Iz knjige: Vrisak kroz svilenu paučinu, Branislava Lukića-Luke





Zal Kopp – skica biografije Kako opisati svoj život? Rođen sam 1956. godine, u godini majmuna kako kažu Kinezi. Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno lijepim trenutcima. Zato su sjećanja na te dane vrlo tiha i nježna. Uvijek sam se igrao sa svojim vršnjacima. Posebnost tome je što smo se svi voljeli igrati pokraj najdražeg prijatelja, rijeke Drave. Kad god se sjetim tih trenutaka moj osmjeh postane nekako djetinjast. Učini mi se da sunce zajedno s pticama u njemu pjeva.

Nakon djetinjstva i njegovog sanjanja stiglo je buđenje. Zakoračio sam u pravi život. Školovanje je bilo duže od mog djetinjstva, ali ne dovoljno za sve ono što sam želio učiniti. U međuvremenu stizala su i razmišljanja o budućnosti u kojoj su se nazirali posao i stvaranje vlastite obitelji. Danas znam da su mi sva ta iskustva pomogla bolje razumijeti sebe i uživati u svijetu koji me okružuje. Nakon svih godina shvatio sam zašto Kinezi govore kako je život kratak za učiniti mnoge stvari, i da nije važno jesmo li svinje ili ljudi u tom životu. Važno je znati kako otvoriti srce i dušu. Cijenim razmišljanja ljudi koji su oduvijek bili osjećajni.

U svom hodanju kroz život često sam primjećivao kako zajedno sa mnom hodaju riječi. Šetnje s njima ponekad su bile šutljive, ponekad glasne. Iz tih naših druženja nastajali su stihovi koje sam obznanio u svoje četiri knjige poezije i jednu knjigu proze.

Najteži korak bio je započeti ispisivati te duge razgovore. Nakon uvjeravanja samog sebe kako to mogu, tiskao sam 2005. godine prvu knjigu poezije Pod mostom moga tijela . Odmah, nepunu godinu dana nakon nje izašla 2006. godine druga knjiga poezije Govorim poljupcem. Treća knjiga Dragocjeno trajanje izlazi 2007. godine, a na nju se nadovezuje Osijek, moj lega dnevnik mojih intimnih razgovora sa gradom u kojem sam odrastao, u kojem živim i koji me najbolje poznaje. Knjiga poezije Otmjeno obnaženi izlazi 2008. godine.


U pripremi su knjiga poezije, Kušati nagost i drugi dio eseja posvećenih mom gradu Osijeku, Osijek, moj lega 2. Osim svojih knjiga, uredio sam ili napisao predgovore za tridesetak knjiga. Drago mi je što su me ljudi prepoznali i odlučili mi povjeriti svoje rukopise. To prijateljstvo kroz pisanje, druženje sa knjigama, internetom, a posebno poezijom, dragocjeno je iskustvo, jer mi između ostalog, pomaže razumjeti vlastite osjećaje.

Isprepleteni zagrljajima postelje


Kao što vjetar uporno gura nebo,
divljom snagom spajamo prepone,
i noć nas više ne zadržava za sebe,
jer se u osmjehu plavog sunca znojimo.

Putovi su naši drhtave karte jezera
i beskrajnim smo krvotokom vezani,
a noge, isprepletene zagrljajima postelje,
napuštaju mjesečinu i noć pobjeđuju.

Otkrivamo mirna staništa u sebi,
pa s oblacima ptica natapamo oči,
govorimo srcu kako da u nama diše,
kako da u njemu proklija miris čežnje.

Kratko je vrijeme u kojem se sanjamo
i naši su gusti uzdasi složeni u klasje,
kratak je nebeski san otkad se kušamo,
otkako smo čvrsti poljupci na usnama.

Ponekad sjeta na užarene obraze svrati,
ali se ne pojavljuju šutnje uspomena,
jer topli su prsti što šapuću ljubav
i zeleni je travanj u našim rukama.

Koljenima smo polegli probuđenu rosu,
pa po golom bilju raščešljavamo zoru,
u samom smo pogledu nasmijanih krošnji,
prelazimo dugu i stenjemo šumom lišća.

Iz naših milovanja ljubav se ne iskrada,
svaki je njen oblik za nas ljubav sveta,
beskonačna potvrda u nama samima,
vjerna je žudnja svim našim dodirima.

Meki miris grudi

Ove noći spavaju u meni polja,
a sa neba tvoga zlatnog tijela,
u blagoj magli dolijeću ptice,
jedna po jedna, uzdišu čelom.

Dok iznad mene večeras letiš,
inspiracijo moja neprolazna,
znam što značiš za moj san,
zato sporo i sve dublje dišem.

Govore mi ruke nerazdvojne,
osmjeh tvoje duše gnijezdo je,
a cvrkut tvoga slatkog tijela,
to je strast što bjelinom grli.

Ove noći kao nikada do sada,
preko mojih uspavanih polja
razlila si pučinu suncokreta,
inspiraciju moju neprolaznu.

Jednostavnom toplinom, mila,
zaustavi vjetar u šumu breza
i sve naše čežnje zapali u nama,
u velike dodire ljubavi pretvori.

Večeras trebam miris ljubavi
kao zrno neumornog sna,
potrebna mi je boja tvoga glasa,
i sva prisutnost nježnih riječi.

Ove noći dok nada mnom kružiš,
plava ptico okupana mjesečinom,
sa tvojih krila ispijam sjaj,
inspiraciju svoju neprolaznu.

Šutim i slušam, usnama pjevaš,
i ništa sretnije od mog pogleda,
ništa slađe od boje mirisnog zlata,
radosti dodira medenih uzdaha.

Priznajem, posebno si svjetlo,
svjetlo koje čuva naša obećanja
i nikada nećemo prestati život,
jer ga svojom dušom uživamo.

Zato noćas, inspiracijo neprolazna,
kao sjajna tišina na polja sleti,
natopi brazde mekim mirisom grudi,
njihovom neprolaznom inspiracijom.


Zal Kopp

Poslije toliko godina

Kad pored mene prolaziš, u oku mi se prozor otvori,
napnu me strasti i nezadrživo, tijelom protutnje.
Poslije toliko godina, proljeće u meni naraste,
sjene nestanu i poput oluje, muškarac iz mene progovori,
tad Ti napokon, iz tijesnog mraka i podmukle šutnje,
spokojno mogu prići i povesti u horizonte plavičaste.

Tamo, pod oblacima tišine, da nas ljubav ne bi mimoišla,
prostrijet pored srebrnog mora i s mirisima okupati .
Milovati, dok Ti još slaba krila za toplinom visine žude,
primiti za ruke i kad, u odsjaje kasnih večeri budeš ušla,
primaknuti sebi, zagrliti, a svoje tijelo i svoj život predati .
Osjetiti ćeš tog trenutka, kako nam se, prostor i vrijeme nude.

Moja ljubav i odjeci njeni, parkovi, polja i ravnica čista,
zgusnute želje, tokovi rijeka i šume razgrananih krošnji,
obale Tvoje s krikom galeba, u tragovima Alpa i njihovih voda,
sve ce se to, poput poteza sudbine i njenog maestralnog kista,
predati zauvijek nama, u prvoj od vječnih jutarnjih košnji,
kad se budemo izvijali u zanosu slasti, ispod modrog svoda

O TEBI , LJUBAVI MOJA JEDINA

Namjeravam , o tebi nekoliko rijeci napisati jedina moja ljubavi .
Sretan sam , jer si moja , u rijecima jedina i ljubav u pjesmi ,
u tisini i gubljenju glasa dok promatram nebo iznad ravnice .
Uvijek si ziva slika dodira sto ima odgovor svakoj mojoj sutnji ,
moj smisao kad zaustim ili urlik u bespucu slomljenih emocija .
Svatko ima pjesmu i svatko ima rijeci , a ja tebe , ljubav jedinu .
Onaj prvi koji ima pravo u ocima vidjeti svjetlo nema tu velicinu ,
kao ja , kad me obasipa moja ljubav jedina , jedina moja ljubavi .
Rijec po rijec umivas pjesmu s mirisima svog zanosnog osmjeha
i rukopisom ljubavi pretvaras ih u slatke bukete predivnih latica .
Prostires se sa skripom prvog prosinackog snijega , ljubavi moja .
Skupljas sve zvukove sto se stoljecima skrivaju u starim sumama
i ljekovita si jer donosis maglovitim jutrima neuhvatljivi sjaj rijeke .
Budis sapatom proljeca lastavice dok njihova krila drhte u zavjetrini ,
a pospanost vlati pokrivas , svaku posebno , svojim plavim zjenicama .
Ljubavi moja jedina , izmirujes me u snovima gdje daljine ne postoje .
U vjetru sto mojom dusom struji olujna si snaga i vladar svim morima ,
pomices u meni kamene otoke i u njihove se uvale zalijeces uzdasima .
Kad zakoracim u nepregledne dubine hladnog i beskonacnog svemira ,
ti me docekujes ljubavi moja jedina i u tebi jedinoj prepoznajem zvijezde .
Zato me povedi do kraja jedina moja ljubavi i istisni komadice straha .
Izvuci mjesecinu i samo s tom srebrnom zavjesom moje tijelo podari ,
privuci me i svjetlucavim poljupcima razmnozi , podigni i nebu prinesi .
Ostavi tako ovjencanog , kraj jezera i na obali rijeke , na vrhu planine ,
uz polja i boji suncokreta , na kapi vjecne misli i u tvom srcu koje volim .
Poslusaj ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto te imam .
Cijelog si me u svoj divni vijenac ljubavi isplela , cijelu te u sebi imam ,
kao dah bijelog jorgovana u meni postojis i mirises , jedina moja ljubavi .
Moje te usne prije spavanja k sebi zovu i na tvoje grudi s tobom lijezu ,
ljubavi moja jedina , poslusaj koliko sam sretan sto me zauvijek volis .

Ljubavni san poljubaca


Lezimo usred proljeca,

slatkom ceznjom srca pokriveni.

Pocetak je svibnja

i nas san nema kraja.

Kao uvijek i veceras ti dajem

svoju krisku neba

i s rukama punim sjajnih zvijezda njezno grlim,

a ti se kao ptica na mene spustas

i krilima, poput svile mekim,

oba moja obraza ljubis.

Kao svaku vecer

i veceras te u dahu mirisnog osmjeha,

nosim rubom nocnih divljina.

U ljubavni san, mila,

gdje nase duse ne mare za umor,

a nasa tijela, plove glatko mjesecinom.

Drzim raskosnu duzinu izvijenog struka,

a ispod mojih vrelih poljubaca,

s bujnim obrisima svibnja prolazis.

Osjecam u tebi zelenu travu natopljenu suncem

i zelja mi je zagrliti tisinu tvojih zjenica,

pa pretacem misli u uzdahe svojih prstiju

i polako silazim do tvojih dolina,

ciju ljepotu pamtim u njihovim dodirima.

Kao uvijek i veceras me docekujes

s ljubavnim snom poljubaca.

TISINA MIRISNIH DODIRA


Zaplicemo se potpuno iskreno,

u ljubav zvijezda.

Isprepleteni tisinom mirisnih dodira,

poput njeznosti,

u toplim poljupcima,

tecemo nasim tijelima.

Grlis svaku moju brazdu

i ja tebe grlim,

pa preko ravnice bijelog trbuha

prilazim dnu koljena

i sjajnim milovanjima

zavodim nebeske proplanke grudi.

Ljubim te vrelinom,

jer si u meni pozuda

i ti mene ljubis

krosnjama crvenih usana.

Tiho ispijamo uzitke i volimo se,

na mekim obalama zrelosti.

Grlim te prstima

i ti mene grlis, zrakom i mjesecinom

i ljubis me ove noci,

u kojoj i ja tebe ljubim.

Volim te i ti mene volis

i kad u nama sutra zakoraci jutro,

ponovno cemo se iskreno voljeti

i poput njeznosti,

zaplesti u ljubav zvijezda.

KAO DA SI KRAJ MENE ZASPALA


Kao da si kraj mene nedavno zaspala ,

ponovno osjecam tvoje toplo tijelo .

Moji te snovi izvlace iz svojih umora

i u moje zagrljaje , uzbudjeni dovode .

Zavodljivom ljepotom zenske snage dodjes

i kroz snene poglede samnom zavladas .


Dolazis mi dodirima i milujes uzdasima ,

pokrivas strascu moja muska mastanja .

Uvijas se i mojom kozom prstima pleses ,

a prije svakog uzdaha usne mi nudis .

Preko njeznih obrisa uzdrhtalih koljena ,

donosis meku put svog ravnog stomaka .


Pod sobom osjecam rastopljene slasti

i tiho smirujem uzavrelost noci po sebi .

Grlim bedra , razgrcem mirise po njima

i uranjam medju travnate proplanke .

Rastrcan tako , sa zorom milujem grudi

i bjelinom njihovom, oblazem dlanove .


Cini ti se , moje su usne malo zaspale ,

pa ih medom moras neprestano dojiti .

Pristajem , a za uzvrat po tebi plovim

i svakim valom u tebe ljubav unosim .

Kad se mjesec sa horizontom sastane

u sebe te sklonim i za vecer sacuvam .

Dah proljeća


Jos sam jucer drhtao

i kao rijeka nemirnih uzdaha

takav obale oplakivao,

a danas,

rukopisom svoga srca,

na mekom papiru svoje duse

tvoje biserno ime ispisujem

i kazem ti,

kako za tebe imam osmjeh

u onom lopocu sto je jaci od svake trave koju znam

i kako narastam dahom tvoga proljeca u svom snu.

Ljubavi, mozda ti se cini da placem,

ili moj glas u ponoci nestaje,

ali ti zaista plovis mojim zjenicama

i znam,

da je svako slovo kojim pisem tvoje ime,

zlatno slovo tvoga imena u mojim otkucajima.

Ako sumnjas, upitaj svoje oci

i moje prste sto se u plavoj noci lome,

i tad mi reci zasto lutas ruzinim vrtom

i dajes mi svoje usne slatkih poljubaca,

zasto tvoju kosu zvijezde pletu,

a na tvojim grudima lisce lipe spava

i zasto se odjednom bistrom rijekom cutis

i gledas jutro u granama proljeca.

Dopusti jasnoj vrelini mog daha da te uz mene privije,

kazi svojim mislima neka zagrle moje tijelo

i ja cu ti prici crvenim jabukama

i njihovm sokovima natopiti tvoje pore.

Ne cekaj uzalud, ljubljena moja,

vec u boji mojih obraza ugasi zedj,

lezi u moje ruke i radosno zamirisi

i tada ces osjetiti,

kako s njima tvojim tijelom pjevam,

kako se u mojim prstima tvoje ime budi,

kako ih tvoji otkucaji mojom dusom slazu

i tebe,

u dahu proljeca,

mom zivotu daju.

Okvir tvoje ljepote



Donosim zraku sunca

u okvir tvoje ljepote,

a po vodi jezera moga oka

tvoj pogled pronalazi utociste

i u tisini drhtavih valova

kroz moje misli

putujes mirisnim dodirima.

Na horizontu mojih strasti

pojavljujes se odsjajem mirnoce

i kao zelja moga vrelog tijela

prilazis rubom bokova.

Zaustavljam vrijeme,

i unosim trenutak vjecnosti

u okvir tvoje ljepote.

Hocu da zauvijek ostanes u meni,

jer tijelo s kojim ispunjavas moje ruke

smiruje prostor moje duse.

Kud god prodjes moje srce ozaris,

a tvoje grudi, tvoje me grudi

nikako ne zaboravljaju,

u njihovim dolinama je sama naslada.

Gledam bradavice kako se umiljavaju,

kako svu ljubav tvoga tijela

nesebicno u mene osmjehom toce.

Slusam njihove nabrekle uzdahe,

smatraju se mojim najsladjim vrhovima.

Kad god podjem u okvir tvoje ljepote,

opijaju vode jezera moga oka.

Uzalud je odsutnost tvoja


Uvijek kad ostanem sam,mila,

kroz nesanicu doleti plava ptica

i tvoj osmjeh na postelju spusti.

Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,

kad noć neizdrživo boli,

tvoj stidljivi obris

čudesno procvjeta u noći,

i krv tako glasno u meni provri

da s okusom mjesečine

tvoja moćna prisutnost

zavede moje puste ruke

i moji uzdasi u njima zaječe.


Toliko tvoga u njoj postoji,

toliko tvoga mome biću daje

da je uzaludna odsutnost tvoja.

Uzalud je i usamljenost moja,

uzalud je mrak što sjenama hara,

jer kad se srce razmaše tamom,

uzalud je prisutnost njena.

I kad noću zaplaču zidovi,

kad zavjese navuku tugu,

ponašam se kao da si kraj mene,

jer tvoja topla prozirnost

kroz polusan miri moju dušu.


Volim kad se svlačiš u škrtoj tišini

i kroz nebo ljubim tvoje nježno lice.

Uzalud je tada ranjivost moja,

nestaje pustoš mojih sjetnih usana.

Uzaludna je, jer tvoja je milost

kao kriška mlade mjesečine zanosna.

Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,

u vremenu si moga sanjanja,

i s njim čekam miris plave ptice,

jer kad tvoj osmjeh

pažljivo na moje grudi spusti,

uzalud je odsutnost tvoja.

Tvoje slavne ruke



Daruj me tvojim slavnim rukama,

jedinom željom moga tijela.

Oslobodi od čekanja tople dlanove

i pred požudu mojih prstiju

iznesi mirisne ženske latice.

Natjeraj svoje usne

da te sa mnom vežu,

da se nježni slapovi čežnje

na prolistalom tijelu množe.

Pokloni mome uzglavlju

razbuktanu svoju šutnju

i beskrajno tiho drhti.

Ljubavnice moja, uroni dušom.


Pusti me u svoju toplu kožu,

zbog nje večeras poput vatre gorim.

Pusti dah vjetra što u tebi struji,

neka se moja ljubav beskonačno sladi.

Uznesi me zanosnim tijelom,

u naručju moje oči ljubi

i kao plavetnilo neba,

poljupcima se po meni razlij.

Čim se tvoja raskoš

strašću žene na mene spusti,

svaki ću tvoj uzdah vjerno zagrliti srcem,

a moj san, moj će te san

ljubavnim žarom zauvijek sanjati.

Spirala snova


Veliki je početak

u nitima tišine,

u ljubavnom naručju

osmjeh budi.

Veličanstven trenutak,

dragulj je visine

s kojim ću u tebe ući.

Iskreno me u ljubav uzmi,

u mekom zanosu

pravedno na bokove razdijeli.

Ljubavnicu u tebi budim,

poteci mirisima znoja,

vrhom bradavica zapleši,

i ljubavnika u meni

strašću probudi.


Užari vatrom zagrljaje,

razbuktane ruke želim.

U spirali snova

nebesko crvenilo

na grudi navuci.

Nježno usne raširi,

jednostavno s njima

po meni zapleši

i kad divlje baklje,

dvije usne izgube riječi,

zatvori oči labud ću biti.

Otvori ruke, u ritual me primi.

Iskreno ljubav uzmi,

u mekom zanosu

pravedno bokove razdijeli.

Moj zaljubljeni pogled

Zauvijek si moje tijelo natopila zvijezdama

i ritam moga golog disanja preuzela srcem,

pa te sada svojom nagošću neumorno grlim.

Otkad sam primljen u naručje tvojih usana,

strašću zrele ljubavnice moje bokove budiš

i sluh vječnog vremena u tebi trajno ćutim.

Ništa više ne trebam, za zemljom ne čeznem,

stalno se uzdižem dodirima požude u tebi

i pokretima plavetnila, tiho kroz tebe plovim.

Ovdje, ljubavi, na obroncima zlatne postelje

gdje vrlim poljupcima neprekidno kipiš,

darujem ti svoj veličanstveni osmjeh sunca.

A bujne brežuljke tvoga prekrasnog tijela,

tu drhtavu prisutnost mog nemirnog sna,

prema izvoru blaženstva, prstima vodim.

Kad te u vrelo naručje svojih usana primim,

i moj pogled tvoju nagost zaljubljeno prekrije,

najviše se sladim ritmom tvoga golog disanja.

Tada više ništa ne trebam i zemljom ne hodam,

već poput mjesečine, srebrnim sjajem se izvijem

i staništa nebeskih ptica, šutnjom oblaka slijedim.

Kao nijednu vodu, tvoje grudi istinski ispijam,

kao nijednoj vatri, tvom struku se prepuštam,

kao nijedno svjetlo, tvoj dah u meni uzdiše.

Nestajem kao kap između titranja i tišine,

i sam u zagrljajima tvoga prelijepog tijela,

ispunjen tvojim životom, presretan sanjam.

Kao nijedan zrak, uzlijećem s tvojih obrisa,

kao nijednog dana, moj san se opija tvoga mirisa,

kao nijedna misao, tvoja me ljubav u sebi rađa.

Duša ima. . .


Sve što ima dušu, duša ima.


Duša ima boju i miris ima.

Ima san i sva u njemu teče.


Duša ima srce i osjećaje ima.

Ima misli i u njima sebe.


Sve što duša ima, dušu ima.

Duša ima dušu i osmjeh ima.


Sve to duša ima i sve dušu ima.

Osmjeh tvojih noćnih dodira


Snaga vjetrova

u mojim rukama,

izvore tvoga zrelog tijela budi

i vještinom neobuzdanog sna

kao vijugavi sjaj,

tonem u prekrasne vrtove.


Nestajem u strunama jutra,

a osmjeh tvojih noćnih dodira,

tvoja srebrna put,

bezbrižno po meni klizi.

Postaješ žeđ

mojih mekih uzdaha.


Glas s kojim noćas nastaješ,

nevidljiva roso,

zlatni suncokreti slute

i sa crvenih usana

ljubavlju kaplju,

u ljubav nas zaklinju.


I nabujala duga,

dah mirisnih boja,

u mojim očima

beskrajnu tišinu slijedi.

Usnulom lišću šapuće

sva biserna znanja o tebi.


Ne smeta nam

što se noć rastapa,

nadmašili smo zemaljsko

i sva srca u sebi.

Zauzeli smisao zvijezda

i sad u gaju neba pjevamo.

Na postelji sunca


Prstima hodam po tebi,

prst po prst,

toplinu svoga srca slažem.

Ležiš kraj mene,

u jezeru tvoga oka

drhti zraka sunca,

i voda mog pogleda

tvoj pogled dira.

Mirisna strast

u tvoje misli hoće prijeći.

Žurim zaustaviti vrijeme,

trenutak vječnosti

u odsjaju mekog tijela.

Zato me primaš

u splet uzdaha,

uz rub moga boka šumiš.

Kako je lijepo drhtati

na postelji sunca,

dok u ljepoti milovanja

tvojom požudom strujim.

Dolinom naslade

kao nabujali potok

u tvoje ruke ulazim.

Sa osmjeha moga tijela

prija ti slatka ljubav.

Iznad sebe osjećaš

kako te grlim nebom

i dišem poljupcima.

Tvoju dušu

moje tijelo puni.

Sa osmjeha tvoga tijela

ljubav mi slatko prija.

Zato te primam

u splet uzdaha,

uz rub tvog boka šumim.

Liježem na tebe,

u jezeru moga oka

drhti zraka sunca,

i voda tvog pogleda

moj pogled dira.

Žuriš zaustaviti vrijeme,

trenutak vječnosti

u odsjaju mekog tijela.

Mirisna strast

u moje misli hoće prijeći.

Hodaš prstima po meni,

korak po korak,

kao nabujali potok

tvoje ruke ulaze u mene,

toplinu tvoga srca slažu.

Kako je lijepa požuda

u ljepoti osjećaja

dok tvoja drhtanja,

na postelji sunca

dolinom naslade struje.

Osjećam poljupce

u zagrljajima neba,

iznad mene dišeš

i moju dušu

svojim tijelom puniš.

Večeras neću bez ljubavi zaspati


Večeras ne smijem zaspati bez ljubavi,

ostavila si ptice i njihov glas u meni,

a prije polaska obećala mi u vazi lišće.

Izbrojio sam šume svih kontinenata,

bit će najljepši park na našoj postelji,

i pozdravit ću sve to ubrano lišće,

kad šuštanjem donese bjelinu tijela.


Večeras ne želim zaspati bez ljubavi,

topli je miris tvoga željenoga bića

ovio moj san vitkim bijelim rukama.

Umivam se dodirima njihove mekoće,

a ti s pticama preko na susjednom nebu,

čas očima sokove lišća nemirno sanjaš,

čas srebrnim perjem moju želju grliš.


Večeras neću zaspati bez ljubavi,

osjećam kako me kroz lišće dozivaš,

i moj pogled zaustavljaš na svom nebu.

Ponovno te srećem i ponovno imam,

usnama ljubim obrise tvoga srca,

a kiša sa tvojih krila pada na uske ulice

i donosi smirenje nad krošnje grada.


Zbog toga ne mogu zaspati bez ljubavi,

ne umijem, mila moja, bez tebe snivati,

jer tamo u gnijezdu neobične noći,

gdje tvoji poljupci dubinom postoje,

u šuštanju lišća rađaš ptice za mene

i njihovu ljubav u moju dušu slažeš.

Večeras neću bez ljubavi zaspati.

Ima te u toj odsutnosti,prisutna si bolom

Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
ima te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da očekujem daleko djetinjstvo,
noć s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i očima sličnim odrazu vode,
prisutna mjesečinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina
poput skrivenog mjesta, prisutna si krišom.

Kao uspomena, ima te u mirisu ubranog cvijeća,
u čežnji na dlanovima te ima,
prisutna si nepomična.
Svugdje te ima i u koloni otkucaja,
gdje si oduvijek prisutna.
U sve težim jutrima
i kiši što tiho pada,
na čelu svake ptice,
u dugim dnevnim drhtanjima,
ima te, zauvijek si prisutna.

Imaju te moje misli, prisutna si nestankom
ima te moj pogled, prisutno si čekanje,
i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tišina,
jer kao da nebo odjednom prestaje,
osjećam u zraku prisutnu prazninu.
Imam te u noći, prisutna si uzdahom
i u poljupcima nemirnih suza,
prisutna si slanim tragom.
Imam te ljubavi, prisutna si s tugom,
imam u odsutnosti, prisutna si bolom.

S mirisom lipe, svu širinu moga tijela podsjećaš
na dodire s kojima se svako jutro nestrpljivo budi.
I dok ga tako mekoćom mjesečine oblažeš,
jezikom izazovno hodaš izvorom njegovih strasti
i u njima se mojim uzdasima otvorena širiš.

Prsti se moji utrkuju putenim poljima kože,
strast ih goni i poput vjetra baca na sve strane,
u odsjaju tvojih bradavica pronalaze polazište,
a među toplim bedrima utočište svojim drhtajima,
pa iznova počinju jurnjavu preko tvog trbuha.

Zjenice mi kipe od vrele žeđi za tvojim grudima.
Žedne, ispijaju rasutu bjelinu ovih nebeskih bisera
i kao lastavice kruže nad bogatstvom plodnih vrhova,
uzlijeću i slijeću i u zanosu gozbe piju kapi slasti
što su se nakupile u vrtu tvoga predivnog tijela.

Usne se tu još bolje snalaze, zanimaš ih pukotinom
kojom te mjesečina slatkim sjajem rastavlja.
Imaš otvoreno mjesto i one ga toplinom vatre žare,
svaki cjelov njihovim vlažnim usjecima unose
i blagim dodirom zvijezda plešu tim divnim klancem.

Što reći o muškosti kad me tvoje tijelo u sebe prima?
Tada se ona u meni olujnom snagom vjetra pokrene.
Dubinom utrobe, blaženom milinom žestoko naraste
i silinom bezbrojnih vulkana svoju lavu izbaci,
pa toplinom bedara navali i dolinom tvojom razlije

Pod mostom moga tijela

Tu pod mojim mostom teče tvoje tijelo,
moji prsti klize tamo gdje ti želiš,
poklanjaš mi bedra, razdijeljena noću,
moram ih stići, posjetiti cijela.

Brojne su me tvoje opkolile čežnje
i u tvom se oku kao mjesec skrivam,
želiš da te uzmem, mirno hoćeš snivati,
a za uzvrat otkrivaš svoja tajna mjesta.

Božanstvena si, mila, prepoznaješ moj dodir,
puštaš moje ruke da po tebi plove,
ispred svakog daha ti se meni daješ,
i poput vira uvlačiš u sebe.

Zaista sam sretan iznad tvojih grudi,
ulazim u carstvo što ga tijelom nudiš
i po njemu hodam, otkrivam tvoje tajne,
pa s usana tvojih želju skidam.

Kao da si htjela, ulazim još jednom,
prepuštam se slatko za snove u tebi
i preko tvog trbuha unosim se strasno
da u podnožju mekom osjetim tvoj smiraj.

Ti si moja žena, zato te ja pratim
i svakim pokretom stižem tvoja mjesta,
znam da si zbog mene tako zasjala,
pa po meni svu milinu rasipaš.

P O S T E LJ A

Svako jutro
u isto vrijeme,
pred vratima naše sobe
Ti zastaneš .
Tu gdje leptir oblači krila,
zadnjom riječju,
dotakneš moj nemir.

Dok se tako
nijemi promatramo,
Ti se svučeš i okreneš prema suncu.
Gdje je pao snijeg
tu izgoriš,
a Tvoj pogled,
poput ptice,
u letu nestane.

Zagrljajem započneš svoj ples
i usred postelje,
nas povedeš.
Uzdasima tijela
pažljivo prekriješ
da ne bismo,
između neba i zemlje,
zaspali.

Pokraj Tvog mirisa
bosonogog me vodiš,
i na kapi požude,
toplim poljupcima smiruješ.
Takvog,
kada samo Tebi pripadam,
odvodiš i za sva vremena otkrivaš

Čitanje pjesme

Što ti, mila, ovom pjesmom želim reći?
Naša ljubav lutalica nije, niti se ona skita
baš u onom času, kada pomišljamo leći,
ona u nama Pjesmu nad pjesmama čita.

Nas dvoje bez i riječi jedne, usred tame,
kao dvije rajske ptice širimo posteljom krila
i polijećemo nebom među zvijezde same,
u sazviježđe, gdje se oduvijek ljubav pila.

Medom iz saća svojih naše usne poji,
sa izvora njenih strasti ona nama daje.
Slatke sokove pravi, pa nas nježno doji,
donosi miris vječnosti i u nama traje.

Tebe, zaručnicu moju, poput bijelih snova
prinosi na njedra, meni, zaručniku tvom,
pa nas u zagrljaje tihog jutarnjeg zova
na počinak prima, u mirnom osmjehu svom.

Jedino nas ona dalje smije voditi i može,
jer po svemu onom što u nama jest i vidi,
Pjesmom nad pjesmama njeni stihovi se množe,

jer snagom našom nijedan od njih se ne stidi.

Imaš me,imam te

Imam te kako bih upoznao sebe,
željan i topao od kože meke,
obrazima, mila, služim tvoje ruke.
Noćas iskrim čežnjom tvoga tijela,
u svijetu mom uvijek si dobrodošla,
i san moj jednak požudi u tebi,
bjelinom bedara tvojih teče.

Imaš me da ti poljupce točim,
i željna mene nanosiš svoje prste,
usnama, draga, slatke mirise vezeš.
Noćas u tvoju kosu uzdahe stavljam,
u svijetu tvom oduvijek sam sretan,
jer snom svojim dišeš usred mene,
i mojim bedrima mjesečinom šumiš.

Imamo sad dovoljno uzavrele krvi,
licem u lice, u srcu zagrljeni nježno,
kao boja daha ispod zaljubljena neba.
Između nas su krupne oči zvijezda,
i pretvaraju misli u kristalne strasti,
a taj žar beskrajne ljubavi naše
imamo na postelji životom cijelim.

Pod mostom moga tijela





Tu pod mojim mostom teče tvoje tijelo,
moji prsti klize tamo gdje ti želiš,
poklanjaš mi bedra, razdijeljena noću,
moram ih stići, posjetiti cijela.


Brojne su me tvoje opkolile čežnje
i u tvom se oku kao mjesec skrivam,
želiš da te uzmem, mirno hoćeš snivati,
a za uzvrat otkrivaš svoja tajna mjesta.


Božanstvena si, mila, prepoznaješ moj dodir,
puštaš moje ruke da po tebi plove,
ispred svakog daha ti se meni daješ,
i poput vira uvlačiš u sebe.


Zaista sam sretan iznad tvojih grudi,
ulazim u carstvo što ga tvoje tijelo nudi
i po njemu hodam, otkrivam tvoje tajne,
pa sa usana tvojih želju skidam.


Kao da si htjela, ulazim još jednom,
prepuštam se slatko za snove u tebi
i preko tvog stomaka unosim se strasno
da u podnožju mekom osjetim tvoj smiraj.


Ti si moja žena, zato te ja pratim
i svakim pokretom stižem tvoja mjesta,
znam da si zbog mene tako zasjala,
pa po meni svu milinu rasipaš.

TI

Svake noći po mom tijelu prošetaš mjesečinom,
ostaviš mirise na mojoj koži i ponovno nestaneš.
Tamo gdje zasjaš, tamo se pore rašire i uzdahnu,
a gdje ne stigneš, tijelo i dalje spokojno drijema.
Slatke se kapi nemira tako šire mojim snovima,
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim.

Svaki dan mojim čelom prođeš sjenom oblaka,
zastaneš u pogledu i zasladiš me svojom tišinom.
Mjestom koje prekriješ rastapaju se naborani sati,
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplešem.
Nježnim osjećajima poput izvora natočiš moje vene
i čitavu vječnost uliješ u mene, da me namiriš.

Koliko se samo puta pokreneš i staneš pored mene,
utihneš i silinu osjećaja probudiš radi moga mira.
Pomakneš me dubinom svoje duše i cijelog uzmeš,
tiho zagrliš i moje nestrpljive misli srcem poljubiš.
Takvog prisloniš na grudi, ponudiš njihovu bjelinu
i dodiruješ prekrasnim buketom crvenih bradavica.

Osjećam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja poda mnom otvaraš.
Ne sklapam oči, već upijam božanstveni pejzaž tijela
i tvom reljefu dodajem vlažnost mojih mekih usana.
Pod prstima izvlačim oblike prekrasnih horizonata
i između koljena smještam proplanke blaženstva.

Tu se sladim sa beskonačnošću tvojih rajskih vrtova,
muški berem slatke plodove netaknute ženstvenosti.
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira,
pronalazim neviđena sazvježđa vječnog zadovoljstva.
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima,
upijam tvoje uzdahe i u svom tijelu plodim ljubav.

Zal Kopp