Aleksa Šantić

Gost

LJUBIČICI

U milju mladosti drage opet se javljaš nama,
Pitomi, lijepi cvijete;
Već tvoje listiće male plavetno nebo kruni
Kapljom rosice svete.
U slavu čednosti tvoje bezbrojne tičice male
Nebeske pjesme poju,
Kroz sive maglice guste purpurni sunčevi zraci
Šalju ti ljubav svoju.
I moja duša, evo, s ushitom tebi stiže,
Vjesniče dana sveti',
I s tvojim mirisom blagim u svjetlost sunčeva zraka
S nebeskom nadom leti.

Gost

MIRNA NOĆ

Popijeva slavuj međ' lišćem, u gaju,
I slatkim glasom mirni zračak puni;
Rosica pada i biserjem drobnim
Svilena njedra cvjetićima kruni.

Sa gustog granja, što se nježno svilo,
Prolijeće vjetrić i dolinom bludi,
I traži cvijeće i, pun slatkog milja,
Ispija miris sa svježih mu grudi.

I ti si cvijetak, pun čistote blage,
I punan raja i anđelske draži,
A moja duša vjetrić je što bludi
I samo tebe, milo cvijeće, traži.

Gost

***

Pjevaj joj, srce moje! Stresi zvjezdice sjajne
S besmrtnog veličanstva zvukom ljubavnog milja,
Da njima uresim sveto njene kosice bajne,
U kojima se lijeva miris pitomog smilja.

U hramu ljubavi tvoje nek njena slika stoji
I miljem draži svoje nebeske daje sile,
Nek bude zvijezda jasna na nebu snova tvoji',
Boginja tvog života i izvor pjesme mile.

Ljubi i pjevaj samo. Nek čisti, jasni glasi
Dignu je letom svojim u jato zvjezdica sjajnih,
Kao što mene dižu njene anđelske krasi
U svjetlost božjeg raja, u krilo svjetova tajnih.

Gost

OTVORILA SI DVERI
Z(orki)

Otvorila si dveri srca i duše sjajne
I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,
Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne
Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.

Ne lijem suze više, niti me misô bludi
Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.
Snova se život rađa, snova mi nebo rudi
I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.

Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela,
Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;
Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela -
U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.

Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne,
U slavu onog žara u kom nam srca stoje,
Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne,
Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.

Gost

PRUŽI MI PEHAR...

Pruži mi pehar vina i zagrij grudi mlade,
Nek budu oganj, plam,
U talasima sreće nek tone srce bujno
I gori dušin hram.

Kao što slavuj mali glasom ljubavi nježne
Pozdravlja zorin sjaj,
Uvis dižući pehar slaviću i ja pjesmom
Tvog lica čisti raj.

A posrnem li tako s napitkom duhovne snage,
To nije grešna stvar:
Bogovi vino daju, pa slavimo ih sveto
I ljubimo njihov dar!

Pruži mi pehar slatki, u kome ljupko blista
Veselja mladi bog,
A nebu nek se diže plamena pjesma moja
U slavu oka tvog!

Gost

STRAŠNA JE OVO NOĆ

Strašna je ovo noć!
Ogrnulo se nebo pokrovom crnim,
U dimu oblaka mjesec tinja,
A divlja pučina sinja
Urla, vrije i bjesni
I pjenu baca u svod nebesni;
Po obalama cvile
Drveta tamna,
Povijaju se tužno - kô crna majka
Nad odrom sina svog...

Strašna je ovo noć!
U maloj prašnjivoj sobi,
Što jednim oknom gleda
U mutnu pučinu morsku,
Na samrtnom odru leži mi brat,
Leži pjesnik moj,
Leži slavuj moj.
S dušom se bori
I u me gleda
Blagim i krupnim očima.
Mršavo, ispijeno lice
Smrtnom vatrom gori.
On pomoći od mene ište,
Zove me: "Brate, pomozi!"
A ja mu uzmem ruku,
Blijedu suvu ruku,
Hladnu kô mraz,
I tješim brata svog,
A u meni se kida duša,
I grcam i gušim suze,
Da ih ne vidi on -
Rođeni brat moj,
Rođeni pjesnik moj.
O, kamo sreće da mjesto tebe
Na odar leći mogu,
Da ti oduzmem sve muke i bole
I u tvom oknu snova
Da vidim onaj žar
Mladosti, sreće tvoje!
Al' sve što mogu
Jedno je, bore moj,
Što se nad tvojim odrom
Svesrdno molim bogu:
"Čuvaj mi, bože, pjesnika mog!
O, čuvaj, bože, slavuja mog!
I ne daj da 'vako mlad
Ovdje, u pustom kraju,
U tuđem zavičaju,
Zaklopi oči mudre!
Vrati mu mir, snagu i nade!
Ne ubi', bože, slavuja svog,
Što tako divno
Pozdravljat znade
Svijetlu zoru tvoju,
I ishod jasnih zvijezda,
I govor plavog mora,
I smiraj sunca tvoga!
Ne ubi', bože, srce ovo
Što svakog ljubi!
U njemu teče čisti izvor
Istine svete;
U njemu sija sunce
Pravde i ljudskog dobra, -
Ne ubi', bože, slavuja svog!"
Tako ja mislim, molim se tajno,
Al' tamo daleko, ćuti bog
Kô hladni kamen, kô dželat mračni...

Strašna je ovo noć!
Ogrnulo se nebo pokrovom crnim,
U dimu oblaka mjesec tinja,
A divlja pučina sinja
Urla, vrije i bjesni
I pjenu baca u svod nebesni;
Po obalama cvile
Drveta tamna,
Povijaju se tužno - kô crna majka
Nad odrom sina svog...

Strašna je ovo noć!
Ovdje, u pustom kraju,
U tuđem zavičaju,
U maloj prljavoj sobi,
Na jadnim rukama mojim
Umire pjesnik moj,
Umire slavuj moj...

Gost

NE VJERUJ...

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!

Gost

MRAZ

Vrhove brda sjaj jutarnji žari,
Srebrna magla diže se sa grma;
Visoko šume jablanovi stari
I potok teče kao čista srma.

Sve se veseli. Samo neko plače
Duboko negdje, u mrazu, u grobu,
Uzdiše, jeca, sve jače i jače-
Zove me da mu olakšam tegobu.

O srce moje, ti me nemoj zvati,
Utjehe tebi ja ne mogu dati...
Sudba je tvoja kao sudba noći

Što vječno luta da dostigne sunce:
Prelazi mora, pustare, vrhunce,
No suncu nigda, nigda neće doći.

Gost

ČEŽNJA

Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen čelom na staklo... Sve spava...
Noć sjajna, kô da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava...

U ove čase zvijezdâ i snovâ
U vašu baštu ja sam dolazio;
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti'o.

U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvijet pada;
Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
I vaše tijelo i ljepota mlada

Opiše mene... Mi bjesmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana...
Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.

No sve je prošlo... Kô jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim...
Noć, sjajna, kô da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim.

Gost

PEHAR OD RUBINA

Razbio sam pehar, što je
Napaj'o me rujnog vina,
Sad zal'jevam grudi moje
Sa peharom od rubina.

Ne bi pehar za sv'jet dao,
Ni za krunu, odličje!
U bojištu za-nj bih pao -
Nek' se vrela krvca lije.

Kroz paklene muke ljute
Bez klecanja proć' bih znao,
Svih bih zala svlad'o pute
Al' pehara ne bih dao!

Slatki pehar pun milote
Sa nebom mi dušu spaja,
Slatki pehar, pun divote,
Anđelskoga punan raja!

Slatki pehar! Čim ga spazim
U duši se oganj prene,
Slatki pehar, ja ga slavim,
Slatki pehar - usne njene!

Gost

DA LI ČUJEŠ?...

Da li čuješ, usred ove noći,
Iz daljine neki tajni glas?
Punan milja i božanske moći
Tiho, blago dol'jeće do nas.

Da li glase iz gorice vile
Donosi nam lahorovi let?
Il' slavuja slatkopjesme mile
U dolini uspavljuju cv'jet?

Ne! To glasi heruvima sveta
Tiho bruje u ponoći toj,
Iz svemira on zemlji dol'jeta
Da sa pjesmom sladi sanak tvoj.

Oh, pa spavaj, tu na moje grudi
Glavom kloni, zaboravi sv'jet, -
Štitiće te, dok zora zarudi,
Ljubav moja i heruvim svet.

Gost

GLEDAO SAM...

Gledao sam mladu zoru,
Kada jutrom istok krasi,
I rumeno lice svoje
Kupa mora u talasi.

Pred čarobnim likom njenim,
Pred zracima silne moći -
Drhti, strepi, pada, bježi,
Iščezava tavna noći.

Pa i meni kad se smrkne,
Kad mi bolest grudi slama -
Ja pogledam tebe, zoru,
I s duše mi bježi tama.

Srce plane vrelim žarom,
I nada se dignu dvori,
Pa tad kliknem: "Pjevaj, srce,
Ta pred tobom zora zori!"

Gost

SNIVAO SAM...

Snivao sam... Sanka krila
Nosila me božjem raju,
Al' u tvome zagrljaju
Tek raj nađoh, zoro mila.

Snivao sam... Sanak lepi
U dvore me vinu majske,
Al' k'o dahom duše t' rajske
Bolne grudi ne okrepi...

Snivao sam... Sanak bajni
Odnio me zv'jezda visu;
Al' mi oči vid'le nisu
Takvih zv'jezda, tako sjajni'.

Snivao sam... Al' tek sanak
Nebesko mi pruža piće,
Kad odmorim mlado žiće
Na grudi ti - raja stanak...

**Učlanjen** : 06.06.2011

O, da mi je nešto pa da budem reka,
Pa da tečem ispred tvoje kuće male;
Pevajući tebi da razbijem vale
O pragove gde ti staje noga meka.

Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom
Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, više ne dam nikom.

Na dušeku trava i mojih smaragda,
Kao nimfa moja, da počivaš svagda,
I da niko ne zna tvoje mesto gde je.

Samo moje oči da gledaju u te,
Samo moje sve dubine i sve kute
Da lepota tvoja osiplje i greje.

1923.