Ekologija, nuka za budućnost



Ekosistem Ruvenzorija - prirodni par (ekološki zaštićeno područje)


Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište logos: nauka) je nauka o životnoj okolini koja proučava odnose između živih bića, sredine u kojoj živa bića žive, te čime se hrane. Pojam ekologija je uveo Haeckel 1866.

Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici. U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka. Ekologija potiče od grčkih riječi oikos :dom i logos :rasprava, izučavanje.

Ekologija pokušava da pronađe odgovor i riješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su ljudskog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada, čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su samo par primjera.

Dakle, ekologija se suočava sa problemima u okolišu. Odgovori nisu uvijek evidentni ni jednostavni ni lagani.

Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, preciznije nauke, kao matematika ili biologija Početkom 20-tog vijeka, naučnici iz raznih disciplina su se postepeno suočavali sa problemima čiji odgovor je zahtijevao sintezu iz dvije, ili čak tri razne nauke. Prije toga, hemičari su se bavili isključivo hemijom, biolozi biologijom, fizičari fizikom. Početkom 1960-tih godina, čuveni američki biolog, Rachel Carson, je napisala revolucionarnu knjigu, The Silent Spring (1962.): (Tiho Proljeće). Centralna tema ove knjige je bila žestoka kritika upotrebe pesticida DDT, koji je prouzročio razne mutacije u brojnoj flori i fauni. Ova knjiga je zabilježila visok broj prodaja i konzekventno je 'probudila' ekološku svijest. Ukratko rečeno, ekologija je rođena u 20-tom stoljeću, mada se ipak može reći da su ekolozi, tj. da je ekološki prilaz problemima, postojao daleko prije toga.

(Wikipedija)

Područja ekologije

Ekologija je široko područje koje obuhvaća mnogo poddisciplina. Uobičajena, široka klasifikacija, koja kreće od najniže do najviše razine složenosti, gdje je složenost definirana kao broj članova (entiteta) i procesa unutar sustava koji se proučava, jest slijedeća:

Bihevioralna ekologija proučava uloge ponašanja u prilagodbama životinje da se prilagodi na svoj okoliš.
Populacijska ekologija proučava dinamiku populacija određene vrste.
Biocenologija (ili sinekologija) usredotočuje se na interakcije između vrsta unutar neke biocenoze (životne zajednice).
Ekologija ekosustava proučava tokove tvari i energije kroz biotičke i abiotičke komponente ekosustava.
Sistemska ekologija je interdisciplinarno polje usredotočeno na proučavanje, razvoj i organizaciju ekoloških sustava iz holističke perspektive.
Krajobrazna ekologija proučava procese i vezu između mnogo različitih ekosustava nekog područja ili geografski veće površine.
Evolucijska ekologija proučava ekologiju na način koji se eksplicitno fokusira na evolucijsku povijest vrsta i njihovih interakcija.
Ekologija se također može podijeliti prema području proučavanja, npr. na ekologiju životinja, ekologiju bilja, ekologiju kukaca itd. Još jedna česta metoda podjele je prema proučavanom biomu, npr. na arktičku ekologiju (ili polarnu ekologiju), tropsku ekologiju, pustinjsku ekologiju, itd. Primarna tehnika koja se koristi za proučavanje često se koristi za podjelu discipline u skupine, kao što su kemijska ekologija, genetička ekologija, statistička ekologija, teoretska ekologija i dr. Ova se polja međusobno ne isključuju.

(Wikipedija)

Filozofska ekologija

Danas kada ekološki problemi izbijaju na površinu na sve strane, postajemo sve više svjesni kako se naše prirodno okruženje urušava. Naši gradovi nemaju čist zrak ni pitku vodu potrebne za zdrav život. Erozije i pretvaranje plodne zemlje u pustinju događaju se na mnogim mjestima na planetu, a plodna zemlja je dragocjena za naš opstanak. Realna su opasnost kaotične klimatske promjene koje za sobom povlače i druge prirodne fenomene koji vode do velikih gubitaka i patnji.

Termin eco nije novi izum. On je izveden iz grčke riječi oicos koja znači dom, odnosno označava mjesto gdje živimo. Ekologija je znanost o tome kako sva živa bića međusobno djeluju unutar jednog doma – “našeg” okruženja na planetu Zemlji.

Stoga je neophodno temeljito razumijevanje mjesta na kojem živimo, to jest prirodnih, složenih sustava našeg planeta, pri čemu je najvažnija premisa da je Zemlja živo biće. Zato trebamo ujediniti dvije važne komponente ljudske mudrosti: znanost i filozofiju. Obje moraju ići ruku pod ruku jer znanost bez filozofije postaje mehanička, materijalistička, zaboravljajući da Zemlja i ljudska bića dijele iste prirodne uvjete. Prirodna filozofija naglašava važnost tih uvjeta i iskustava koje oboje dijelimo, Zemlja i čovječanstvo, a otkrivamo ih u našim životima. Ta dva stupa mudrosti, znanost i filozofija, bile su temelj na kojem su izgrađene sve velike civilizacije prošlosti.

Istina je da se čovječanstvo udaljilo od prirode, a posljedica toga je patnja. Čovječanstvo mora ponovno uspostaviti prirodne veze sa svojom Majkom Zemljom i sjetiti se da je dio prirode te da nužno mora poštovati prirodne zakone i naš život uskladiti s njima, a jedino iz toga može proisteći dobrobit za ljudski rod, kao i za Zemlju.
Definicija ekologije
Ekologija je znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim spoznaja iz biologije, služi i spoznajama iz kemije, fizike, matematike te brojnih drugih prirodnih znanosti. Taj se pojam često nepravilno upotrebljava pri opisivanju aktivnosti vezanih za zaštitu prirode.

Filozofija je, zahvaljujući drevnoj mudrosti, uvijek bila usredotočena na odnos između čovjeka i prirode. Filozofija je istraživala položaj čovjeka u odnosu na prirodu, na našu sposobnost da osjećamo jedinstvo s prirodom, i da prepoznamo naše mjesto unutar tog jedinstva; da otkrijemo vrline kao što su ljubav, bratstvo, razumijevanje, velikodušnost, dijeljenje i poštovanje prema okolini.
Termin eco nije nov. Izveden je iz grčke riječi oicos koja znači dom, odnosno označava mjesto gdje živimo. Ekologija je znanost o tome kako sva živa bića međusobno djeluju unutar jednog doma – “našeg” okruženja na planetu Zemlji.

Jedinstvo okruženja postoji svugdje i opstanak svih vrsta na Zemlji ovisi o nastavku ravnoteže toga jedinstva. Znanost ujedinjena s filozofskim principima može skladnije djelovati u odnosu na prirodu, poštujući sve raznolike oblike života. Filozofija nudi bogato znanje i razumijevanje, prepoznajući prirodu kao poveznicu među svim oblicima života. Filozofija istražuje prirodu života svih bića.

Važnost ekologije
U posljednje vrijeme poraslo je zanimanje za ekologiju i razne druge znanstvene grane o okolišu zbog pogubnih posljedica ekoloških katastrofa i izumiranja biljnih i životinjskih vrsta.

Danas većina čovječanstva živi s pogrešnom pretpostavkom da je sve na ovom planetu stvoreno isključivo zbog čovjeka. U mnogim je slučajevima sebični interes čovjeka, njegova pohlepa i želja za gomilanjem bogatstva i materijalnih dobara ono što ga tjera na iskorištavanje prirode. No, moramo shvatiti da ne možemo prirodu zauvijek iskorištavati jer će priroda, poput svakog drugog živog bića, na koncu reagirati na naše štetno djelovanje i prouzročiti katastrofalne posljedice za ljude.
Posjedovanje je urezalo duboke brazde u naše umove, bogatstvo znači uspjeh, siromaštvo – promašaj.

Ljudi su zabrinuti zbog zagađenja zemlje, zraka i vode te zbog izumiranja biljnih i životinjskih vrsta. No, zašto su zabrinuti? Osjećaju li se krivima zbog narušavanja prirodnog sklada ili shvaćaju da ne mogu preživjeti ako se priroda uništi?

Filozofija je, zahvaljujući drevnoj mudrosti, uvijek bila usredotočena na odnos između čovjeka i prirode. Filozofija je istraživala položaj čovjeka u odnosu na prirodu, na našu sposobnost da osjećamo jedinstvo s prirodom i da prepoznamo naše mjesto unutar tog jedinstva; da otkrijemo vrline kao što su ljubav, bratstvo, razumijevanje, velikodušnost, dijeljenje i poštovanje prema okolini.
Zemlja kao živo biće
U univerzumu postoji jedinstvo i život. U različitim oblicima i u različitim dimenzijama mehanizam univerzuma okreće se s izuzetnom preciznošću stvarajući svjetove koji ostvaruju svoje cikluse rođenja, sazrijevanja, dekadencije i smrti. Ako postoji pokret i odnos koji vodi do izmjene protoka različitih energija, tada postoji život. Može se reći da je univerzum poput makro­čovjeka, a da je čovjek poput mikrosvemira. Zemlja i ljudsko tijelo mogu se promatrati kao isto, sačinjeno od četiriju elemenata: vode, zraka, vatre i zemlje. Naša Zemlja ima rijeke (voda) koje su njezine arterije; zrak koji je vitalan element atmosfere; temperaturu, što znači toplinu, vatru; čvrsti element, temelj, samu zemlju. Možemo zamijetiti da četiri klasična elementa života postoje na našem planetu.

Gaia je grčka riječ koja označava Zemlju. Značenje te riječi izvorno bi bilo Majka Zemlja. Mi smo rođeni na ovoj Zemlji gdje živimo, rastemo i konačno umiremo. Dakle, možemo živjeti samo u ovisnosti o uvjetima i izvorima koje nam Zemlja pruža.
Ekološki problemi
Neupitno je zagađenje osnovnih elemenata: zemlje, vode i zraka.

Tehnološke i socijalne promjene u posljednjih tristo godina dovele su do toga da se odnos između ljudskih bića i prirode počeo svoditi isključivo na ekonomska pitanja. Priroda se prestala smatrati živim bićem, već naprosto izvorom prirodnog bogatstva koje možemo neprestano trošiti i iskorištavati.
Nužna je promjena. Trebamo postati svjesni da je u prirodi sve živo. Priroda je živo biće, svemir živi, ljudsko biće je dio prirode i svemira. Postoji temeljni zakon uzroka i posljedica u prirodi. Moramo razmatrati ne samo posljedice, već i uzroke. Uzroke trebamo razmatrati temeljito, a takvu nam mogućnost pruža filozofija. Trebamo se zapitati:

Je li čovjek vlasnik prirode ili njezin dio?
Ako čovjek vjeruje da se bori protiv prirode,
što će se dogoditi ako pobijedi u toj borbi?
Što ja mogu učiniti za prirodu i za sva živa bića?
Znakovi ekološke degradacije
Ono što trebamo su drugačije vrijednosti prema kojima bismo živjeli; vrijednosti za koje u našim srcima osjećamo da imaju više smisla od onih koje su dosada upravljale našim životom. Zatim, trebamo promijeniti navike našeg tijela i uma kako bi odgovarale stvarnim potrebama ljudskog života.

Tijekom cijelog prošlog stoljeća, a posebno posljednjih pedeset godina, ljudi su napravili ogromne promjene u okolišu na globalnoj razini. Oni koji su najjače pogođeni problemima u okolišu, od zagađenja vode do promjene klime, su oni najsiromašniji. Oni nemaju ni najmanje mogućnosti mijenjati životne uvjete ili stil života kako bi se mogli uhvatiti u koštac i boriti s ekološkim problemima. Evo nekoliko primjera:
Krupni farmeri, vlasnici rančeva, eksploatatori šuma te planeri i investitori koji pretvaraju šume u građevinsko zemljište posjekli su oko polovine svjetskog šumskog pokrova, a od preostale polovine trideset posto degradirano je i fragmentirano. Tijekom druge polovine prošlog stoljeća degradacija tla dovela je do značajnog smanjenja poljoprivrednog zemljišta. Posljednjih je godina u mnogim zemljama rast stanovništva daleko nadmašio proizvodnju hrane. Približno 821 milijun ljudi (2017.) kronično je pothranjen.
Tri četvrtine svjetskog ribljeg fonda danas je izlovljeno do, ili čak iznad, granice održivog razvoja; tijekom posljednjih pedeset godina industrijske flote izlovile su najmanje 90 % velikih oceanskih predatora – uključivši tunu, plavog iglana i sabljarku.
Od 1950. potražnja za vodom globalno se utrostručila. Količina i kvaliteta podzemnih voda smanjuje se zbog prekomjernog crpljenja, pretjeranog korištenja umjetnih gnojiva i pesticida te izlijevanja industrijskog otpada. Pola milijarde ljudi živi u zemljama pod vodnim stresom ili deficitom resursa vode, a procjenjuje se da će do 2025. godine, uz sadašnje trendove, ta brojka narasti na 3 milijarde.
Kao rezultat potrošnje fosilnih goriva danas su razine ugljičnog dioksida 18 % više nego 1960. godine, a prema procjeni 31 % više nego na početku industrijske revolucije 1750. godine. Nakupljanje stakleničkih plinova u atmosferi, uključivši ugljični dioksid, neosporno će proizvesti ekstremne promjene temperatura i snažne oluje.
Razine mora digle su se, prema procjeni, od 10 do 20 cm, uglavnom kao rezultat otapanja ledenih masa i širenja oceana zbog globalnog zatopljenja. Male otočne zemlje i nisko položeni gradovi i poljoprivredna područja suočavaju se s ozbiljnim poplavama ili potapanjima dijela obale.
Problem konzumerizma
fil-ekologija-konzumerizamZemlja ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne za svačiju pohlepu.
Mahatma Gandhi

Jedno od najvećih zala našeg vremena velika je sklonost potrošnji. Kapitalistički sustav neprekidno potiče nepotrebnu potrošnju. Sustav ovisi o promicanju prodaje s ciljem ostvarivanja profita jer bi bez profita sustav brzo upao u ekonomsku recesiju koja bi dovela do masovne nezaposlenosti. U današnjem je sustavu sve podvrgnuto kupovini i prodaji. Pretjerana potro­šnja predstavlja veliko uništavanje prirodnih izvora. Gandhi je jednom rekao: Zemlja ima dovoljno za ­svačije potrebe, ali ne za svačiju pohlepu.

Dakle, pristoji nam se voditi jednostavan, umjeren način života. Kao što je rečeno: Nemoj imati ničeg previše, neka ti ništa ne nedostaje, već imaj onoliko koliko ti prirodno i realno treba. Veliki učenjak i promatrač socijalnih promjena Theodore Roszak primjećuje: “Gospodarenje sredstvima i jednostavnost života – voljno izabrana – uvijek je bila tajna ispunjenja, dok su pohlepa i ekstravagancija beznadno traćenje života. To bi trebalo biti općepoznato. U našoj situaciji, to je hereza.”1

Održivo življenje ponekad nam može izgledati kao daleka težnja. No, postoje snažni razlozi da nastojimo doseći taj cilj. Današnje korištenje i raspolaganje dobrima i uslugama stvara niz ozbiljnih problema u okolišu. Jedan od najočitijih nekontrolirano je gomilanje čvrstog otpada širom svijeta. Cilj je ­održivog življenja smanjiti za okoliš izravan teret korištenja i raspolaganja dobrima i uslugama. Nadalje, djelovanje na strani potražnje može također pomoći da se smanji ekološka naprtnjača roba i usluga tijekom životnog ciklusa.

Trebamo prilagoditi naš način življenja tako da bude u skladu sa zakonima prirode. Budući da smo neodvojiv i složen dio prirodnog okruženja, svaka šteta učinjena prirodi utječe izravno i na nas.

Rapidan rast globalne klase potrošača povezan je s intenzivnim iscrpljivanjem prirodnih bogatstava, kao što su pretjerana konzumacija mesa i vožnja automobilom, kao i općenito korištenje energije na planetu. Sve to utječe na prirodne izvore, s rastućom potražnjom za naftom, vodom, energentima, drvom, žitaricama, metalima i mineralima. Ta klasa potrošača nije ograničena samo na industrijske zemlje. Naglim porastom populacije u zemljama u razvoju, i kako svjetska ekonomija postaje sve više globalna, sve veći broj ljudi ima mogućnosti priuštiti si veću raznolikost proizvoda i usluga. Kada se poklopi rast populacije s visokim ­stopama potrošnje, kao što je to slučaj u nekim industrijskim zemljama, tada je utjecaj na rast potrošnje vrlo značajan. Istovremeno se dvoje od petero ljudi bori da bi preživjelo s manje od dva dolara dnevno.
Posjedovanje: moderna patologija
Želja za posjedovanjem vrijednosni je nered u kojem mnogi žive. Naša kultura to propisuje, televizija, internet, radio, novine, reklamni panoi, izlozi trgovačkih centara i konvencionalni odgoj i obrazovanje opetovano nam govore: “Više je bolje”. Više posjeda, više bogatstva, više razonode, više aktivnosti, više hrane. Posjedovanje je urezalo duboke brazde u naše umove, bogatstvo znači uspjeh, siromaštvo – promašaj.

Čini se da je način na koji se treba boriti protiv ove “bolesti” isti kao i način borbe s bilo kojom osobnom transformacijom. Ono što trebamo drugačije su vrijednosti prema kojima bismo živjeli; vrijednosti za koje u našim srcima osjećamo da imaju više smisla od onih koje su do sada upravljale našim životom. Zatim, trebamo promijeniti navike našeg tijela i uma kako bi odgovarale stvarnim potrebama ljudskog života. Te vrijednosti možemo nazvati zakonom apsolutne potrebe. Primijenimo taj zakon na hranu. Svaka duhovna tradicija naglašava potrebu da se ništa ne rasipa, da se kuha i jede onoliko koliko je potrebno da bismo mogli normalno funkcionirati, više od toga postaje otrovno jer tijelo to ne može preraditi. Duhovno govoreći, previše hrane degradira čin hranjenja u osjetilni užitak.

Posjedovanje uznemirava, uništava i stvara ovisnost o količini. Zakon apsolutne potrebe potiče prirodne prioritete ravnoteže i kvalitete.

O jednostavnosti
fil-ekologija-medoJednostavnost srca daleko je značajnija i puno važnija od jednostavnosti posjedovanja.

Općenito se može reći da je jednostavniji stil života u skladu s rastućom svijesti o okolišu. Međutim, da bi se ta svijest u potpunosti razvila, pojedinci, grupe i zajednice moraju prepoznati njezinu važnost.Kao ljudska bića, svi smo rođeni na Zemlji. Živimo služeći se onime što nam je priroda osigurala: zemljom, vodom, hranom, zrakom, a kad umremo, konačno postajemo dio prirode u fizičkom smislu. Te spoznaje nužno vode do poštovanja Majke Zemlje. Trebamo prilagoditi naš način življenja tako da bude u skladu s prirodnim zakonima. Budući da smo neodvojiv i složen dio prirodnog okruženja, svaka šteta učinjena prirodi utječe izravno i na nas.

Ovo opažanje treba biti popraćeno unutarnjim ekološkim procesom. Ako naši odgovori na životna pitanja proizlaze iz plodnog i bogatog unutarnjeg krajolika, onda je vjerojatnije da će oni biti snažniji i dugotrajniji i autentičan dio naše filozofije o vlastitoj odgovornosti.

Možemo reći da je to unutarnje ozelenjavanje istinski preduvjet ozelenjavanja izvanjskog svijeta i da je oboje nužno kako bi ujedinjeno djelovali. Unutarnji krajolik treba ispunjavati i usavršavati dok on u potpunosti ne prožme svakodnevni život, a odražava se i u razboritom odnosu prema svijetu. Bez duboke transformacije ljudske psihe neće doći do ekološke ravnoteže. Globalni način razmišljanja koji nameće današnji svijet temelji se na konkurenciji, potrošnji, ekonomskoj kontroli i kolektivnom mišljenju. Postoji potreba za neovisnim umovima koji djeluju sa suosjećanjem, jasno i skladno. Mi možemo krcati um svjetovnim trivijalnostima, brigama, željama, odnosno možemo biti dio tog ambicioznog i egoističnog uma beskrajnih želja koji dominira u sadašnjem svijetu. Ili možemo biti neovisni i svoji te odlučiti da posjedujemo samo ono što nam zaista treba.Čovječanstvo mora ponovno uspostaviti prirodne veze sa svojom Majkom Zemljom i sjetiti se da je dio prirode te da nužno mora poštovati prirodne zakone i naš život uskladiti s njima, a jedino iz toga može proisteći dobrobit za ljudski rod, kao i za Zemlju.

Jednostavnost srca daleko je značajnija i puno važnija od jednostavnosti posjedovanja. Sve u svemu, što jednostavnijim učinimo naš život, imat ćemo više energije za ostale stvari koje radimo, posvećujući im više pažnje, a time im dajući i veću kvalitetu.

U suvremenom svijetu nastavlja se trend bezbrojnih novih izuma i novih vrsta tehnologije. Mnogo od toga korisno je i pomaže nam u našem svakodnevnom životu, no nažalost mnogi od naših izbora u vezi s time vezuju se uz novac ili društveni status, sa štetnim ekološkim posljedicama i sve većom društvenom diferencijacijom.

Nadalje, nepregledna struktura ljudske misli, uvelike zasnovana na umu želja, može se usporediti s kolektivnim željama koje na nas vrše pritisak, što otežava mentalnu jasnoću. Kvaliteta i priroda misli pojedinaca, grupa, zajednica i naroda zbog toga trpi, no naša je dužnost promijeniti postojeći trend potrošnje i promicati obuzdavanje i ovladavanje sobom te življenje u skladu s dostojanstvenim i prirodnim načinom života. Izazov je velik, ali čovječanstvo će se prije ili poslije morati suočiti s njim.
1 Citat iz Roszakove knjige: Where the Wasteland Ends: Politics and Transcendence in Post-Industrial Society.

Priredila: Nova Akropola Australije
S engleskog prevela: Stela Kurpes

IZVEŠTAJ UN OTKRIVA

DRAMATIČNO UPOZORENJE NAUČNIKA: Život na Zemlji je pred masovnim izumiranjem, a postoji SAMO JEDAN krivac za ovu katastrofu!

Izvor: Kurir, 06.05.2019. 18:25h

Čovek bi u vrlo skoroj budućnosti, za samo nekoliko desetina godina, mogao bi da prouzrokuje izumiranje oko milion vrsta, upozorava se u nacrtu novog izveštaja koji su objavile Ujedinjene nacije.

Ovako brz nestanak biljaka i životinja biće nazvan šestim masovnim izumiranjem. Masovna izumiranja u prošlosti su uvek uzrokovali kataklizmički događaji velikih razmera, poput udara velikih asteroida ili masovnih vulkanskih erupcija. Ovoga puta uzrok je čovek.

Ugrožena je četvrtina svih poznatih vrsta biljaka i životinja.



Kao najvažniji uzroci uništenja koje preti našoj planeti navode se ljudske potrebe za energijom i hranom, odnosno, preterano korišćenje resursa, krivolov, seča šuma i emisije fosilnih goriva. Četvrtina svih poznatih vrsta biljaka i životinja već je ugrožena, a razmere njihovog nestajanja desetinama ili stotinama puta su brže nego što su u proseku bile u poslednjih 10 miliona godina.

Izveštaj, koji je na 1.800 stranica kroz tri godine sastavilo međunarodno telo Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services (IPBES), bazira se na više od 15.000 akademskih radova i istraživanja, a jedna od ključnih ideja je da se njime upozore političari na najbolje moguće načine borbe s klimatskim promenama.




Prošle nedelje autori izveštaja održali su u Parizu niz sastanaka s predstavnicima vlasti iz više od 130 država, u nastojanju da dokumentu daju konačnu formu.

Prema izveštaju, oko 75 odsto kopna, oko 50 odsto reka i jezera, kao i oko 40 odsto svih mora i okeana već pokazuje ozbiljne znake propadanja uzrokovanog ljudskim aktivnostima.

Od 80-ih do danas emisije gasova uzrokovanih sagorevanjem fosilnih goriva su se udvostručile, a prosečna temperatura porasla je za najmanje 0,7 stepeni.

"Rekao bih da će izveštaj najverovatnije biti interpretiran uz konstataciju u stilu 'Čoveče, stvarno smo u nevolji', međutim postoje rešenja", rekao je pre skupa direktor IPBES-a profesor Bob Votson.

"Naš izveštaj će govoriti o razmerama u kojima gubimo bioraznolikost, kao i o potezima kojima ga možemo zaštititi u budućnosti“, dodao je.

Krčenje šuma i rast konzumacije mesa potiskuju vrste iz prirodnih staništa.




U izveštaju se, između ostalog, ističe da su načini na koje se koristi tlo i krče šume za poljoprivredu u kombinaciji s povećanjem konzumacije mesa istisli brojne vrste iz njihovih prirodnih staništa. Istovremeno je preterani ribolov desetkovao njihove populacije u morima širom sveta.

Dokument predviđa da će se izumiranje u narednim godinama najverovatnije dalje ubrzavati.

Kraća verzija dokumenta od 40 stranica verovatno je najozbiljnije upozorenje na pretnju koju ljudi predstavljaju za planetu ikada.
U njemu se ističe da se broj stanovnika u svetu od sedamdesetih do danas udvostručio, globalna ekonomija se učetvorostručila, a međunarodna trgovina udesetostručila.





Kako bi se ljudi nahranili, obukli i snabdeli energijom, šume su krčene brzinama koje su bez presedana u istoriji. Od 1980. do 2000. nestalo je oko 100 miliona hektara šuma, ponajviše za uzgoj stoke u Južnoj Americi, kao i za plantaže palminog ulja u Jugoistočnoj Aziji.

Još većom brzinom nestaju močvarna područja. Od svih koja su postojala u 18. veku do danas ih je ostalo samo 13 odsto. Samo u 20. i 21. veku nestalo ih je oko 54 odsto.




Urbanizovana područja udvostručila su se od 1992. Kvalitet tla ubrzano opada, tako da je sada produktivnost tla na Zemlji globalno pala za 23 odsto.
 
Zagađenje plastikom se od 1980. povećalo 10 puta. Svake godine u svetske vode odbacuje se između 300 i 400 miliona tona toksičnih supstanci, kao što su teški metali, rastvarači i otrovni mulj.

Najdramatičnije prognoze

Neviđeni rast konzumacije, populacije i tehnologije verovatno će se učetvorostručiti u 21. veku. Najveći deo propadanja staništa dogodiće se u Centralnoj i Južnoj Americi, u subsaharskoj Africi i u Aziji.




Propadanje tla i klimatske promene do 2050. uzrokovaće migracije između 50 i 700 miliona ljudi.
 
Klimatske promene i propadanje tla do 2050. izazvaće smanjenje proizvodnje useva godišnje za 10 odsto globalno, a u nekim krajevima i do 50 odsto.
Bioraznolikost će se do 2050. smanjiti za 38 odsto, na do 46 odsto.

Ekonomske prognoze

Godišnja cena gubitka bioraznolikosti i ekosistema, kao i propadanja zemljišta čovečanstvo će koštati više od 10 odsto globalne proizvodnje.

Glavni uzrok ovog propadanja je životni stil intenzivne potrošnje, koji je u porastu u razvijenim zemljama i novim ekonomijama, ali i u zemljama u razvoju.

Studije sprovedene u Aziji i Africi pokazuju da je cena nedelovanja bar tri puta veća od cene delovanja.

Koristi od očuvanja desetak puta su veće od cena očuvanja.

Porast distance između potrošača i ekosistema koji proizvode hranu i druge proizvode rezultirao je padom svesti i razumevanja posledica odluka o konzumaciji.

Većina onih koji imaju najviše koristi od preterane eksploatacije doživljava najmanje direktnih posledica konzumerističkih odluka koje uzrokuju propadanje zemljišta.

gledao sam film pre godinu dve mislim, deluje zastrašujuće.
raja nije svesna šta nam rade. 

odma sam prodao sve otoke i apartmane na Jadranu i Bahamima.

dok nije prekasno.  

Ja sam moje ostavila... gde je puno , tu se i rasipa 

lako tebi kad ti radi hotel na Kopaoniku 

Na Zlatiboru sam "oprala" pare, tamo mi samo šljakaju bungalovi ,
 a Kop je za moj užitak 

EVROPA SVE BLIŽE KATASTROFI, OVO NAS ČEKA 2100. GODINE: Alpi će ostati skroz bez leda, ali to nije sve!

Izvor: Kurir




Studija predstavljena na sastanku Evropske geonaučne unije u Beču predivdela je da će do kraja veka globalno zagrevanje otopiti većinu leda koji oblikuje izgled i ekosistem današnjih Alpa, a to predviđaju švajcarski naučnici.

Čak i ako svet uspe da postigne zadati cilj globalnog zagrevanja na manje od dva stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijski nivo, dve trećine ledenika u evropskom planinskom lancu nestaće do 2100. godine, tvrde naučnici ETH-a u Cirihu.

"Alpi će uglavnom biti bez leda do 2100. godine i samo će izolovane ‘krpice’ leda ostati na vrhovima", rekao je koautor studije Matijas Hus.

Naučnici smatraju da će već 2050. godine neće biti polovine leda na alpskim vrhovima a u drugoj polovini veka rast temperatura biće mnogo izraženiji.

Problem je što će smanjenje lednika na Alpima poremetiti ekosisteme i uticati na privredu tog područja jer oni privlače turiste.

Međutim, iz njih se vodom snabdevaju biljni i životinjski svet, ali i poljoprivreda i hidroelektrane.

Ružičasta plaža u Indoneziji:

2018.





2019.

ili đuture

...........................2018.................................................2019.

al sam ga centriro 

Svet u 2018. godini ostao bez 12 miliona hektara tropskih šuma


Izvor: NATIONAL GEOGRAPHIC SRBIJA


Na Zemlji je u 2018. godini nestalo više od 12 miliona hektara tropskih šuma, što je površina Nikaragve, saopštio je Institut za prirodne resurse u svetu (WRI).






Kako navodi ovaj institut iz Vašingtona, od ukupne površine nestalih tropskih šuma, 3,64 miliona su primarne tropske šume koje su od ogromnog značaja za klimu i biodiverzitet.

Prema platformi Global Forest Watch za praćenje gubitka tropskih šuma krčenjem, 2018. se rangira kao četvrta najgora godina.

Prethodne tri najgore rangirane godine bile su 2016, 2017. i 2014. godina.

Zemlje koje najviše pogađa ovaj problem su Brazil, Indonezija, Demokratska Republika Kongo, Kolumbija i Bolivija.

Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, preciznije nauke, kao matematika ili biologija Početkom 20-tog vijeka, naučnici iz raznih disciplina su se postepeno suočavali sa problemima čiji odgovor je zahtijevao sintezu iz dvije, ili čak tri razne nauke. Prije toga, hemičari su se bavili isključivo hemijom, biolozi biologijom, fizičari fizikom. Početkom 1960-tih godina, čuveni američki biolog, Rachel Carson, je napisala revolucionarnu knjigu, The Silent Spring (1962.): (Tiho Proljeće). Centralna tema ove knjige je bila žestoka kritika upotrebe pesticida DDT, koji je prouzročio razne mutacije u brojnoj flori i fauni. Ova knjiga je zabilježila visok broj prodaja i konzekventno je 'probudila' ekološku svijest. Ukratko rečeno, ekologija je rođena u 20-tom stoljeću, mada se ipak može reći da su ekolozi, tj. da je ekološki prilaz problemima, postojao daleko prije toga.

Abu Dabi ::Ekologija, nuka za budućnost



Ekosistem Ruvenzorija - prirodni par (ekološki zaštićeno područje)


Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište logos: nauka) je nauka o životnoj okolini koja proučava odnose između živih bića, sredine u kojoj živa bića žive, te čime se hrane. Pojam ekologija je uveo Haeckel 1866.

Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i matematici. U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka. Ekologija potiče od grčkih riječi oikos :dom i logos :rasprava, izučavanje.

Ekologija pokušava da pronađe odgovor i riješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su ljudskog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada, čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su samo par primjera.

Dakle, ekologija se suočava sa problemima u okolišu. Odgovori nisu uvijek evidentni ni jednostavni ni lagani.

Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, preciznije nauke, kao matematika ili biologija Početkom 20-tog vijeka, naučnici iz raznih disciplina su se postepeno suočavali sa problemima čiji odgovor je zahtijevao sintezu iz dvije, ili čak tri razne nauke. Prije toga, hemičari su se bavili isključivo hemijom, biolozi biologijom, fizičari fizikom. Početkom 1960-tih godina, čuveni američki biolog, Rachel Carson, je napisala revolucionarnu knjigu, The Silent Spring (1962.): (Tiho Proljeće). Centralna tema ove knjige je bila žestoka kritika upotrebe pesticida DDT, koji je prouzročio razne mutacije u brojnoj flori i fauni. Ova knjiga je zabilježila visok broj prodaja i konzekventno je 'probudila' ekološku svijest. Ukratko rečeno, ekologija je rođena u 20-tom stoljeću, mada se ipak može reći da su ekolozi, tj. da je ekološki prilaz problemima, postojao daleko prije toga.

(Wikipedija)

eeee, meni se čini da je ekologija što se čoveka tiče omanula. ako još par generacija nastavi da ovako uništava Zemlju kao mi  budućnosti više nema. 

još malo i od Australije nije ostalo skoro ništa