Asafoetida



Asafoetida (Ferula assafoetida), također poznata kao asafetida, hing, ingu i gigantski anis, je biljka porijeklom iz Perzije, koja se koristi kao začin. Sirova asafoetida ima jedak i neugodan miris, ali nakon pirjanja u malo ulja ili maslaca dobije predivan blagi miris, sličan mirisu poriluka.

Asafoetida se koristi kao začin kod pripremanja skoro svih slanih jela. Zbog svog jakog mirisa mora se držati u dobro zatvorenom spremniku, inače će njezina aroma preći na sve druge začine u blizini. Prije dodavanja u jelo, prepržite ju na malo ulja, maslaca ili ghee-a, da bi dobili okus i aromu sličnu preprženom luku ili češnjaku.

Ljekovita svojstva

Crna sol




Crna sol (također poznata kao Kala Namak i Sanchal) je posebna vrsta Indijske vulkanske kamene soli.
Crna sol u stvari nije crna, nego ima ljubičastu boju i karakterističan miris sumpora, koji je vrlo sličan mirisu kuhanih jaja.

Crna sol se dobiva iz vulkanskih područja Pakistana i Indije. Koristi se u Indijskoj kuhinji kao začin, koji daje specifičan okus salatama, zakuskama, čatnijima i drugih Indijskim jelima.
Ovaj začin je također vrlo popularan u zapadnom svijetu, posebice kod vegana i vegetarijanaca. Često se koristi u jelima, koje oponašaju okus i miris jaja, na primjer, dodaje se u tofu ili panir, koji se zatim koriste u jelima umjesto jaja.
Prema Indijskoj medicinskoj znanosti, ayurvedi, crna sol je vrlo zdrava namirnica.

Ayurveda smatra, da crna sol...
dobar izvor željeza
poboljšava probavu
pomaže protiv nadutosti i zatvora
sprečava žgaravicu
poboljšava vid
pomlađuje organizam

Prema ayurvedskim liječnicima, morska i posebice kamena sol su najbolje za zdravlje. Za razliku od obične soli one ne povećavaju sadržaj natrija u krvi i zbog toga posebno se preporučuju pacijentima sa visokim tlakom.

Cimet




10 dobrobiti cimeta
Cimet je jedan od najstarijih začina.

Zbog svojih ljekovitih svojstava koristio se u mnogim medicinskim tradicijama svijeta, posebno u ayurvedi.

Cimet se spominje i u Starom zavjetu.

Zabilješke o njemu postoje u egipatskim, grčkim i rimskim rukopisima.

Moderna znanstvena istraživanja potvrđuju da cimet ima pozitivan učinak kod mnogih bolesti.

Ovaj začin može pomoći kod gastritisa, dijabetesa, povišenog kolesterola, gljivičnih i bakterijskih infekcija i mnogih drugih bolesti.



Cejlonski i kineski cimet

Cimet je začin koji se dobiva od cimetovca, malog grmolikog drva iz porodice lovora. Kora i lišće su aromatični, a cvjetovi imaju neugodan miris.

Mlade se grane režu i guli im se kora, a unutarnja kora se suši i oblikuje u štapiće crvenkasto-smeđe boje. Najmanji štapići umeću se u veće, a zatim se jednoliko režu.

Danas se njegov grm uzgaja u gotovo svim tropskim regijama u svijetu.

Ipak, treba napomenuti da nije svaki cimet ljekovit.

Ljekoviti se cimet dobiva samo iz vrste Cinnamomum zeylanicum Nees, koja potječe sa Šri Lanke (cejlonski cimet).

Sličan sastav ima kasija (kineski cimet), koja se proizvodi od Cinnamomum cassia Blume, porijeklom iz Burme. On se najčešće prodaje u našim trgovinama, ali nije ljekovit kao cejlonski cimet.

Ljekovita svojstva cimeta

U prošlosti se cimet uvelike koristio kao prirodan lijek za mnoge tegobe, a i moderni znanstvenici dokazali su njegovo blagotvorno djelovanje.

Potvrđeno je da cimet...
pomaže kod upala i infekcija
suzbija širenje leukemije i limfoma
ublažava probavne smetnje
regulira količinu šećera u krvi
pomaže u mršavljenju
ublažava reumatske bolove
poboljšava aktivnost mozga
smanjuje količinu lošeg kolesterola
uklanja gljivične infekcije
ublažava menstrualne tegobe

Cimet sadrži visoke razine antioksidansa i fenola, koji pomažu kod infekcija.

Antioksidansi iz cimeta stabiliziraju razinu šećera u krvi i smanjuju žudnju za ugljikohidratima.

Istraživanja su pokazala da uzimanjem samo pola žličice cimeta na dan možete smanjiti količinu lošeg kolesterola.

Cimet možete koristiti u ublažavanju boli prouzrokovane artritisom.

U istraživanju koje je provelo Sveučilište u Kopenhagenu, pacijenti koji su svako jutro prije doručka uzimali pola čajne žličice cimeta u kombinaciji sa žličicom meda već su nakon tjedan dana osjetili značajno smanjenje boli uzrokovane artritisom, a nakon mjesec dana mogli su hodati bez boli.

Istraživanje koje su proveli znanstvenici u Američkom institutu za poljoprivredu dokazuje da cimet suzbija širenje leukemije i kancerogenih stanica limfoma.

Cimet ima zadivljujući učinak na uporne gljivične infekcije, koje su često otporne na lijekove.

Istraživači na Kanzaškom sveučilištu ustanovili su da je cimet djelotvoran protiv bakterije E. coli.

Zbog njegovih baktericidnih svojstava možete ga koristiti i kao prirodni konzervans.

Dodajte ga hrani, a on će svojim djelovanjem spriječiti njezino kvarenje i stvaranje bakterija.

Cimet se često koristi u žvakaćim gumama, jer je dobar osvježivač i uklanja loš zadah, koji je također najčešće uzrokovan bakterijama.

Istraživanje na Sveučilištu u SAD je pokazalo da miris cimeta stimulira aktivnost mozga.

Dokazano je da cimet pomaže kod stresa i gubitka pamćenja. Mirisanjem cimeta možete poboljšati moždane funkcije i raspoloženje. U ove svrhe najbolje je koristiti eterično ulje cimeta.

Ukoliko želite izgubiti suvišne kilograme, isprobajte kombinaciju meda i cimeta.

Pomiješajte žličicu meda s pola žličice cimeta. Mješavinu prokuhajte u količini vode koja odgovara jednoj šalici kave.

Napitak podijelite u dva dijela: prvi dio popijte ujutro natašte, pola sata prije doručka, a drugi pola sata prije odlaska na spavanje.

Rezultat ćete primijetiti već nakon dva tjedna.

Kako koristiti cimet

Cimet na našem tržištu dostupan je u obliku praha ili štapića. Možete ga dodavati kolačima, voćnim salatama, umacima, napitcima i kompotima.

Ovaj začin možete koristiti i kao dodatak prehrani, uzimajući kapsule s prahom cimeta.

Posebna mješavina cimeta i meda koristi se kao lijek za srčane bolesti, artritis i prehladu. Više o tome pročitajte ovdje.

Peršin – više od začina




Peršin je najpopularniji začin u svijetu, koji se može pronaći skoro u svakom supermarketu tokom cijele godine (naravno, najbolji je iz vlastitog vrta!). Ima delikatesni i osvježavajući okus i prekrasno lišće žarko-zelene boje, zbog čega je nezamjenjiv kao začin ili ukras za jelo.
Toliko smo navikli na perišin, da često i ne razmišljamo o tome, da ovo nije samo začin, nego i biljka, koja ima visoke nutritivne vrijednosti i ljekovita svojstva.

Grančica peršina je više od ukrasa na Vašem tanjuru. Peršin sadrži dvije skupine posebnih sastojaka, koji su vrlo bitni za naše zdravlje. Prva skupina sastojaka sadrži prirodna eterična ulja, koja uključuju myristicin, limonene, eugenol i alpha-thujene. Druga skupina uključuje flavonide: apiin, apigenin, crisoeriol i luteolin. Osim toga, peršin je odličan izvor vitamina C, A i K.

Zaštita od raka

Eterična ulja, koja sadrži peršin, posebice myristicin, štite od raka, posebice raka pluća, što je potvrđeno u istraživanjima. Myristicin također aktivira enzim glutathione-S-transferase, koji pomaže molekuli glutationa da se veže uz oksidirane molekule, koje bi inače uzrokovale štetu u tijelu.
Zbog eteričnih ulja, koje sadrži, peršin ima kemo-zaštitni efekt, tj. neutralizira djelovanje kemijskih tvari, koje mogu biti opasne za naše zdravlje, poput kancerogena benzopirena (nalazi se u dimu cigareta) i drugih.


Bogati izvor antioksidanata

Flavonidi, koje sadrži peršin, posebice luteolin, djeluju poput antioksidanata, vežući se za slobodne radikale i na takav način sprečavajući njihovo štetno djelovanje na organizam. U istraživanjima se pokazalo, da ekstrakt peršina povećava antioksidacijski kapacitet krvi.
Osim flavonida, peršin je odličan izvor vitamina C i A (posebice karetonoida i beta-karotena), koji imaju važnu ulogu u zaštiti našeg organizma od mnogih bolesti.
Vitamin C ima mnogo različitih funkcija. On je glavni antioksidant u našem tijelu, koji neutralizira djelovanje opasnih slobodnih radikala. Kako već znamo, visoka koncentracija slobodnih radikala povezana je sa cijelim nizom bolesti, uključujući rak, dijabetes, astmu, aterosklerozu itd.
Vitamin C također ima izvanredna anti-upalna svojstva, zbog čega je odličan u liječenju svih vrsta artritisa. Osim toga, vitamin C je važan za rad našeg imuniteta. Redoviti unos ovog vitamina može spriječiti česte gripe, prehlade, upale grla i uha.
Beta-karoten je također važan antioksidant. Dijete, bogate beta-karotenom smanjuju rizik od pojave ateroskleroze, dijabetesa i raka crijeva. Kao i vitamin C, beta-karoten povoljno uteče na astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. U našem tijelu beta-karoten se pretvara u vitamin A – nutrijent, koji igra važnu ulogu u radu našeg imuniteta.


Peršin za zdravlje srca
Peršin je dobar izvor folne kiseline. Folna kiselina je bitna za mnoge procese, koji se odvijaju u našem organizmu, ali najviše je poznata po ulozi, koju igra u zdravlju kardiovaskularnog sistema. Folna kiselina pomaže pretvoriti homocystein u dobroćudnu molekulu. Homocystein je potencijalno opasna molekula, koja može direktno oštetiti krvne sudove. Visoki nivo homocysteina povećava opasnost od moždanog i srčanog udara kod ljudi sa aterosklerozom ili bolešću srca. Zbog toga se ljudima, koji pate od ovih bolesti, preporučuje hrana, bogata folnom kiselinom.


Zaštita od reumatoidnog artritisa
Hrana, bogata vitaminom C, poput peršina, pruža zaštitu od reumatodinog artritisa.
U istraživanju, rezultati kojeg su bili objavljeni u Annals of the Rheumatic Diseases, sudjelovalo je preko 20000 osoba. Svi sudionici su bili zdravi i nisu bolovali od artritisa. Jedan dio sudionika slijedio je dijetu, bogatu vitaminom C, dok drugi dio – običnu dijetu. Istraživanje je trajalo nekoliko godina i potvrdilo je, da kod ljudi, koji su konzumirali hranu bogatu vitaminom C, rizik od pojave artritisa je bio smanjen u tri puta.


Korisni savjeti:

Svježi peršin je bolji od suhog. Ako morate kupiti suhi peršin, birajte onaj iz organskog uzgoja.
Birajte peršin sa lišćem tamno-zelene boje. Izbjegavajte grane koje imaju žućkastu boju ili koje su uvenule – to je znak da su stare ili oštećene.
Svježi peršin možete pohraniti u hladnjaku, u plastičnoj vrećici. Ako je peršin uvenuo, pošpricajte ga sa malo vode, prije nego ga stavite u hladnjak.
Ako imate višak peršina, možete ga lako osušiti tako, da ga nasjeckate i ostavite na kuhinjskoj krpi. Kada se osuši, držite ga u dobro zatvorenoj staklenoj flašici na tamnom, hladnom i suhom mjestu.
Peršin možete i zamrznuti. Zadržat će svoj okus, ali će izgubiti hrskavost.
Peršin se može koristiti u skoro svim jelima – juhama, salatama, jelima od povrća i žitarica.

Ružmarin




Ružmarin - začin, lijek i simbol vjernosti
Ružmarin je grmolika biljka koja potječe iz mediteranskih krajeva, no danas se uzgaja širom Europe i u Americi.

Ime je dobio po latinskim riječima ros (rosa) i marinus (more), u prijevodu "morska rosa", budući da na njegov rast povoljno utječe morski povjetarac koji prenosi vlagu.

Kroz povijest je ružmarin bio vrlo omiljen, a posebno mjesto među biljkama ima zbog simbolizma za koji je vezan.

Više od tisuću godina je cijenjeni začin i prirodni lijek, kojeg su voljeli i grčki bogovi.

U starom vijeku bio je posvećen Afroditi, božici ljepote i ljubavi.

Stari narodi su bili dobro upoznati s ovom biljkom, koju je pratio glas da poboljšava pamćenje, pa su je grčki studenti stavljali na glavu kada su pripremali ispite.

Bio je korišten za vjenčanja, ali i za sprovode, za ukrašavanje krovova crkava i za svečane dvorane, kao tamjan u vjerskim obredima i protiv uroka.

U staroj Engleskoj ružmarin je bio simbol vjernosti, iz čega je nastao običaj da se na svadbi odjeća kiti ružmarinom.

Ružmarinovo ulje

Ljudi stoljećima koriste cvjetove ružmarina i izdanke u cvatu. No najširu upotrebu imaju listovi, koji se skupljaju u ljetnim mjesecima a nakon toga se stavljaju sušiti.

Ružmarinovo ulje nastaje destilacijom listova ili grančica, a njegova kvaliteta ovisi o klimi i položaju.

Smatra se da ovo ulje podiže energiju te stimulira i suzbija prekomjerno znojenje.
Odličan je lijek za želudac i živce te pomaže u liječenju glavobolje.

Koristi se u losionima za kosu ne samo zbog ugodnog mirisa, već i zbog stimuliranja korijena kose i sprečavanja preuranjene ćelavosti.

Za poticanje rasta kose trebalo bi nekoliko kapi ulja umasirati u tjeme, a zatim isprati.

Mješavina sušenog lišća i cvjetova ružmarina i boraksa je jedno od najboljih sredstava za pranje kose i prevenciju prhuti.

Ružmarin pomaže kod reumatizma, a primjenjuje se tako da se njime masiraju oboljeli dijelovi tijela, nakon čega ih treba omotati pamučnom tkaninom.

Ukoliko patite od bolesti želuca i crijeva, preporučuje vam se uzimanje 3 kapi ulja na kocki šećera ili u žličici vode.

Esencijalno ulje ružmarina koristi se u aromaterapiji za povećanje koncentracije, pamćenja i opuštanje od stresa.

Kupka s ružmarinovim uljem djeluje relaksirajuće na čitav organizam. Dodajte vrućoj vodi u kadi 5 - 10 kapi ružmarinova ulja.

Ružmarin možete koristiti...
za poboljšanje pamćenja i koncentracije
protiv depresije
kod glavobolje
kao prirodan antibiotik
kod bolova u mišićima
kod gihta i reumatizma
kod probavnih smetnji i grčeva
za stimulaciju rada bubrega
kod opadanja kose i prhuti
kao prirodan afrodizijak

Ružmarinovo vino

Vino dobiva se tako što se otkinu mladice zelenog ružmarina te ih se prelije bijelim vinom. Nakon nekoliko dana smjesa se procijedi i spremna je za upotrebu.

Ružmarinovo vino stimulira mozak i živčani sustav, poboljšava cirkulaciju i rad bubrega te dobar je lijek za glavobolju.

Čaj ružmarina

Mladi vrhovi, listovi i cvijet mogu biti pripravljeni kao čaj, koji je dobar lijek za glavobolje, grčeve u želucu, prehlade i živčane bolesti.

Ukoliko patite od depresije, inhalacija pare čaja ružmarina će vam pomoći u liječenju.

Čaj ružmarina blagotvorno djeluje i na opuštanje mišića, probavne smetnje i menstrualne grčeve.

Mađarska vodica

Mađarska vodica koristi se za vanjsku primjenu, a služi za vraćanje vitalnosti paraliziranim ekstremitetima.

Ime je dobila po mađarskoj kraljici Elizabeti Ugarskoj, koju je kontinuiranom upotrebom potpuno izliječila.

Priprema se tako da se pomiješaju svježi vrhovi ružmarina u punom cvatu s alkoholom. Smjesa odstoji četiri dana a zatim se procijedi.

Mađarska vodica se pokazala vrlo korisnom u liječenju gihta u rukama i nogama, a primjenjuje se tako da se vodica snažno utrlja u kožu.

Ružmarin u kulinarstvu

Ružmarin se najčešće koristi u mediteranskoj kuhinji. U malim količinama, izvrstan je začin za juhe, pečenja i meke sireve.

Kako bi poprimilo aromu, u jelo se stavi stručak ružmarina, koji se poslije izvadi. Ružmarinom možete aromatizirati ulje ili ocat.

Zajedno s timijanom, origanom, majoranom i čubrom sastojak je čuvene mediteranske mješavine začinskog bilja - provansalske trave, koja se koristi u pripremi variva i jela s rajčicama.

Ružmarin pojačava aromu rajčice, bundeve, krumpira, patlidžana, graška i leće. Pečeni krumpir uz dodatak ružmarina, može biti samostalni obrok ili izvrstan prilog.

Šafran




Šafran – kralj začina
Začin šafran je poznat od davnina.
Koristio se još u Mezopotamiji prije 5000 godina, spominjan je i u Bibliji.

Šafran je simbol mudrosti i bogatstva, što materijalnog što duhovnog.

Naziv je dobio po perzijskoj riječi za'faran, što u prijevodu doslovno znači "budi žut".

Na glasu je kao najskuplji začin na svijetu.

Šafran (lat. Crocus sativus) se dobiva od biljke iz porodice Iridacee koja ima kratku sezonu cvata - samo tri tjedna u godini. Proces proizvodnje ovog začina je mukotrpan, pa mu se cijena po gramu kreće između 4 i 14 eura.

Šafran je iznimno cijenjen začin koji se koristi u gotovo cijelom svijetu, a često ga nazivaju i “kraljem začina”.

Iako je najpoznatiji kao začin, zbog svoje specifične žute boje koristi se i kao prirodno bojilo u prehrambenoj industriji te u medicinske svrhe.
Obično se koristi tučak šafrana, ali u medicinske svrhe mogu se koristiti i latice ove biljke.

Ljekovita svojstva šafrana

Šafran ima dugu povijest medicinske upotrebe, a spominje se čak i u najstarijim ayurvedskim spisima.

Primjerice, šafranov čaj koristi se za liječenje depresije. Istraživanja su pokazala da redovna konzumacija ovog čaja, ali i samog začina potiče osjećaj sreće.

Istraživanja potvrđuju da je njegov antidepresivni učinak usporediv s antidepresivom Prozacom, budući da podiže razinu serotonina u mozgu.

Ovaj začin ima i antikancerogena svojstva - tvari krokin, šafranal i pikrokrocin iz šafrana sprečavaju rast stanica raka.

Šafran se koristi za poboljšanje cirkulacije i liječenje modrica. Također, regulira razinu kolesterola i triglicerida u krvi.

Ovaj začin pomaže u liječenju ateroskleroze, artritisa i astme.

Šafran poboljšava vid i uspješno neutralizira najčešće uzroke slabog vida i sljepoće kod starijih osoba.

Ovaj začin jača imunitet i produžuje vitalnost. Njegov sastojak šafranal moćan je antioksidans koji se bori protiv slobodnih radikala - spojeva odgovornih za starenje stanica.

Šafran ublažava predmenstrualne tegobe i umiruje bol u trbuhu.

Koristi se kao lijek protiv oboljenja bubrega, regulira probavu, otklanja glavobolje, migrene i vrtoglavice.

Učinkovit je i u liječenju akni, bradavica i drugih kožnih tegoba. Ublažava grčeve, a može se koristiti i kao diuretik.

Premda su istraživanja pokazala veliku ljekovitost šafrana, preporučuje ga se uzimati samo u malim količinama - do 200 mg dnevno.

Šafran...
pomaže kod anksioznosti i depresije
ima antikancerogena svojstva
regulira razinu kolesterola i triglicerida
prirodan je afrodizijak
čuva zdravlje očiju
štiti od slobodnih radikala
ublažava menstrualne tegobe
pomaže kod mnogih kožnih problema
jača imunitet i produžuje vitalnost

Primjena u kulinarstvu

Premda je u prošlosti korišten kao lijek i bojilo, danas se šafran najviše primjenjuje u gastronomiji.

Intenzivnog je mirisa, blago gorkastog okusa, a već četvrtina čajne žličice dovoljna je da bi jelu dala aromu i boju.

Šafran koji se nalazi u prodaji pakiran je u vrlo malim količinama, u obliku sušenih vlakana ili mrvljen.

Čuva se u dobro zatvorenim posudama na tamnom i hladnom mjestu, a rok trajanja mu je tri godine od dana pakiranja.

Najčešće se primjenjuje u pripravi slatkiša i jela s rižom. U Italiji njime začinjaju rižoto Milanese, dok Španjolci njime obogaćuju okus svog tradicionalnog jela paelle.

Šafran se dobro slaže s povrtnim juhama, krumpirima i paprikom.

Zbog svoje specifične žute boje zauzima posebno mjesto među začinima koji se koriste za bojenje peciva ili sira.

Recept - smeđa riža sa šafranom

Sastojci
3 žlice djevičanskog maslinova ulja
100 g crvenog luka
½ žličice mljevenog korijandera
½ žličice naribanog muškatnog oraščića
½ žličice mljevenog kardamoma
1 žličica šafrana
500 g basmati smeđe riže
1 L vode
sol

Priprema

Na zagrijanom ulju, na laganoj vatri popecite luk i sve začine, osim šafrana.
U posebnoj posudi zgnječite šafran i dodajte ga luku.
Kratko pirjajte, dodajte opranu rižu i vodu.
Kuhajte još 35-40 minuta u polupokrivenoj posudi na laganoj vatri.

Poslužite sa sezonskom salatom. Prije posluživanja, jelo poklopite i ostavite da odstoji 5–10 minuta.

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je grmasta i vrlo mirisna biljka, ovalnih i najčešće zelenih listova.

Postoji oko šezdeset vrsta bosiljka i sve su različite u izgledu i okusu.

Raste u raznim dijelovima svijeta, a prvotno je uzgojen u tropskoj Aziji.

Prvi pisani trag o bosiljku star je četiri milenija i potječe iz starog Egipta.

Riječ bosiljak (tal. basilico, engl. basil) dolazi od grčkog basilikon, što znači kraljevski i odražava poštovanje drevnih kultura prema ovoj biljci.

Rimljani su ga poistovjećivali s ljubavlju i odanošću te se vjerovalo da će muškarac zauvijek voljeti ženu od koje primi grančicu bosiljka.

U Indiji su bosiljak njegovali kao simbol dobrodošlice, a u ayurvedi jedna od vrsta bosiljka (tulsi, lat. Ocimum tenuiflorum) koristi se za liječenje mnogih bolesti - dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans

Bosiljak je poznat po činjenici da ima jaka antioksidativna svojstva. Prema ORAC ljestvici sušeni bosiljak ima čak 61.000 jedinica.

Antioksidansi koje prirodno pronalazimo u bosiljku štite tijelo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima, sprečavaju starenje stanica i nastanak nekolikih vrsta raka.

Antioksidansi su važan dio zdrave prehrane i zdravog načina života, a bosiljak je njihov pouzdan i djelotvoran izvor.

Jedan od antioksidansa iz bosiljka je beta-karoten. Beta-karoten, koji se u tijelu pretvara u vitamin A, sprečava oksidaciju kolesterola u krvotoku i na takav način štiti srce i krvne žile.

Oštećenja izazvana slobodnim radikalima doprinose razvoju mnogih drugih bolesti, uključujući astmu, osteoartritis i reumatoidni artritis. Beta-karoten iz bosiljka je odličan način prevencije ovih bolesti.

Štiti srce i krvne žile

Bosiljak je dobar izvor vitamina B6 i magnezija.
Vitamin B6 sprečava nakupljanje potencijalno opasne molekule homocistein.

Iako je homocistein proizvod prirodnog staničnog procesa, može oštetiti stijenke žila ako se brzo ne pretvori u neškodljivu molekulu, a B6 u toj pretvorbi igra ključnu ulogu.

Magnezij promiče zdravlje kardiovaskularnog sustava pomažući opuštanju mišića i krvnih žila. Tako pospješuje protok krvi i smanjuje rizik od nepravilnog srčanog ritma.
Magnezij osnažuje srčani mišić i djeluje preventivno protiv infarkta.

Prirodni antibiotik

Istraživanja su pokazala da ulje bosiljka povoljno djeluje na imunološki sustav.

Svježi listovi i ulje bosiljka imaju antibakterijska i antiseptička svojstva te mogu se koristiti u liječenju infekcija.

Bosiljak možete koristiti i lokalno - listovi bosiljka stavljeni na rane sprečavaju bakterijske infekcije.


Blagodati bosiljka

snažan je antioksidans
ima antibakterijska svojstva
jača imunološki sustav
sprečava oksidaciju kolesterola
štiti srce i krvne žile
pomaže u borbi protiv infekcija
smanjuje upale uzrokovane artritisom

Bosiljak u kulinarstvu

Mirisni listovi bosiljka koriste se u mnogim kuhinjama i slažu se s različitim vrstama jela.

Da bi zadržali njegov okus, bosiljak dodajte jelu pri kraju. Kada god možete, izaberite svježi bosiljak, jer ima intenzivniji okus u odnosu na sušeni.

Slavu i prepoznatljivost u kuhinjama diljem svijeta, bosiljak je zaradio s Pesta Genovese, zelenim umakom od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od svježe nasjeckanog bosiljka s češnjakom i maslinovim uljem možete pripremiti odličan bezmliječni umak, koji možete poslužiti uz razna jela kao što su tjestenina, riža i bruschette.

Od bosiljka možete pripremiti i jednostavni ledeni desert. Pomiješajte nasjeckani bosiljak s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom te smjesu zamrznite kao kockice leda.

Kad se zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu.

Ili, napravite svježu, ukusnu i višebojnu talijansku salatu od svježeg bosiljka, sira mocarele i režnjeva rajčice.

Popijte osnažujući čaj bosiljka koji ste pripremili tako što ste nasjeckane listove bosiljka prelili vrućom vodom, ostavili stajati osam minuta i nakon toga procijedili.

Klinčić





9 dobrobiti klinčića
Klinčić (lat. Syzygium aromaticum), također poznat i kao karanfilić ili klinček, je tradicionalno omiljena zimska mirodija.

Podrijetlom je s Indonezijskih otoka začina, odnosno sjevernih Moluka.
Danas se uzgaja u Brazilu, Indiji, Šri Lanci, Tanzaniji, Madagaskaru i na Pembi.

Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta.
Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu.

Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao).

Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Prvi put se spominje u kineskim zapisima još 400. g. pr. Kr.

Rimljani su upoznali ovaj vrijedan začin preko arapskih trgovaca.

Ljekovita svojstva klinčića

Klinčić je kod nas najviše poznat kao začin. Nažalost često zaboravljamo na njegova brojna ljekovita svojstva.
Tradicionalni kineski liječnici koriste klinčić od davnina u liječenju probavnih smetnji, proljeva, hernije, lišajeva, atletskog stopala i gljivičnih infekcija.

Indijski ajurvedski iscjelitelji njime liječe dišne i probavne tegobe.

Srednjovjekovni njemački travari smjesom klinčića borili su se protiv gihta.

Rani američki liječnici koristili su ga za liječenje probavnih problema, a dodavali su ga i gorkim biljnim lijekovima kako bi bili ukusniji.

Oni su napravili i ulje od klinčića, kojim su masirali desni da olakšaju zubobolju.

Nekoliko kapi eteričnog ulja klinčića, pomiješanih s vodom, zaustavit će povraćanje, a infuzija - mučninu.

Eterično ulje klinčića učinkovito je protiv mnogih bakterija i parazita.

Klinčić sadrži eugenol, kariofilen i tanin, koji imaju jaka antimikrobna svojstva.

Te tvari putuju krvotokom ubijajući sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke. Upravo zbog toga klinčić je neizostavan dio poznatog antiparazitnog programa dr.Clark.

Ispiranje usne šupljine razrijeđenim uljem ili žvakanje pupova klinčića ublažava grlobolju.

Japanski znanstvenici otkrili su da, poput mnogih začina, klinčić sadrži antioksidanse koji pomažu spriječiti oštećenje stanica koje može rezultirati rakom.

Nedavno istraživanje pokazalo je da je klinčić najbolji antioksidativni začin zbog visoke razine fenolnih spojeva.

Klinčić je stimulans, lokalni antiseptik i blagi anestetik. Ima pozitivne učinke na želučanu sluznicu, opušta glatke mišiće koji oblažu probavni trakt, djeluje protiv povraćanja i nadutosti te općenito potiče pravilan rad probavnog sustava.

Stomatolozi su u prošlosti rabili ulje klinčića kao oralni anestetik. Također su ga koristili za dezinfekciju korijenskih kanala zuba.

Ulje klinčića još je uvijek aktivan sastojak u nekim proizvodima za ispiranje usta i ublažavanje lošeg zadaha. U narodu se smatra da otapanje dvaju cijelih klinčića u ustima, bez žvakanja ili gutanja, pomaže obuzdati želju za alkoholom.
I na kraju, važno je spomenuti da je ovaj začin i afrodizijak.

Ljekovito djelovanje klinčića:

poboljšava probavu
pomaže kod infekcija dišnih puteva
ublažava zubobolju
uništava parazite i bakterije
prirodni je antioksidans
pomaže u liječenju gljivičnih infekcija
ima svojstva antiseptika i anestetika
djeluje kao afrodizijak
pomaže kod gihta

U svrhu liječenja obično se koristi ulje ili kapsulirani prah klinčića. Uobičajeno doziranje je 2-5 grama praha klinčića dnevno.

Možete napraviti i ukusan i ljekovit čaj od klinčića i cimeta. U pola litre vode stavite 2 štapića cimeta i 6 cijelih klinčića. Kuhajte 15 minuta, a zatim procijedite. Popijte 2-3 čaše čaja dnevno.

Klinčić u kulinarstvu

Osim što je neizostavan začin za zimi popularno kuhano vino, klinčićem se aromatiziraju brojna slatka i slana jela.

Bogato začinjeni kolači, keksi, pudinzi ili slatki kruhovi nerijetko u svojem receptu sadrže klinčić u kombinaciji s cimetom, a katkad i đumbirom.

Klinčić izvrsno povezuje okus jabuka i krušaka pa se rabi u pripravi pita i torti od jabuka i krušaka ili voćnih umaka i kompota. S obzirom da je njegov okus vrlo intenzivan, nužno ga je pri kuhanju postupno i pažljivo dozirati.

Cjeloviti klinčići ukusni su u juhama od graška i graha ili zapečenom grahu s čilijem, gdje njihova snažna, jetka mirodijska karakteristika daje punoću okusa.

Isto tako, u očišćenu glavicu luka može se utisnuti nekoliko cjelovitih klinčića pa dodati riži prilikom pirjanja. Klinčić je prisutan u mnogim kombinacijama začina, npr. u mješavini za kiseljenje povrća ili u mješavini začina za pečenje.

Najbolje ga je kupovati u cjelovitom obliku, jer pakiran u prahu brzo gubi okus, a i njegova ljekovita svojstva propadaju. Cijele klinčiće se preporučuje potrošiti u roku od godinu dana, a mljevene unutar šest mjeseci.

Budući da je vrlo čvrste strukture, teško ga je usitniti pa se savjetuje samljeti ga u mlincu za kavu.

Sprema se u zatvorene posude i drži na suhom i tamnom mjestu. Svježinu začina moguće je produžiti čuvanjem u hladnjaku.

b]Vanilija - ljekovitost povrh neodoljivog mirisa i okusa[/b]
Vanilija je jedan od najpopularnijih i najomiljenijih, ali i najskupljih začina svijeta.
Iako se uglavnom koristi za začinjavanje, sve je više saznanja o njenoj ljekovitosti.
Zbog toga vanilija postaje sve popularnija i na području alternativne medicine.
Mirišljave mahune vanilije plod su orhideje penjačice koja raste u tropskim šumama Središnje Amerike.
Postoji čak 150 vrsta vanilije, no danas koriste se samo dvije vrste - Bourbon i Tahitian vanilija.
U indijanskom narodu Totonaca bila je veoma cijenjena kao lijek protiv otrova, plućnih bolesti i sifilisa te je bila sastavni dio mnogih ljekovitih mješavina.
Do sredine 19. stoljeća taj je narod bio glavni svjetski proizvođač vanilije.
Hernán Cortés je u 16. stoljeću prvi upoznao Europljane s vanilijom.
Nakon šafrana, vanilija je najskuplji začin, a cijenjena je zbog svoje čudesne arome.

Sastav i ljekovitost vanilije

Ključan sastojak u mahuni vanilije je vanilin.
Prisutni su i brojni tragovi drugih spojeva poput eugenola, kaprinske kiseline, fenola, fenol etera, karbonilnih spojeva, estera, laktona, alifatskih i aromatskih ugljikohidrata i vitispirana.
Vanilijin ekstrakt sadrži male količine vitamina B poput niacina, pantotenske kiseline, tiamina, riboflavina i piridoksina, te minerale kao što su kalcij, magnezij, kalij, mangan, željezo i cink.
Iako na vaniliji nije rađeno mnogo istraživanja, vanilioid iz nje sličan je kapsaicinu iz chillija i eugenolu iz klinčića, kojima su dokazana brojna ljekovita svojstva.
Vanilija pomaže kod akni i problematične kože, ublažava simptome gripe, a može se koristiti i kod mučnina u trudnoći.
Obloge od vanilije daju trenutno olakšanje kod zubobolje i opekotina. Smatra se da vanilija može pomoći i kod neredovitih menstruacija.
Nutricionisti pretpostavljaju da vanilioid ima blago antikancerogeno djelovanje.
Ljekovita svojstva vanilije:
prirodni je antioksidans
pomaže kod problematične kože
ublažava stres i napetost
povećava libido
pomaže kod želučanih tegoba
djelotvorna je kod mučnina u trudnoći

Moć mirisa vanilije

Već sam miris vanilije snažno djeluje na psihu tako što izrazito opušta i stimulira.
U jednom istraživanju mirisanje vanilije pomoglo je 70% teško oboljelih pacijenata da budu smireniji i lakše podnose napete situacije.
Kod Maja je bila cijenjena kao moćan afrodizijak, a njemačka studija iz 18 stoljeća pokazala je da je vanilija prirodan lijek za impotenciju.
Ta su afrodizijačka svojstva potvrdila i novija istraživanja, u kojima se vanilija pokazala kao najbolji miris za poticanje libida.
Ako ste izloženi stresnim događajima ili želite pojačati libido, nosite sa sobom mahunu vanilije te je po potrebi pomirišite.
Od vanilije možete napraviti i ekološki osvježivač prostora. Da biste ga proizveli, promiješajte žličicu ekstrakta vanilije s vodom u boci sa raspršivačem.

Vanilija u kozmetici

Vanilija je visoko zastupljena u kozmetičkoj industriji zbog neodoljivog mirisa i umirujućeg djelovanja.
Koristi se u svim vrstama kozmetičkih proizvoda, ponajviše u parfemima i kremama.
Antibakterijska svojstva vanilina pomažu kod prištića i akni, a antioksidativna štite kožu od slobodnih radikala koji uzrokuju oštećenje tkiva.

Vanilija u kulinarstvu

Vanilija je jedna od najpopularnijih aroma na svijetu, a najčešće se dodaje u slastice poput sladoleda, kolača, čokolade, kao i u kavu i umake.
Mahunu možete upotrijebiti dva puta. Nakon prve upotrebe je operite i osušite. Čuvajte je u hermetički zatvorenoj posudi ili šećeru, koji će poprimiti njenu aromu.
Koristite pravu vaniliju jer samo ona ima posebnu aromu i ljekovita svojstva. (Na tržištu postoji mnoštvo proizvoda od umjetne arome vanilije).
Kod kupnje mahuna pripazite da su crno-smeđe boje, sjajne i gipke.
Najkvalitetnija vanilija dolazi iz Meksika i s madagaskarskog Burbonskog otočja, dok se indonezijska i tahićanska vanilija smatraju manje kvalitetnima.

Domaći ekstrakt od vanilije

Sastojci
dvije uzduž prerezane mahune vanilije
šalica vodke

Priprema
Zatvorite sastojke u staklenu posudu i pustite da odstoje dva mjeseca na tamnom mjestu. Povremeno protresite staklenku. Nakon dva mjeseca ekstrakt je gotov.
Čuvajte ekstrakt na tamnom mjestu u dobro zatvorenoj staklenoj bočici.