Sastav i ljekovitost mandarine

Mandarina je praktičan, ukusan i zdrav zalogaj koji pruža mnogo nutritivnih dobrobiti.

Jedna mandarina težine oko 110 grama sadrži 32 miligrama vitamina C što je pola preporučene dnevne količine.

Vitamin C igra bitnu ulogu u sintezi kolagena i elastina u našem tijelu. Kolagen i elastin su bjelančevine koji tvore našu kožu, mišiće i ostala vezivna tkiva.

Ovaj je vitamin snažan antioksidans te pomaže tijelu u odstranjivanju slobodnih radikala koji ugrožavaju zdrave stanice.

Pospješuje zacjeljivanje rana i pridonosi sprečavanju neurodegenerativnih bolesti, artritisa, prehlade i gripe.

Velik broj istraživanja je pokazao vezu između povećanog uzimanja vitamina C i smanjene pojave nekolikih vrsta raka.

Mandarine su bogate i vitaminom A i folnom kiselinom.

Jedna mandarina sadrži 16 posto dnevne vitamina A te pet posto dnevne preporučene vrijednosti folne kiseline.

Od minerala, u ovom su plodu prisutni kalij, kalcij, magnezij, bakar i željezo.

Jedna velika mandarina donosi 199 mg ili šest posto preporučene dnevne količine kalija, potrebnog za ravnotežu razine tekućine u tijelu i reguliranje krvnog tlaka.

Sadrži i 44 mg odnosno četiri posto dnevne vrijednosti kalcija, nužnog za izgradnju i održavanje gustoće kostiju.

Idealna namirnica za vitku liniju

Vlaknasto, bijelo tkivo koje se nalazi između kriški mandarine, naziva se lamela. To je membrana bogata topljivim vlaknima.

Sadržaj vlakna u jednoj mandarini je osam posto dnevne preporučene vrijednosti.

Najveća prednost dijete bogate topljivim vlaknima je snižavanje lošeg kolesterola u krvi.

Vlakna su korisna i u regulaciji probavnog sustava, jer olakšavaju eliminaciju otpada iz tijela. Nadalje, vlakna pune želudac i tako sprečavaju osjet gladi, koja se često javlja ubrzo nakon obroka siromašnih vlaknima.

Mandarina se sastoji od 85 posto vode, koju tijelo koristi da bi se očistilo od toksina i potaklo metabolizam.

Uza sve te dobrobiti, jedna mandarina sadrži samo 64 kalorija i 0,4 grama masnoća, što je čini vrhunskom namirnicom za mršavljenje.

Blagodati mandarine:
štiti od mnogih vrsta raka
sprečava starenje kože
pomaže u zacjeljivanju rana
jača imunitet
štiti od degenerativnih bolesti
pomaže u sprečavanju artritisa
ubrzava metabolizam
smanjuje apetit
pomaže u očuvanju vida

Eterično ulje mandarine dobiva se hladnim prešanjem sirove kore ovog voća.

Ovo ulje slatkastog mirisa koristi se na samo za osvježavanje prostora, nego i pomaže kod cijelog niza tegoba:
smiruje napetost i tjeskobu
poboljšava rad jetre
primjenom na kožu suzbija razvoj akni
pomaže kod nesanice
olakšava simptome reume i artritisa
pomaže kod proljeva, zatvora i nadutosti

Eterično ulje mandarine koristi se u losionima za čišćenje i toniziranje kože, tijekom trudnoće za sprečavanje strija te se dodaje u kupke za smirenje i opuštanje.

Može se miješati s drugim uljima kao što su ulje klinčića, tamjana, lavande, muškatnog oraščića, cimeta i kadulje.

Primjena u kulinarstvu

Mandarina je voće jakog i slatkastog mirisa.

Možete ih zgnječiti i istisnuti sok, dodati u salate, kombinirati s povrćem i naravno, s desertom.

Osobito se dobro nadopunjuje sa slatkim i kiselim umacima.

Upotrijebite mandarinu kao dekoraciju na sladoledu s par kapi Grand Marniera ili umočite krišku mandarine u čokoladni fondue.

Kupovanje i čuvanje

Mandarine su zimsko sezonsko voće, međutim zahvaljujući naprednim tehnikama čuvanja, u supermarketima ih se može naći skoro cijele godine.

Sezona im traje od studenog do travnja, ovisno o mjestu uzgoja i vrsti. Uzgajaju se u sjevernoj Africi, uzduž Mediterana, u Kini, Brazilu, Japanu i Americi.

Čuvajte ih na tamnom, hladnom mjestu, a najbolje u hladnjaku, što im produžuje rok trajanja do dva tjedna.

Kupujte zdrave plodove, svijetlo narančaste kore, koji će vam u ruci biti teški i puni.

Oprez!
Prilikom kupnje budite oprezni, jer mandarine u trgovinama znaju biti tretirane raznim pesticidima. Po mogućnosti kupujte organski uzgojene mandarine, ili ih prije konzumiranja jedan do dva sata namočite u hladnoj vodi.

Naranča - zvijezda među ljekovitim voćem
Narodna mudrost veli da je sok ovoga voća ujutro zlato, u podne srebro, a navečer bronca.
Smatra se da naranče potječu iz Azije, odakle su se dalje širile, a u 15. Stoljeću i Europa ih je prigrlila.
Nekada su bile jako skupe te su se jele samo kao božićna poslastica. Danas su na našu sreću svima dostupne.
Naranče su jedno od najljekovitijih vrsta voća na svijetu, a najpoznatije su njena žuta i crvena sorta.
Narančina je ljekovitost toliko opsežna, da bi se o njoj dala napisati podeblja knjiga.
Sada je prikladno vrijeme da ih uvrstite u jelovnik, ako već niste, jer su kao stvorene za zimsku detoksikaciju i borbu protiv prehlade.

Sastav i ljekovitost naranče

Naranče su bogate vitaminom C, B1, B9 (folnom kiselinom) i A, kalijem, kalcijem i vlaknima.
Svaki dan pojedite naranču da biste opskrbili organizam preporučenom dozom vitamina C koji dokazano sprečava mnoge zdravstvene tegobe - od gripe i alergije do ozbiljnih kardiovaskularnih bolesti.

Naranča sadrži nekoliko inhibitora raka – karotenoida, terpena i flavonoida.
Zajedno s drugim vrstama agruma spada među najmoćnije borce protiv raka. Sadrži čak 58 poznatih antikancerogenih tvari, više nego ijedna druga hrana.
Naranče posjeduju velike količine poznatog antioksidansa glutationa, međutim on se gubi cijeđenjem pa ih zato jedite cijele.
Također su najbogatiji poznati izvor glukarata, još jednog poznatog sredstva za prevenciju raka.
Redovito konzumiranje naranče upola smanjuje šanse za dobivanje raka gušterače, a štiti od raka želuca i debelog crijeva.
U soku naranče su koncentrirana njegova antimikrobna i osnažujuća svojstva.
Treba ga piti u velikim količinama kod gripe, groznice, oslabjelog organizma, angine, probavnih smetnji, bolesti bubrega ili mokraćnog mjehura.
Kuhana oljuštena naranča, nanesena u debelom sloju na gnojne čireve, daje izvanredne rezultate.
Narančini listovi, osobito oni od gorke naranče (bergamot), djeluju protiv tjeskobe, napetosti, uzrujanosti, nesanice i srodnih tegoba središnjeg živčanog sustava.
Pomažu kod astme i alergija, snižavaju povišenu temperaturu i potiču znojenje.
Narančina kora služi kao stimulans živčanog sustava, kao sredstvo za poticanje probave, za snižavanje visoke temperature i protiv crijevnih nametnika.

Zvijezda i u aromaterapiji


Cvjetovi gorke naranče općenito su jedno od najboljih sredstava za dizanje raspoloženja.
Zbog ugodnog mirisa i ljekovitih svojstava koriste se u proizvodnji eteričnog ulja bergamota, koje služi protiv depresije i anksioznosti.
Esencijalno ulje prave naranče, koje se dobiva tiještenjem kore, pokazala se kao izvanredno antiseptičko sredstvo i analgetik protiv bolova u želucu.
S druge strane, esencijalno ulje bergamota savršeno dezinficira rane, gnojne čireve i opekotine.
U kozmetičkoj primjeni eterično ulje naranče potiče proizvodnju kolagena, povećavajući protok krvi kroz kožu. Iznimno je korisno za njegu suhe kože sklone iritaciji i aknama.


Naranča u kulinarstvu


Naranče prijaju uz praktički sve vrste jela, a od njih možete pripremati džemove i sirup, koricu možete kandirati ili koristiti ribanu.
Koristite samo naranče koje ste sami uzgojili, ili za koje ste sigurni da nisu špricane. Naranče iz dućana su prilično zagađene i ako njih koristite, obavezno im ogulite koru.
Kod kupovine obratite pažnju da birate naranče bez oštećenja, mrlja ili plijesni na površini.
Težina naranče potvrđuje sočnost ploda - zato birajte naranče s odgovarajućom težinom.
Naranče čuvajte u hladnjaku do 2 tjedna.




Čaj od listova naranče
Uspite žličicu listova u dva dcl vode, pustite da odstoji deset minuta i procijedite.

Ledeni čaj od naranče
Sastojci
dvije nešpricane naranče
četiri šalice kipuće vode
pet vrećica čaja po želji
kockice leda
med ili smeđi šećer po ukusu

Ogulite naranče. Koru i vrećice čaja prelijte vrućom vodom, nakon pet minuta procijedite. Ohlađeni čaj izmiksajte u blenderu s narančama. Čaj po želji zasladite i dodajte kockice leda.

Što donosi jedna naranča dnevno?

poboljšava izgled kože i kose
sprečava visoki tlak
pomaže kod bolesti dišnih puteva
smanjuje upale kod artritisa
štiti zdravlje kardiovaskularnog sustava
sprečava napadaje žuči
čuva od gripe i prehlade
štiti od mnogih vrsta raka

Kineski kupus (lat. Brassica chinensis ili Brassica pekinensis) je zeleno lisnato povrće, nevjerojatno bogato mnogim važnim nutrijentima, uključujući vitamine, minerale, karotenoide itd.
Tradicija uzgajanja ovog povrća je stara najmanje 6000 godina. Kinezi su počeli prvi upotrebljavati ovo povrće za pripremu jela ugodnog i nježnog okusa. Poznavali su i njegova medicinska svojstva. Liječnik Li Shizhen iz dinastije Ming je proučavao ljekovita svojstva kineskog kupusa.
U 14 stoljeću kineski kupus se proširio na sve dijelove Kine, a početkom 20 stoljeća – u Koreju i Japan. Sada je kineski kupus poznat u cijelome svijetu i dostupan je skoro u svakom supermarketu.
Kineski kupus pripada porodici cruciferae . Drugi članovi ove porodice su brokula, obični kupus, karfiol i kelj pupčar.

Utjecaj na zdravlje


Sočni zeleni listovi kineskog kupusa imaju odličan okus i idealni su za pripremu salata i juha. Osim svog odličnog okusa, kineski kupus je poznat po svome povoljnom utjecaju na zdravlje.
Kineski kupus je bogat izvor mnogih važnih vitamina, poput vitamina A,C i K. Vitamin A je neophodan za pravilno funkcioniranje imunog sistema, dobar vid, rast kostiju i zubi, dok vitamin K igra važnu ulogu u procesu koagulacije krvi. Osim toga, vitamin K poboljšava apsorpciju kalcija i održava gustoću kostiju. Vitamin C je poznati prirodni antioksidant, koji nas štiti od štetnog utjecaja slobodnih radikala.
Kineski kupus je bogat vitaminom D, koji poboljšava apsorpciju kalcija i fosfora i zbog toga utječe na zdravlje zubi i kostiju. Osim toga, kineski kupus sadrži znatne količine folne kiseline i vitamina B6.
Folna kiselina je neophodna za pravilno formiranje tkiva i stanica i smanjuje rizik od bolesti srca. S druge strane, vitamin B6 je ključan za metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina i formiranje crvenih krvnih stanica i antitijela.
Osim vitamina, kineski kupus je značajan izvor karotenoida poput beta-karotena. Karotenoidi su poznati zbog svojih antioksidacijskih svojstava.
Provedena istraživanja potvrđuju, da konzumiranje namirnica, bogatih beta-karotenom, smanjuje rizik od pojave mnogih vrsta raka. Osim toga, karotenoidi povoljno utječu na očne bolesti poput glaukoma i degeneracije oka.
Kineski kupus sadrži velike količine mnogih važnih minerala poput kalcija i kalija. Kalcij je važan za zdravlje zubi i kostiju, dok kalij održava balans elektrolita u našem tijelu. Kalij također smanjuje rizik od problema sa cirkulacijom i srčanih bolesti. Osim toga, kalij je odgovoran za regulaciju krvnog tlaka.
Kineski kupus je odličan izvor dijetalnih vlakana, ne sadrži masti i ima nizak sadržaj natrija.
Mnoge studije povezuju konzumiranje povrća iz porodice cruciferae (kineski kupus, karfiol, brokula) sa smanjenim rizikom od pojave raka. To je zbog toga, da ovo povrće sadrži glukozinolat, koji se bori sa rakom i poboljšava rad imuniteta.
----
Ovo hranjivo povrće nije samo ukusno, nego i zdravo. Kineski kupus osigurava dovoljan unos vitamina, neophodnih za naše zdravlje, i štiti od mnogih bolesti.

Cikla - idealna hrana za zimske mjesece
Približava se zima i ne preostaje nam ništa drugo, nego preći na "zimsko" povrće - grickati mrkvicu, sjeckati kupus i guliti krumpire. Ali ne zaboravimo ciklu - jedno od najboljeg povrća, koje je dostupno u zimi!
Prema ayurvedi, cikla je namirnica koja ima zagrijavajuća svojstva, zbog toga je idealna hrana tokom hladnih zimskih mjeseci.
Cikla je jedinstvena zbog visokog sadržaja anti-kancerogenih tvari i karotenoida. Ovo povrće je također odličan izvor folne kiseline. Cikla je prepuna antioksidanata, koji štite organizam od prijevremenog starenja i pomažu u borbi protiv mnogih bolesti.

Betacyanin je pigment, koji daje cikli njezinu crvenu boju. Ovaj pigment se apsorbira u krv i povećava sposobnost krvi prenositi kisik i do 400%.
Nemojte baciti lišće cikle. Ono je bogato beta-karotenom, folnom kiselinom, klorofilom, kalijem, vitaminom C i željezom. Od lišća cikle možete napraviti zeleni kašasti sok ili pripremiti ga kao špinat.



Cikla je tradicionalni lijek za leukemiju. Ovo povrće sadrži aminokiselinu betain, koja ima antikancerogena svojstva. Terapija ciklom, koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje soka od cikle ili sirove ribane cikle, ima pozitivan učinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka.
Redovito konzumiranje cikle pomaže protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom.
Vlakna, koja sadrži cikla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40%.
Poznato je da cikla normalizira krvni tlak.
Cikla pomaže u očuvanju elastičnosti arterija. Redovito konzumiranje cikle može spriječiti proširene vene.
Iako količina željeza, koju sadrži cikla, nije jako visoka, njegova kvaliteta je izvanredna. Željezo iz cikle je moćno sredstvo za čišćenje organizma od toksina i izgradnju krvi. Upravo zbog toga cikla je efikasna u liječenju mnogih bolesti, uzrokovanih toksinima.
Cikla se posebice preporučuje trudnicama zbog visokog sadržaja folne kiseline. Folna kiselina može spriječiti mnoge bolesti u novorođenčadi.
Sok od cikle stimulira rad jetre i žuči i sprečava zatvor.
Sok od cikle u kombinaciji sa sokom mrkve je odličan lijek za giht, bolesti bubrega i žučnog mjehura
Poznato je da cikla može pomoći i kod mnogih drugih bolesti: glavobolje, zubobolje, dizenterije, krstobolje, kožnih problema, menstrualnih bolova itd.

Kako konzumirati ciklu?


Ciklu možete konzumirati u kuhanom ili sirovom obliku. Tokom kuhanja cikla na žalost gubi neke vrijedne sastojke, zbog toga sirova cikla ima najveća terapeutska svojstva.
Tokom zimskih mjeseci popularna je kisela cikla, koju možete pripremiti i na sirovojelski način. Sirovu ciklu također možete naribati i dodati u Vašu omiljenu salatu.
Isprobajte ove ukusne i neobične recepte sa ciklom, da bi donijeli raznovrsnost zimskoj prehrani i poboljšali zdravlje!
- borsh - juha od cikle
- kisela cikla na sirovojelski način
- bogata ruska salata od cikle (na vegetarijanski način)
- pikantna cikla sa češnjakom


Terapija sa sokom od cikle

Sok od cikle posjeduje moćna ljekovita svojstva. Ovaj sok je dio mnogih alternativnih metoda, posebice poznate terapije protiv raka Rudolfa Breussa.
Rudolf Breuss, alternativni liječnik iz Austriji, cijeli svoj život je posvetio pronalaženju najboljeg prirodnog lijeka protiv raka. Napravio je poseban sok, koji je davao odlične rezultate u liječenju ove bolesti. Uz pomoć svoje metode izliječio je preko 45000 ljudi od raka i drugih neizlječivih bolesti.
Prema Breussu, rak može preživjeti samo uz pomoć bjelančevina, koje sadrži kruta hrana. Zbog toga je razradio poseban post trajanjem 42 dana, tokom kojeg se piju samo čajevi i poseban sok od povrća, glavni sastojak kojeg je cikla. Tokom ovih 42 dana stanice raka gladuju i umiru, dok se zdravlje kompletnog organizma poboljšava.
Breussov sok se pravi samo od ekološki uzgojenog povrća. Sok se može napraviti kod kuće od domaćeg povrća ili od sokova, koje možete nabaviti u trgovinama zdrave hrane (preporučujemo sokove Biotta)

Sastav soka:
cikla (55%)
mrkva (20%)
celerov korijen (20%)
krumpir (3%)
rotkva(2%)

Moramo napomenuti, da terapija protiv raka prema Rudolfu Breussu uključuje ne samo 42-dnevni post, nego i mnoštvo drugih čimbenika, kao što su eliminacija iz kuće svih otrova, izbacivanje iz prehrane šećera, regulacija probave, fizička aktivnost itd.
Više o Breussovoj metodi možete pročitati na našem forumu ili u knjizi Rudolfa Breussa.

Napomena:
Ako odlučite uzimati sok cikle, nikada nemojte započeti sa velikom količinom. Sok od cikle je toliko jak, da tokom čišćenja možete osjetiti vrtoglavicu. To je normalan znak eliminacije toksina iz organizma. Pijte više vode, da bi pomogli procesu čišćenja i postepeno povećavajte unos soka.

Krumpir: beskorisno povrće ili dar prirode?
U naše vrijeme, kada je krumpir na lošem glasu kao nezdrava namirnica i bezvrijedno povrće, koje ne sadrže vitamine, moram stati na njegovu obranu, jer to jednostavno nije istina.
Niti jedno povrće nije toliko mnogostrano, kao skroman krumpir. Jednako fin u kuhanom, pečenom ili prženom obliku, krumpir rijetko dobiva pohvale koje zaslužuje.
Zaboravljamo da je ova skromna namirnica igrala važnu ulogu u povijesti čovječanstva. Puno puta spašavala je ljude od gladi tokom rata ili u područjima loših klimatskih uvjeta.
U mnogim zemljama krumpir je pogodovao rastu stanovništva i ekonomskom razvoju.
Krumpir su prvi počeli uzgajati Indijanci iz Perua prije više od 4000 godina. Iz Amerike u Europu krajem 16. stoljeća ga je donio Sir Francis Drake - pomorski istraživač i vojskovođa.
Naziv krumpir potječe od bavarske riječi Gruntbir - "kruška iz zemlje". Engleski naziv potato potječe od američko-indijanske riječi "batata".


11 činjenica koje niste znali o krumpiru

1. Krumpir je ekološki čista namirnica. Uzgajati krumpir je lako i jeftino. Za njegov uzgoj nije potrebno umjetno gnojivo niti pesticidi (iako ih mnogi poljoprivrednici svejedno koriste).
2. Krumpir je dobar za zdravlje pod uvjetom da ga ne konzumirate u prženom obliku.
3. Krumpir je savršena kultura za uzgoj u siromašnim zemljama. Ova jeftina i hranjiva namirnica raste čak i u lošim klimatskim uvjetima.
4. Krumpir je prva namirnica koja je uspješno uzgojena u svemiru.
5. Po količini fenolnih spojeva krumpir se može takmičiti sa brokulom, špinatom i kelj pupčarom. Flavonoidi koji sadrži krumpir štite od bolesti srca i krvnih žila, bolesti dišnih puteva i raka.
6. Engleski znanstvenici u krumpiru su pronašli poseban sastojak - kukoamin - koji štiti od visokog tlaka.
7. 2008 godina je proglašena godinom krumpira. UN smatra da je krumpir namirnica budućnosti, koja bi mogla suzbiti glad u svijetu.
8. Postoji preko 1000 vrsta krumpira. Krumpir je četvrta najviše uzgajana kultura u svijetu. Ova namirnica se danas koristi u svakom dijelu svijeta.
9. Europljani konzumiraju duplo više krumpira nego Amerikanci.
10. Tokom zlatne groznice u Klondajku krumpir se koristio kao valuta. Krumpir je bio toliko cijenjen zbog visokog sadržaja vitamina C da su ga mijenjali za zlato.
11. Čips od krumpira je najprodavanija zakuska u svijetu.

Nutricionističke karakteristike

krumpir je jedna od najhranjivijih biljaka u svijetu
krumpir ima manje kalorija od kruha, riže i tjestenine
krumpir sadrži više kalija nego banana
krumpir sadrži više iskoristivog željeza od bilo kojeg drugog povrća
krumpir sadrži složene zdrave ugljikohidrate i vlakna
krumpir je dobar izvor vitamina B, magnezija, fosfora i niacina
krumpir ne sadrži masnoće i kolesterol
nekoliko krumpira pokriva dnevne potrebne količine vitamina C

Krumpir ne deblja

Fitness gurui su proglasili krumpir namirnicom koja deblja. Tvrde da zbog visokog glikemičkog indeksa i velikog sadržaja škroba krumpir nije pogodan za mršavljenje.
Međutim to nije istina. Provedena su istraživanja o utjecaju krumpira na tjelesnu težinu. Osobe koje su tijekom 6 tjedana svakodnevno konzumirali 7-9 krumpira zapravo se nisu debljale, nego mršavjele!
To se objašnjava time da krumpir izaziva osjećaj sitosti, dok sadrži relativno malo kalorija. (Jedan krumpir u prosjeku sadrži 100-120 kalorija - 2,5 puta manje nego kruh).
Ali ako svakodnevno konzumirate pomfrit ili čips svakako ćete se udebljati, jer ova hrana sadrži puno kalorija zbog velikog udjela masnoća.

Pomfrit nije zdrav!

Kada govorimo da je krumpir zdrav, ne mislimo na pomfrit. Pomfrit je najnezdravija hrana na našem planetu!
1. Pomfrit sadrži velike količine "loših" masnoća, koje povećavaju rizik od srčanog i moždanog udara, debljanja i visokog kolesterola.
2. Zbog prženja u ulju na visokoj temperaturi, pomfrit sadrži akrilamid - poznati kancerogen i neurotoksin. Pretpostavlja se da samo u SAD-u akrilamid uzrokuje nekoliko tisuća slučajeva raka svake godine.

Krumpir kao lijek

Krumpir se koristi ne samo kao hrana, nego i kao lijek. Nekoliko primjera primjene krumpire u svrhe liječenja:
obloge od kuhanog krumpira koriste se kod reume, gihta, ozeblina
umivanje sa sokom od krumpira liječi akne, ekcem i mrlje na licu
obloge od sirovog krumpira koriste se kod vrućice, opekotina, glavobolje
kora kuhanog krumpira snižava krvni tlak
kod gastritisa uzima se 1 žlica soka od krumpira 3 puta dnevno prije obroka

Kako napraviti sok od krumpira
Operite i naribajte krumpir, stavite ga u lanenu krpu i stiskanjem iscijedite sok. Sok možete pripremiti i u sokovniku. Koristite uvijek svježe pripremljen sok.

Zbog njegove pristupačne cijene, izvrsnog okusa, hranjivosti i bogatstva nutrijenata, krumpir itekako zaslužuje da ga stavimo na popis super-namirnica, koje su prijatelji našeg zdravlja.

Dobrobiti češnjaka

Češnjak (bijeli luk, lat. - allium sativum) je biljka vrlo jakog i jetkog okusa, koja je poznata zbog svojih vrhunskih kulinarskih i medicinskih svojstava.
Glavni sastojak češnjaka je allicin, koji posjeduje čudesna anti-bakterijska, anti-virusna, anti-gljivična, anti-parazitska i antioksidacijska svojstva.

Podrijetlom iz centralne Azije, češnjak je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka u svijetu, koja se uzgaja već preko 5000 godina.
Izgleda da su Egipćani prvi počeli uzgajati ovu biljku, koja je igrala važnu ulogu u njihovoj kulturi. Češnjak, koji su Egipćani smatrali svetom biljkom, pronađen je u grobnicama faraona. Znali su i za ljekovita svojstva češnjaka – davali su ga robovima, da povećaju njihovu snagu i otpornost na bolesti.
O ljekovitim svojstvima bijelog luka jako su dobro znali drevne Grci i Rimljani, čiji su atleti jeli češnjak prije sportskih natjecanja. Prije nego što su krenuli u rat, grčki i rimski vojnici su konzumirali češnjak da bi povećali izdržljivost i otpornost na bolesti.
Kasnije, bijeli luk se proširio i u druga područja svijeta. U 6 stoljeću, češnjak se počeo uzgajati u Kini i Indiji, gdje je poznat zbog svojih terapeutskih svojstava.
Već stotinama godina, češnjak je omiljena biljka mnogih naroda kako zbog okusa, tako i zbog ljekovitog djelovanja. U zadnjih nekoliko godina bijeli luk stekao još veću popularnost, pošto su znanstvena istraživanja počela potvrđivati njegova brojna medicinska svojstva.

Kako češnjak utječe na zdravlje?

Zbog svojeg jedinstvenog sastava, češnjak povoljno utječe na mnoge bolesti poput virusnih i bakterijskih infekcija, artritisa, kardiovaskularnih bolesti, bolesti dišnih puteva, probavnih tegoba, parazita i kroničnog umora.
Istraživanja potvrđuju da redovito korištenje češnjaka regulira tlak i razinu kolesterola i šećera u krvi. Studije također govore o tome, da češnjak može poslužiti kao odlična prevencija protiv mnogih vrsta raka.

Kardiovaskularne bolesti
Brojna istraživanja češnjaka potvrđuju, da ova biljka igra važnu ulogu u zdravlju našeg kardiovaskularnog sustava.
Najveća dobrobit bijelog luka se sastoji u tome, da on štiti krvne stanice i žile od upalnih i oksidativnih procesa. Oštećenje krvnih žila visoko reaktivnim molekulama kisika je ključni faktor, koji povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući infarkt i aterosklerozu. Oksidativno oštećenje također uzrokuje nepoželjne upale i oksidativni stres, koji povećava rizik od začepljenja krvnih žila.
Jedinstveni sastav češnjaka, koji sadrži cijeli niz sumpornih spojeva, štiti nas od oksidativnog stresa i upala.

Lista spojeva sumpora u češnjaku:
alliin
allicin
allixin
allyl polysulfides (APS)*
diallyl sulfide (DAS)
diallyl disulfude (DADS)
diallyl trisulfide (DATS)
N-acetylcysteine (NAC)
N-acetyl-S-allylcysteine (NASC)
S-allylcysteine (SAC)
S-allylmercaptocysteine (SAMC)
S-ethylcysteine (SEC)
S-methylcysteine (SMC)
S-propylcysteine (SPC)
1,2-vinyldithiin (1,2-DT)
thiacremonone

Češnjak također utječe na razinu triglicerida i općenito, kolesterola u krvi.
Osim toga, što štiti naše krvne sudove od začepljenja, češnjak sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, zahvaljujući jednom posebnom sastojku, koji se zove ajoen.
Vrlo impresivna je sposobnost bijelog luka ka smanjenju krvnog tlaka. Pretpostavlja se da alicin u sastavu češnjaka blokira aktivnost angiotensina, što sprečava nepoželjnu kontrakciju krvnih sudova i rast krvnog tlaka.
Ljekovito djelovanje češnjaka na kardiovaskularni sustav je također povezano sa visokim sadržajem vitamina C, vitamina B6, selena i mangana.

Anti-upalna svojstva češnjaka
Nije da samo naš krvožilni sustav može imati koristi od anti-upalnih svojstava češnjaka. Uvodna istraživanja su pokazala, da češnjak djeluje i na naš koštani, mišićni i dišni sustav.
Kao diallyl sulfide, tako i thiacremonone u sastavu bijelog luka pokazuju anti-reumatska svojstva. Češnjak je također izazvao poboljšanja kod upala, uzrokovanih alergijama.
Druga istraživanja, koja povezuju gojaznost sa upalnim procesima u organizmu, potvrđuju, da spojevi sumpora, koji sadrži češnjak, mogu sprečiti upalne procese, koji potiču formiranje stanica masti.
Napominjemo, da su ova istraživanja još uvijek u preliminarnom stadiju i tek se trebaju potvrditi daljnjim istraživanjima.

Anti-bakterijska i anti-virusna svojstva
U povijesti medicine, antibakterijska i antivirusna svojstva češnjaka su legendarno poznata. Češnjak i njegovi sastojci su podvrgnuti brojnim istraživanjima, da bi se dokazalo njihovo djelovanje na infekcije, uzrokovane bakterijama i virusima. Ne samo to - njegovo antimikrobno djelovanje uključuje gljivice i parazite.
Jedan od sastojka češnjaka - ajoen - pokazao se posebno učinkovitim u liječenju gljivice candida albicans.
Nedavna istraživanja češnjaka potvrdila su njegovo djelovanje na bakteriju Pseudomonas aeruginosa, kao i na mnoge druge bakterije. Posebno zanimanje liječnika izaziva djelovanje bijelog luka na bakterije, koje su postale rezistentne na moderne antibiotike.

Prevencija raka
Istraživanja češnjaka potvrđuju, da ova biljka ima značajna anti-kancerogena svojstva. Pokazalo se, da redovito konzumiranje većih količina češnjaka značajno smanjuje rizik od pojave mnogih vrsta raka. Dok umjereno konzumiranje ove namirnice može poslužiti za prevenciju samo dvije vrste raka - rektuma i bubrega. Takva razlika između "pojačanog" i "umjerenog" unosa češnjaka pokazuje, da radi efikasne prevencije raka je ipak potrebno konzumirati veće količine ove namirnice, u čemu mogu pomoći kapsule ili tablete češnjaka.

Kako konzumirati češnjak

Da bi iskoristili ljekoviti potencijal češnjaka, zgnječite ga ili ga sitno narežite. To pospješuje oslobađanje posebnih enzima, koji pretvaraju alliin u allicin - sastojak, koji je odgovoran za većinu ljekovitih svojstava češnjaka.
Da bi se oslobodila maksimalna količina allicina, ostavite zgnječeni ili narezani češnjak na 5 minuta prije nego što ga pojedete ili skuhate.
U većem unosu ove namirnice mogu Vam pomoći kapsule ili tablete češnjaka.

Praktični savjeti

Alergija
Češnjak regulira rad imuniteta i sprečava upale, izazvane alergijom. Pojačajte unos češnjaka 2 ili 3 tjedna prije početka sezonske alergije. Ako ga uzimate u kapsulama, preporučena doza za odrasle je 2-3 kapsule češnjaka dnevno.
Kašalj
Zbog svojih antibakterijskih svojstava, češnjak je odlično sredstvo protiv kašlja. Također ublažava infekcije respiratornog trakta.
Dijabetes
Češnjak može pomoći u regulaciji razine šećera u krvi. Preporučuje se uzimati 1-2 kapsule češnjaka dnevno tokom dužeg vremena.
Kolesterol
Prema istraživanjima, 600-900 mg (2 kapsule) češnjaka dnevno mogu pomoći sniziti razinu kolesterola do 18%.
Visoki tlak
Istraživanja su potvrdila, da su ljudi, koji su uzimali 2-3 kapsule češnjaka dnevno tokom 5 mjeseci, kontrolirali razinu tlaka sa istom uspješnošću, kao i ljudi, koji su uzimali propisane lijekove. Preporučena količina je 600-900 mg češnjaka dnevno.
Zubobolja
Češnjak ima svojstva analgetika i anestetika, zbog čega može pomoći kod zubobolje. Jednostavno stavite komadić zgnječenog češnjaka na bolni zub, da bi dobili trenutno olakšanje. (ne zaboravite poslije otiči kod zubara!)
Bradavice
Zbog svojih antimikrobnih svojstava, bijeli luk je odlično sredstvo protiv bradavica i drugih kožnih problema:
1. Uzmite svježi češanj bijelog luka i odrežite vrh.
2. Nekoliko sekundi trljajte bradavicu sa odrezanom stranom češnjaka.
3. Ponovite to svaki dan, prije spavanja.
Ako osjetite iritaciju ili pečenje na koži, jednostavno operite to područje sa vodom.

Koje su nuspojave uzimanja češnjaka?

Većina ljudi neće imati nikakvih nuspojava tokom konzumiranja ove namirnice. Češnjak se pokazao sigurnim čak kod trudnica i dojilja. Kod dojenja, bebe su rado pile mlijeko od majki, koje su konzumirale češnjak.
Ipak, postoji kategorija ljudi, koji su alergični na češnjak. Naravno, u ovom slučaju, konzumiranje češnjaka se ne preporučuje.
Kod ljudi sa osjetljivim želucem unos velikih količina češnjaka može uzrokovati žgaravicu i neugodan osjećaj u želucu.

Paradajz

Paradajz - bogatstvo antioksidanata
Paradajz, koji u stvari nije povrće, nego voće, može koristiti našem tijelu na više načina.
Paradajz je namirnica, vrlo bogata raznovrsnim nutrijentima, koja se može pripremiti na mnogo načina i zbog toga je neizostavan dio zdrave dijete.

Paradajz je najviše poznat po visokom sadržaju likopena – antioksidanta, neophodnog našem tijelu.
Likopen pomaže u borbi sa kancerogenim stanicama i djelotvoran je kod mnogih drugih stanja i bolesti.

Slobodni radikali mogu se izbaciti iz tijela uz pomoć visokih količina likopena. Paradajz je prepun ovog važnog antioksidanta - upravo zbog njega paradajz ima takvu raskošnu crvenu boju.

Naše tijelo ne može samo stvoriti likopen. Da bih naš organizam imao koristi od ovog antioksidanta, potrebno ga je unositi sa hranom.
Iako ostalo voće i povrće sadrži ovaj važan sastojak, nijedno od njih se ne može pohvaliti tako visokom sadržajem likopena, kao paradajz.

U znanstvenom svijetu provodi se sve više istraživanja paradajza. Konzumiranje paradajza donosi više dobrobiti za zdravlje, nego što znanstvenici mogu opisati, bar za sada.

Istraživanja su potvrdila da paradajz može spriječiti ne samo rak, nego i bolesti srca i krvnih žila.

Visoki nivo likopena može spriječiti rak prostate, grlića maternice,
crijeva i mnogih drugih vrsta raka.


U provedenim eksperimentima likopen se ubrizgavao u već postojeće kulture raka, što je zaustavilo njihov daljnji rast. Ovo je snažan dokaz izvanrednih ljekovitih svojstva paradajza.

Samo 540 ml soka paradajza je dovoljno da bih organizam dobio visoku dozu likopena.
To znači da dnevno jedna čaša soka od rajčice može Vam pomoći da ostanete u savršenom zdravlju cijeli Vaš život.

Zanimljivo je da je paradajz zdrav ne samo u friškom, nego i kuhanom obliku. Kod kuhanja, iskoristivost likopena raste, a ne smanjuje se – nasuprot očekivanjima.

Iako je već bilo napravljeno dosta istraživanja u području djelovanja paradajza na zdravlje čovjeka, to je tek početak, jer znanstvenici shvaćaju, da potpuni potencijal paradajza još nije razotkriven.
Paradajz je jedna od najzdravijih namirnica, sposobna zaštiti čovjeka od najgorih bolesti.
Na tržištu možemo pronaći toliko različitih proizvoda od paradajza, da zaista nije teško osigurati dovoljan unos paradajza i iskusiti njegova izvanredna svojstva.


Sos od sirovog paradajza

U ovom receptu, paradajz se ne kuha njego se ukiseli u svom soku, pomiješan sa svježim začinima, ekstra-djevičanskim maslinovim uljem i jabučnim octom. Svježa, narezana na kockice mozarella upija divan okus ove mješavine.


Recept za 4 porcije:

- 700 g narezanog paradajza,
- 1/3 čaše friške mozarelle, narezane na male kockice
- 2 jušne žlice narezanih maslina
- 2 jušne žlice jabučnog octa
- 2 jušne žlice ekstra-djevičanskog maslinovog ulja
- 2 čajne žlice friškog bosiljka, sitno nasjeckanog
- 2 čajne žlice friške majorane, sitno nasjeckane
- ½ žličice soli
- friško mljeveni papar (po želji)

U zdjeli pomiješajte paradajz, mozarellu, masline, ocat i ulje. Dodajte bosiljak, majoranu, sol i papar. Pustite da odstoji desetak minuta, da bi paradajz pustio svoj sok.

Umak poslužite sa vrućom ili toplom paštom.

1 porcija prosječno sadrži:

Energetska vrijednost – 141 kcal
Masti – 10 g
Ugljikohidrati – 8g
Bjelančevine – 6g
Dijetalna vlakna – 3g
Vitamin C – 35% preporučene dnevne količine
Vitamin A – 30% preporučene dnevne količine


Zapečeni paradajz sa parmezanom

Malo parmezana i maslinovog ulja pretvaraju zapečeni paradajz u idealan prilog uz glavno jelo. Možete od njega napraviti i međuobrok, tako da ga stavite između dvije šnite kruha.




Za 4 porcije:

- 4 velika paradajza, prerezana po pola
- ¼ čaše naribanog parmezana
- 1 čajna žlica nasjeckanog origana
- ¼ čajne žlice soli
- svježe mljeveni papar (po želji)
- 4 čajne žlice ekstra-djevičanskog maslinovog ulja

Zagrijte pećnicu na 230 C. Stavite paradajz odrezanom stranom gore na tepsiju. Posipajte paradajz sa parmezanom, soli, origanom i paprom, a zatim ga poškropite sa uljem. Pecite oko 15 minuta, dok paradajz ne postane mekan.

1 porcija prosječno sadrži:

Energetska vrijednost – 91 kcal
Masti – 6 g
Ugljikohidrati – 6g
Bjelančevine – 3g
Dijetalna vlakna – 2g
Natrij – 375 mg
Kalij – 363 mg


Paradajz juha sa špinatom

Ova juha je gotova za 15 minuta! Ako nemate friški bosiljak, možete ga zamijeniti sa suhim bosiljkom.



Recept za 4 porcije:

- 2 jušne žlice maslaca/ulja
- 1 glavica sitno narezanog crvenog luka
- 1 čajna žlica naribanog češnjaka
- 11/2 čaše mlijeka
- 1 L kvalitetne pasirane rajčice
- 1 jušna žlica smeđeg šećera
- 2 čaše narezanog špinata
- ¼ čaše sitno nasjeckanog bosiljka
- ½ čajne žlice soli
- ¼ čajne žlice friško mljevenog papra
- 1 jušna žlica naribanog Parmezana (po želji)

U velikoj tavi na umjerenoj vatri rastopite maslac. Dodajte luk i češnjak i pirjajte 3 minute. Dodajte mlijeko i kuhajte 2 minute, povremeno miješajući. Dodajte paradajz i šećer. Dobro promiješajte, poklopite i ostavite da zakuha na jakoj vatri.
Smanjite vatru i kuhajte, poklopljeno, 5 minuta. Dodajte špinat, bosiljak, sol i papar i kuhajte na laganoj vatri bez poklopca još 2 minute, povremeno miješajući. Na kraju poškropite sa Parmezanom (po želji).

1 porcija prosječno sadrži:

Energetska vrijednost – 208 kcal
Masti – 8,5 g
Ugljikohidrati –30g
Bjelančevine –8g
Dijetalna vlakna –5g
Vitamin A – 61% preporučene dnevne količine
Vitamin C –42% preporučene dnevne količine
Željezo - 43% preporučene dnevne količine

Maslina – biser mediteranske prehrane
Masline se uzgajaju najmanje šest tisuća godina.
Na Kreti, u Palestini i Egiptu ljudi su ih već tad koristili kao hranu, lijek i gorivo za svjetiljke.
U staroj Grčkoj maslinovo je ulje bilo toliko važno da se spominje u antičkim mitovima.

Znate li da je mediteranski način prehrane među najzdravijima u svijetu?

On uključuje raznoliko povrće, voće, mahunarke i maslinovo ulje, čime opskrbljuje organizam širokom paletom hranjivih tvari.

Navedene su namirnice zaslužne za to što Mediteranci imaju niže količine kolesterola od stanovnika Srednje Europe, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država.

Prehrana ovih naroda temelji se na životinjskim mastima i bjelančevinama, koje nažalost podižu nivo kolesterola.

Nasuprot tome, u mediteranskoj prehrani nalaze se mnogi sastojci koji štite od srčanih bolesti.

Najvažniji su od njih antioksidansi iz maslinovog ulja, koji sprečavaju proces oksidacije, odgovoran za preranu smrt stanica.

Dokazano je da maslinovo ulje i plod masline svojim antioksidativnim djelovanjem čuvaju stanice i odgađaju starenje. Sastojci masline imaju i protuupalna svojstva, čime smanjuju rizik od raka.


Neprijatelj lošeg kolesterola


U maslinovom ulju prisutne su oleinska i linolenska kiselina, koje čiste krv i snižavaju krvni tlak. Oleinska ili uljna kiselina podiže nivo dobrog kolesterola, poznatog pod oznakom HDL.

Dobri kolesterol obavlja zaštitnu ulogu, jer prenosi loši kolesterol zvani LDL do jetre, koja ga razgrađuje i uklanja iz tijela.
Lošeg kolesterola valja se riješiti, jer uzrokuje aterosklerozu i druge kardiovaskularne bolesti.

Ne pržiti – jesti svježe!

Maslinovim uljem obogatite salate i druga jela od povrća. Upotrijebite ga kao namaz na kruhu umjesto nezdravog maslaca, margarina ili majoneze.

Ovim uljem začinite i druga jela, primjerice tjesteninu ili rižoto. Upamtite da biste uvijek trebali koristiti svježe maslinovo ulje.

Uvjerenje da je pržena hrana bezopasna ako se prži na maslinovom ulju nije utemeljeno.
Prženje uklanja mnoga blagotvorna svojstva ulja te pretvara dobre masnoće u loše.

Prirodna detoksikacija

Maslinovo ulje koristi se i kao prirodni lijek za čišćenje organizma.

Ova metoda potječe iz tradicionalne Indijske medicine zvane ayurveda, stare preko 5000 godina. Potrebno je svakodnevno ispirati usnu šupljinu maslinovim uljem, čime se odstranjuju otrovne tvari iz tijela i jača imunitet.
Ujutro na prazan želudac uzmite u usta jušnu žlicu nerafiniranog maslinovog ulja te snažno mućkajte petnaestak minuta. U ustima će se stvoriti gusta bijela masa koju nakon mućkanja ispljunite i temeljito isperite usta.

Redovita primjena donosi sjajne rezultate, a posebno učinkovitom pokazala se u liječenju glavobolje, zubobolja, paradentoze, bronhitisa, čireva želuca, bolesti crijeva, ženskih bolesti i mnogih drugih stanja.

Nezaobilazna u narodnoj medicini

Čaj od listova masline u narodnoj se medicini rabi za snižavanje krvnog tlaka i razine šećera u krvi.
Maslinovo ulje pomaže kod probavnih tegoba, žgaravice, gastritisa, čireva, kolitisa i zatvora. Osim toga, odlično djeluje na dišne organe, pomaže kod kašlja, promuklosti, povišene tjelesne temperature.

Povoljni učinci maslinova ulja:
sprečava bolesti srca i krvnih žila
poboljšava rad želuca i gušterače
smanjuje rizik od raka
poboljšava izgled kože i kose
pomaže kod probavnih tegoba
regulira krvni tlak i šećer
pomaže kod gripe i prehlade
Maslinovo ulje korisno je za kožu i kosu pa ga industrija primjenjuje u brojnim kozmetičkim tretmanima. Njime možete ojačati nokte i spriječiti njihovo listanje i napraviti pakung za kosu, a sve je popularnija i masaža s maslinovim uljem.

HREN za hladne dane



Došli ste kod prijateljeve obitelji na ručak.
Na stolu je serviran bogat objed, a u maloj posudi nalazi se umak od hrena kojeg konzumirate po prvi put.
Kažete sebi:
"Probao sam svašta pa hajde, da probam i to..."
Odjedanput, suze naviru na vaše oči i sluz izlazi iz nosa. Crvenite se i trčite na WC.
Nakon što ste se umili i ispuhali nos, događa vam se da za ručkom još koji put i kihnete.
Ipak ste uzeli malo previše umaka, ali niste znali da je tako jak...
Ljutina je jedna od glavnih odlika hrena. Često se koristi u pripremi jela tijekom praznika, vjerojatno kako bi se organizam lakše očistio od teške hrane koju tada konzumiramo.
Osim što ima jak okus hren ima mnoga ljekovita svojstva.
Stara grčka poslovica kaže:
„Rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a hren težinu zlata“.
Naziv hren koristili su stari Slaveni za grmoliku biljku čije stablo naraste do 1,2 metra s križno raspoređenim laticama.
Hren obično raste na vlažnijim površinama. Njegova prapostojbina je istočna i južna Europa, gdje se još i danas može pronaći kako raste u svom divljem obliku. S tih prostora biljka se raširila po cijelome svijetu.
Vasabi, japanski hren, ima okus sličan europskom hrenu. Jedina razlika je u tome što je vasabi zelene boje, a hren bijele.
Danas, hren vjerojatno spada među najmanje upotrebljavane ljekovite biljke, što je u biti prava šteta, budući da ima niz djelovanja povoljnih za naše zdravlje.



Lijekova svojstva hrena


U antičko doba, hren se zajedno s mnogim ljekovitim biljkama spominje u zapisima čuvenog rimskog prirodoznanstvenika Plinija Starijeg pod imenom Armoracia.
Osim Rimljana koristili su ga i stari Grci kako bi riješili probleme vezane uz bolove u kralježnici, te protiv nedostatka seksualne želje.
Za vrijeme kolonijalne Amerike koristio se kao vrlo učinkovita i prirodna pasta za zube.
Hren je bogat mineralima i vitaminima, odlično čisti organizam i djeluje antikancerogeno kod malignih oboljenja u jetri, debelom i tankom crijevu, jednjaku i mjehuru.
Uzrok ovome je činjenica da sadrži sastojke koje inhibiraju navedene bolesti. Ti sastojci su glikozid sinigrin i alil izotiocianat, inače suvremenoj znanosti zanimljivi zbog svog antibiotskog i antikancerogenog djelovanja.
Alil izotiocianat djeluje pozitivno protiv širenja bakterija u hrani, što ga čini prirodnim konzervansom.
Hren je bogat vitaminom C, vitaminom B1, B6, željezom i kalcijem, dok ćemo magnezij, fosfor i vitamin B2 naći u nešto manjim količinama.
U zimskim danima zaštitit će nas od prehlade, te očistiti naše dišne puteve. Hren potiče probavu, rad srca i cirkulaciju, pomaže kod reume i podiže naš prirodni imunitet.

Svestrana primjena

Prilikom liječenja ili pak pripremanja jela s hrenom koristi se uglavnom njegov korijen.
Korijen se uvijek riba na sitno ili reže na kolutiće, a nikad kuha, zbog toga što prilikom kuhanja nestaje eterično ulje koje on sadrži.
Da bi dobio svježinu i posebno ljut okus, korijen hrena potrebno je ostaviti da stoji u vodi 24 sata.
Nakon toga naribajte ga u vrhnje, juhu, ili bilo koje jelo po vašoj želji. Ljut i jak okus hrena pročistit će vaše sinuse i dišne puteve, bez obzira kako tešku hranu konzumirali.
Ako pak imate osjetljivu probavu, te teško podnosite ljutu hranu dodajte malo jabuke kako biste ublažili ovu žestinu.
Da biste odagnali glavobolju uzmite listove hrena, te ih pritisnite na bolno mjesto.
Isto tako, korijen hrena nariban u obloge pomoći će vam kod ozeblina, inficiranih rana, ukočenih mišića, reumatičnih zglobova i išijasa.
Ali nemojte pretjerati - preveliko korištenje hrena može izazvati plikove na koži. Ako imate problema sa štitnjačom i bubrezima preporučuje se da izbjegavate korištenje ove biljke.

Šparoga - više od hrane
Šparoge su se prije smatrale delicijom. Pronaći ste ih mogli samo na bogataškim stolovima.
No, danas je ova super-namirnica dostupna svima - šparoge možete kupiti na tržnici i u trgovačkim centrima.Možete se uputiti u branje divljih šparoga, što ujedno djeluje i kao antistresna terapija.
Šparoga, lat. asparagus je višegodišnja biljka iz porodice ljiljana.
Šparoga je jedna od najstarijih samoniklih kultura na Mediteranu. Cijenjena je kao delicija već više od 2000 godina.Ova je biljka raširena po mnogim kontinentima jer ima mnogo podvrsta.
Neke se vrste koriste više za prehranu, druge samo za liječenje - poput Asparagus racemosus, znane kao Shatavari, koja se već tisućama godina koristi u Ayurvedi.


Ljekovita svojstva šparoge

Šparoga ima bogatu nutritivnu vrijednost - sadrži vitamine A, K, B, C i E, folnu kiselinu, željezo, bakar, vlakna, mangan, kalij, kolin, cink, magnezij i selen.
Uz svoj bogat nutritivni profil, šparoga je siromašna kalorijama. 100 g šparoga sadrži tek 20 kalorija - što je čini idealnom namirnicom za mršavljenje.
Zahvaljujući saponinima i flavonoidima, šparoga ima snažna antiupalna svojstva. Zbog toga povoljno djeluje kod bolesti srca i krvnih žila.
Za prevenciju bolesti srca zaslužna je i velika količina vitamina skupine B, koji kontroliraju razinu homocisteina.
Šparoga je jedan od najbogatijih izvora rutina - flavonoida koji smanjuje kolesterol i krvni tlak te jača krvne žile.
Porcija šparoga sadrži čak 114 posto preporučene dnevne količine vitamina K, koji je neophodan za sintezu osteokalcina - proteina koji jača kosti.
Vitamin K sprečava nakupljanje kalcija u tkivima koje može dovesti do ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara.
Velike količine inulina u šparogi ključne su u liječenju probavnih problema. Naime, inulin je idealna hrana za dobre bakterije koje poboljšavaju apsorpciju hranjivih tvari, smanjuju rizik od alergija i raka crijeva.
Vlakna u šparogi potiču probavu te smanjuju rizik od dijabetesa tipa 2.
Šparoga, uz lubenice i avokado, spada u namirnice najbogatije glutationom. Glutation je jedan od najproučavanijih i najvažnijih antioksidanata. Bitan je za cjelokupno zdravlje, obnavljanje imunoloških stanica i jedan je od najjačih sredstava za čišćenje organizma.
Niske razine glutationa povezane su s preranim starenjem, pa čak i smrti.
Glutation je važan agens u borbi protiv raka jer štiti od oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresom.
U laboratorijskim istraživanjima glutation je u potpunosti zaustavio umnožavanje virusa AIDS-a.
Šparoga je moćan diuretik koji pomaže u oslobađanju organizma od mokraćne kiseline, rastvara bubrežne kamence i pomaže kod gihta.
Zbog bogatstva folne kiseline šparoge su odlična hrana za trudnice.
Šparoga...
sprečava bolesti srca i krvnih žila
pomaže kod dijabetesa tipa 2
prirodni je afrodizijak
pomaže kod kroničnog umora
štiti od alergije i astme
pomaže kod gihta i bubrežnih kamenaca
smanjuje kolesterol i visoki tlak
odlična je namirnica za mršavljenje
pomaže kod probavnih tegoba
smanjuje rizik od karcinoma
čisti organizam

Nekoliko sati nakon konzumacije šparoga primijetit ćete promjenu mirisa mokraće. No, to nije ništa opasno, i sigurno to nije razlog zbog kojeg ih ne biste trebali jesti.

Šparoge i rak

Prema mišljenju nekih alternativnih liječnika, šparoge su korisni za prevenciju i liječenje karcinoma.
Pritom se preporučuje koristiti kuhane šparoge.
Pretpostavlja se da se kuhanjem šparoga oslobađa asparaginaza - enzim koji pomaže uništavanju stanica raka.
Šparoge također sadrže glutation - snažan antioksidans koji štiti stanice od kancerogenih promjena.
Preporučena doza je 4 jušne žlice kuhanih šparoga dva puta dnevno - ujutro i navečer.
Najbolje je koristiti šparoge istovremeno s drugim prirodnim metodama, kao dio terapije protiv raka.

Uzgoj šparoge

Želite li pokušati uzgojiti domaću šparogu u svojem vrtu? Evo nekoliko korisnih savjeta.
Šparoga voli topla podneblja, mnogo sunca i humusno tlo. Ova biljka ne voli vjetar. Može podnijeti i veće hladnoće, ali joj je potrebno osigurati mnogo vlage jer inače može biti jako gorka i neukusna.
Bitno je dobro odabrati mjesto jer će na njemu šparoga rasti petnaestak godina.
Šparoga se sadi ujesen na dobro pognojenom tlu. Prave plodove šparoga daje tek od četvrte godine uzgoja.
Šparoga se bere u svibnju i lipnju. Nakon branja poželjno ju je odmah potrošiti ili pohraniti u hladnjaku gdje može stajati 4 - 5 dana. Šparoge također možete blanširati i zamrznuti.

Primjena

U kuhanju se domaća šparoga koristi cijela, a kod divlje šparoge se baca drvenasti dio. Domaća šparoga se kuha 5 - 8 minuta, ovisno o njezinoj debljini, a divlja još kraće, 1 - 2 minute.
Šparoge pristaju uz različite namirnice i mogu se koristiti u raznovrsnim jelima poput pita, rižota, štrudli, palačinki te salata.
Mogu se jesti i same - sirove, kuhane, pečene, pirjane, ukiseljene - kako tko voli!

Recept - salata od šparoga

Sastojci
šalica aceta balsamica
3 žličice maslinovog ulja
1 žličica senfa
1 žličica svježeg sjeckanog mažurana
1 žličica češnjaka u prahu
1 kilogram šparoga
1 veća paprika, sitno narezana
1/3 šalice sjeckanih oraha

Priprema
Kuhajte ocat na umjerenoj vatri dok ne ispari polovina tekućine. Ulijte ga u zdjelu i promiješajte sa senfom, mažuranom, maslinovim uljem i češnjakom. Dodajte papar i sol.
Kuhajte šparoge u kipućoj slanoj vodi oko 4 minute. Ocijedite ih i isperite hladnom vodom dva puta.
Prelijte šparoge i papriku dresingom koji ste napravili i pospite orasima.

Bundeva - zimska doza imuniteta i vitkosti
Nekoć davno bundeva je bila bitan izvor hrane Indijancima.
Pomagala im je da izdrže dugu i hladnu zimu.
Ondje su je predstavili doseljenicima, kojima je također postala važan dio prehrane i nezaobilazan dio blagdanskog stola za Dan zahvalnosti.
Smatra se da ju je u Europu donio Kolumbo, gdje je prvotno služila kao hrana za stoku.
Danas se bundeva nalazi u mnogim vrhunskim jelima jer je ukusna, lako probavljiva i nutritivno bogata namirnica.


Boja bundeve ukazuje da je ova namirnica bogat izvor beta karotena.
Beta karoten je snažan antioksidans koji štiti organizam od utjecaja slobodnih radikala, jača imunitet i sprečava razvoj malignih tumora.
Uz njega tu su i vitamini C, E, K, B1, B2, B3, B6, folna kiselina i mineralni sastojci kalij, fosfor, kalcij i željezo.
Ljekovita svojstva bundeve već su odavno poznata u narodnoj medicini.
Bundeva je idealna namirnica za osobe koje pate od bolesti želuca i crijeva. Pomaže kod zatvora i upale debelog crijeva.
Bundeva je diuretik, zbog toga se preporučuje osobama s artritisom i gihtom.
Bundeva štiti zdravlje očiju, jer je bogata karotenoidima. Zasitna je i siromašna kalorijama, zbog toga je idealna namirnica za mršavljenje.
Ova namirnica pomaže smanjiti kolesterol u krvi. Oblog od svježe naribane bundeve primjenjuje se za ublažavanje bolova od proširenih vena.
Žlica soka bundeve dnevno zaštitit će vas od bolesti mokraćnog mjehura, bubrega i prostate.
Kao maska za lice bundeva je prikladna za problematičnu kožu. Bundeva ne samo da njeguje i hrani kožu, nego ju i štiti od raka - pokazuju najnovija istraživanja.
Bundevu možete jesti sirovu, kuhanu ili pečenu. Od nje možete pripremati rižota, pire, juhe, kolače i sokove.
Uz nju pristaju začini poput peršina, majčine dušice, kadulje, lovora, muškatnog oraščića, đumbira i cimeta.

Bundevine sjemenke

Bundeva se uzgaja ne samo zbog jestivog ploda nego i zbog sjemenki.
Sjemenke bundeve bogate su kvalitetnim proteinima i mastima. Obiluju i aminokiselinama, triptofanom, glutamatom, vitaminima E i B, bakrom, manganom, kalijem, željezom, cinkom i selenom.
Imaju visok udio kalorija, čak 559 na 100 grama.
Zato ih je preporučljivo kupiti neočišćene, tako da se zabavljate s čišćenjem i pritom ne pojedete previše.
Zbog prehrambenih vlakana preporučuju se u prehrani svih skupina ljudi, bez obzira na spol i dob, da bi se održavala i osiguravala pravilna peristaltika crijeva i provodila djelotvorna detoksikacija organizma.
Djeluju umirujuće, antistresno, antioksidativno, a uz to snizuju kolesterol i poboljšavaju pamćenje.
Možete ih jesti sirove, koristiti u pripremi namaza ili dodavati u kruh, variva, kolačiće i složence.
Sjemenke dokazano pomažu kod povećane prostate i olakšavaju mokrenje.
U Bugarskoj, Rumunjskoj, Turskoj i Ukrajini stope bolesti prostate su niske, jer tamo su bundevine sjemenke dio svakodnevne prehrane.


Bučino ulje

Od sjemenki bundeve se pravi bučino ulje - jedno od najhranjivijih vrsta ulja. Ono je odličan izvor esencijalnih masnih kiselina, antioksidanata, vitamina i sterola.
Ulje sjemenki bundeve djeluje kao diuretik, poboljšava kvalitetu spermija i zdravlje kože, jača imunitet, sprečava dijabetičku nefropatiju i uravnotežuje hormone.
Poznato je i po blagotvornom djelovanju na prostatu.
Ulje sjemenki bundeve obično se koristi u pripremi salata, ali može se dodavati u juhe i shakeove.
I sjemenke i ulje poznato su sredstvo narodne medicine za tjeranje glista i drugih crijevnih parazita.

Recepti od bundeve

Meksički umak od buneve
Sastojci
1 cijela sušena ljuta paprika
1 žličica sjemenki kumina
1 šalica sirovih sjemenki bundeve
2 velike rajčice
pola bijelog luka
3 češnja češnjaka
2 mlada luka
2 chilli papričice
1 žličica sušenog origana
mala šaka korijandera
sol i papar

Popržite ljutu papriku na tavi, ugasite vatru, zalijte sa šalicom kipuće vode te ostavite oko 15 minuta.
Pržite sjemenke kumina dvije do tri minute pa ih stavite sa strane. Zatim pržite sjemenke bundeve oko pet minuta i njih ostavite da se malo ohlade.
Tako pojedinačno popecite chillije, mladi luk, češnjak i rajčice. Kada omekšaju i malo posmeđe, gotovi su. Izmiješajte sve navedene sastojke sa šalicom vode u kojoj se kuhala paprika.
Po potrebi dodajte još vode, posolite i popaprite po želji. Umak poslužite s rižom i jelom od povrća.

Pire od jabuka i bundeve
Sastojci
žlica sušenih brusnica (za ukrašavanje)
pola očišćene slatke bundeve
pola kile jabuka
2 žličice ribane korice limuna
četvrt šalice maslaca
žličica soli
pola žličice papra

Namočite brusnice u vreloj vodi. Jabuke i bundevu na papiru za pečenje stavite peći na 200 stupnjeva. Pecite cca 40 minuta, dok ne omekšaju.
Pustite da se ohladi. Izmiksajte s ostalim sastojcima i pospite brusnicama.


Pikantna juha od bundeve
Sastojci
pola šalice kuhane bundeve
3 šalice povrtnog temeljca
1 srednja nasjeckana mrkva
1 bijeli nasjeckani luk
ljuta paprika, prah đumbira, sol, papar
2 češnja češnjaka
sjemenke i ulje bundeve

Pirjajte luk i češnjak tri do četiri minute, dodajte mu mrkvu i pirjajte još pet minuta. Ubacite bundevu, začine i temeljac.
Pokrijte i kuhajte na laganoj vatri 20 do 30 minuta, sve dok se mrkva ne skuha. Za to vrijeme u pećnici očišćene sjemenke bundeve.
Prije serviranja pospite s tostiranim sjemenkama i poškropite s par kapi ulja sjemenki bundeve.

Zdravstvene dobrobiti mrkve
Ovo povrće čuva vid, smanjuje rizik od moždanog udara i raka
Mrkva (lat. Daucus carota L) je korjenasto povrće koje pripada porodici Umbelliferae.
Ova namirnica se uzgaja već preko 1000 godina. Smatra se da je njezina domovina Europa, gdje ona i dan danas raste kao samonikla biljka.
Uzgojem je razvijeno preko 100 vrsta mrkve.
Većina nas je upoznata s mrkvom narančaste boje, no postoji i ljubičasta, crvena, žuta i crna mrkva.
Dok je narančasta mrkva popularna u Europi, u južnoj Aziji i Africi koristi se uglavnom ona ljubičaste boje.
Plodovi mrkve po veličini mogu varirati od 2 do 90 centimetara.

Sastav i ljekovitost mrkve

Boja mrkve ukazuje da je bogata beta karotenom, nakon čega slijede vitamin K, vitamin C, vitamin E, vitamin B1, B2, B3, B6, folna kiselina, fosfor, kalij, mangan i molibden.
Također obiluje vrijednim antioksidansima – karotenoidima, hidroksinamičnim kiselinama i antocijaninima.
Metabolički prethodnik vitamina A, beta karoten, opravdano je dobio ime po mrkvi (lat. Carota), jer ona sadrži 407 posto njegove dnevne preporučene doze. Beta karoten jača imunitet, štiti od infekcija i raka.
Redovito konzumiranje beta karotena smanjuje rizik od pojave glaukoma i katarakta, pomaže u očuvanju i poboljšanju vida te smanjuje kratkovidnost - posebice kod djece.
Beta karoten je poželjan u prehrani oboljelih od raka (naročito pluća, želuca, jednjaka, tankog crijeva, grlića maternice i same maternice), jer ga oni, prema istraživanjima, imaju za trećinu manje od normalne razine.
Adekvatna dnevna doza beta karotena kod pušača značajno smanjuje izglede za dobivanje raka pluća i emfizema.
Dokazano je da povrće tamnonarančaste boje, posebice mrkva, najučinkovitije štiti kardiovaskularno zdravlje.
Zbog obilja vlakana i pektina smanjuje povišeni kolesterol, te podiže razinu dobrog HDL kolesterola.
Nijedna biljka bolje od mrkve ne zaustavlja proljev i povraćanje kod dojenčadi, a uspješno tjera i dječje gliste.
Zbog vrijednih sastojaka preporučuje se kod slabosti organizma, slabokrvnosti i bolesti uzrokovanih pomanjkanjem vitamina kao što su skorbut i rahitis.
Sok od mrkve odličan je za pospješivanje mokrenja, a u kombinaciji s medom preporučljiv je za bolesti grla i jačanje imuniteta.
U vanjskoj primjeni mrkva zacjeljuje i ublažava čireve, opekotine, ekceme, rane i zagnojenja.
Mrkvine stabljike obiluju mineralnim solima, a obliku uvarka ili kupelji djeluju protiv afti.
Redovito konzumiranje mrkve:
smanjuje rizik od moždanog udara za 40 posto
štiti vid
potiče probavu i rad jetre
štiti od nekolikih vrsta raka
čuva zdravlje srca i krvnih žila
jača imunitet
pomaže kod proljeva
poboljšava izgled kože
čisti organizam

Ulja mrkve

Macerat korijena mrkve iznimno je bogat beta karotenom, te se najčešće rabi za sunčanje i tamnjenje kože, kao i za tretiranje ožiljaka i tamnih mrlja. Najbolje pogoduje suhoj i dehidriranoj koži.
Bazno ulje mrkve je skupo i visokokvalitetno ulje sa snažnim protuupalnim i antioksidativnim svojstvima. Odlično je za njegu prije i poslije sunčanja, a i tretiranje opekotina.
Pogodno je za njegu masne kože sklone nastanku mitesera i akni. Zbog svojstava regeneracije i poticanja cirkulacije koristi se za kuperoznu kožu i tamne podočnjake.
Eterično ulje mrkve stimulira rad jetre i bubrega, normalizira kolesterol i potiče detoksikaciju. Idealno je za njegu svih vrsta kože, a posebice zrele, jer regenerira, djeluje protuupalno i zacjeljuje.
Također se primjenjuje u njezi za sunčanje te kao tretman ekcema, rozaceje, psorijaze i dermatitisa.

Maska protiv bora od mrkve
Pomiješajte žlicu soka od mrkve i žlicu maslinova ulja, smjesom namažite lice.
Nakon 20 minuta obrišite lice ubrusom. Nemojte se umivati ili trebate nanositi kremu. Ovu masku primjenjujte dva puta tjedno.
Macerat korijena mrkve
15 grama prosušene ribane mrkve i 100 ml hladno prešanog suncokretovog ulja ostavite u poklopljenoj staklenki na sunčanom mjestu dva tjedna i povremeno protresite.
Nakon dva tjedna procijedite. Prije nanošenja na kožu razrijedite s baznim uljem u omjeru 1:10.

Mrkva u kulinarstvu

Prema nekima mrkvu je najbolje jesti sirovu, dok drugi izvori tvrde da ju je najbolje kratko prokuhati da bi maksimalno iskoristili njene vitamine.
U svakom slučaju nećete pogriješiti jer se beta karoten kratkim kuhanjem neće uništiti.
Mrkvu možete kuhati, pariti, peći, sušiti, roštiljati, pirjati te pripremati salate, juhe, zimnicu, deserte, piree, umake, sokove... Zbog svoje arome pogodna je i za slatka i slana jela.
Umjesto tipičnih nezdravih grickalica, djeci dajte mrkvu narezanu na štapiće.
Kod kupnje mrkve birajte one što tamnije boje, lijepog lišća, glatkog i zdravog korijena po mogućnosti iz eko uzgoja.
Poželjno je da je odmah potrošite, a u hladnjaku može stajati do dva tjedna.

Primamljivi recepti s mrkvom

Smoothie od mrkve
Stavite u blender šalicu ananasa, pola šalice mrkve, pola šalice narančinog soka, pola šalice leda i pola banane. Miksajte dok ne dobijete glatku, gustu smjesu. Popijte odmah.
Smoothie od mrkve je ukusan i zdrav doručak!




Začinske medene baby mrkve

Sastojci
pola kile mlade mrkve
šalica i pol kipuće vode
prstohvat klinčića
prstohvat cimeta
žlica i pol meda
žlica maslaca
ribana korica pola limuna

Priprema
U pokrivenoj tavi kuhajte mrkvu sa začinima desetak minuta dok ne omekša. Dodajte ostale sastojke i kratko prokuhajte. Poslužite toplu, uz rižu ili pire krumpir.

Nekoliko razloga da uvrstite heljdu u vaš meni:
bogata je dijetalnim vlaknima
sadrži osam esencijalnih aminokiselina
bogata je mineralima – sadrži fosfor, magnezij, željezo, cink, bakar i mangan
bogata je flavonoidima, posebice rutinom
smanjuje razinu šećera u krvi, povoljna je za dijabetičare
otkriveno je da heljda smanjuje visoki tlak i kolesterol
ne sadrži gluten, zbog toga je pogodna za alergične osobe
održava zdravlje kardiovaskularnog sistema
smanjuje rizik od raka


Recepti

Debele palačinke od heljdinog brašna

Sastojci
1 ½ čaše buttermilka (može se zamijeniti mješavinom jogurta i mlijeka ili kiselim mlijekom)
3 jušne žlice rastopljenog maslaca
6 jušnih žlica heljdinog brašna
6 jušnih žlica bijelog brašna
1 čajna žlica šećera ili agava sirupa
½ čajne žlice sode bikarbone
½ čajne žlice praška za pecivo
maslo/ulje za pečenje palačinaka

Priprema

U jednoj zdjeli promiješati suhe sastojke, a u drugoj – buttermilk i maslac. Spojite ih i dobro promiješajte. Ostavite da stoji 45 minuta (a najbolje je da odstoji preko noći).

Zagrijte tavu i dodajte jednu žlicu maslaca ili ulja. Kada se maslac otopi, sa žlicom stavite tijesto tako, da oblikujete palačinku dijametrom 8-10 cm. Pecite nekoliko minuta, dok ne dobije smeđu boju, zatim prevrnite i pecite na drugoj strani.

Palačinke prelite sa javorovim sirupom ili namažite pekmezom.


Tanke palačinke od heljdinog brašna bez glutena

Sastojci
100g heljdinog brašna
100g rižinog brašna
25 g šećera
½ čajne žlice sode bikarbone
½ čajne žlice soli
25 g maslaca
350 ml mlijeka ili vode

Priprema
U jednoj zdjeli promiješati suhe sastojke, a u drugoj – mlijeko i maslac. Spojite ih i dobro promiješajte. Ostavite da stoji 30 minuta. Ako je tijesto pregusto, dodajte još mlijeka (tijesto treba biti iste gustoće, kao i obično tijesto za palačinke).

Pecite kao i obične palačinke. Poslužite sa medom ili javorovim sirupom.

Proso - svestrana, zdrava i lako probavljiva žitarica


Proso je drevno sjeme, koje se izvorno uzgajalo u suhim klimama Afrike i sjeverne Kine još od neolita.
Arheolozi su otkrili 4000 godina staru zdjelu rezanaca od prosa u sjeverozapadnoj Kini.
S vremenom, proso se proširilo po cijelom svijetu.
Rimljani i Gali od ove žitarice su pravili kašu, a u Srednjem se vijeku proso jelo češće od pšenice.
Unatoč njegovoj popularnosti, u Americi i Europi proso se većinom smatralo stočnom hranom.
Srećom, zanimanje za ovu namirnicu raste, pogotovo među ljudima kojima se preporučuje bezglutenska dijeta.
Naime, za razliku od nekih žitarica, proso ne sadrži gluten.

Nutritivna svojstva prosa

Proso je blago slatkastog okusa i orašaste teksture.
Ova žitarica preporučuje se svima jer tijelo opskrbljuje s mnoštvom korisnih hranjivih tvari.
Sadrži čak 15 posto bjelančevina, što ga čini vrhunskom namirnicom za vegetarijance, a uz to je bogato vlaknima, vitaminima B-kompleksa, uključujući niacin, tiamin i riboflavin.
Proso je i odličan izvor minerala, jer u njemu ima željeza, magnezija, mangana, fosfora i kalija.
Fosfor obavlja važnu ulogu u našem organizmu.
Osim što je odgovoran za izgradnju kostiju i zubi, fosfor je potreban za rast i obnovu stanica te proizvodnju DNA i RNA.
Proso je namirnica koja čuva zdravlje srca, jer je bogata magnezijem.
Ovaj mineral ublažava i tegobe s astmom te učestale napade migrene. Osim toga, magnezij pomaže pri snižavanju krvnog tlaka i smanjuje rizik od srčanog udara.
Proso sadrži i fitokemikalije, uključujući fitinsku kiselinu, za koju se vjeruje da snizuje kolesterol, te fitat, koji je povezan sa smanjenim rizikom od raka.
Ova žitarica pripada alkalnoj skupini namirnica, što ga čini lako probavljivim i djeluje umirujuće na želudac.
Proso je pametan ugljikohidrat s puno vlakana i niskim postotkom šećera. Zbog toga ima i relativno nizak glikemijski indeks.
Smatra se da proso čisti organizam, uspostavlja ravnotežu, regulira probavu i jača imunitet.
Preporučuje se u slučajevima povećanog fizičkog i psihičkog napora, trudnicama i dojiljama.

Priprema prosa

Proso je svestrana namirnica. Može se koristiti u slanim jelima i desertima.
Ima delikatan orašasti okus i, ovisno o tome kako ga kuhate, može biti hrskavo ili mekano.

Osnovni recept
Počnite pripremati jelo od prosa tako da ga isperete i ocijedite.
U srednji lonac ulijte dvije i pol šalice vode i kad zakipi dodajte šalicu prosa. Poklopite, smanjite temperaturu i kuhajte 15 minuta.
Zatim maknite s vatre i pustite da stoji još 20 minuta. Dodajte maslinovo ulje i začinite po želji.
Za nešto mekšu kašu od prosa, povećajte količinu vode na tri i pol šalice i kuhajte pokriveno dok se voda potpuno ne apsorbira 45 minuta do sat vremena.
Ako želite da bude hrskavije, tostirajte proso prije kuhanja. Pržite ga u suhoj tavi na srednjoj vatri uz stalno miješanje oko tri minute, a zatim dodajte vodu i poklopite.
Ako vam nakon ručka ostane prosa, ne trebate razmišljati što ćete s njim. Ostatke prosa možete:
ubaciti u salate
prepržiti s tofuom i povrćem
pripremiti s mlijekom, medom i cimetom za doručak

Salata s prosom i crnim grahom

Sastojci
1 šalica prosa
3 šalice vode
2 šalice kuhanog crnog graha
2 velike rajčice, sjeckane
1 srednja glavica luka, sjeckana
1 srednji krastavac

Za preljev
trećina šalice vode
3 žlice soka od limuna
1 žlica balsamico octa
2 žličice češnjaka, mljevenog
1 žličica morske soli
¼ žličice crnog papra
1 žličica kumina

Priprema
Kuhajte proso u tri šalice vode dok je ne upije, oko 30 minuta. Pustite da se ohladi. U veliku zdjelu stavite proso, crni grah, rajčicu i luk.
Krastavac izrežite na kriške i dodajte u salatu. Pomiješajte sve sastojke za preljev i prelijte salatu. Stavite u hladnjak kako bi salata bila dobro ohlađena.

Složenac s prosom

Sastojci
pola glave kupusa, tanko narezanog
sol
2 žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja
1 srednja glavica luka, sitno nasjeckanog
1/4 šalice nasjeckanog svježeg kopra
svježe mljeveni papar
1 šalica nemasnog kravljeg sira
2 šalice kuhanog prosa

1. Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. U jednu zdjelu stavite kupus, dodajte malo soli i pustite da stoji 10 minuta.
2. U međuvremenu, zagrijte žlicu ulja na srednjoj vatri i dodajte luk. Pirjajte miješajući dok ne omekša, oko tri minute. Dodajte sol i nastavite miješati oko 10 minuta.
Tada dodajte kupus i kuhajte miješajući oko 10 do 15 minuta. Umiješajte kopar i dodajte papar. Sve to zatim prebacite u veliku zdjelu.
3. U multipraktik ubacite sir i miksajte dok smjesa ne postane glatka. Dodajte malo soli i papra. Prebacite u zdjelu s kupusom. Dodajte proso i sve zajedno promiješajte. Sve skupa stavite u posudu za pečenje.
4. Pecite oko 40 minuta i zatim ostavite da se hladi najmanje 15 minuta prije posluživanja.

Uključite proso u vaš meni! Ova namirnica je zdrava i bogata hranjivim tvarima pa je odličan dodatak svakoj prehrani.

Kvinoja - bezglutenska žitarica koja regulira probavu i štiti srce
Kvinoju (Lat. Chenopodium quinoa) - drevnu južnoameričku biljku - nazivaju majkom žitarica.
Još prije 5000 godina ova biljka se kultivirala na području Perua, Čilea i Argentine.
Uz kukuruz, bila je jedna od dviju osnovnih prehrambenih namirnica u carstvu Inka.
Peru i Bolivija su najveći proizvođači kvinoje, iako se ova biljka uzgaja i u SAD-u, Indiji, Japanu te nekim afričkim i europskim zemljama.
Kvinoja je otporna biljka i može opstati u raznim uvjetima uzgoja.
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda proglasila je 2013. godinu „međunarodnom godinom kvinoje“, s ciljem skretanja svjetske pozornosti na ovu važnu namirnicu.
Iako kvinoja se smatra žitaricom, ona je zapravo pseudožitarica, srodna cikli i špinatu.
Njezino lišće ima vrijednost zelenog lisnatog povrća pa se može jesti kao, primjerice, blitva.

Sastav kvinoje i utjecaj na zdravlje

Kvinoja ima visoku razinu bjelančevina i smatra se prikladnim izvorom svih esencijalnih aminokiselina.
Udio aminokiseline lizin, koja je inače neuobičajena za žitarice, omogućuje rast i regeneraciju tkiva.
Omega-3 i omega-6 masne kiseline mogu spriječiti bolesti srca i krvožilnog sustava.
Za antioksidativna svojstva ove namirnice zaslužna je visoka razina vitamina E, uz minerale mangan i bakar.
Pozamašan udio magnezija i riboflavina (vitamina B2) pomaže u borbi s migrenama.
Osim B2, sadrži i ostale B-vitamine, a dobar je izvor i fosfora, kalija te cinka.
Izuzetno bogata željezom, kvinoja zadovoljava gotovo polovinu preporučenog dnevnog unosa ovog minerala.
Ova žitarica je idealna za regulaciju probave, jer sadrži mnogo netopljivih vlakana koja pospješuju pražnjenje crijeva i štite od bolesti debelog crijeva.
Topiva vlakna smanjuju rizik od pojave žučnih kamenaca, snizuju trigliceride i štite od raka dojke, želuca i crijeva. Redovitom konzumacijom integralnih žitarica smanjuje se i rizik od pojave dijabetesa tipa 2.
Kvinoja ima niski glikemički indeks i ne povećava razinu šećera u krvi, zbog čega je posebno pogodna za dijabetičare.
Ne sadrži gluten i ne izaziva alergijske reakcije, zbog toga pogodna je za prehranu alergičara i dojenčadi. Može se pripremati kao kašica djeci starijoj od sedam mjeseci.
Zbog visokoproteinskog sastava kvinoja bi trebala biti neizostavna u vegetarijanskoj i veganskoj prehrani jer je idealan zdravi nadomjestak za meso.

Priprema kvinoje

Vanjska stijenka kvinoje gorka je, jer sadrži saponine koji prirodno odbijaju nametnike.
Često dolazi na tržište s uklonjenom ovojnicom. No, ako je dostupna u cjelovitom obliku, treba smanjiti količinu saponina u vanjskom omotaču sjemenki ispiranjem pod mlazom hladne vode, uz protresanje i miješanje.
Nije preporučljivo duže je namakati u vodi jer gorka tvar može prodrijeti u unutrašnjost zrna.

Osnovni recept

Prilikom kuhanja, omjer vode i kvinoje može biti čak 5:1, jer ova žitarica jako upija tekućinu i znatno povećava obujam.
Šalicu kvinoje i malo soli dodajte u vodu i kuhajte dok ne zavrije.
Potom smanjite plamenik i kuhajte poklopljeno na umjerenoj vatri 30 do 40 minuta.
Kuhana zrna kvinoje postaju prozirna, a bijele se klice odvajaju.

Savjeti za posluživanje

Kvinoja može se koristiti slično kao riža i kus-kus, kao prilog pirjanom povrću i salatama, kao dodatak varivima, bistrim i kremastim juhama.
Kvinoju možete i samljeti u brašno te od nje raditi beskvasni bezglutenski kruh.
Kuhanu kvinoju najjednostavnije ćete začiniti dodatkom maslinova ulja ili sojinog umaka, a možete je posuti i sjemenkama sezama.
Kvinojinim klicama možete obogatiti sendviče i salate. Svježe voće i orašasti plodovi, pomiješani s kuhanom kvinojom, postat će slastan doručak.

Rižoto od kvinoje i shiitake gljiva

Sastojci
300 g kvinoje
200 g svježih shiitake gljiva
2 - 3 češnja češnjaka
1 list kombu alge
2 žlice maslinova ulja
prstohvat bijelog papra
1 šaka peršinovog lišća
soli po želji

Priprema
1. Kvinoju isperite i stavite je kuhati s hladnom vodom, u omjeru 1:2. Kad voda zavrije, dodajte kombu algu, posolite po želji i ostavite kuhati na laganoj vatri do 15 minuta u otklopljenoj posudi.
2. Shiitake gljive prebrišite vlažnom krpom i uklonite nečistoće. Izrežite stapke na ploške, a klobuke usitnite prstima.
3. Na hladno maslinovo ulje stavite isjeckani češnjak te ga blago propirjajte, a zatim dodajte shiitake gljive. Ulijte žlicu - dvije vode, blago posolite i poklopite te sve zajedno pirjajte u vlastitom soku. Tek povremeno protresite posudu.
4. Nakon desetak minuta pirjanja, dodajte kuhanu kvinoju s isjeckanom kombu algom u shiitake gljive. Ako voda u kojoj se kvinoja kuhala nije u potpunosti isparila, iscijedite je prije dodavanja u gljive.
5. Kvinoju i shiitake pirjajte, uz miješanje, oko 5 minuta.
6. Kad jelo sklonite s vatre, dodajte prstohvat bijelog papra i drugih začina po želji te pospite sjeckanim svježim peršinom.

Varivo od kvinoje

Sastojci
½ šalice kvinoje
5 šalica vode ili temeljca
2 šalice sjeckanog luka
2 šalice sitno sjeckanog korijena đumbira
2 žlice ulja
½ šalice celera, narezanog na kockice
1 mrkva, izrezana na kockice
1 šalica pastrnjaka, narezanog na kockice
2 šalice bundeve, narezane na kockice
1 žličica kima
1 žličica korijandra
2 žličice bosiljka
½ žličice soli
½ šalice sitno sjeckanog peršinovog lišća

Priprema
Pirjajte luk i đumbir 5 minuta, potom dodajte mrkvu i celer te pirjajte još 5 minuta. Dodajte bundevu, pastrnjak i temeljac, zatim začine i kvinoju te kuhajte još 15 minuta. Posolite i kuhajte još 2 do 3 minute. Na kraju začinite peršinom.

Slatka kaša od kvinoje

Sastojci
1 šalica kvinoje
2 šalice vode
2 šalice soka od jabuka
2 žlice soka od limuna
1 šalica grožđica
1 žličica cimeta
malo soli
2 žličice ekstrakta vanilije

Priprema
Kvinoju isperite i ocijedite. Stavite je u lonac s vodom na srednje jaku vatru i kuhajte dok ne zavrije.
Poklopite, smanjite vatru na najmanje i lagano kuhajte 15 minuta. Dodajte sok od jabuka i limuna, grožđice, cimet te sol.
Ponovno poklopite, lagano pojačajte vatru i kuhajte još 15 minuta. Na kraju umiješajte ekstrakt vanilije i poslužite toplo.

Gdje nabaviti

Nabaviti kvinoju možete u svim trgovinama zdrave hrane.
Kvinoja je nažalost zaboravljena žitarica. Ponovnim uvođenjem u prehranu, vratit ćemo joj status koji zaslužuje i učiniti dobro za naše zdravlje.

Zašto je čili zdrav?

Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna ljekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice svijeta.

Ljute papričice:

1. Djeluju antiupalno

zahvaljujući kapsaicinu, čili ima antiupalna svojstva. Kapsaicin snažno blokira supstanciju P, koja je povezana s upalnim procesima u organizmu. Redoviti unos čilija može služiti kao odlična prevencija artritisa

2. Sprečavaju bol

najnovija istraživanja potvrđuju da čili učinkovito smanjuje bol izazvanu artritisom, psorijazom i dijabetičkom neuropatijom.

3. Potiču zdravlje kardiovaskularnog sustava

pokazalo se da ljute papričice smanjuju razinu kolesterola i triglicerida te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Kulture koje široko primjenjuju čili imaju puno manji postotak srčanih bolesti, moždanog udara i tromboze.

4. Poboljšavaju probavu

prema ayurvedi, ljuti okus stimulira apetit i poboljšava probavu. Hrana koja se dobro probavlja daje tijelu neophodne nutrijente i energiju, dok hrana koja se ne probavlja dobro, stvara toksine. Zbog toga, prema ayurvedi, dobra probava je ključna za naše zdravlje.

5. “Hrane” naš imunitet

žarkocrvena boja čili papričica svjedoči o visokom sadržaju beta-karotena, ili pro-vitamina A. Samo nekoliko žličica čilija dnevno daje tijelu ekstra doze vitamina C i A koje su bitne u prevenciji infekcija.

6. Sprečavaju rak prostate

istraživanja raka prostate su pokazala da kapsaicin djeluje kao pravi “ubojica” stanica raka. Nakon četiri tjedna terapije kapsaicinom, kod većine životinja zaustavljen je rast stanica raka prostate, a veličina tumora je značajno smanjena. Za prevenciju raka prostate preporučuje se uzimati 400 mg kapsaicina tri puta tjedno.

7. Potiču mršavljenje

ljuti okus koji imaju čili papričice, povećava termogenezu - stvaranje topline u organizmu. Proces termogeneze zahtjeva potrošnju dodatnih kalorija, što rezultira gubitkom masnih naslaga.

8. Sprečavaju čir na želucu

dugo se vremena pogrešno smatralo da unos ljute hrane uzrokuje čireve na želucu. Danas je potvrđeno da ljute papričice ne samo da ne uzrokuju čireve, nego ih sprečavaju zato što ubijaju štetne bakterije i stimuliraju stvaranje zaštitnih želučanih sokova.

9. Pomažu kod dijabetesa tipa 2

redoviti unos čilija može spriječiti dijabetes tipa 2. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition, govori o tome da redoviti unos čilija smanjuje potrebu organizma za lučenjem inzulina kojim se smanjuje razina šećera u krvi nakon obroka.



Ljutina paprike ovisi o njezinoj vrsti. Međutim, čak u granicama jedne vrste ljutina se može razlikovati od papričice do papričice.

Ljutina paprike se mjeri prema posebnoj skali, pri čemu se koriste Scovillove jedinice:

slatka paprika = 0 jedinica
pepperoncini = 100 - 500 jedinica
pasilla = 1 000 - 1 500 jedinica
rocotillo = 1 500 - 2 500 jedinica
jalapeno = 2 500 - 5 000 jedinica
wax = 5 000 - 10 000 jedinica
vserrano = 10 000-23 000 jedinica
kajenska paprika, tabasko, guntur čili - 30 000 − 50 000 jedinica
crvena savina habanera = 360 000 − 500 000 jedinica
naga viper, infinity čili - 855 000 − 1 500 000 jedinica

Tabasco umak koji je na visokoj cijeni, priprema se od crvene habanere i ima ljutinu 8000 jedinica.

Generalno, čim je papričica (ili umak) ljuća, tim je bolja jer više ljekovitog sastojka - kapsaicina - sadrži.


Jednostavan način da ljutu papriku dodate u Vaš meni

Vrlo jednostavan način da dodate ljuti okus u Vaš svakodnevni meni jest da uz jelo koristite svježe ili ukiseljene ljute feferone ili gotove umake od čilija. Možete koristiti i čili u prahu, posipajući njim jela.

U trgovinama indijske hrane možete pronaći zdrav i ukusan indijski pickles - ljuti fermentirani proizvod od limete, manga, ulja gorušice, čilija i drugih začina.

Možete dodavati čili i tijekom pripreme jela - ali pripazite da ne otjerate od stola prijatelje ili članove obitelji!


Koju količinu ljute paprike unositi?

Unos ljute paprike ovisi o postotku kapsaicina koji ona sadrži - što se vidi po njezinoj ljutini.

Iako je ljuta paprika jako ljekovita, nemojte pretjerati. Kao i u svemu, u konzumiranju ljutog okusa potrebna je zlatna sredina. Ayurveda govori o tome da prekomjerni unos ljutog može imati negativne posljedice na zdravlje.

Obično, dovoljno je da unesete 1-2 žličice ljute paprike dnevno.


Jeste li i prije znali o dobrobitima čilija? Možda Vaši prijatelji to još ne znaju. Podijelite ovaj članak s njima!

1. Čisti organizam od toksina i teških metala

Korijander je jedno od najboljih prirodnih sredstava za čišćenje organizma od toksina i teških metala. Ova biljka je snažni prirodni kelat, što znači da veže na sebe atome toksina i teških metala i izbacuje ih iz organizma.


2. Prirodni je lijek za anemiju

Korijander sadrži željezo, koje se lako apsorbira u krv, zbog toga direktno pomaže u liječenju anemije. Ako ste anemični, stavite pregršt svježeg korijandera u juhu, salatu ili jelo od povrća. Mljeveni korijander možete pomiješati s maslinovim uljem, soli i začinima i namazati ga na kruh.


3. Ublažava artritis i reumu

Cineol i linolna kiselina prisutni u korijanderu djeluju protiv reume i artritisa te su vrlo djelotvorni u smanjivanju oteklina nastalih kao rezultat navedenih bolesti. Učinkovit je i kod oteklina nastalih zbog lošeg rada bubrega ili anemije, jer njegovi sastojci pomažu u uklanjanju suvišnih tekućina iz organizma.


4. Smanjuje razinu kolesterola i šećera

Kiseline koje se nalaze u korijanderu vrlo su učinkovite u smanjivanju količine kolesterola u krvi. Osim toga, suzbijaju nakupljanje kolesterola u arterijama i venama.

Zahvaljujući stimulativnom djelovanju na endokrine žlijezde, korijander povećava izlučivanje inzulina iz gušterače i na taj način pomaže u pravilnoj asimilaciji i apsorpciji šećera u krvi. Ovo svojstvo je vrlo korisno za oboljele od dijabetesa.


5. Normalizira probavu

Zahvaljujući posebnim eteričnim uljima koji sadrži, korijander pomaže u pravilnom izlučivanju enzima i probavnih sokova te stimulira rad probave. Neki elementi eteričnih ulja korijandera pospješuju pravilan rad jetre i crijeva, kao i liječenje proljeva.

Djelotvoran je kod dijareje uzrokovane bakterijama i gljivicama, budući da neki sastojci korijandera imaju antibakterijska svojstva. Svježi listovi korijandera stimuliraju apetit.


6. Ublažava menstrualne tegobe

Korijander je stimulans koji potiče lučenje endokrinih žlijezda. To njegovo svojstvo pomaže u uspostavljanju menstrualnog ciklusa i ublažava menstrualne bolove.


7. Liječi usne čireve

Citronelol, sastojak esencijalnog ulja korijandera, odličan je antiseptik. Uz to, ostali sastojci biljke imaju antimikrobno djelovanje koje sprečava rane i čireve u ustima. Osim što pomaže u liječenju čireva, korijander također osvježava dah.


8. Čuva zdravlje očiju

Korijander je bogat antioksidantima, vitaminom A i vitaminom C, mineralima i eteričnim uljima koja usporavaju starenje oka i razvoj očnih bolesti te pomažu u opuštanju očnih mišića.

Korijander ima i antimikrobna svojstva koja štite oči od zaraznih bolesti poput konjunktivitisa.


9. Pomaže kod kožnih bolesti

Dezinfekcijska, detoksikacijska, antiseptička, anti-gljivična i antioksidacijska svojstva korijandera idealna su za liječenje kožnih bolesti, poput ekcema, hrapave kože ili gljivičnih oboljenja.


Osim toga korijander pomaže u liječenju upala i čuva jetru. Pretpostavlja se da ima antikancerogena svojstva i da je prirodni afrodizijak.

Smatra se da sjemenke smrvljene u prah, pomiješane s medom pojačavaju seksualnu želju.

Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema.


Kako koristiti korijander

List korijandera uvijek se koristi svjež. Ima jaku aromu i najčešće se upotrebljava u južnoameričkoj i azijskoj kuhinji, dok europska kuhinja više koristi zrelo i osušeno sjeme.

Svježe mljeveno sjeme korijandera izvrstan su dodatak pecivima, juhama, jelama od povrća i mahunarkama.

Svježe lišće korijandera možete dodati u juhu, salatu ili jelo od povrća.

Možete od njega napraviti i pesto (pastu) od korijandera.


Sastojci
1 češanj češnjaka
1/2 čaše badema ili indijskih oraščića
1 čaša lišća svježeg korijandera
2 žlice soka limuna
6 žlica maslinovog ulja
morska sol

Priprema

Korijander i ulje dobro sameljite u blenderu. Dodajte ostale sastojke i meljite, dok ne dobijete glatku smjesu. Ako je potrebno, dodajte malo vode.

Konzumirajte svakodnevno, namazano na komad integralnog kruha.

Kurkuma je jedan od najmoćnijih prirodnih lijekova. Aktivni ljekoviti sastojak u kurkumi se zove kurkumin.
Medicinska svojstva ovog začina postepeno su se razotkrivala tijekom stoljeća.
Već odavno je izvjesno da kurkuma posjeduje anti-upalna svojstva, ali nedavna istraživanja su pokazala da je kurkuma – pravo čudo prirode.
Potvrđen je blagotvorni učinak kurkume kod mnogih tegoba od raka do Alzheimerove bolesti.

U ayurvedskoj medicini kurkuma je od davnina poznata kao biljka koja jača i njeguje organizam.
Kurkuma koristi se za...


jačanje probave
obnavljanje crijevne flore
smanjenje nadutosti
čišćenje jetre i žučnog mjehura
normalizaciju menstruacije
smanjenje upala kod artritisa
čišćenje krvi
stimuliranje rada metabolizma
kožne probleme
tegobe dišnih putova
protiv gljivica i bakterija
protiv crijevnih parazita

Kod nas je kurkuma bila posve nepoznata do kasnih godina 20. stoljeća.
Međutim, istraživanja sve više razotkrivaju ljekoviti sastav i djelovanje kurkume. Ovaj začin postaje sve popularniji ne samo u kuhinji, nego i kao dodatak prehrani.
Po nutritivnim vrijednostima, kurkuma je bogat izvor željeza, mangana, vitamina B6, dijetalnih vlakana i kalija.
Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da je kurkuma djelotvorna u liječenju artritisa, dermatitisa i ekcema, žgaravice, infekcija, čira, bubrežnih i žučnih kamenaca.

Štiti od mnogih vrsta raka

Jedna od najbitnijih značajki kurkume je njeno raznovrsno antikancerogeno djelovanje. Vjeruje se da je to zbog njezinih antioksidativnih, antiupalnih i imunostimulirajućih svojstava.
Kurkuma je najefikasnija u prevenciji raka jajnika.
Također je od pomoći ženama u menopauzi koje uzimaju hormonske nadomjeske, za smanjivanje rizika od raka dojke.
Druga istraživanja ukazuju na to da kurkuma pomaže u prevenciji raka debelog crijeva i prostate te sprečava leukemiju kod djece.

Učinkovito pomaže kod reume i artritisa

Zbog svojih antiupalnih svojstava kurkuma se često koristi u prirodnim proizvodima za liječenje artritisa.
Neke biljke djelotvornošću premašuju konvencionalne lijekove protiv artritisa, a među njima je i kurkuma.
Kurkuma je dokazala svoje protuupalno djelovanje u brojnim istraživanjima. Kurkumin - glavni aktivni sastojak u kurkumi - učinkovito je ublažio jutarnju ukočenost i otekline zglobova.
1200 mg kurkumina je djelovalo protiv artritisa jednako kao i 300 miligrama protuupalnog lijeka fenilbutazona.
Za razliku od konvencionalnih lijekova protiv artritisa, kurkumin ne uzrokuje brojne nuspojave. Prirodan je i siguran.
Kurkuma također djeluje kao sredstvo protiv bolova i upala. Istraživanja pokazuju da potiče stvaranje Cox-2-enzima, koji umanjuje bol uzrokovanu artritisom.

Pomaže kod kolesterola, šećera i gljivica

U drugim ispitivanjima kurkumin se pokazao djelotvornim u snižavanju kolesterola i šećera, spriječio grušanje krvi, žgaravicu i zaštitio jetru od štetnih tvari.
Kurkumin također može predstavljati prirodnu terapiju za upalne bolesti crijeva poput Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa.
Kurkuma se smatra jednim od najjačih prirodnih antibiotika, ali za razliku od ostalih antibiotika koji uništavaju dobre bakterije i floru u crijevima, ona pomaže razvoju dobrih bakterija.
Osim za unutarnje probleme, kurkuma je odlična i za liječenje kožnih problema poput dermatitisa, ekcema i psorijaze.
Zbog svojeg antiseptičkog djelovanja može se upotrijebiti u oblozima za rane i opekline, te protiv opasne infekcije zlatnim stafilokokom.
Valja spomenuti i njeno moćno antigljivično djelovanje, osobito u slučaju kandide.
Da biste spriječili širenje kandide, koristite kurkumu oralno (u obliku kapsula) i lokalno - u obliku paste napravljene od žličice kurkume i malo vode.
U Indiji kurkuma se koristi i za njegu kože. Od kurkume koža postaje čista, glatka i svježa. Zbog toga se tradicionalno koristi za uljepšavanje mladenke prije vjenčanja.
U Kini je otkriveno da kurkuma pomaže kod depresije.

Kurkuma u kulinarstvu

Kurkumu možete koristiti u pripremi slatkih i slanih jela. Možete je dodati u rižoto, voćne salate, salatne dresinge, jela od povrća, umake, kus kus, krumpir, palačinke, kolače...
Obično je dovoljno samo 1/2 - 1 žličice kurkume. Nemojte pretjerati, jer će jelo imati previše intenzivan miris.
Kurkumu, kada je to moguće, dodajte jelima pri kraju jer ćete tako maksimalno sačuvati njezina ljekovita svojstva.
Ne morate nužno kuhati s kurkumom. Ako vam ne odgovara okus, možete je konzumirati i u obliku kapsula.
Možete pripremiti i čaj od kurkume, koji je osobito popularan u Japanu. Da biste pripremili čaj, potrebno je dodati žličicu kurkume u šalicu vruće vode.

Recepti

Drobljenac sa začinskim biljem
Evo jednog zdravog i brzog recepta za početak dana.
Sastojci:
2 žlice maslinovog ulja
1 mali sjeckani crveni luk
350 grama mekanog tofua
sol
malo papra
malo kurkume (na vrh noža)
1 šalica polutvrdog kravljeg sira (naprimjer Cheddar)
2 žličice nasjeckanog svježeg timijana
1 žličica nasjeckanog svježeg bosiljka

Pirjajte luk na ulju dok ne omekša. Zatim nadrobite tofu, začinite solju, paprom i kurkumom. Kuhajte 5 minuta često miješajući dok ne dobije laganu smeđu boju.
Maknite s vatre i dodajte sir, bosiljak i timijan i miješajte dok se sir ne otopi.
Drobljenac možete poslužiti s integralnim tostom ili domaćim mlijekom.


Krumpir s kurkumom
Sastojci
2,5 kg krumpira
sol
papar
1,5 žličice kurkume
malo sušenog chillija
4-5 žlice maslinovog ulja

Kuhajte krumpir u slanoj vodi cca 8 minuta. Zatim ga osušite i stavite u posudu za pečenje te začinite začinima i uljem. Pecite na 200 °C 40-45 minuta dok ne pozlati i postane hrskav.
Dodajte kurkumu u vaš svakodnevni meni! Ona će vašim jelima dati prekrasnu boju i aromu, a ujedno će vas zaštititi od mnogih bolesti.

Đumbir je karminativ (ublažava želučane tegobe i nadutost) i zbog toga se može koristiti za želučane probleme.

Korištenje đumbira stimulira sekreciju mukusa i na takav način ublažava kašalj i olakšava bol u grlu.

Brojna istraživanja potvrđuju da đumbir olakšava mučninu, posebice morsku bolest, jutarnju mučninu, mučninu izazvanu kretanjem i mučninu uslijed kemoterapije.

Đumbir posjeduje anti-bakterijska, anti-gljivična i anti-toksična svojstva, zbog toga se koristi kao prevencija gripe i prehlade.

Đumbir je također anti-histamin i zbog toga se koristi kod alergija.

Đumbir ima anti-upalna svojstva, zbog kojih se koristi kod liječenja reumatoidnog artritisa, osteoartritisa i drugih bolesti mišićno koštanog i vezivnog tkiva.

Kemijski sastojci, koje sadrži đumbir, su korisni u sprečavanju procesa biosinteza prostaglandina, koji je odgovoran za nastanak upale. Korijen đumbira se pokazao visoko efektivnim lijekom protiv artritisa. Rezultati liječenja sa đumbirom premašuju rezultate liječenja konvencionalnim lijekovima.

Đumbir sadrži posebne enzime koji su odgovorni za katalizu proteina u hrani, i na takav način pomažu probavi i sprečavaju grčeve. Drevni Grci nakon većeg obroka često su jeli đumbir, da bih olakšali proces varenja.

Zahvaljujući tome, da đumbir potiče sekreciju mukusa, on sprečava nastanak čira – oštećenja sluznice želuca.

Potvrđeno je da đumbir smanjuje razinu kolesterola i sprečava nastanak krvnih ugrušaka.

Đumbir se koristi za liječenje želučanih bolesti poput dispepsije i kolika. U zemljama trećeg svijeta đumbir se koristi za liječenje dijareje.