"Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka."
(A. Camus)

DIVOVI, ČAROBNJACI I PATULJCI, tako se zvala na­ša igra. Kad su mi na brigu ostavili nekih osamdesetoro djece u dobi između sedme i desete godine (dok su njihovi roditelji bili zabavljeni nekim ro­diteljskim poslom), okupio sam svoju vojsku u društve­noj dvorani crkve i objasnio djeci što ćemo se igrati.
Zamislio sam znatno proširenu verziju igre Kamen, pa­pir, škarice, u kojoj se od djece traži razmišljanje, sna­lažljivost i brzo odlučivanje. Ali prava je svrha igre da su diže što više buke, da svi stalno tražimo i lovimo se, dok naposljetku nitko više ne zna na kojoj je strani, tko koga lovi i tko ovdje pobjeđuje.
Organizirati punu dvoranu na igru naoštrenih pučkoškolaca, uredno ih podijeliti u dvije ekipe, obja­sniti im barem elementarno princip igre, dogovoriti se o temi - koja će grupa biti što - nije to mali pothvat, ali uz mnogo dobre volju svladali smo ga i stali spremni za početak.
Kad je utrka puna uzbuđenja stigla do kritičmog stupnja, povikao sam:
»Sad morate odlučiti jeste li div, patuljak ili čarobnjak!“
1 dok su se djeca raštrkala po grupicama, uzbuđeno šapćući i dogovarajući se, nešto me povuklo za nogavicu. Ondje je stajalo maleno dijeto i gledalo me, pa upitalo vrlo tihim, vrlo zabrinutim glasićem: »A gdje stoje sire­ne?«
Gdje stoje sirene?
Duga stanka. Vrlo, vrlo duga stanka. »Gdje stoje si­rene?«, pitao sam i ja.
— Da. Znate, ja sam sirena.
— Sirene no postoje.
— Postoje, ja sam sirena!
Ona sebe nije mogla pronaći ni među divovima ni među čarobnjacima, ni među patuljcima. Ona je točno znala kojoj kategoriji pripada. Sirena. I nije zbog toga bila spremna odustati od igre i otići do zida kanio bi se povukli gubitnici. Ona je namjeravala u igri sudjelovati, bez obzira na to što sirene nisu predviđene. Nije bila spremna odreći se ni svog digniteta ni svog identiteta. Bila je čvrsto uvjerena da ovdje mora biti mjesta i za sirene i da ću ja znati gdje je to mjesto.
Zaista, gdje stoje sirene? Sve te brojne sirene — svi koji su drugačiji, koji izlaze iz zadanog standarda i koji ne prihvaćaju zadane ladice i pregradice.
Odgovorite na to pitanje i izgradit ćete školu, narod, svijet.
Što sam ja u tom trenutku ponudio kao odgovor? Dogodi se i meni da ponekad nađem pravu riječ. Rekao sam: »Sirene stoje ovdje, uz Kralja mora!« (Da, baš ov­dje, uz skute kraljevske lude mislio sam o sebi.)
I tako smo stajali nas dvoje, držali se za ruke i gle­dali strku mnoštvu Čarobnjaka, Divova i Patuljaka koji su trčali oko nas u strahovitom metežu.
I moram reći na kraju, nije istina da sirene ne postoje. Ja mogu reći da bar jednu sirenu poznajem i osobno. Držao sam je za ruku.
(R. Fulghum)

"Važnije je znati kamo idete nego onamo stići brzo."
Mabel Newcomber

"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi." - Anatole France

"..., popije benifen i zapali Marlboro. Nadao se da će mu biti lakše, jer bez te dvije proklete stvari, bez tableta i cigareta, više nije imao stava ni prema jednoj jebenoj stvari pod kapom nebeskom."

G.Tribuson
"Polagana predaja"

"Ljudska je glupost institucionalizirana i poticana od društva, a svaki oblik borbe protiv nje unaprijed je osuđen na propast."

Krleža, Na rubu pameti

Jezici su kao more,stalno osciliraju. U jednom momentu napuštaju jednu obalu ljudske misli i osvajaju drugu. Sve sa čega se bujica njihova povuče,sasuši se i nestane sa tla. Tako se ideje gase,riječi nestaju...
Svaki vijek nešto unese u njih i nešto im odnese! Što se tu može,to je neizbiježno!

Viktor Igo

Svaka velika ljubav, kada se dogodi, nazdravi samoj sebi i iskapi do dna ideju da će trajati večno. I opije se. Istih ljubavi nema, kao što nema ni istih ljudi, ali ovaj zanos i strast s kojom se otimaju nestajanju, čine da ipak sve pomalo liče jedna na drugu. Kao pijanac na pijanca."

Sonja Atanasijević - Crveni krug

... A onda cu se jednoga dana probuditi, uvideti da mislim na nesto drugo, i shvatiti da je najgore proslo. Srce je slomljeno, ali se poravlja i uspeva ponovo da nazre lepotu zivota. To se i ranije desavalo i desavace se ponovo, ubedjen sam. Kad nek ode, odlazi zato sto neko drugi treba da dodje - dakle, ponovo cu sresti ljubav.

P.Koeljo

"Strah koji se rađa "iz vedra neba" ... Jedini i, uostalom najtamniji. On je dvosmislen poput tamnog pupoljenja i stvara suludu i tužnu muziku flauta. U tihim hotelskim sobama ili na tijesnim ulicama starog grada ona raste i provjerava našu iskorjenjenost. Onda osjećaš potrebu da se izgubiš u srednjovjekovnim sonetima i dubokim posteljama, da obnoviš zaboravljene tuge.
Strah nije "psihološki" i ne pripada, osim u poslednjem redu, takozvanoj duši. U njemu odjekuju muke individualizcije, davna borba haosa sa oblikom. Ne mogu zaboraviti trenutke u kojima je materija odolevala Bogu!

Emil Sioran - "Suze i sveci"

"Ima ljudi koji u svojoj prgavoj uvrijeđenosti nalaze vanredno uživanje, a naročito kad ona kod njih dospije (što se događa vrlo često) do krajnjih granica. U takvim trenucima njima kao da je ugodnije da budu uvrijeđeni nego neuvrijeđeni. Te osjetljive ljude poslije strašno muči kajanje, naravno ako su pametni i ako su u stanju da shvate da su se ljutili deset puta više nego što je trebalo."

Dostojevski - "Idiot"

"Ne živim u svojoj prošlosti, ni u svojoj budućnosti. Imam samo sadašnjost i samo me ona zanima. Ako budeš znao ostati uvijek u sadašnjosti bit ćes sretan čovjek. Razumjet ćeš da u pustinji postoji život, da nebo ima zvijezde, a da se ratnici bore jer je takva narav ljudske vrste. Život će ti onda biti zabava, veliko slavlje, jer je život uvijek i samo trenutak u kojem živimo."

Paulo Coelho: "Alkemičar"

"Vidjela sam jednom ženu u crvenoj haljini, duboko izrezanoj na grudima, staklastih očiju, kako šeće ulicama Ljubljane kad je toplomjer pokazivao pet stupnjeva ispod nule. Pomislila sam da je pijana i htjela sam joj pomoći, no ona je odbila moj kaput. Možda je u njezinom svijetu bilo ljeto; možda je njezino tijelo bilo vruće od žudnje za nekim tko ju je čekao. Čak i ako je ta druga osoba postojala samo u njezinoj tlapnji, ona ima pravo živjeti i umrijeti kako hoće, ne misliš?" (Coelho)
Citat iz knjige Veronika je odlučila umrijeti

"Možda su sva ta iskušenja samo zato da bi kroz jad i nevolju čovek stekao unutarnju čvrstinu, onu stvarnu hrabrost o koju se lome sve nedaće. Volji da se živi, preživi, uprkos svemu, a onda, na kraju puta, jakima u duhu otkriva se prolaz ka istini, ka saznanju. Istina je u ljubavi. Što je više nasilja, mora biti više i ljubavi jer će samo tako svijet biti spašen....

Filip David - " San o ljubavi i smrti"

"Ima ljudi koji misle da se širenje pozitivne energije može naučiti, da postoje fraze, riječi ili rečenice koje stvaraju pozitivnu energiju same po sebi. Nije tako. Energija, pozitivna ili negativna, nalazi se u čovjeku. Ne može iz čovjeka izaći ono čega tamo nema. Da bismo mogli širiti mir, moramo se najprije mirom napuniti. Da bismo mogli širiti radost, mora nam najprije srce biti radosno. U suprotnom, i riječi najveće utjehe zvučati će kao napad iz usta nezadovoljnog čovjeka."

"Sve što sam napisao, može se smatrati zadacima, koje mi je diktirala moja Duša; njihov izvor je proročka prinuda... ja sam dozvolio Duhu, koji me je pokretao i usmeravao, da se iskaže preko mene... Svi se radjamo u odredjenom trenutku, na odredjenom mjestu i... kao vino nosimo u sebi osobine i kvalitet podneblja, sezone i godine svog rodjenja.
Sinhronizam je uzajamna povezanost dogadjaja i dešavanja u Svemiru, jer svaki dogadjaj i svako dešavanje nosi u sebi energiju trenutka..."

Carl Gustav Jung

...Ja
znam tvoje nevolje, tvoje patnje, i borbe tvoje i slabosti tvoga života.
Ja znam tvoj kukavičluk, grehe tvoje i uprkos tome kažem ti: Daj mi tvoje srce i ljubi me takav kakav jesi. U svakom trenutku i u svakoj situaciji u kojoj se nalaziš, u oduševljenju ili potištenosti, u vernosti ili nevernosti, ljubi me takav kakav jesi.

Ja hoću ljubav tvoga siromašnog srca. A ako čekaš da budeš savršen onda me nikada nećeš ljubiti. Ako čekaš da postaneš anđeo da bi se predao ljubavi, tada me nikada nećeš ljubiti.
Ako si slab u ispunjavanju svojih dužnosti i u vežbanju svojih vrlina, ako često padaš u one grehe koje ne želiš više da činiš, Ja ti dopuštam da me voliš.
LJubi me takav kakav jesi.

Ja jedino želim pesmu tvog srca, a ne želim tvoju mudrost i talente. Kad bih ti Ja njih dao, ti bi, tako slab, njima hranio svoje samoljublje! Samo je jedno za mene važno: da vidim kako radiš sa ljubavlju.

I ono što bi me zabolelo, jeste upravo to, kada bih video da sumnjaš i gubiš poverenje u Mene.
Ja želim takođe da misliš na Mene svakog sata, i danju i noću. I želim takođe da i beznačajne poslove obavljaš iz ljubavi prema meni. Računam na tebe da mi daruješ radost. I ne brini zbog toga što ne poseduješ takve vrline. Ja ću ti darovati moje. Ako budeš patio, Ja ću ti dati snagu. A ako mi daruješ ljubav, tada ću ja tebi dati toliko mnogo da ćeš moći ljubiti daleko više nego što i možeš sanjati.


Misli na to da me ljubiš takav kakav jesi. I neka dođe šta hoće. Ne čekaj da budeš svet da bi me mogao ljubiti.

Jeroshimonah Serafim Viricki

"Ljudska smo bića i ne poznajemo svoju veličinu.
Daj nam poniznosti da tražimo ono što nam treba zato što ni jedna želja nije isprazna i ni jedan zahtev nije beznačajan.
Svako zna čime da hrani svoju dušu; daj nam hrabrosti da svoje želje posmatramo kao da su stigle sa izvora Tvoje Večne Mudrosti.
Samo ako prihvatimo svoje želje, možemo shvatiti ko smo."

Paulo Koeljo - Brida

"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."- Danilo Kiš

Muškarci uvijek žele biti ženina prva ljubav. Žene su u tome profinjenije: žele biti njihova posljednja ljubav!
Oscar Wilde

"Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena i začeta u svakom mom pokretu, posađena korijenom moje velike ljubavi, izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu blistava ljubav. Dohvatila vječnim smislom i pomjerila granice mog beskonačnog svemira."

Zal Kopp - "Boje ljubavi"

Ako gledamo u pravom smeru, jedino što treba da uradimo jeste da nastavimo da koračamo. stara budistička izreka

Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovek. Vilijam Šekspir

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao. Fjodor Dostojevski

Ako želiš da stekneš neku dobru osobinu, ponašaj se kao da je već imaš. Vilijam Džejms

Biti glup znači biti srećan. Džek London