrene.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
5. Zvezda nindži - Šuriken

Šuriken je tradicionalno skriveno japansko oružje koje se bacalo, u retkim slučajevima moglo je poslužiti i za ubadanje. To je malo ali dosta naoštreno oružje zvezdastog oblika, koje je moglo da stane u šaku.
 
Materijal od koga su se pravili je varirao, pravili su se od šiljaka, eksera, noževa, kovanog novca, kao i od raznih metalnih ploča. Šuriken je najčešće bio dopunsko oružje katani ili jariju. Veština rukovanja šurikenom zove se šuriken-džicu.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
6. Moć lanaca - Manriki

Manriki se sastoji od 2-3 metra dugačkog lanca, sa tegovima na krajevima. U nekim verzijama dolazi na jednom kraju sa tegom, a na drugom sa metalnim šiljkom. Teg se koristi za bacanje na protivnika i njegovo hvatanje, da bi se zatim lanac povukao, a protivnik izbacio iz ravnoteže. Na kraju se iskoristi šiljak za ubijanje.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 

7. Japanski srp na lancu - Kusurigama

Kusarigama, što na japanskom bukvalno znači “lanac-srp”, jeste naziv za tradicionalno japansko i nindža oružje, koje se sastoji od kame (što je japanski izraz za bilo koje veoma zakrivljeno oružje sa unutrašnjom posečnom ivicom, dakle za srp), koja se stavlja na akusari-fundo - tip metalnog lanca (kusari), sa teškim tegom (fundo) na jednom kraju. To je dakle složeno savitljivo posečno oružje.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
8. Japanski mlat - Čigiriki

Čigiriki je naziv za japansko udaračko oružje sa lancem, nalik evropskim srednjevekovnim buzdovanima na lancu odnosno mlati(lica)ma. Sastoji se od drške od punog ili šupljeg drveta (kako bi bila što lakša), ponekad od bambusa, ili od od gvozdene šipke, sa gvozdenim tegom koji je visio na lancu povezanim na jednom kraju drške.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
9. Smrt izdaleka - Jumi

Jumi je naziv za japanske bojne lukove, koji podrazumeva duže tipove lukova koji se konkretnije zovu daikiju, I kraće tipove koji se zovu hankiju. Ovi lukovi su glavno oružje ratnih veština kijudo I kiujutsu, japanskog streličarstva.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
10. Otrov izdaleka - Fukija

Ova duvaljka iz Japana izrađuje se striktno sa prečnikom od 13 mm i služi za izbacivanje otrovnih strelica.
 
Osoba koja koristi fukiju priljubljuje svoje usne direktno na cev.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
11. Nunčake

Nunčake su tradicionalno oružje koje se sastoji od dva štapa čiji su krajevi povezani kratkim užetom ili lancem.
 
[You must be registered and logged in to see this image.] 
 
12. Oružje za pesnicu - Teko

Teko, što na japanskom prosto znači "gvožđe", naziv je za udaračko oružje koje je poteklo sa Okinave. Teko spada u "oružja za pesnicu", odnosno to je predmet koji se stavlja na šaku tako da povećava masu pesnice prilkom udara.
 
Pored ovoga međutim "oružja za pesnicu" imala su i druge funkcije pored udaračke, recimo da zaštite šaku ratnika prilikom odbrane od sečiva, ili za probadanje i posecanje protivnika pridodatim šiljcima na tekou. Teko na taj način dosta liči na klasični "bokser", ali za razliku od njega teko nema posebno odvojene prste.

Oružje iz opsade Lenjingrada

U vrijeme kada se ruski konstruk­tor A. P. Sudajev prihvatio kon­strukcije nove kratke strojnice za potrebe oružanih snaga Sovjetsko­ga Saveza, Drugi svjetski rat uvelike je bjesnio čitavirn svijetom.

 [You must be registered and logged in to see this image.]


Tijekom 1942. godine na Istočnom bojištu, u oko­lici Lenjingrada, njemač­ki su se vojnici po prvi put susreli s novom sovjetskom krat­kom strojnicom, službenoga ime­na „Pistolet Pulemjet Sudajeva", obr. 1942. Kao i svaki drugi proi­zvod poslan u uporabu po hitnom postupku tako je i PPS-42 bolovao od nekih dječjih bolesti koje su kasnije uklonjene s manjim kon­strukcijskim izmjenama. Iako su izmjene bile minornoga karakte­ra kratkoj je strojnici promijenje­na oznaka u PPS-43. Iako se u tom trenutku to nije na prvi pogled či­nilo bitnim, navedena strojnica predstavljala je odgovor sovjetskih konstruktora na izazov kratkih vojnih strojnica druge generaci­je, do tada oblikovanih u njemač­koj MP-40, američkom M3 ili bri­tanskom „Stenu", odgovor koji je u određenim konstrukcijskim i pro­izvodnim pojedinostima nadma­šio izazivače, a ujedno postao i ko­načnom odrednicom konstrukcije kratkih strojnica druge generacije. I u ovom slučaju sovjetska je „kon­struktorska škola", zastupana po mladom konstruktoru Aleksan­dru Sudajevu, prednost dala jed­nostavnosti uporabe i održava­nja nad oku dopadljivim vanjskim izgledom. Zbog toga PPS-43 nije izgledao estetski elegantno poput primjerice njemački MP-40, ali je bio jednako tako učinkovit, a konstrukcijske pojedinosti otkri­vaju da se ne radi o pukoj kopiji nekoga od znamenitih uzora, već o dobro promišljenoj i tehnički opti­malno izvedenoj konstrukciji koja je nastavila živjeti i nakon Drugoga svjetskog rata bilo kroz izravne ko­pije proizvođene u zemljama koje su sa Sovjetskim Savezom dijelile političke svjetonazore ili kao izve­denice i kopije sustava u nekim od zapadnih zemalja, o kojima će rije­či biti naknadno.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U vrijeme kada se ruski konstruk­tor A. P. Sudajev prihvatio kon­strukcije nove kratke strojnice za potrebe oružanih snaga Sovjetsko­ga Saveza, Drugi svjetski rat uvelike je bjesnio čitavim svijetom. Nova, suvremena koncepcija pokretno­g ratovanja uz veliku primjenu zrakoplova, tenkova i drugih vozi­la, te suvremenijih sredstava veze pokrenuIa je izravno ili neizravno utjecala na zahtjeve koje su glavni stožeri svih zaraćenih strana stav­Ijali pred konstrukcijske timove u svim zemljama. Kada se svi za­htjevi sažmu, kao konstanta po­javljuju se sljedeće želje:

1) Automatsko ili oružje sa selek­tivnom paljbom koje koristi strje­Ijivo koje je tipizirano i usvojeno u naoružanju vojnih snaga kako se uhodana proizvodnja strjeljiva ne bi ometala eksperimentiranjem i uvodenjem u proizvodnju novih tipova strjeljiva,

2) Jednostavnost i mogućnost ma­sovne proizvodnje uz minimaliza­ciju potrebnih resursa svih vrsta, počevši od sirovina, pa do zahtje­va za stručnom radnom snagom i posebnim strojevirna, te utroška vremena potrebnoga za proizvod­nju oružja,

3) Jednostavnost konstrukcije radi jednostavnijega korištenja, održa­vanja, postizanja mehaničke po­uzdanosti i otpornosti na kvarove i nedostatno održavanje i u nepo­voljnim klimatskim uvjetima te jednostavnije, brže i jeftinije izo­brazbe tisuća unovačenih vojnika koji u pravilu nisu raspolagali do­brom tehničkom izobrazbom, 

4) Mali gabariti, prije svega mala masa i duljina, uz očuvanu pre­ciznost oružja kako bi se smanji­lo opterećenje vojnika težinom samoga oružja, povećala količi­na strjeljiva u borbenom komple­tu, a ujedno omogućilo da se što je moguće veći broj vojnika razii­čitih specijalnosti poput izvida­ča, vezista, posada borbenih vo­zila, topničkih posada, sredstava veze i drugih naoruža istim tipom oružja, što u konačnici smanjuje logističke poteškoće povezane uz proizvodnju, nabavu, dodjelu, ko­rištenje i održavanje oružja, te os­posobljavanje vojnika.Iako je Sovjetski Savez u to vrijeme u masovnoj proizvodnji i naoružanju raspolagao vrlo dobrom stroj­nicom „Pistolet Pulemjet Špagina" (PPŠ-41), ova kratka strojnica prve generacije nije bila, zbog svojih ga­barita i konstrukcijskih osobina, mogućnosti zadovoljiti potrebe svih vidova sovjetskih oružanih snaga, pogotovo u uvjetima ratne proizvodnje, pod svim mogućim ograničenjima, od nestašica svih sirovina i energenata do nedostat­ka školovane radne snage.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za spomenuti je zanimljivu po­jedinost da je Sudajev svoju kon­strukciju razvio u Lenjingradu (da­nas Sankt Petersburgu) u vrijeme trajanja najžešće opsade. PPS-43 nije odgovor na raspisani natje­čaj, kao što je slučaj kod zapadnih oružja, već je rješenje na pitanje kako brzo, jeftino, kvalitetno i u ve­likom broju proizvesti učinkovito, jednostavno i pouzdano pješačko oružje i to sve samo da bi se saču­vao goli život. Nikada nećemo do­znati koliko je svakodnevno ratno stradanje, glad, smrt i bijeda u op­sjednutom i ratom silovanom gra­du nadahnula konstruktora, ali je činjenica da PPS-43 spada u izu­zetno učinkovite konstrukcije u kojima je sve podređeno svrsi, od­nosno ne postoje nepotrebne luk­suzne pojedinosti.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Kundak se preklapa na gornju stranu kućišta

Za razliku od svojih "vršnjakinja" MP-40, kod koje se kundak preklapao s donje strane M3, kod koje se kundak u obliku savijene žice pravocrt­no povlačio ili potiskivao radi izvlačenja, odnosno uvlačenja kundaka ili „Stena", kod koga je kundak bio fiksan, kratka strojnica PPS-43 opre­mljena je kundakom koji se preklapa na gornju stranu kućišta kratke strojnice. Ovakav način preklapanja kundaka nije nipošto slučajan. Kun­dak u preklopljenom položaju dodatno štiti od udaraca stražnji ciljnik, a ujedno je omogućeno brzo zakretanje kundaka iz pohodnog u položaj za gađanje. Za napomenuti je da kundak u preklopljenom položaju, bez obzira na to što se preklapa na gornju stranu kućišta kratke strojnice, ne ometa kretanje zatvarača ni kočnice, iz čega slijedi da se oružje moglo koristiti i bez prethodnoga postavljanja kundaka u položaj za gađanje.

Općenito

PPS-43 kratka je strojnica u kalibru 7,62x25mm, koja djeluje po sustavu slobodnoga zatvarača. Oružje djeluje isključivo automatsko, mada dobro izvježban strijelac može postići ispaljivanje pojedinačnih hitaca. Teoretska brzina paljbe iznosi 600 metaka, a stvarna cca 150 metaka u minuti. Maksimalni je domet metka 800 metara. Učinkovita daljina gađanja (domet) je do 200 metara. Polazna brzina metka na ustima cijevi iznosi cca 500 m/s. PPS koristi spremnik u obliku lučno zakrivljene kutije, zapremnine 35 metaka. PPS nije u mogućnosti koristiti ni spremnik zapremnine 35 metaka, kao ni spremnik u obliku bubnja zapremnine 71 metka koje koristi kratka strojnica PPŠ mod. 41. Masa praznoga oružja iznosi 3.04 kg, a punoga (s punim spremnikom) 3,67 kg Duljina kratke strojnice PPS-43 a otklopljenim kundakom iznosi 831 mm, a s preklopljenim kundakom 615 mm. Duljina cijevi iznosi 254 mm, Cijev je ižlijebljena s četirima žljebovima (poljima), s desnim korakom uvijanja.[/size]


(Vojna povijest)