|
| |
Autor | Poruka |
---|
neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:13 | |
| Dragutin Tadijanović
(1905 - 2007)
Rođen jeu selu Rastušju, kod Slavonskog Broda. Njegova poezija odlikuje se izrazitom osjećajnošću, po formi vrlo jednostavna, jasna i podsjeća na narodne lirske pjesme. Prvu pjesmu "Tužna jesen " objavio je 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. god. Za života je objavio više od 500 pjesama u 20-ak zbirki, od kojih su najpoznatije: Pepeo srca, Tuga zemlje, Blagdan žetve, Prsten, Prijateljstvo riječi … Uredio je brojna kritička i druga izdanja, preveo više pjesama stranih pjesnika, sastavio nekoliko antologija. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na 20-ak jezika.
|
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:14 | |
| Večer nad gradom
Što Te sputava, srce moje, da ne progovori iz dubina Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći? Noćas gledaš kako se odražava u Armu red svjetiljaka Firentinskih. Zar nisi o tome davno sanjarila U djetinjstvu, dok su nad glavom Drhtale zvijezde, u vinogradu? Noćas, gle! Kako osjećaš vjetar što dolijete s Arna , Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima, A moglo bi je rukama grabiti kao vodu S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati, Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile Ljetinu, vas tri koje ste same Ostale kod starinske kuće mojih djedova, Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam Danas u San Lorenzu „ Zoru ¨, koju stvoriše Ruke U tamnim tišinama mutnoga stoljeća; Bez prestanka mislim na ruke te I ne mogu da vjerujem da su zaista Mrtve. Mrtve ruke. Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice. Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske, Koji ne može vjerovati da su vaše ruke Mrtve. Mrtve ruke. Mislim na moje polje, koje su neznane Ruke požnjele, spavaj, srce moje, I ne slušaj muziku u gostionicama, I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom Sa svijetlima. Ruka će sigurno Ugasiti svjetiljke. Spavaj. Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti, I pepeo. Spavaj. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:14 | |
| Mjesečina
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini, Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao. Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena, Gledao sam s tobom, u zanosu, Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, U rasvjeti mliječnoj i smijehu. Oh, kakve li smo krhke igračke U krvničkima jakim rukama! Tuga me je, i ja sam posve sam: Mjesečina večeras grob tvoj poliva. Mjesečina večeras meni šapuće Da tebe nema, i nema, zauvijek. O, dugo, dugo, još dugo poslije nas Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi: Naže se sunčani dan, Večernje sjenke oduljaše; Mjesec se pomalja Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:15 | |
| Lutanje
Samotan lutam večernjim ulicama, Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja: Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka, Al nigdje nema tebe…Tebe nema. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:16 | |
| Nečije ranjeno srce
Tko ti je dušu uzeo prijatelju moj, Dugo te poznajem pa znam da si zaljubljen. Vidim da tvoje najdraže vino više nema ukusa, I stalno gledaš kroz vrata kao da nekoga čekaš. Tko je ta djevojka zbog koje se opijaš. U tebi kao da nema više ni života ni radosti. Znaš da smo prijatelji i da mi možeš reći sve. Ne volim kad si takav, šutjiv i bezvoljnog pogleda. Uvijek smo znali upasti u svakakve nevolje, Ali ti, baš uvijek si znao izvući ono najbolje. Koliko si me puta k sebi pozivao da dođem, I po suncu, i po kiši ja sam uvijek dolazio. Slušali bismo onu tvoju ludu glazbu, Često smo si znali zapaliti i dobro popiti I pred ponoći na ulicama si me znao dobro preplašiti Koliko puta smo znali doći do mene jedva trijezni, Budili susjede putem , galamili ulicom pjevajući Naše najdraže pjesme, nabijali nogoma u kontejner. I tako do moje kuće, nakon duge zamorne šetnje Opet bismo nešto popili i zaspali jedući trešnje Prijatelju najbolji, došao je trenutak da se središ, Prošlo je dosta vremena a još nisi ništa postigao I vrijeme je da se pomiriš sa svijetom. Za svoje dobro zaboravi svoju odavno bivšu ljubav, Nije ona jedina za tebe, neka ti kao san tone u zaborav! |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:17 | |
| Pjesma Mariji
Moje srce još i sad, Marijo, Kada te vidim gdje mi u susret dolaziš, Moje srce zbog tebe naglo zakuca.
Budi mi sklona, molim te, Marijo, I nemoj mi srce odjednom zgaziti: Gazi ga malo-pomalo, kao i dosada.
A ja ću se smijati, i smijati, Kao što sam se i večeras smijao.
A i ti se smij, Marijo, I gazi srce moje! |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:18 | |
| Jučer se razapela Duga preko neba: Htjedoh se provući ispod nje Kao nekad u djetinjstvu, Kad sam trčao za njom Do mlina, gdje pije vodu. Al se najednom sjetih Da nema starog mlina Da nema mog djetinjstva, I da nikada neću Dugu taknuti rukom. Pa sklopih oči. A duga Još jače zasja u meni.
|
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Čet 19 Mar - 18:19 | |
| Daleko
Kroz grane, na moru vidim Jedro bijelo i mlade žene Razdragane. A preko mora, Daleko, u gradu Velikom, ti misliš na me, Zaplakana. |
| | | Erra Elita
Poruka : 2764
Učlanjen : 23.11.2013
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Ned 22 Mar - 17:51 | |
| Visoka žuta žita Kada u rumene zore Ili u jasna jutra Prolazim Poljima rosnim Gdje mlad vjetar njiše teške klasove Visokog žutog žita, Izneneada stanem; I gle! Moje srce, od radosti, glasno kuca Kao zlatan sat. |
| | | Erra Elita
Poruka : 2764
Učlanjen : 23.11.2013
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Ned 22 Mar - 17:53 | |
| Otvori mi vrata, Grlice
Kaži mi, Grlice, Zašto nosim suze u crnim očima? Znaš li da stoka pase travicu zelenu, A svirala svira sitne pjesmice Od ljubavi i od crne zemljice? Ta zašto me ti ne voliš?... Grlice! Dva jareta, dva jareta skaču veselo I krškaju se mladim rozima: Runo im je mekano, kudravo. Sestro moja! ti što predeš vunu ovčiju, Čuješ li ti moje jecaje? Srce moje i misli moje gorom lutaju: Zapadnu li kruti, duboki snjegovi, Zapalit ću žutu lampicu. Zapalit ću lampicu I otići u planinu... Grlici. I zakucat ću na smrznut prozor, Grlici: Otvori mi vrata, Grlice! |
| | | Erra Elita
Poruka : 2764
Učlanjen : 23.11.2013
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Ned 22 Mar - 17:55 | |
| Pjesma o Čovjeku i Suncu Zaogrnuv tamni plašt, Čekat ću osvitak dana. I poći zatim na pute daleke: Kroz dozrela polja i livade zelene, Preko voda, planina, dolina, Do devetoga brda. A Sunce još neće Planuti na mene! No kad stupim na vrh, Izaći će Sunce, veliko, sjajno, I zaliti mene, Vječnoga Bježača, Srebrnim i zlatnim zrakama. Pružit će se moja sjenka Duboko. Stajat ću na vrhu dugo, dugo, dugo. Sunce će me milovati blagim rukama, A ja ću biti na vrhu sam. Zaviknut će grlo moje Suncu: Pobijedio sam mrak, Savladao sam žalost... Sad sam radostan, jak. Vječan sam kao i ti, Sunce! Najzad ću početi da se spuštam, lagano, S vrha u dolinu. Sunce će me pratiti neprestano. Moja će sjenka bivati sve manja, Sve tanja: Nestajat će me, polako, u dolu. Pa ću se okrenuti vječitom Suncu I pogledati na vrh: Ugledat ću Drugoga Čovjeka Gdje ide mojim stopama; Čovjeku ću se nasmijati, A Suncu šapnuti, malen: Tko može s tobom, Sunce? Nestat će mene I moje sjene U dolini mraka. |
| | | Erra Elita
Poruka : 2764
Učlanjen : 23.11.2013
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Ned 22 Mar - 17:57 | |
| Sanjam kako idem pored tebe...ali kad te u daljini ugledam, Prelazim na drugu stranu, protivnu, Gdje me nećeš opaziti Izmed prolaznika mnogih. Pred tobom se sakrivam Za uglove ulične Ili za široka stabla. U noći, sanjam kako idem pored tebe. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Ned 23 Okt - 13:27 | |
| Miris ljiljana
Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi. Zastori su spušteni. Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!
Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene Pored njenog odra.
Ona tako mirno spava. Nepomična. I smiješi se. Ljiljani su oko odra Ukočeni.
Samo njihov miris lebdi oko odra. Ona spava.I smiješi se.
Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce! Šuma od ljiljana bijelih oko tvog odra Miriše. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Sub 5 Maj - 12:36 | |
| Još malo, kaže baka, i ja ću biti Sedam godina star. Zbog toga moram Da čuvam Đuru (to je moj brat); Moram da na njega pazim, Jer mama žanje žito.
Al evo, iznenada, počinje krupna kiša I svi bježe, bježe, bježe da uteknu pod kakav krov. I naši već dotrčaše... Otac psuje, othukuje. Zatvoreni prozori i vrata.
Baka se moli Bogu, a sveti Ilija Juri preko neba, u kolima od zlata, I grmi, i puca. Ima li on pušku Il top? Tko je to mogao da preplaši konje Svetoga Ilije?... Gle, Đura Perin |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Sub 5 Maj - 12:37 | |
| Uvenuše rujni cvjetovi Tvoje i moje ljubavi.
Nikad više Neću gledati Tvoja dva oka Duboka. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:22 | |
| Balada O Zaklanim Ovcama Pastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje, goni dvanaest ovaca, mekih runa, u grad sneni na prodaju sitom mesaru. Na čelu im ovan vitorog.
Eno ih, gle! Bez bojazni uđoše, bezazleno, u povorci, jedna za drugom, u dvorište gradske klaonice: Tu stadoše u ugao, u hrpi, stisnute.
Mesarski ih pomoćnici, šutljivo, odvukoše kao kurjaci: Nijedna se više natrag ne vrati. Danas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu.
Okrutne ruke snažno svaku obore: Bez opiranja, pritisnuta koljenom, dočeka ona smrt od noža, u krvi. Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom.
Ugasle oči; Runo krvlju polito; Noge slomljene. Javlja se sunce za obronkom... Na povratku pastirici se čini da čuje, u daljini, muklo blejanje. Pašnjak blista rosnatom travom, u suncu. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:23 | |
| Da Sam Ja Učiteljica Izmeđ dasaka dvorišne ograde Gledam vojsku kako ide u korak:
Puceta, sjajna, žuta, u suncu blistaju; Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute; Udara bubanj i žuti poklopci: Prolazi banda... Na bijelcu oficir.
Ej, da se smijem popet na ogradu! Lako ti je gospodični učiteljici: Ona dođe ranije nego obično, visoko stane na školske stube... i vidi sve.
Rano dođe da nama ne da vojsku gledati. A ja da sam učiteljica... pustio bih djecu pred školu: Gledajte, djeco! A poslije ćete sjesti uokrug i svaki će pričati šta je vidio.
A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo: U razred!... Koji prvi čuje, glasno zavikne: U razred! U razred!... I svi odmah trčimo kao da nas čeka med, a ne računica.
Svima bi nam bolje bilo... da sam ja učiteljica! |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:23 | |
| Dugo U Noć, U Zimsku Bjelu Noć Dugo u noć, u zimsku gluhu noć moja mati bijelo platno tka.
Njen pognuti lik i prosijede njene kose odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem po snijegu što vani pada u tišini bez kraja, u tišini bez kraja: Anđeli s neba, nježnim rukama, spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć moja mati bijelo platno tka.
O mati žalosna! Kaži, što sja u tvojim očima dugo u noć, u zimsku bijelu noć? |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:23 | |
| utarnja Zvezda Pozlaćen Orah Jutarnja zvijezda o nebo pribodena: Pozlaćen orah viseć na božićnom drvcu.
Rasklopila je snene oči zora: Djevojčica razmažena, ljutita, što su je tako rano bukom izbudili još neispavanu.
Uzduž potoka jabuke u cvjetanju mirišu; Na govedima klepke sve su glasnije.
Iz bliske niske šikare dopire pjesma ptičija do uha mome ocu... Al on je ne sluša.
Otac moj oruć viče na konje za plugom pa nije ni primijetio kako se sjena konja prostrla do nakraj oranice, i konjska se leđa snažno isparuju, i kako se k nebu iz brazda para uzdiže kao tamjan iz dragocjenih kadionica. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:25 | |
| Moja Baka Blagosilja Žita Tiha nedjelja. Sunce. Žita se u polju zelene. Od kapele procesija ide na Lazine: Treba žito blagoslovit, Bože pomozi!
Velečasnog boli noga... Mjesto njega moja baka, U ime božje, vodi i moli. Ja nosim križ okićeni, u sredini: zdesna mi baka, a slijeva Liza Šumareva.
Čuj moju baku: - Isuse blaga i ponizna srca! Svi: - Učini srce nače po srcu svojem!
Liza Šumareva svaku riječ kaže dva trenutka kasnije od svih.
Moje razmatranje: Dobro bi bilo da je sada s nama i Toma Blažev. Isus bi se njemu smilovao i Toma ne bi morao psovati kao jučer, kad je u blatu zapao s drvima i tri puta opsovao, oslobodi Bože, - Sveti Isusov Križ.
Tada me prekinu moja baka: - Od kuge, glada i vojske! Svi: - Oslobodi nas, Gospodine!
Moje drugo razmatranje: Zašto se baka nije molila Bogu da nas oslobodi vojske prije nego što je tata otišao u rat? Baš su želi žito na Lazinama kad se čulo: Mora se u rat! I on je otišao sa srpom kući da se spremi. Bog i moja baka, oni se jako vole: On bi sigurno čuo baku, jer se ona njemu uvijek moli, i napamet, i iz crnog molitvenika.
Sad ću baš da izbrojim korake, koliko treba da načinim s križem dok baka prevrne list u molitveniku. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:26 | |
| Nebo Nebo je modro platno na kojem nevidljiva ruka bez prestanka nove oblike slika:
Pogledaj, u dnu neba slatko pase stado ovaca u bijelim runima. Gdje im je pastir?
Rumneno cvijeće cvate u mirisu, do neba.
U nebeskim pašnjacima moja draga baka čuva goveda. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:26 | |
| Nosim Sve Torbe A Nisam Magarac Ja se ne volim ni s kim tući i nikad neću da dotaknem kad me nagovaraju i kažu: Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.
Kad nas učitelj pusti iz škole najprije idemo svi u redu, a poslije, čim nas ne vidi više, tuku se s onima iz drugog sela.
Ja ne volim o tome ni govoriti. Meni je najdraže kad idemo kući a netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnite na me torbe!
I svi na moja ramena povješaju. A meni nije teško, jer znam da nosim i Jelinu torbu. Mogao bih za nju da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.
Al nikom ne bih priznao da sve nosim zbog Jele!... Koji možda o meni misli da sam magarac pravi, znam: vara se, i ne zna... Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:26 | |
| Ogledala Sreće Mladić i djevojka nose u srcu mladost vedrine. Jutrom, kad prolaze cestom, drže se za ruke, nježno.
Ruka je djevojke topla: Mladić se njom poigrava. Djevojka veselo gleda, smiješi se, žurno korača.
Oči su im pune radosti. oči su im ogledala sreće. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:26 | |
| Skinuo Bih Šešir Pred Gospodinom Kod ulaza u Rastušje, na breščiću, od hiljadu devesto i devetnaeste, na gvozdenom crnom križu visi Naš Gospodin Isus srebrnom bojom namaljan.
Zimi je sav u ledenicama, ljeti ga nebesko sunce žeže: Kad se za nj, s kiša, uhvati rđa, on ponovo bude premaljan bojom zlatnom, srebrnom.
A ja?...Uvijek bih dolazeći u Rastušje, pri povratku iz daleka grada, tužan, svite glave, pred srebrnim Gospodinom s pobožnošću skinuo šešir...kad bih ga imao. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović Pon 15 Okt - 15:27 | |
| U Smrt Pjesnika Tvoje tijelo sad pokriva crna zemlja mati mrtvih i živih.
Poliven blagom svjetlošću zvijezda boravio si kao gost u zemaljskom vrtu zamišljen nad knjigama i spisima osamljen gradeći misli rečenice stihove (živ u vlastitom lešu) dok nije na kraju i tvoga kratkog puta tvojih mučnih dana pristupila siromašnu tijelu neželjena Smrt.
Večeras ponad puste zemlje nad crnim grobom tvoje mrtve noći zelenkast mjesec u suzama korača i razbija zvijezde.
Na rubovima neba leže teške hrpe razlupanih plavih zvijezda |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Dragutin Tadijanović | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 1 od 6 | Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5, 6 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 628 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 628 Gosta :: 3 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|