Čovek se ne bi smeo prejedati kada je melanholičan. To uzrokuje romantični zanos, jezovit polet, lirsko očajavanje. Onaj koji samo što nije zapao u elegiju trebalo bi da posti da bi očuvao duh strogim i treznim. Koliko li je Goethe morao da pokrka kupusa i kobasica pre nego što je napisao Jade mladog Werthera? Predsokratski filozofi, koji su živeli od dve smokve i tri masline, podarili su nam tako jednostavnu i lepu misao, lišenu sentimentalnosti. Rousseau, koji je napisao sladunjavu Novu Heloisu tvrdio je da jede "vrlo lagano: izvrsne mlečne proizvode, nemačke poslastice..."

Ameli Notomb

Sanja Domazet "Božanstveni bezbožnici"

Ne postoje lepote detinjstva, postoje naše fantazije o tome, postoje retuširane slike starozavetnih bogova u sećanju, koje zapravo predstavljaju naše roditelje, postoji misao koja je gotovo senzacija, na miris uvojaka s glave nekog kliktavog Kupidona, neku od naših ranih strasti iz vremena ranih jada. Istina je da je sećanje jedini raj iz koga ne možemo biti prognani. Takodje je istina da je sećanje jedini svet u kome mi vladamo i u kome ukus jednog parčenceta ušećerenog raja umočenog u vreli aromat nečega što se zove čaj, a mogao bi se zvati i nektar i tečno zlato i melem za otečene žlezde u doba dečijih bolesti, otvara dveri nečega što mislimo da smo zaboravili, a što možda nikada nije ni postojalo. Stvaran svet samo je sirova gradja, opiljak, okrajak onoga što je moglo biti. I čega će možda biti negde drugde. "Djubrište", rekao bi Šejka. "Prokleta avlija", rekao bi Andrić. "Davos", rekao bi Tomas Man i osmehnuo se

Džon Fante "Put za Los Andjeles"

"Zašto ne stisneš zube i budeš muško?" rekao je. "To bi obradovalo tvog oca gore..."
- "Gde gore?" rekao sam.
- "Na onom svetu."
To sam čekao.
"Nema onog sveta", rekao sam. "Nebeska hipoteza je puka propaganda koju su formulisali bogati da zavedu siromašne. Ja poričem besmrtnost duše. To je večita zabluda nasamarenog čovečanstva. Kategorički odbacujem hipotezu Boga. Religija je opijum za narod. Crkve treba pretvoriti u bolnice i društvene ustanove. Sve što jesmo ili se uopšte nadamo da jesmo dugujemo djavolu i njegovim švercovanim jabukama. Biblija sadrži sedamdeset osam hiljada protivrečnosti. Da li je to božja reč? Ne! Ja odbacujem boga! Žigošem ga nemilosrdnim kletvama! Prihvatam bezbožni univerzum."
- "Ti si lud", rekao je. "Ti si manijak."
- "Ti mene ne razumeš", nasmejao sam se. "Ali to je u redu. Predvideo sam nerazumevanje - ne, ja unapred očekujem najgora proganjanja na svom putu. To je sasvim u redu."

''Nije lako danas biti pošten, dobar, ljubazan, prirodan i jednostavan Čovjek. U ovome svijetu velikih promjena, trendova, plastičnih osmijeha i ukočenih pogleda, gotovo je nemoguće pronaći osobu koja je na prvom mestu Čovjek. Tolika je rijetkost susresti Čovjeka, da je zbog te rijetkosti postao neobičan, čudan i sumnjiv taj iskreni Čovjek.''
 
 

Video sam samog sebe u tom trenutku u njenim ocima. Tek jedan providni decak koji veruje da je osvojio svet za jedan sat, i koji jos uvek ne zna da moze da ga izgubi za jedan sekund."

-"The best things in life are unseen, that`s why we close are eyes when we kiss, laugh and dream"

-"Benjamin, we are meant to lose the people we love. How else would we know how important they are to us!?"

-"Ako krenes obecavsi ono sto jos nemas, izgubices volju da ga steknes."

-"Svi dani postanu jednaki onda kad ljudi prestanu da primecuju lepe stvari koje im se desavaju kad god sunce prelazi svoj nebeski put."

-Za vreme Drugog svetskog rata, protiv Ajnstajna je bila podignuta velika naucna kampanja u Nemackoj, sto je rezultiralo izlaskom knjige "Sto naucnika protiv Ajnstajna." Cuvsi to, Ajnstajn je rekao: "Da, nisam u pravu, i jedan od njih bi bio dovoljan."

-"Covek nece biti vernnik, sve dok mu srce ne bude u skadu sa jezikom, a jezik u skladu sa srcem. Dok mu ne budu podudarna dela sa recima i dok mu sused ne bude siguran od njegove pakost"

-"Kakva je uopste korist od slanja coveka na Mesec, kada ne uspevamo da zivimo na Zemlji!?"

-"Nikad ne dozvoli da ti glava klone. Nikad ne odustaj i nikad ne kukaj. Pronadji drugi put. Nemoj se moliti kada pada kisa, ako se ne molis kada sunce sija."

-"Patnja zadaje bol, samo zato sto je se bojis. Ona te proganja zato sto bezis od nje. Ne moras bezati, ne moras se bojati. Moras voleti. Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bezati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je prihvatiti sa mrznjom. Tvoja mrznja je to sto ti nanosi bol, i nista drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne ucinis time."

"Raspored ožiljaka na nečijoj duši činilac je koji određuje kakva će ličnost neko biti. Ponekad to obogaćuje dušu, ponekad je slama.Tajna života je, čini se, u prevazilaženju štete i lakoći s kojom se nose ožiljci. Ali, u stvarnosti nema srca koje ostaje nezasječeno. Sam život je isuviše stvaran. A u namjeri da voli nekoga, bilo da je ljubavnik ili prijatelj, pojedinac nema izbora nego da bude realan."


Danielle Steel - "Beznadna luka"

Novost u mojem načinu života je sljedeća: sva pitanja ostaviti neriješena. Dakle, ne zatvoriti mišljenje, nego upravo otvoriti sva vrata. Ne svezati u čvor, nego rasplesti sve čvorove. Pitanja ne riješiti, nego ih naći što više i što opasnija i, po mogućnosti, najoštrije ih postaviti. Ne zatvoriti se prema rješenjima djelatnosti duha, nego otvaranjem svih prozora i vrata pustiti duhu slobodan ulaz i osigurati propuh. Nikakav čvrsti odgovor i tvrdnja.Nikava čvrsta pogodba i ustanovljenost. Nikakvo načelo. Nikakvo uvjerenje. Neka dođe zrak i neka me prožme, i neka peče sunca. Jedini način da sazrim. Rješenja, ako su dobra, uvijek me ushićuju. Ali neka nitko od mene ne traži da i ja riješim nešto. Ništa mi nije tako daleko kao to da stvorim sustav. I ništa me više ne zabavlja nego tzv. pogled na svijet. Potrebno mi je da svakoga trenutka slobodno raspolažem sobom i da zadržavam sebi pravo da radim što hoću. Paradoks. Paradoks je pokušaj da se bude istinitiji od istinitog. Paradoks je apsurd. Ali ja se sjajno osjećam u tom paradoksu. Jer me apsurd stalna otvoronost za mogućnost čuda. Čudo je zgusnuta zbilja. Čak nije ni ozbiljenje. Više od toga - ispunjenje. Time što sva vrata i sve prozore ostavljam otvorenima dan i noć, sebe činim dostupnim generirajućoj moći duha. Pustite unutra sunce. Alles stehet im Wunder. Duša je dijete Deset tisućokožne Vatre, deset se tisuća koža mora oljuštiti da bi bilo ono samo, da posve sazri, da se ozbilji i da mu tijelo bude kao u Henoka - živa vatra i svjetlost. Jer tijelo je zgusnuti duh."

Béla Hamvas - "Jasmin i maslina"

"Daljina je kao vrijeme. Njome možemo da izmjerimo samo materijalne stvari, kao što se sati mjere kapima vode što padaju u klepsidru, ili pijeskom koji curi na dno pješčanog sata. Ali, ko mjeri daljine duše? Mogu da se nalazim vrlo daleko od Iskaj, ali ću uvijek biti blizu. Dokle god traje naša ljubav, bit ćemo sjedinjeni i ništa nas neće rastaviti. Kada se dva bića vole, ne postoje daljine. Nasuprot tome, kada ljubav iščezne, možemo dijeliti postelju i istovremeno biti daleki kao dvije zvijezde iz različitih galaksija."

Eduardo Santo - "Pastir i zvijezde"

"U glavi puno je slika. Slika koje nikada nisam mogla opisati riječima. One se sve više bude u meni. One se u mojoj glavi raduju, pjevaju neispjevanu pjesmu koju su htjele ispjevati do kraja. Ne žale zbog toga što se stalno prekidaju, ali i dalje se nadaju da će se njihov album sa slikama popuniti do kraja. One ne znaju kada ili da li ćeikada sve biti prikupljeno, ali svakim danom gaje po zrno nade. Ne žele biti zamijenjene nekim drugim slikama, i započeti novi album, pod novim nazivom, žele da me svaki dan podsjećaju na život koji imam u snu."


Margaret Bacon – „Snovi“

"Puštam da još malo uživam u nježnosti njegove ljubavi. Ali tada razum prekine sve, i ja se budim. Ali razum je neumoljiv. Stapa se sa srcem i uživajući zajedno plove kroz milion drugih slika slijedećeg sna. Ma koliko god bio neostvariv, još uvijek je u meni. San i ljubav. To divno osjećanje potpunosti."

Margaret Bacon – „Snovi“

"Neki od nas odustaju od života, tek uz rezignirani uzdah. Drugi se malo bore, a onda izgube nadu. A treći – među njima i ja – nikad ne odustaju. Borimo se, borimo i borimo. Borimo se bez obzira na cijenu bitke, na pretrpljene gubitke, na nevjerojatnost uspjeha. Borimo se do kraja. Nije to pitanje hrabrosti. To je nešto u nama, nesposobnost odustajanja. Možda najobičnija glupa glad za životom?"


Yann Martel - "Pijev život"

Da li Priroda dopunjuje ono što čovjek unapređuje? Da li ona dovršava ono što on počinje? Sa podjednakim mirom ona gleda njegovu nesreću, ništavnost, i njegovu patnju. Taj san, onda, o sudjelovanju, upotpunjavanju, iznalaženju u osami na obali nekog odgovora, samo je odbljesak u ogledalu, a ogledalo je samo površinska staklenost koja se uobličava u tišini kada plemenitije sile spavaju ispod nje? Nestrpljiv, očajan, a ipak nerad da ide (jer ljepota nudi svoje mamce, ima svoje utjehe), koračati obalom je nemoguće; razmišljanje je neizdržljivo; ogledalo razbijeno.


Virdžinija Vulf - "Ka svetioniku"

"Koliko puta su našu ljubav tražili, a mi smo ih odbili? Koliko često smo se bojali nekome približiti i reći mu da ga volimo?... Zašitite se od samoće. Ona nas čini ovisnicima kao i najjača droga. Kada zalazak sunca više za tebe nema nikakvo značenje, budi ponizan i kreni tražiti ljubav. Jer moraš znat da kod ljubavi isto kao i kod svih duhovnih blagoslova postoji zlatno pravilo:

Što si spreman više dati, spreman si više i primiti"

Paulo Coelho

Ljubav je uvijek nova.Svejedno je volimo li jedan,dva,deset puta u životu-uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.
Ljubav nas moze odvesti u pakao ili u raj,ali uvijek nas negjde odvede.
Treba je prihvatiti,jer je ona hrana našeg postojanja.
Ako je odbacimo,umrijet ćemo od gladi,gledajući bremenite grane na stablu života,bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.
Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila,čak i kad to znači sate,dane,nedjelje razočarenja i tuge.
Jer,u času kad krenemo u susret ljubavi,i ona kreće u susret nama.I spasi nas.

Paolo Koeljo

Nije ljudska želja ono što raspolaže i upravlja stvarima sveta. Želja je kao vetar, premešta prašinu s' jednog mesta na drugo, zamračuje ponekad njome ceo vidik, ali na kraju stišava se i pada, i ostavlja staru i večnu sliku sveta iza sebe.

Trajna dela na zemlji ostvaruju se Božijom voljom, a čovek je samo njeno slepo i pokorno orudje. Delo koje se radja iz želje, čovekove želje,
ili ne doživi ostvarenje, ili nije trajno...

Ivo Andrić - "Na Drini ćuprija"

Čovjek je samo trska, najslabija u prirodi. Ali to je trska što misli. Nije potrebno da se Kosmos naoružava da ga smrvi, dovoljan je jedan dah, jedna kap da ga ubije. Ali i da ga Kosmos smrvi, čovjek bi opet bio blagosloven, veći od onog što ga ubija, pošto on zna da umire i zna za nadmoć koji vasiona ima nad njim.Kosmos o tome ništa ne zna.
Svo naše dostojanstvo sastoji se, dakle, u misli. Time treba da se ponosimo, a ne prostorom i trajanjem, koje nismo kadri da ispunimo. Trudimo se, dakle, da pravilno mislimo. U tome leži načelo morala.

Blez Paskal

"Lica onih koji spavaju ne lažu ... tek na njima vidimo pravu bijedu njihovih sopstvenika.Na javi,naša su lica zategnuta bilo kakvim svjesnim htijenjem ili nesvjesnim strijemljenjem,oživljena bilo kakvim ciljem,namjerom,nastojanjem,pa makar nastojanjem da skriju svoj pravi izgled,svoj istinski izraz;maskirana kakvim, više ili manje namjernim izražajem.Osjećaj je na njima ili zatomljivan,ili pretjerivan,ali uvijek krivotvoren.Tek u snu,kad je iskopčana poluga volje,kad je naše tijlo bez odbrane,prepušteno na milost i nemilost tudjeg oka i tudje radoznalosti,razoružano kao bogalj koji je pred spavanje iskopčao protezu,kad se s naših lica sapere njihov zaštitni izraz kako li tek tada bijedna izgleda ljudska mašina!Nezaštićeno,bespomoćno,kao okrvavljeno tkivo kornjače, isčupano iz njena oklopa.Kad san izgladi našu lažnu krabeljsku nacerenost,kad poravna grimasu bora složenih u osmijeh,kad popusti grč hotimičnosti - kako li tad iz skrovitih dubina ispluta na lice prisna briga čovjekova,njegov rodjeni udes!Na takav prizor uvijek mi se navraća pomisao da bi lica onih koji spavaju,trebalo samilosno zastrijeti maramom,kao lica umrlih."

Vladan Desnica: - "Proljeća Ivana Galeba"

Sva je umjetnost posvećena radosti i nema uzvišenijeg ni ozbiljnijeg zadatka od onog- usrećiti ljude. Prava je umjetnost samo ona koja pruža vrhunski užitak. A vrhunski je užitak sloboda duše u živoj igri svih njenih snaga.

Ali prava umjetnost nije usmjerena samo na prolaznu igru; njen cilj nije samo da čovjeka dovede do trenutnog sna o slobodi nego da ga uistinu i istinski učini slobodnim, tako što u njemu budi, vježba i razvija snagu, pomoću koje će puteni svijet, koji bi ga inače opterećivao poput sirove tvari i pritiskao poput slijepe sile, odmaknuti na objektivnu udaljenost i prometnuti u slobodno djelo našega duha te materijalno prevladati duhovnim.

Fridrih Šiler

Da, upravo se tako i zovem, gotovo sam i zaboravio, jer me nitko nije zvao po imenu otkako sam ovamo došao. A nije mi do toga bilo ni stalo. Naprosto nisam imao potrebu da znam za sebe takvog. Jesam li možda na putu da i sasvim nestanem kao sekunda u minutama i minute u satu? Mislim da toga ni sama nije svjesna. Kao da se prebrzo rascvala zbog ovog posljednjeg tjedna. Izvija se, bačena hitrim zamasima, između djeteta i odrasle osobe, beskućnica u samoj sebi, ljubičica kraj snjegovita puta.
Unijela si u mene bolest, a i jedini si joj protuotrov.

Terje Stigen- "Ljubavlju opsjednuti!

Kao svadbeni dar poklanjam ti zvjezdanu krunu svoje ljepote, vječni život, neizmjernu mudrost i bogatstvo koje nitko ne može izbrojiti. Gledaj! Zemaljski bogataši će puzati pred tvojim nogama, ljepotice će prekrivati oči zbog blještavog sjaja tvog lica, a mudraci ce biti poniženi pred tobom. Čitat ces ljudska srca kao otvorenu knjigu i vodit ćes ih tamo-amo prema svojoj želji. Kao stare egipatske sfinge, stoljećima ćeš sjediti uzvišen i neprekidno će te tražiti da im riješiš zagonetku svoje neprolazne veličine, a ti ćeš im se uvijek sprdati svojom šutnjom!


Henry Rider Haggard - " Ona "

" Covek je najusamljenije stvorenje na svetu.Kada se radja, prvo ga poseti usamljenost;
useli mu se pokraj pupcane vrpce, kao zlokobna kolera.Sledi je bol koji je majka detinjih
 suza.Odmah zatim se covek upoznaje sa radoscu, cija je sestra uteha.Igra te cetiri sile je 
neizjednacena "

Dejan Trajkovski - " Neverstvo "

" Ovde se sve proteze, putevi se protezu navise, u daljinu, ka Rui.
Zemljiste se proteze ka drvecu, do mesta gde suma pocinje, brda 
se svake veceri protezu ka slikama ka nebu, a ujutru magla cesto 
lebdi nad njima, ta providna tkanina neko vreme visi u vazduhu, 
otrgnuta s neba, polako bledi i nestaje ka suncu."

Merete Linstrem - " Iz zimskih arhiva "