Voće koje (vjerovatno) nikada niste probali



Iako vam se može učiniti da su naši marketi prepuni različitog izbora voća, to je ipak samo mali djelić onoga što nam priroda nudi. U različitim dijelovima svijeta popularno je različito voće. Ono za koje možda nikada niste ni čuli, negdje u svijetu se svakodnevno konzumira.

Rambutan



Rambutan (Nephelium lappaceum) dolazi porijeklom iz Indonezije i Malezije, a također prirodno raste i na Tajlandu, u Vijetnamu, na Filipinima, te još nekim državama u jugoistočnoj Aziji. Ime je dobilo po malezijskoj riječi rambut koja znači kosa.

Mekano i hrskavo, sjeme je jestivo, ali samo kada je skuhano. Nekada se vjerovalo da je otrovno, ali u nedavnim studijama je zaključeno da ne samo da nije otrovno, već je i poprilično zdravo. Cijeli oguljeni plod, zajedno sa sjemenom, je jestiv.

Voće Baobaba / Adansonije



Ukus ovog voća je opisan kao “negdje između grejpa, kruške, vanilije.” Ima dvostruko više kalcija od mlijeka, bogato je antioksidansima, te ima šest puta više vitamina C od naranče.

U nekim dijelovima Afrike ovo voće se koristi već dugi niz godina, a jede se i sirovo i kuhano. Od njega se prave sokovi, a čak se koristi i lišće ovog drveta koje se melje i dodaje hrani kao začin. U Evropskoj Uniji prodaja voća Baobaba postala je legalna tek 2008. godine.

Mangostan



Mangostan (Garcinia mangostana) uglavnom raste u jugoistočnoj Aziji, a također raste i u tropskim zemljama Južne Amerike.

Često opisano kao ‘suptilni delikates’, ovo voće je jestivo, te relativno bogato hranjivim tvarima. Zbog ograničenja na uvoz, svjež mangostan nije dostupna u velikom broju zemalja Evrope, iako se ponegdje mogu pronaći konzervisani.

Kruhovac



Kruhovac (Artocarpus altilis) je drvo i pold koje raste na tropskim otocima. Ovo voće se uglavnom jede kuhano ili pomiješano sa drugim voćem ili kokosovim puterom.

Bogato je ugljikohidratima, a sastoji se od 70% vode. Također, dobar je izvor vitamina C, kao i tiamina i kalija. Najčešće se jede nakon što se skuha, te pomiješa sa kokosovim mlijekom i zatim ispeče u listovima banane.

Nangka



Nangka (Artocarpus heterophyllus) je voće koje je jako neobično zbog svoje težine. Samo jedna voćka, dugačka do 90 cm, može biti teška i do 36 kg!

Veoće je puno škroba i vlakana, a okus se može usporediti s kombinacijom jabuke, ananasa i banane. Može se jesti sirovo, iako je najukusnije kada se skuha. Zbog svoje suptilno slatkaste arome, nangka se koristi kao dodatak raznim jelima i kolačima. U nekim zemljama se može pronaći i sladoled sa okusom ovog voća.

Drvena jabuka (Limonia)



Drvena jabuka (Limonia acidissima) dolazi iz Indije i Šri Lanke, a njezin plod ima oklop koji je ‘tvrd kao kamen’. Plod je ljekovit i njegovo stablo se smatra svetim u hindu religiji.

Plod se često koristi kao dodatak pićima i slatkišima, a od njega se pravi i džem. Plod se može jesti i sirov, a popularna kombinacija je drvena jabuka pomiješana sa kokosovim mlijekom. Od njega se također pravi i jako popularno ljetno osvježavajuće piće koje se zove Bael-panna, a koje nastaje miješanjem drvene jabuke sa vodom i raznim začinima.

Aguaje



Aguaje (Mauritia flexuosa), poznato i kao moriche palma, ita, buriti i canangucho je voće koje raste pored močvara i drugih vlažnih područja u tropskoj Južnoj Americi.

Voće je jestivo sirovo, ima visok sadržaj vitamina C, a koristi se za proizvodnju sokova, pekmeza i sladoleda. Od njega se također pravi i vino. Često se koristi i za liječenje opeklina, a niti iz stabla se koriste pri proizvodnji konopaca. Od ovog voća se pravi i ulje za koje je nedavno utvrđeno da filtrira i apsorbuje UV zrake sunca koje izazivaju rak.

Salak



Salak, ili zmijsko voće (Salacca zalacca) raste u Indoneziji, Maleziji i Brunejima. Ukus se poredi sa blago slatkim okusom ananasa.

Uzgaja u cijeloj Indoneziji, a postoji najmanje 30 sorti od koji se izdvajaju dvije: Salak pondoh iz Yogyakarta pokrajine i Salak Bali sa otoka Bali. Salak Bali se prodaje na cijelom otoku, i jako je popularan plod među mještanima i turistima. Ova sorta ima ukus mješavine ananasa i soka od limuna.

Monstera



Monstera (Monstera deliciosa) je biljka koja raste u tropskim prašumama u južnom Meksiku, južno do Kolumbije. Često se uzgaja kao ukrasna biljka, iako su plodovi jestivo i ukusno voće.

Ako se jede nezrelo, moglo bi biti otrovno za tijelo (treba mu godina dana da sazrije). Kada konačno sazrije, ima okus mješavine banane i ananasa, a sadrži pregršt vitamina C. Također pruža instant energiju i izdržljivost.

Cupuaçu



Cupuaçu (Theobroma grandiflorum) je voće koje raste u tropskim prašumama Amazona, te se uzgaja u džunglama Kolumbije, Bolivije, Perua i na sjeveru Brazila.

Koristi se u proizvodnji slatkiša i slastica, zbog svog ‘čokoladnog ukusa sa okusom ananasa’, a pored toga ima i jako lijep miris. Smatra se super voćem jer je puno vitamina B1, B2, B3, aminokiselina, ima devet antioksidanasa, kalcij, selen, kao i vitamine A i C.

Karambola



Karambola (Averrhoa carambola), također poznata i kao Zvjezdano voće, je voće popularno u cijeloj jugoistočnoj Aziji, u južnom Pacifiku i dijelovima istočne Azije, a također se uzgaja i u Latinskoj Americi, na Karibima, te na jugu Sjedinjenih Američkih Država.

Cijeli plod je jestiv, uključujući i ‘voštanu kožu’. Meso je hrskavo, čvrsto i iznimno sočno. S obzirom da se sastoji od 4% šećera, jako je slatko. Ovo voće je bogato antioksidansima, kalijem i vitaminom C. Ukus karambole se poredi sa mješavinom jabuke, kruške i limuna.

Pepino



Pepino (Solanum muricatum), poznato i kao Pepino dulce ili Slatki pepino je vrsta zimzelenog grma porijeklom iz Južne Amerike koji se uzgaja zbog svojih slatkih jestivih plodova.

Ukus ovog slatkog voća se poredi sa mješavinom kruške i dinje. Korisno je za osobe koje pate od dijabetisa, bolesti srca, moždanog udara, i visokog krvnog tlaka. Redovina konzumacija navodno generalno poboljšava izdržljivost.

Cherimoya



Cherimoya (Annona cherimola) je voće za koje se smatra da izvorno dolazi sa Anda. Ovo voće je prvi put uvezeno u Kaliforniju i Havaje 1871. godine, a zatim je došlo do Italije i Portugala. Napomena: negdje se Cherimoya prevodi kao tropska jabuka, ali nismo 100% sigurni u ispravnost prevoda.

Okus cherimoye ovisi o sorti. Neke vrste imaju sličan okus ananasu, dok druge imaju slatkoću kruške i jabuke. Ovo voće sadrži 15% šećera, a bogato je i vitaminom C. Sjemenke se nikada ne smiju slomiti jer su otrovne i mogu izazvati paralizu.

Pitaya



Pitaya (pitaja) ili Zmajevo voće je vrsta kaktusa koji dolazi iz Meksika, Srednje i Južne Amerike, a također se uzgaja u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, kao i Izraelu, Kipru, Kini, i sjevernoj Australiji.

Meso pitaye, koje se jede sirovo, ima blago slatki okus i malo kalorija (opisano kao kivi ili lubenica). Sjeme se jede zajedno s mesom, a ono ima ‘orašasti’ okus. Od ovog voća se prave i sokovi i vino, dok se od njegovog cvijeća prave čajevi.

Ackee



Ackee (Blighia sapida) je voće porijeklom iz tropske Zapadne Afrike. Od kada je uvezeno na Jamajku postalo je jedan od glavnih sastojaka u jelima na Karibima, a također se uzgaja u tropskim i suptropskim područjima u još nekoliko krajeva svijeta.

Ovo voće sadrži puno masnih kiselina, uključujući i omega 6 ulje. Nema kolesterola i zasićenih masti, a također sadrži dosta bjelančevina, ugljikohidrata, vitamina B i C, cinka, kalija, kalcija i vlakana.

Longan



Longan (Dimocarpus longan) je porijeklom iz Indomalazije, a uzgaja se u krajevima južne i jugoistočnoj Azije. Na malezijskom jeziku je poznato kao ‘mata kucing’ što u prijevodu znači ‘mačije oči’.

Ovo voće je slatko i sočno, a osim što se jede svježe, također se često koristi u istočnoazijskim juhama, grickalicama, slasticama, i slatko-kiseloj hrani. Prodaje se svježe ili sušeno, konzervisano ili u obliku sirupa. Suhi logan se često koristi u kineskoj kuhinji i medicini, gdje se vjeruje da ima opuštajući učinak na tijelo.

Physalis



Physalis (Solanaceae) raste u toplim umjerenim i suptropskim regijama širom svijeta. Tipični plod je sličan čvrstom paradajzu (po teksturi), a imaju blagi, osvježavajući kiselkasti okus.

Može se jesti sirovo ili koristiti kao dodatak desertima i salati, od njega se prave džemovi, kao i želei. Pored toga, može se i sušiti i poslužiti kao grožđice. U kineskoj medicini se koristi za kašalj, groznicu i upalu grla.

Santol



Santol (Sandoricum koetjape) raste u Jugoistočnoj Aziji, a poznato je i kao ‘pamučno voće’ ili ‘kisela jabuka’.

Ovo voće se jede sirovo, ili se koristi kao dodatak jelima. Na filipinima se od njega pravi poznato jelo Bicol: santol se skuha u kokosovom mlijeku sa komadićima svinjetine i feferona. Na Tajlandu se koristi kao dodatak ‘som-tam’ salati koju je CNN 2011. godine svrstao u top 50 najukusnijih jela na svijetu.

Pomelo



Pomelo (Citrus maxima ili Citrus grandis) je voće porijeklom iz južne i jugoistočne Azije. Ovo je najveće citrusno voće na svijetu, sa 15 do 25 cm promjerom i težinom od 1 do 2 kilograma po komadu.

Ima okus poput slatkog, blagog grejpa, te uopšte nije gorak kao grejp. Kora se ponekad koristi za marmeladu, ili dodatak slatkišima, a u nekim krajevima se jede nakon što se umoči u čokoladu. Vjeruje se da je grejpfrut nastao kao hibrid pomela i naranče.

Kiwano



Kiwano (Cucumis metuliferus) je voće porijeklom iz Afrike, a sada se uzgaja u Kaliforniji, Čileu, Australiji i Novom Zelandu. Poznato je i kao afrički rogati krastavac, afrička rogata dinja, žele dinja i bodljikava tikva.

Ovo voće se može jesti u svim stadijima razvoja. Jede se sirovo, ali se često dodaje i jelima. Od njega se prave sokovi, voćne salate i marmelade. Jako je sočno i ima osvježavajući okus.