Bomboni i marmelade u limenkama

Iako ćete i danas tu i tamo naići na slatkiše u limenkama, nekada su bomboni i marmelade puno češće dolazile u limenoj ambalaži, a u domovima baka i djedova još i danas možete nabasati na staru, vjerojatno zahrđalu kantu marmelade u kojoj se drži brašno, čavli ili pribor za štrikanje.

Jugoplastika



"Marka za čitavu obitelj" nekada je nudila više od 3.200 raznih proizvoda. Od opreme za školu do raznih drugih predmeta; ovaj je brend mogao se naći u svakom domu.


Zagi i Vučko

 

Omiljene dječje plišane igračke nisu bile iz japanskih ili američkih crtaća, bile su to maskote velikih sportskih događaja, Univerzijade 1987. i Olimpijskih igara u Sarajevu 1984.

Muški mirisi

Njih je bilo nekoliko. Autohtoni proizvod bio je Vožd, "pravi jugoslovenski miris", a njemu su konkurenciju pravili Ralon, Pino Silvestre, Hardy... Posljednji je imao i jednu od najomiljenijih reklama na televiziji koja je svojom snenošću sasvim ocrtavala duh vremena.

Pipi, Jupi i Nara

Niste valjda mislili da će ijedan popis koji se tiče bivše države proći bez Pipi i Ane Sasso? Ova oranžada sama po sebi možda nije bila tako zanimljiva kupcima, ali u kombinaciji s vrhunskom reklamom, u doba kad erotika još nije bila dostupna na pladnju, ušla je u legendu i zauvijek će ostati ono čega se uvijek rado prisjećamo.

Prije nego se na tržištu pojavila Fanta, malo starija ekipa prisjetit će se i sokova Jupi i Nara. I dok se sva tri soka i danas mogu pronaći na tržištu, činjenica je da najpopularniji i dalje ostaju u sjećanju onih koji pamte Anu Sasso, zelenu bocu Jupija ili Naru, djevojčicu s narančinom korom umjesto kose.

Majburger

U vrijeme McDonald'sa i KFC-a, prisjećati se prastare jugoslavenske pljeskavice gotovo je suludo, ali prije nego je Ronald McDonald osvojio i područje Balkana, vaši i naši roditelji škrinje za smrzavanje punili su smrznutim mesnim proizvodima "5. maja" iz Bjelovara.



Neki još i danas tvrde da je preteča hamburgera bila daleko bolja od bilo čega što će vam uvaliti u bilo kojem od postojećih fast food restorana.

“Stojadin” i Yugo

Fijatova Zastava 101 ili popularni "Stojadin" i kragujevački Yugo bili su omiljena prijevozna sredstva u predratnoj Jugoslaviji.

Njam Njam

Sjećate li se Njamba, Brzog Mazalesa, Moćka, Njupka i Njambine? Ne? Vjerojatno zato što ste mladi i još uvijek ne osjećate poriv prisjećati se pašteta iz osamdesetih. Stari nostalgičari vjerojatno će zaključiti kako je riječ o "najboljim paštetama na svijetu", a ostali će se složiti da nema smisla žaliti za paštetama iz djetinjstva.

A najbolje od svega je bila MUZIKA.

Od zabavne, preko narodne, do roka.   

Fla-Vor-Aid

Da, postojala je Cedevita, ali neki vjerojatno pamte i "Fla-Vor-Aid", prašak za pripremanje koji je dolazio u malenim vrećicama od kojih ste mogli napraviti čak 20 čaša soka koji je okusom pomalo podsjećao na naranču, limun i malinu.



Naravno, radilo se kombinaciji umjetne arome, boje i citrone, ali kada ste na sve to dodali i velike količine sećera, bilo je lako zaboraviti da se radilo o prilično lošem soku.

Nekada se radilo iz ljubavi, a mladi danas ne znaju čari besplatnog rada

Potrebno je samo mladima objasniti ideju besplatne izgradnje zemlje, približiti im ljepotu toga što akcijaštvo u sebi nosi

Potrebno je samo mladima objasniti ideju besplatne izgradnje zemlje, približiti im ljepotu toga što akcijaštvo u sebi nosi. Željna je omladina druženja, poznanstva, pjesme, ljubavi, a sve to im radne akcije nude. Danas su moderne nekakve radionice, ali nije to isto. I ja bih svoju djecu rado poslao na neku takvu akciju. Rekao bih im da idu, da će im ljepše biti tamo nego kući, gdje nemaju posla i ’ubijaju’ se od dosade, gledajući hoće li im roditelj dati euro-dva za kafu. Tamo će raditi, ali se i družiti, upoznati nove prijatelje, možda se i zaljubiti. Mislim da bi to veliki dio mladih prihvatio“, kaže Vuković.

„Veljko Vlahović je umro 7. marta 1975. godine. Ubrzo poslije njegove smrti, na predsjedništvu Saveza socijalističke omladine donijeli smo odluku da se oformi omladinska radna brigada koja će nositi njegovo ime i koja će učestvovati na saveznoj radnoj akciji na pruzi Bar-Beograd. Te 1975. godine brigadu su sačinjavali, uslovno rečeno, samo izabrani – cjelokupno predsjedništvo omladine Crne Gore, svi predsjednici opštinskih konferencija omladine, najbolji student i srednjoškolac, najbolji radnik samoupravljač i radnik poljoprivredni proizvođač, pobjednik u znanju“, priča Vuković.

Brigada „Veljko Vlahović“, koja je brojala je 45 omladinaca i omladinki, prema njegovim riječima, na pruzi je radila od 1. avgusta do 1. septembra 1975. godine, na dionici od Bistrice prema Priboju, do Brodareva.

Vuković tvrdi da je naselje Jabuka, između Pljevalja i Prijepolja, bilo prema da tada primi sve omladince - preko hiljadu mladih iz cijele bivše Jugoslavije gradilo je tih dana ”i prugu i bratstvo i jedinstvo”.



Svi su, kaže on, disali jednom dušom.

„Nije bilo važno odakle je ko, kako se ko zove i preziva. Svi smo bili jedno. A bilo nas je iz svih krajeva – Splita, Maribora, Smederevske Palanke, Lazarevca, Prilepa, Peći... I ništa nam tih dana nije bilo teško. Mlad čovjek pun elana i snage, pun ponosa što učestvuje u izgradnji zemlji, gdje nešto da mu bude teško. Čak je i predsjednik Crne Gore Veljko Milatović došao da nas posjeti“, prisjeća se Pivljanin.

Filmovi poput „Prekobojne“, rekao je, ništa nijesu preuveličavali kada je akcijaški život bio u pitanju.

“Svi su bili smješteni u zajedničkim barakama i trudili su se da one što ljepše izgledaju, da ispred bude cvijeća i zelenila. Dodatni poeni i pohvale dobijale su se za igled spavaone.

Na posao se išlo sa pjesmom, a tako su se i vraćali. Uz pjesmu se, kaže on, i radilo. Uveče bismo organizovali brigadno veče – i opet pjesma, igra, šala, malo i kviza znanja, ali nikada nije bilo dosadno.

Televizor za mladence

Brigadiri koji su se odlučivali da tokom radne akcije sklope brak, na poklon su dobijali televizor. Vuković objašnjava da su u to doba „pokretne slike“ bile dobar poklon.

Mirko se sjeća da je baš u njegovoj smjeni sklopljen jedan takav brak...



„Bilo je dosta djevojaka, kako u drugim brigadama, tako i kod nas. I svi smo bili ravnopravni... Sjećam se da je komandir prve čete bio Rajko Ivanović iz Berana, druge čete Radmila Krsmanović iz Šavnika, treće čete ja. Sve ih pamtim i svih se rado sjetim. Neki nažalost nijesu više među živima. Jedan od njih je i fotograf poznati planinar Dušan Bulatović Džambas, koji je bio zadužen da svaki bitni i manje bitni trenutak zabilježi i ovjekovječi. Planinarsko društvo i dom u Mojkovcu zovu se po njemu“, ispričao je Vuković.

Sjeća se i posjeta rudniku Gradac u Pljevljima, fudbalske utakmice sa radničkim timom iz toga grada, obilaska Žabljaka i Đurđevića Tare u toku radne akcije, te pobratimstva sa brigadama iz Lazarevca i Peći.



Zbog stereotipa, tvrdi, svi su mislili da dolaze lijenji Crnogorci.

„Ne samo da smo pokazali da Crnogorci nijesu lijeni, nego smo i napravili rekord koji za vrijeme trajanja radnih akcija nikada nije oboren. Jednoga dana dođe Vukojica Bošković i kaže mi da su Splićani radili kod tunela Mili, to je prema Brodarevu, gdje se nalazio ogroman sipar i kamenar. Kaže da oni izgleda tamo više ne smiju da rade jer je opasno, a posao se mora završiti. Prihvatili smo posao i obalili na stotine kubika kamenja. Glavni traser naselja i naši brigadni traseri izračunali su da smo za jedan dan prebacili normu preko 490 odsto. Kada su čuli ostali brigadiri nijesu vjerovali, pa su traseri ponovo računali i opet došli do iste brojke. To je najveći prebačaj brigadne norme od kada postoje radne akcije u Jugoslaviji“, ponosno ističe Vuković.

Dodao je da su zbog toga svi brigadiri proglašeni udarnicima.

vijesti.me

Obuća Borosana

Kafa Frank

Pivo Bip

Žvake Čunga lunga

Fruktal sok

Jugoslavija filter

Pekabela sladoledi

Riz televizori

Kafa Divka

Eva sardine

Strip Alan Ford

Goldi i Frondi/Napolitanke s limunom

O ukusima se ne raspravlja, ali o napolitankama s okusom limuna mogli bismo popričati. Uglavnom, oni koji su se zasitili okusa vanilije i čokolade posezali su za trećom aromom u ponudi - limunom. A to je vjerojatno i jedina pozitivna stvar koju možemo napisati o ovim voćnim kockama - nisu vanilija, nisu čokolada. 



No, ne smijamo zaboraviti ni pravu revoluciju na tržištu. Naime, Krašev Goldi (napolitanke) i Frondi (batonsi) bili su prava novotarija jer dolazili su u čak četiri različita i netipična okusa: kakao, lješnjak, mlijeko i jagoda.

Sladoled u lopticama

I danas vjerojatno možete naići na sladoled u lopticama, ali zasigurno nije popularan kao u trenutku kad se prvi put pojavio. Za njegovu današnju nepopularnost velikim je dijelom zaslužna apsolutna nepraktičnost ambalaže jer svi se mogu prisjetiti da s kratkom i podjednako besmislenom plastičnom žličicom nikada niste mogli pokupiti sav sadržaj loptice.

Tops

Prije nego su ih svi nazivali "Jaffa keksima", "Tops" je žario i palio tržište. Naravno, i danas ga možete pronaći na policama trgovina, ali nekih se proizvoda najbolje samo prisjećati.

Budite sigurni, "Tops" danas nije ono što je bio u vremenima kada ništa bolje nije postojalo.

Tin i Tina/Casino

Ako nisu Braco i Seka, onda su Tin i Tina. Pliva je na tržište izbacila žvake upitne kvalitete, ali ono što ih je izdvajalo u masi sličnih proizvoda bile su sličice koje su dolazile u pakiranju. Uz sve to, žvakaće su izgledale kao cigarete pa postoji opravdana sumnja da su Tin i Tina radili za duhansku industriju koja je balavurdiju Jugoslavije od malih nogu navlačila na svoje proizvode.



A uz cigaretu odlično ide i kartanje pa ste, zahvaljujući njihovim žvakama "Casino", mogli istovremeno kvariti zube i skupljati špil od 52 karte.

Bazooka/Dubble Bubble

Prije nego su se žvake brinule za vaše zube i Ph vrijednost u ustima, gume za žvakanje "Double Bubble" i "Bazooka" kvarile su zube "sve u 16".
Njihov okus bilo je teško opisati jer nije se radilo o okusu jagode ili maline. Bio je "okus žvake". Naravno, okus je trajao maksimalno pet minuta nakon čega se sve pretvorilo u očajnu bezukusnu masu koju ste beživotno preživali sve dok vam nije dojadila. Ali hej - nostalgija.