Marketinška israživanja pokazuju da većina ljudi kupuje određeno vino ili zato što prepoznaju brend, ili ih privuče pakovanje.

Portugal ima 1/3 svetskih šuma plute i pokriva 85-90% plute koja se koristi u SAD.

Sve do 1970. Bordo je proizvodio više belih nego crvenih vina. Danas crvena vina predstavljaju oko 84% ukupnog proizvoda.

Stavljajući led i so u posudu za hlađenje brže ćete ohladiti penušavo vino.

Najstariji vinski region u Bordou je Graves.

Iako “château” znači zamak, to može biti i blok zgrada ili manja kući u blizini vinograda koja zadovoljava zahteve za proizvodnju vina sa protorom za skladištenje na istom imanju.



Château Petrus je najskuplje vino iz Bordoa. Njegova cena zavisi više od male produkcije, nego od kvaliteta. Petrus se pravi od najmanje 95% Merloa.

Egipćani su prvi koji su koristili staklene sudove, još oko 1500 godine p.n.e.

Čaša za šampanjac će proizvoditi više mehurića ako unutrašnji zidovi nisu sasvim glatki. Neravnine pomažu oslobađanje ugljen-dioksida.


Madam Pompadour je izjavila kako je šampanjac jedino vino posle koga žena ostaje lepa.

U XIX veku bila je česta pojava da flaše sa šampanjcem eksplodiraju. Radnici u podrumima su nosili zaštitne maske.


Brzina čepa od šampanjca je 13 m/s. Pazite!

Dom Perignon je bio monah za koga se smatra da je izmislio šampanjac. Medutim, ono što je on želeo da postigne je da napravi vino koje će biti ravnopravan rival burgundcu. Uopšte nije odobravao vina sa mehurićima. Njegov najveći doprinos je insistiranje na visokim standardima gajenja grožda i proizvodnje vina.

Pre no što su se dosetili da se kalemljenjem bore protiv Phylloxera vastatrix, gljive koja je opustošila evropske vinograde u XIX veku, ljudi su se borili egzorcizmom i slicnim vradžbinama.

Nauka o vinovoj lozi se zove ampelografija.

Svake godine u Francuskoj se objavljuje početak berbe. Pre toga se ne sme početi.

Kolekcionar etiketa za vino je vintitulist.

Platon je smatrao da mladići do 18 godina uopšte ne bi smeli da piju vino, jer "ne bi trebalo dodavati vatru na vatru". Tek posle 40 godina ljudi su pili koliko su hteli.


Da se kvalitet grožđa povećava ako potkrešemo lozu otkrio je u IV veku biskup od Tursa. Njegov magarac je, ostavljen bez nadzora, pojeo deo vinograda. Vinova loza je proizvela kvalitetnije grožđe. Posle njegove smrti, biskup je nazvan Sveti Martin i postao je zaštitnik pijanaca.




U XV veku je pacijentima u nemačkim bolnicama bilo dozvoljeno sedam litara vina dnevno.

Dobar čep traje 20 godina. Posle toga ga treba zameniti.

Degustatori dele miris vina na aromu i buké. Aroma je svež, voćni miris grožđa koji se oseća u vinu, dok je buké deo koji dolazi od fermentacije i starenja. Buké je puno kompleksniji i zreliji.



Najbolji način da se otklone fleke od crnog vina je da se tkanina potopi u suvo belo vino, najbolje pre nego što se mrlja osuši.

Istraživanja u Velikoj Britaniji i SAD ukazuju na to da vino u umerenim količinama smanjuje rizik od smrti usled srčane bolesti. Rizik je manji nego kod ljudi koji uopšte ne piju, ali i onih koji preteruju sa pićem. Neki testovi čak tvrde da umerene vinopije mogu očekivati da žive duže od ostalih grupa.
70-87% vina je voda, 12-13% je alkohol, a ostatak čine rezidualni šećer i druge supstance. Ono što daje ukus je samo mali, malecki deo.

Crno vino gubi boju starenjem, a belo je dobija.

Vina iz hladnijih krajeva su bleđa, a ona iz toplijih imaju više žutu boju. Što se tiče crnih vina, mlada imaju svetlo crvenu boju, a starija su tamna, skoro braon.

Najduži let čepa sa flaše šampanjca: Kao rekord vodi se dužina od 53,32 metara (ispaljen sa visine od 1,2 m)

Temeperatura: Rashlađivanjem smanjuje se slatkost vina. Ako crveno vino postane previše toplo može da izgubi nešto od svojih voćnih ukusa.



Mehurući u šampanjcu: Ako je verovati naučniku Bilu Lembeku u jednoj flaši šampanjca nalazi se otprilike 49 miliona mehurića.

Ironija alkohola: Reč alkohol vuče poreklo iz arapskog (al kohl or alkuhl).  Ironija je u tom da većina Arapa ne pije alkohol jer im religija to zabranjuje!



Stara vina: U Špejer muzeju (Speyer Museum) u Nemačkoj postoji flaša fina stara 1600 godina.

Vino & boja: Mada crveno vino može da se proizvodi samo od crnog grožđa, belo vino može da se dobije i od belog i od crnog.

Podrum Titanik: Najstarija kolekcija probranih vina nalazi se danas na dnu Atlantika, u olupini Titanika. Veruje se da su uprkos havariji i potonuću broda flaše i dalje neoštečene.


Antički zapušači: Egipćani su prvi,  još oko 4000 p.n.e. koristili pampur za zatvaranje flaša vina. Hmmm... Postavlja se pitanje kako su vadili pampure s obzirom na to da je prvi vadičep napravljen tek 1860.  godine! 



Čudno: Francuski šampanjac je uglavnom belo vino, ali se pravi pretežno od crnog grožđa - pinot noir & pinot meunier



Katastrofa: Oko 115 miliona litara vina izgubljeno je u zemljotresu koji je 1906. godine pogodio San Francisko.



Mokra godina: Godine sa mnogo kiša retko kad daju kvalitetna vina. Ako ima mnogo kiša tik pred berbu,  zrno je praktično isprano:  šečer, ukus i ostali poželjni sastojci su uništeni.


Užas: Mikroorganizmi koji čine vrenje i zahvaljujući kojima se šećer pretvara u alkohol se i bukvalno udave u svom izmetu. Zvuči gadno, ali tako se dobijaju neka slatka vina.

Šampanjac za bolje pamćenje

 

Tvari koje se nalaze u šampanjcu mogu stimulirati dijelove mozga odgovorne za učenje i pamćenje, objavili su znanstvenici sa Sveučilišta u Readingu.

Čini se da šampanjac usporava gubitak pamćenja koji se povezuje sa starenjem i poboljšava prostornu memoriju odgovornu za prikupljanje informacija o okolišu i snalaženje u prostoru.

Ranija istraživanja su pokazala slično djelovanje crnog vina, međutim, pozitivan utjecaj za sada se pripisuje sadržaju flavonoida (fitokemikalija sveprisutnih u prirodi). Šampanjcu nedostaju flavonoidi, no ipak se pokazalo kako umjerena konzumacija, od jedne do dvije čaše tjedno, može utjecati na kognitivne vještine poput pamćenja.

Šampanjac u usporedbi s bijelim vinom ima visok sadržaj fenolnih spojeva koji potječu iz dvije vrste grožđa od kojih se proizvodi, a to su Pinot Noir i Pinot Meunier.

Resveratrol - tajna dobrobiti crnog vina




Često spominjani francuski paradoks podrazumijeva prilično obilnu i masnu prehranu Francuza, ali istovremeno bitno manju pojavnost bolesti srca i krvnih žila naspram drugih zemalja, posebno Amerike.
Sve je počelo 1990. godine kada je američki novinar Edward Dolnick prvi puta javno objavio ideje prof. dr. Jacquesa Richarda o mediteranskoj prehrani koja štiti zdravlje, kao i važnoj ulozi crnog vina koje se u mediteranskim zemljama, posebno u Francuskoj, tradicionalno konzumira uz objed.
Nakon toga su mnogi znanstvenici počeli istraživati mediteransku prehranu te sastojke namirnica koji bi objasnili ovaj fenomen.
I tada je otkriven resveratrol, tvar iz crnog vina, koji štiti grožđe od plijesni.
On se stvara u većim količinama ukoliko je godina vlažna, pa više plijesni napada grožđe, a ukoliko je godina sušna i nema plijesni, stvara se manje resveratrola.
Analize crnog vina na resveratrol su skupe, zbog čega vina još uvijek nemaju deklaraciju o njegovu sadržaju.
Djelovanje resveratrola
Resveratrol se ubraja u jake antioksidanse, a ima cijeli niz blagotvornih učinaka na zdravlje: sprečava kljenut srčanog mišića, usporava grušanje krvi, sprečava tvorbu nakupina (plaka) na mozgu i krvnim žilama, blagotvoran je kod upalnih bolesti crijeva i dijabetesa.
Mehanizam djelovanja resveratrola nije do kraja objašnjen. Neka istraživanja dovode uporabu resveratrola u vezu s produženjem životne crte testiranih životinja.
Pretpostavlja se da bi jedan od načina mogao biti utjecaj na funkciju mitohondrija, zaštita stanične opne i staničnih struktura od oksidacije.
Zaštita srca i krvnih žila
Najvažnija primjena resveratrola vezana je za zaštitu krvnih žila i srca.
Naime, resveratrol sprečava/ograničava srčanu fibrozu - prilično čest uzrok smrti. To je stanje izazvano povišenim tlakom, a sastoji se od naglog aktiviranja stanica koje luče kolagen te s vremenom izazivaju zadebljanje srčanog mišića.
U takvim okolnostima srce sve teže pumpa i nastaju tegobe koje mogu voditi u smrt. Ova ključna istraživanja obavljena su na Northeastern Ohio Univesities College of Medicine pod rukovodstvom prof. dr. Gary Meszarosa, a rezultati su objavljeni u stručnom časopisu American Journal of Physiology Heart and Circulatory Physiology.
Alzhaimer
Resveratrol blagotvorno djeluje i na mozak. U studenom 2008. godine, objavljen je zaključak istraživanja na pokusnim životinjama na Sveučilištu Cornell.
Istraživači su zabilježili da je dnevno uzimanje nadopuna sa resveratrolom uzrokovalo značajno smanjenje plaka na mozgu životinja (od 48% do 90%), koji inače doprinosi pojavi neuroloških bolesti.
Upalne bolesti crijeva
Resveratrol smanjuje znakove i očitovanja upalnih bolesti crijeva (ulcerativni kolitis i Crohnova bolest), uključujući proljev i rektalno krvarenje, pokazalo je novo istraživanje.
Znanstvenici su jednoj skupini miševa dali 20 mg/ kg hrane, a drugoj skupini placebo. Miševi koji su dobivali resveratrol imali su manje i blaža očitovanja upalne bolesti crijeva nego miševi iz usporedne skupine - lakše su održavali težinu, smanjila se učestalost proljeva i rektalnog krvarenja.
Dok je u skupini bez resveratrola uginulo čak 40 % miševa, niti jedan smrtni slučaj nije zabilježen u skupini koja je primala resveratrol.
Zaštita pluća pušača
U prosincu 2007. godine, rad Rahmana na Sveučilištu Rochester pokazao je da Resveratrol povisuje unutar stanične razine glutationa u stanicama pluća, što ga čini izvrsnim saveznikom i zaštitnikom svih pušača, kao i onih koji već imaju neko oštećenje pluća ili tumor. (Kode, Rajendrasozhan, Caito, Yang, Megson, Rahman; American Journal of Physiology. Lung Cellular and Molecular Physiology 294)
Resveratrol značajno povisuje razine prirodnog testosterona, zbog čega će biti privlačan mnogim muškarcima.
Po svojoj građi resveratol je sličan fitoestrogenima te ga, s obzirom na proestrogensko djelovanje, neki istraživači ne preporučuju ženama koje uzimaju oralna kontraceptivna sredstva, ženama koje žele zatrudnjeti, trudnicama te djeci do 18 godina.
Resveratrol produžuje životni vijek?
Prethodno provođene naučne studije s resveratrolom pokazale su da unos ove tvari produžuje život raznih organizama – od jednostaničnih kvasaca do vinskih mušica te miševa. S obzirom da su pčele društvene životinje poput čovjeka, naučni tim sa Univerziteta u Arizoni, Norveškog univerziteta te Medicinskog fakulteta na Havardu, odlučio je testirati uticaj ove komponente na pčele.
Serijom istraživanja objavljenih u časopisu Aging, naučnici su testirali uticaj resveratrola na životni vijek, sposobnost učenja te percepciju hrane kod pčela.
Njihovo istraživanje potvrdilo je da ne samo da ovaj sastojak produžuje životni vijek pčela za 33 do 38%, već također mijenja i njihove odluke o hrani na način da djeluje kao okidač za umjerenost pri hranjenju.
S obzirom da ono što jedemo snažno doprinosi našem fizičkom zdravlju, istraživači su promatrali osjetljivost pčela na šećer i njihovu volju da ga konzumiraju, i pri tome uočili da pčele koje su dobivale resveratrol nisu bile u tolikoj mjeri zainteresirane za otopinu šećera ukoliko ona uistinu nije bila visokokoncentrirana. Pčele su doslovno promijenile percepciju o hrani.
U finalnoj studiji, istraživači su mjerili koliko hrane pčele konzumiraju ukoliko im se ostavi mogućnost da konzumiraju onoliko šećera koliko žele.
Iznenađujuće, pčele koje su dobivale resveratrol smanjile su unos hrane.

* Rišelje:

„Kad bi Bog imao nešto protiv alkohola, zar bi vino napravio tako dobrim?“

* Kur'an

"O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomocu vina i kocke unese medju vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjecanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hocete li se okaniti?" (Al-Ma'ida, 90-91)

* Muhammed

"Ko bude pio alkohol na ovom svijetu nece piti džennetsko vino na onom svijetu, osim ako se pokaje." (Muslimova zbirka hadisa, 1266.)

Češka poslovica


"Grožde tuge daje najbolje vino."

Engleska poslovica


"Kad vino tone, rijeci plivaju."

Finska poslovica


"Čovjek gospodari pivom, ali vino gospodari čovjekom."

Japanska poslovica


"Ko pije vino, ne poznaje njegovu štetnost; ko ga ne pije, ne poznaje njegove koristi."



"Pri prvoj čaši čovjek pije vino; pri drugoj čaši vino pije vino; pri trećoj čaši vino pije čovjeka."

* Nemačke poslovice


"Malo vode - mnogo vina; mnogo vode - malo vina."

"U bačvi vina skrivena su mnoga čuda."

"Vino je mnoge čedne žene bacilo na ledja."



"Vino od ljudi pravi bogove i vragove."


"Vino otvara sve prozore u glavi da razum može odletjeti."


"Vino stvara prijatelje, a suze ih stavljaju na kušnju."

Turska poslovica


"Dobro vino i lijepa žena - to su dva najljepša otrova."

Crno vino i čokolada jačaju um i tijelo



Istraživački tim znanstvenika i nutricionista s Oxforda dokazao je da vino, čokolada i čaj povećavaju kognitivne funkcije mozga jer su izuzetno bogati flavonoidima koji svojim antioksidativnim djelovanjem povoljno utiču na cijeli organizam.
Istražujući djelovanja flavonoida, biljnih tvari kojima su bogate poslastice koje sadrže čokoladu te crno vino i čaj, dokazano je kako one izrazito povoljno djeluju na mozak.
Također, dokazano je da se vino pokazalo najučinkovitijim kod osoba koji su duže vrijeme uzimali namirnice bogate flavonoidima, piše 'Journal of Nutrition'.
Flavonoidi su tvari isključivo biljnog porijekla, pa ih zato često nazivaju i bioflavonoidima. Flavonoide u velikim količinama možemo pronaći u agrumima, ekstraktu biljke ginkgo, zelenom i bijelom čaju, tamnoj čokoladi, šparogama, komoraču te u ljusci crnog grožđa tj. crnom vinu.
Flavonoidi imaju izražena antioksidativna svojstva, te istraživači vjeruju da njihov povećani unos putem prehrane može znatno smanjiti i rizik za razvoj Alzheimerove bolesti, obajvio je 'Journal of Cellular and Molecular Medicine'.
Flavonoidi također reduciraju nivo lošeg kolesterola, snižavaju krvni tlak i jačaju krvne sudove.

Porto - kratki vodič



Porto je vino "utvrđeno" s brandy-em, čime se zaustavlja fermentacija a podiže razina alkohola u vinu. Može biti crni ali i bijeli Porto, i oba se spravljaju od različitih sorti grožđa koje rastu u dolini rijeke Douro, na sjeveru Portugala. Vino fermentira na farmama i u vinarijama koje se tradicionalno zovu "quintas" jer su morale davati petinu za porez.
Uglavnom, Porto je složen od različitih vrsta grožđa, često i različitih godišta i s različitih područja, ali uglavnom dozrijeva u podrumima Vila Nova da Gaia, u gradu na rijeci Douro River, preko puta grada Porto.
Ukus vina je u širokom rasponu od voćnog i slatkog do složenog i suhog.
Unutar Porta se sljubljuje pet različitih sorti grožđa: Touriga Nacional, Tinto Cão, Tinta Barroca, Tinta Roriz, i Touriga Francesa. vrlo se rijetko koriste druge sorte.
Porto se uglavnom pije prije ili nakon predjela. Bogati plavi sir, puput Stiltona, je tradicionalno najpoznatiji pratitelj ali ne i jedini. Ukus porta se lijepo kombinira sa sušenim voćem, orašarima, prije svega lješnjacima, čokoladom ali i s drugom hranom. Porto uspješno dodaje dodatne okuse brojnim jelima, kako slatkim tako i gorkim.
Porto je ukusan i sam po sebi i u njemu se može uživati u brojnim prigodama. Često se koristi i u spravljanju koktela, spravljajući osjvežavajuće napitke za vruće ljetne dane - najpoznatiji je "port splash" gdje se porto miješa s tonikom, ledom i limunom.

Uvod u kušanje vina



Ako ste ikad imali priliku gledati stručnjaka kako kuša vino, moguće je da ste cijeli ritual u mozgu pohranili uz sliku nekog vinskog snoba koji pretjeruje u metaforama i gestikulaciji ili ga pak vežete uz superčovjeka nadljudskih moći, sposobnog da detektira najneobičnije arome u čaši ovog božanskog nektara. Takva je slika možda i stvorila otpor prema istinskom doživljaju vina vođena mišlju da su, uz supermoći potrebne godine i godine učenja da bi se savladalo umijeće i imalo povlasticu znalačkog ispijanja kapljice.
No, to ne mora biti tako. Uz temeljno znanje potrebna je tek upornost i želja za istraživanjem da bi se postao solidan prepoznavatelj vina i vinskih aroma. A najbolje od svega je što pogriješiti ne možete. Doživljaj je isključivo subjektivan i jedino o vama samima ovisi hoće li će vam se neko vino svidjeti ili ne. Stoga je vrijeme da uposlite osjetila i korak po korak krenete putem savladavanja umijeća koje će vam obogatiti život.

Temperiranje vina i odabir čaše

Prije same degustacije svako vino treba primjereno temperirati. Općenito vrijedi da crna vina daju najbolje na tempreturi od 18 do 20 °C, a bijela preferiraju hladniju klimu od 6 do 12 °C. Pjenušci, pak, vole još hladnije temperature. U kućnim je uvjetima, ako nemate poseban hladnjak za vino, vrlo često teško postići idealnu temperaturu vina pa je u tom slučaju najbolje nabavljeno vino što prije konzumirati. Ovo je pravilo od kojeg, koliko god vam se to činilo teško, ne biste smjeli odstupati jer vino na neprimjerenoj temperaturi vrlo brzo oksidira i gubi svoju bit. S druge strane, ako vino držite na poželjnoj temperaturi, ono će vam nesebično pružiti samo najbolje od sebe.
Osim osjetila, najvažniji alat pri degustiranju vina je staklena čaša. Najzvučniji svjetski proizvođači vinskih čaša proizvode čaše za svaku pojedinu sortu vina. Iako je svako vino najbolje doživjeti iz njemu pripadajuće čaše, za degustatore početnike sasvim je dovoljno imati nekoliko vrsta čaša. Veća čaša šireg vrha koristi se za bogatija, izdašnija i starija vina, dakle, u pravilu, crna vina jer ona omogućuje da vino dođe u kontakt sa zrakom i da razvije svoje arome. Manje čaše se koriste za bijela vina, a tanke i visoke, pak, najviše gode pjenušcima jer potiču što duže oslobađanje mjehurića.

Četiri koraka tehnike kušanja vina

Do određene mjere, kušanje vina može se smatrati suprotnim od pijenja vina. Kada se opušteno konzumira vino, naglasak se stavlja na cjelokupni aromatski doživljaj vina, dok je kod kritičkog prosuđivanja naglasak na otkrivanju svih komponenti koje utječu na naše osjete.
Prilikom kušanja nužno je utvrditi mnoge pojedine karakteristike vina kao što su slatkoća, kiselina i gorčina te arome i okuse kako bi se u cijelosti moglo razumjeti i doživjeti vino. Da bismo mogli ostvariti navedeno, potrebno je upoznati pravu tehniku kušanja koja se sastoji od 4 koraka: određivanje mirisa, okusa, retrookusa i konačno promatranje boje vina. Stoga krenimo redom.

Napunite čašu do trećine i primajući je za stalak lagano kružite njome kako biste dozvolili vinu da „prodiše“, a aromama da se oslobode. Okrećite čašu kako bi vino došlo do samog ruba, a zatim pažljivo promatrajte kako se na stijenkama čaše formiraju „suze“, tanki prozirni sloj vina koji podsjeća na ulje. Ovo nam odaje sadržaj alkohola u vinu – što je više alkohola, suze su gušće i „ljepljivije“, odnosno ima više „ulja“.

Sljedeći korak je zaviriti nosom u čašu i duboko udahnuti. Oko dvije trećine doživljaja vina dolazi upravo kroz nos. Ovim organom bilježimo niz hlapljivih aroma mladog vina ili bouqueta zrelog vina. Samo njušenje vina govori nam već mnogo o vrsti, porijeklu i povijesti vina. No, cilj nije samo mirisati tragove, već uposliti i udovoljiti svojim osjetilima.
Mnoštvo je voćnih, cvjetnih i ostalih aroma koje su više ili manje karakteristične za pojedine sorte i pojedine tehnološke postupke obrade grožđa. Primjerice, sama sorta grožđa određuje hoće li će vino imati više voćne ili cvjetne arome, dok su mirisi vanilije, drva, piljevine i kruha prepečenca posljedica držanja vina u novim hrastovim bačvama za vrijeme fermentacije i/ili starenja. Dozrijevanjem, pak, visokokvalitetnih vina u boci razvijaju se složene i teško odredive arome. No, bez obzira na standardne arome pojedine sorte ili vina, najbolje je pouzdati se u vlastita osjetila. Nemojte pasti u zamku i početi nabrajati razne arome i okuse zato što mislite da biste njih trebali osjetiti. Upravo tu leži čar vina – svaki njegov aspekt stvar je osobnog doživljaja.

Nakon što vam je nos otkrio o vinu sve što je mogao, prinesite čašu ustima i popijte gutljaj vina. Gutljaj ne bi smio biti toliko obiman da vam ne preostaje ništa drugo osim progutati ga, a dovoljno velik da ga možete bez problema promućkati u ustima. Vinom kružite ustima kako bi svaki okusni pupoljak bio uposlen. Prije nego što progutate ili ispljunute vino, lagano otvorite usta i uvucite malo zraka. Tako ćete intenzivirati arome i lakše doći do svojih dojmova.

Prvi dojmovi o okusu vjerojatno će poduprijeti većinu onih koje ste stekli prilikom mirisanja vina. No, intenzitet aroma će se najvjerojatnije promijeniti jer ih sada doživljavate s više osjetila. Osjetilom okusa možete ocijeniti kvalitetu vina ocjenjujući uravnoteženost slatkoće i kiselosti, a u crnim vinima zrelosti tanina. „Dužina“, alkoholna jačina i tekstura vina također su presudni čimbenici.
Razmislite je li vino oštro ili kiselo i koliko je slatko te jesu li ta dva okusa u ravnoteži, osobito ako je riječ o bijelom vinu. Kod crnog vina obratite pažnju na tanine, tvari od kojih nam se stežu usta, a koje otkrivamo pomoću okusnih pupoljaka osjetljivih na gorko. Pokušajte procijeniti čine li vam se tanini preizražajnima ili pak možete uz njih osjetiti druge okuse.

Vrlo je bitno obratiti pažnju i na dugotrajnost okusa koji ostaje nakon što je vino progutano. Razmislite je li taj retrookus ugodan. Traje li kratko ili više od pola minute. Ako je riječ o ovom posljednjem, vjerojatno u čaši držite izuzetnu kapljicu.
Kako bismo za vino mogli reći da je dobro, miris, okus i boja moraju se slagati. Mnoge greške u današnjoj vinskoj industiriji posljedica su posvećivanja previše pažnje samo jednoj od navedenih značajki vina.

Na kraju uvijek ostaje pitanje o objektivnosti zaključaka, pa čak i kod najiskusnijih kušača, budući da je i rezultat kušanja uvijek produkt subjektivnih sposobnosti. Kušači i konzumenti koji se oslanjaju na profesionalnu vinsku kritiku moraju ovu činjenicu imati na umu, i upravo zbog toga poboljšavati vlastite kapacitete kako bi mogli biti sami svoj kritičar ili kušač.

I na kraju, nemojte zaboraviti na boju vina. Nekoć se ona gledala prva, ali novi trendovi nalažu da se njome pozabavimo posljednjom jer je tako stečen cjelokupni dojam realniji. Usredotočite se na nijansu, intenzitet i bistrinu boje vina jer nam ove karakteristike mogu puno toga otkriti o starosti, načinu sazrijevanja, fermentaciji i o samoj kvaliteti vina. Vino koje je u dobrom stanju je bistro. Zanimljivo je da bijela vina s godinama tamne, dok crna blijede. Svaka nepoželjna promjena na boji znak je da je vino dalo svoje.

Znate li da su žabe iz jedne amazonske familije među najotrovnijim bićima na kugli zemaljskoj? Lepljiva smesa koju luče njihove žlezde na koži, dovoljno je jaka da domoroci njima natapaju strele koje momentalno ošamute majmuna i slična manja stvorenja. Takođe. tu žabu ližu lokalni šamani kako bi im podarila vizionarske snove. A šte reći tek o "žabljoj pišori" kako se zove ovo francusko crveno vino. I ono može da ošamuti majmuna, pa i čoveka, pogotovo ako vas neko njime opali po tintari.

Jean-Marc Speziale, vlasnik restorančića u Anianu kraj Montpelliera, prilično je bio razočaran činjenicom da vina iz njegovog regiona Languedoc-Roussillon loše prolaze u ocenama stručnjaka, štampe i sličnih "genijalaca", pa je odlučio da "imperija uzvrati udarac". Ubrzo je stvorio sopstvenu poizvodnju sa izuzetno zanimljivom etiketom: "Govanjak"! Ili  Wine of Shite kako to simpatično vele u Irskoj.

Volite li ukus vrele grenache KUČKE na usnama? Upravo se tako "Bitch" zove australijsko vino, a da utisak bude što potpuniji, naziv se na etiketi ponavlja ravno 77 puta i završava rečima "i još nekoliko". Da li je to tačan iznos negativnih iskustava sa ženama (ili muškarcima) kuma i autora ovog vina, ne znamo, ali da ga vredi srknuti - nema sumnje.

Legenda veli da je "Oops!" (ups!) etiketa nastala tako što je dugi niz godina proizvođać brljao sa sadržinom i etiketama, uglavnom što je 100% vremena bio pijan i nepismen. Ne verujete? Ma nema veze, važno da je šareno i veselo.

Vino se pravi od voća koje se koristi da se opiše vino

Osim ako niste kupili vino specijalno proizvedeno od nekog drugog voća, vino je napravljeno od sorte groždja na etiketi. Voće koje se može naći na etiketi (crna višnja, jagoda, kivi…) služe da opišu ukus vina i on je sličan ukusu datog voća, ali ono nije sastojak vina i ne koristi se u proizvodnji.

Vinska kultura

Autor : Dragana Arsenijevic



Jedna stara rimska poslovica kaže: „Da bi upoznao jedan narod sedni za njegov sto, probaj njegovu hranu i pij njegovo vino, onda ćeš upoznati kakvi su ti ljudi“.

Prepoznavajući nove tendencije u turističkom svetu gde se sve više vremena provodi u prirodi i gde sve veći broj ekskurzija različitog tipa traži da se vrati nečem iskonskom, turistički proizvod koji objedinjuje kompletnu eno-gastro ponudu postaje sve popularniji. U tom smislu vinski putevi postaju veoma važna karika ruralnog turizma i jedan od važnih podsticaja za razvoj prvenstveno malih vinara.

Vinska kultura, kako je tumače stručnjaci i teoretičari za ovu oblast nije ništa drugo već – negovana, usavršena i civilizovana potrošnja vina. Ona se ne meri količinama ispijenog vina već predstavlja usvajanje određenih znanja i postupaka iz oblasti vinogradarstva, vinarstva i ugostiteljstva. To podrazumeva znanja o vinovoj lozi, njenoj pojavi na Zemlji i na našim prostorima, poznavanje proizvodnje vina, podele vina po boji, sadržaju šećera, svesnost razloga konzumiranja vina, serviranje vina ( čaše, temperatura vina, dekantiranje), slaganje vina i hrane, kao i sam ritual za stolom. Tu spada i vokabular za opisivanje senzornih karakteristika vina i poznavanje uloge vina u savremenom poslovnom svetu.

Dalek je i snažan mit o vinu a poznavanje tih legendi, svakako, jednako snažno dopunjuje vinsku kulturu svakog onog ko pije vino. – »U vinu je istina«. Bahus ili Dionis, zavisno od rimske ili grčke mitologije. Istine i legende o vinu se prepliću već vekovima. Kažu da je Dionis, Bog vina, jedini od dvanaest bogova, koji je sedeo, sa desne strane Zevsove, imao privilegiju da svake godine, u mesecu septembru, siđe sa Olimpa, projuri kroz vinograde i svrati u domaćinske podrume. Napije se vina, a ono najbolje ponese sa sobom, kao dar ostalim bogovima. Za Noja, jedni kažu, da se napio vina i tako ohrabren, spasio se potopa. Drugi kažu, da je Noje, posle potopa, prvi zasadio lozu i pio njene opijajuće sokove, a kako je neiskusan bio, često se opijao.

Bilo kako bilo, istina je da se loza, grožđe i vino, sreće gotovo u svim zemljama i na svim meridijanima, a doživljaj uz vino postaje životni stil.

Prilikom slaganja vina i hrane, ne postoje neka stroga pravila. Mada postoje dve mogućnosti, da slažemo vino sa hranom ili hranu sa vinom. U prvoj varijanti pokušavamo da u određeno vino pripremimo odgovarajuću hranu, ili onu klasicnu, šta od vina ponuditi uz vec pripremeljenu i posluženu hranu. Uopšteno, veliko zadovoljstvo, a i avantura je druženje vina i hrane i naše varijacije na temu u celoj toj priči.

Svinjetina je vrlo prilagodljiva, dobro se uparuje sa širokom lepezom crvenih vina (da kažem ne previše taninskih – ja ovo samo kao degustator i turistički radnik) i belih vina srednjih i jačeg karaktera.

Uz toplu jegnjetinu, recimo da dobro ide kaberne sovinjon i sva zrela vina bordoškog tipa. Mada jagnjetinu dobro prate i mnoga druga crvena vina, tako da se tu malo može pogrešiti. Interesantna je situacija, da uz hladnu jagnjetinu dobro stoji neko punije belo vino.

Junetina takodje se dobro uparuje sa širokom lepezom crvenih vina (ja sam zagovornik da se vna dele na bela, crvena i roze – crno vino je samo u pesmi ), ako ste ipak ljubitelj belih vina, probajte uz junetinu šrdone, bićete prijatno iznenađeni.

Uz divljač, osim u par izuzetaka kada možete piti šampanjac uz hladnu pernatu divljač ili sivi pino ili šardone uz divljač po pravilu uvek sjajno idu jaka crvena vina : merlo, kabernesovinjon, širaz, vranac

Piletina je kao i svinjetina jako prilagodljiva, zboj jednostavnosti i blagosti ukusa, srednje jaka bela vina su odličan izbor, izbegavati mirisna vina ili jako taninska. Dok ćuretina, iako na prvi utisak prilagodljiva zbog svoje arome bolje se uparuje sa crvenim vinom kaberne sovinjon ili širaz su dobri pratioci, dok uz pečenu patku sjajan izbor je burgundac.  

                                                                     

Riba je specificna samo u tom smislu koju za koju se vrstu odlučimo. Jednostavno pripremljena i laka riba se uparuje sa lakim i svezim belim vinima, dok neke vrste ribe zahtevaju ozbiljnieg pratioca u vidu belog burgundca ili šrdonea. Riba pripremljena u kremastim sosevima zahteva beli pino, pino sivi, šardone. Crvena vina prate mesnatije ribe losos i tunu.



putvinasrbije.