|
| Sergej Aleksandrovič Jesenjin | |
| |
Autor | Poruka |
---|
Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:44 | |
| Sumrak već. Koprivu Zari rosa, živu. Ja stojim kraj druma Naslonjen na ivu.
Mesečina jaka Na krov naš se lije. Ja slušam, daleko Slavuj pesmu vije.
Lepo je i toplo, Ko uz peć, kad sneg će. A i breze stoje Ko velike sveće.
Dalje, preko reke, A pred šumskim humom, Sanjiv čuvar lupa Svojom motkom suvom. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:44 | |
| *** Tu, gde istok kupusište Vodom boji u crveno, Klenić svoju majku siše, Zelenkasto vime njeno.
*** Peva zima i zavija, Pod vetrom bor se savija I šuma ječi sva. Magluštine osedele U tuđe teku predele U žalosti bez dna.
Pred kućom, poput ćilima, Na snežnim svojim krilima Mećava širi stud, A vrapčići lepršavi, Ko sirotani mršavi, Uz prozor greju grud.
Ptići se tu šćućurili, Glad ih i led iznurili, Pa traže topli kut. Na kapke što kloparaju S urlikom se obaraju Zima i vetar ljut.
I ptice san obuzima. Dok vihor vlada luzima, A oknom leden splet, Snivaju kako doleće S osmehom toplim proleće I suncem budi svet. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:45 | |
| PODRAŽAVANJE PESMI
Pojila si konja iz dlana u hodu, A breze su smerno gledale u vodu.
Vrebao sam tajno povezaču štavu, Uvojcima crnim lokrivenu glavu.
I želeo strasno uz šapat brzaka Da poljubac otmem sa usne od maka.
Al nestašno ti si, mahnuvši mi rukom, Nestala uz zveku potkovica trkom.
Nepovratno dani odoše u roju... Video sam tako i sahranu tvoju.
I uz plač opela, uz pojanja jeku, Kao da sam čuo potkovica zveku. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:45 | |
| **
Sva si tako prirodna, i draga, Kao bezbroj drugih oko tebe. Znaš svitanja, samotna i blaga, I jesenju studen, kad zazebe.
Smešno sam se srcem zaleteo, Glupo spleo venac misli svojih. Tvoj svetački lik ja sam video U kapeli, na zidu gde stoji.
Ja za takve ikone ne marih, Cenih grubost i psovku skitača, Sad izviru zvuci reči starih - Nežnost njina od svega je jača.
U visine ništa me ne mami, Telu treba snage i suviše... Zašto tvoje ime tako šumi, Ko svežina avgustovske kiše?
Nisam prosjak koga bednik vodi, U mom plamu dosta uma ima: U detiwstvu još shvatih šta godi Kerovima i stepskim konjima.
Ni za tebe, ni za nju, ni njega Ne sačuvah zato svoga lika. Hude sreće zalog i belega - Ludo srce i duša pesnika.
Otud tuga, ti - jedina, draga, Ko u lišću, u očima kosim... Ti si tako prirodna i blaga, Kao bezbroj drugih ja te nosim.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:45 | |
| Sestri Šuri
U tom svijetu prolaznik sam samo, ti veselom rukom mahni meni. U jesen i mjesec isto, znamo, od svjetla je nježan, tih i sneni.
Prvi put me mjesec sada grije, prvi put od studeni me štiti. Opet ću da živim, da se smijem toj ljubavi koje neće biti.
Tom je kriva ta naša ravnica što se ljeska od pješčanih pruga, davna nježnost nečijega lica, i nečija od rođenja tuga.
Zbog toga i sakrit neću htjeti, ista ljubav u nama je, zna se. Ovu zemlju voljet ćemo smjeti zajednički, a ne svaki za se. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:46 | |
| Veceri plave, u vece sjajno, Beh nekad i mlad,i lep beskrajno.
Sve nepovratno i naglo se vinu Pa odlete...daleko...i minu...
Srce se hladi,blede oci,moci... O ,plava sreco!O, vi, svetle noci! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:46 | |
| AUTOBIOGRAFIJA
Rodio sam se 1895. godine, 21. septembra, u Rjazanskoj guberniji, srezu Rjazanskom, Kozminskoj oblasti, u selu Konstantinovu. Kad mi je bilo dvije godine dali su me na odgoj prilično imućnom djedu po majci, koji je imao tri odrasla neoženjena sina s kojima sam proveo skoro čitavo djetinjstvo. Moji su ujaci bili prijeki i smioni momci. Kad mi je bilo tri i po godine posadili su me na konja bez sedla i potjerali ga u galop. Sjećam se da sam se gadno uplašio i čvrsto sam se držao za grivu. Zatim su me učili plivati. Jedan me od njih (ujak Saša) uzimao u čamac, udaljavao se od obale, skidao s mene rublje i bacao me u vodu, kao štene. Uplašeno i nevješto pljeskao sam rukama i sve dok se ne bih zagrcnuo on je vikao: "Eh! Mrcino! Nisi ni za što!" "Mrcina" za njega bijaše ljubezna riječ. Kasnije, u osmoj godini, drugome sam ujaku često služio kao lovački pas i plivao po jezeru za ustrijeljenim divljim guskama. I po drveću sam se dosta dobro verao. Među djecom, uvijek sam bio kolovođa, velika svađalica i vječito pun ogrebotina. Za nestašluke me psovala jedino baka, a djed me ponekad i sam podstrekavao na tuču govoreći baki: "Ti mi ga, ludo, ne diraj, tako će ojačati". Baba me neobično voljela i njenoj nježnosti nije bilo granica. Svake su me subote kupali, sjekli mi nokte i uljem za kandilo mazali kosu, jer nijedan češalj nije ulazio u kudrave vlasi. Ali ni ulje nije mnogo pomagalo. Uvijek sam se drao koliko me grlo nosilo, pa čak i danas subotom imam neko neprijatno osjećanje. Tako je proteklo moje djetinjstvo. Kad sam odrastao htjeli su od mene stvoriti seoskog učitelja i zbog toga su me upisali u bogoslovno-učiteljsku školu, da bih kasnije završio i Moskovski pedagoški institut. Srećom, to se nije ostvarilo. Stihove sam poceo pisati rano, u devetoj godini, no svjesno stvaranje počelo je u šenaestoj ili sedamnaestoj. Neki stihovi iz tog vremena nalaze se u zbirci "Uranak". U osamnaestoj godini začudilo me što časopisi ne objavljuju pjesme koje sam im poslao, i otputovao sam u Petrograd. Tamo su me veoma srdačno dočekali. Najprije sam vidio Bloka, zatim Gorodeckog. Kada sam ugledao Bloka s mene je kapao znoj, jer sam prvi put vidio živa pjesnika. Gorodecki me upoznao s Kljujevom o kojem do tada nisam ništa čuo. Postali smo veliki prijatelji, iako se u mnogo čemu nismo slagali. Tih sam se godina upisao na univerzitet Sanjavskoga, ali poslije godine i po ponovo sam se vratio na selo. Od suvremenih najviše su mi se svidjeli Blok, Bjeli i Kljujev. Od Bjeloga sam mnogo naučio u pogledu forme, Blok i Kuljev naučiše me lirici. Godine 1919. objavio sam s nekim drugovima manifest imazinizma. Imazinizam je bio formalistička škola koju smo htjeli uvesti. No ta škola nije imala temelja i ugasila se sama od sebe, ostavivši za sobom istinu o organskim slikama u poeziji. Mnogih svojih religioznih stihova i pjesama odrekao bih se sa zadovoljstvom, no one imaju veliko značenje kao put pjesnika do revolucije. Od osme godine baba me vukla po raznim manastirima i zbog nje su se u nas stalno skupljali kojekakvi bogomoljci i bogomoljke i pjevali pobožne pjesme. Djed - naprotiv. Taj je volio potegnuti. I stalno je nekog đavola slavio. Kasnije, kad sam otišao iz sela, dugo mi je trebalo da se snađem. U godinama revolucije sav sam bio na strani Oktobra, no sve sam primao na svoj način: sa stanovišta seljaka. U formalnom smislu sve se većma okrećem Puškinu. Što se tiče ostalih autobiografskih podataka - oni su u mojim pjesmama.
Sergej Jesenjin
Oktobra 1925. godine |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:47 | |
| Ne padaj, gori zvijezdo moja
Ne padaj, gori zvijezdo moja, nek svjetlo studeno svjetluca. Jer tu na groblju iza hvoja ni živo srce već ne kuca.
Ti sjaš ko august i ko breze. Tišinu polja svako veče prekida plač i jecaj jeze ždralova koji letjet neće.
I glavu podižući trudnu, sa onih brda koja sjaju ja opet čujem pjesmu čudnu o domu svom i rodnom kraju.
I zlatnožuta jesen gusti iz breza siše sok i sada, za sve što ljubljah i napustih, sa lišćem plače koje pada.
Ja znadem, skoro, sudbo moja, a nitko nije kriv zacijelo, na groblju nekom iza hvoja i moje pružit će se tijelo.
Ugasit će se nježni plamen i srce ludo u prah prijeći. I drug će stavit sivi kamen sa nekoliko vedrih riječi.
I posljednji kad časi budu ja za sebe bih reći htio: on volio je rodnu grudu ko krčmu onaj što je pio. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:47 | |
| I. D. RUDINSKOM
Iskru je svoju zlatnu Bacilo sunce vrelo I moju dušu hladnu Toplinom je proželo.
I sad mi želje vruće Potajna nada prati: I moji ubuduće Dani će tako sjati.
Toplota svud se budi, Ozari svetlost mene. O prošlom moje grudi Ne gaje uspomene.
Jače od moje krvi Ni dan ni plam ne gore. U duši sija prvi I topli plamen zore.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:47 | |
| *** Noć je tamna, noć besana, Kraj reke ću sam da lunjam. Po reci, u peni vala, Raspasala pojas munja.
Na bregu se brezi-sveći Mesec oko tela svio. Pođi, srce, svojoj sreći, Pesme glas da slušaš mio.
Devojačka tela mlada Raspire li žar moj vreo, Zaigraću s pesmom tada I skinuću s tebe veo.
Po zelenim odajama, Mekim sagom tamne gore, Vodiću te padinama Sve do same rujne zore.
*** Od Tanjuše lepše cure ne beše u selu tom, Imala je crven porub na belom haljetku svom. Kraj jaruge iza prošća ide Tanja pred sam mrak. A u magli s oblacima igrao se mesec mlak.
Dođe momak, pokloni se, kudrava mu kosa ta: "Oprosti mi, draga moja, al uzeću drugu ja ..." Sva preblede, kao pokrov, ohladi se izgled njen, I Tanji se razvi kosa, ko zmija kad traži plen. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:48 | |
| Forma
Na prozoru cveti Cvatali. Setna pesma leti, Chhujes li? Setna pesma leti. Pa shta s tim? Ja tvoj mladezz lepi Chesto snim. Ti si nezzna, ljubo, A ja jak. Celivam ti grubo Usne mak. Lakshe, glavo luda! Stani, daj...... Zaboravi, huda, Prichekaj.
I ona je ludica, Kao sve....... Zato je Sneguljica Bajka, gle.
1924. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:48 | |
| ***
Nemoj likovati, nemoj da se smejesh, Ja sad volim drugu, do tebe mi nije. Ta i ti znash sama, priznaj makar sebi, Niti tebe vidim, niti dodjoh k tebi. Samo prodjoh mimo, pa sam usput hteo Zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.
1925 |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:48 | |
| Ispovijest mangupa
Ne može sav svijet pjevati, ni da jabukom do tuđih nogu pada.
Ovo je najveća ispovijest jednog mangupa do sada.
Ja se namjerno i raščupan i nesan, glave nalik petrolejskoj lampi, smucam. Ja volim da kroz ogoljelu jesen vaših mračnih duša zasvjetlucam. Ja volim kada na mene se sruči ko žestoka kiša kamen poruge. Ja samo čvršće stisnem u toj tuči mjehur kose, poput prsle čvoruge.
I tada mi se u živ spomen vrati šibljikav prud i sipljiv šumor jova, i da negdje žive otac moj i mati, kojima sada nije do mojih stihova; a kojima sam drag ko krv i raž u polju ko proljetni dažd pod kojim livade zelene. I vilama bi pošli na vas , da vas kolju za svaku ružnu riječ i povik protiv mene.
O jadni, jadni seljaci! Zacijelo poružnjeste, patite u strahu od boga i pokislih usijeva. O, kad biste mogli shvatiti da je vaš sin najbolji pjesnik u Rusiji! Zar niste nad njim zebli kad je bosim nožicama gackao kroz kal jesenjih mlaka? A sad cilindar nosi, i cipele od laka.
Al u njemu plamsa stara narav seoskog vragolana i lole. On se svakoj kravi s cimera mesara izdaleka klanja da ga leđa bole. I kad na trgu kočijaše spazi te se sjeti smrada gnoja s rodne oranice, on je pripravan pomesti svakoj razi rep ko šlep vjenčanice.
Ja volim zavičaj. Ja tako volim zavičaj! I mada mu tuga rđom vrba soči, drage su mi blatne svinjske njuške i zvonka kreka žaba u gluhoj noći. Od sjećanja na mladost tiha bol me muči i travanjski sumrak sanjam, svjež i snen.
Vidim gdje pred vatrom zore čuči, željan da se ugrije, naš klen. O, kako sam često krao jaja vranja verući se uza nj, do gnijezda gore! Je li i sad isti, pun zelena granja, Je li i sad svježe snažne kore?
A ti, moj dragi, vjerni šarove? Od starosti i sipljiv i slijep, ne nalaziš njuhom ni vrata ni torove pa dvorištem lunjaš, podvinuvši rep. O, i sad me nestašluk naš veseli, kad sam znao majci čitav hljeb ukrasti, da bismo ga naizmjence jeli, bez uzajamna gađenja, u slasti.
Isti sam kao prije. U srcu sam isti kao prije. Na licu cvatu oči ko različak u raži. Dok zlatnom steljom stiha zemlju krijem, još bih nešto nježno htio da vam kažem.
Laku noć! Svima laku noć! Utihnu u travi mraka kosa zore..... Volio bih danas, kad se veče stiša, s prozora i mjesec da.... Sjaju plavi, sjaju tako plavi! U tom plavetnilu tko da mrijeti žali. Pa što, ako cinikom se pravim vješajuć o zadak fenjer mali? Pegazu moj stari, dobri, isluženi, treba li to meni tvoj lagašan kas? ja sam došao ko majstor nesmiljeni da štakore pjesmom slavim, a ne nas. Moja tikva kosom vedro šiknu kao rujan vinom.
Želim biti žutim jedrom U zemlju koju plovimo.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:49 | |
| Hajd,Ljubi Me,Makar Kradom
Hajd, ljubi me, makar kradom, Sve do krvi, de, da grcam. Ne slazze se s voljom hladnom Vreli nemir moga srca.
Prevrnute chashe, redom, Sred veselih nisu za nas. Jer, znaj draga, samo jednom Na zemlji se zzivi danas!
Gledaj mirno, kao u dan, S maglom sivom pogled zdruzzi - Mesec, kao zzuti gavran, Ponad zemlje sada kruzzi.
Hajd, ljubi me! Hocu tako. Trula je sad moja sreca. Gledaj tog shto kruzzi kako I smrt moju vec oseca.
Malaksava snaga pusta! Umreti - i korak gubim! Sve do kraja draga usta Ja bih hteo, eh, da ljubim.
I san plavi nek me sretne, Smutnje moje nek prohuje, U shapatu treshnje cvetne "Ja sam tvoja" - nek se chuje.
I nek chasha pice sveto Prospe preko dana sivih... Pij i pevaj, mila: eto, Samo jednom sad se zzivi! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:49 | |
| Jesenjin Puškinu
Maštajući o moćnome daru onog što je ruske sudbe plam, stojim ja na Tverskom* bulevaru i govorim tiho sebi sam.
Plavkast, skoro beo ko bagrenjak u priči je kao magla ta... O, Aleksandre, ti bi obešenjak kao danas mangupčina ja.
Al' zabava draga, lepršava, sliku tvoju nikada ne skri. I u bronzi koju skova slava gordom glavom treseš opet ti.
A ja stojim kao pred pričešćem. Odgovor ti govorim ko jad: - odmah bi od prave umro sreće kad bih bio tvoje sudbe sad.
No osuđen na gonjenje večno, još ću dugo tu da pevam ja, da bi jednom i pevanje stepsko zazvonilo kao bronza ta. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:50 | |
| Majakovski je imao dve sestre, Ljudmilu i Olju, koje se pominju i u poemi "Oblak u pantalonama". Ni Jesenjinova ljubav prema sestrama Jekaterini (Kaći) i Aleksandri (Šuri) nije bila ništa manje nežna i bratska. Pored svega ostalog, sestre su bile i ona stalna veza sa selom, sa zavičejem, o kome ni u časovima najvećih iskušenja i kriza nije prestajao da sanja. Ali ne samo ljubav i nežnost, Jesenjin je prema sestrama često osećao i zavist pošto su kao mlađe, uz to komsomolke, znale lako da uspostave kontakt s novim vremenom nastalim posle pobede Oktobarske Revolucije, dok je on, kako je i sam priznavao, "jednom nogom bio u prošlom". Ta nesposobnost da se uključi u novi život zemlje onako kako je želeo, podsticana alkoholom i skandalima, od kojih je, svakako, znatan broj bio izmišljen, stvorila je od njegovih poslednjih godina pravi pakao. Pa ipak, upravo u tom periodu nastaju njegove najnežnije pesme. jedna od njih je i ova, posvećena sestri Šuri.
Zapevaj mi onu pesmu kradom što je negda pevala nam mati. Ne žaleći za iščezlom nadom i moj glas će moći da te prati.
O, znam dobro i pamtim... tako je, uzbuđuj me, diraj, uz šaptanje - ko da čujem ja iz kuće svoje u tom glasu sve nežno drhtanje.
Ti mi pevaj, de, i ja ću biti s istom pesmom, ko ti, uz te krike, i ovlaš ću ti oči zaklopiti - i videću opet drage like.
Ti mi pevaj. Radost je nestrta - što voleo nisam nikad sam i vratnice jesenjega vrta i opalo lišće s višnje... šljam.
Ti mi pevaj sve da me podseti: i neće me mrštit brige ružne. Slatko je to, i lako, videti staru majku i kokoši tužne.
Zauvek sam zbog magle i rose zavoleo brezu i stas znan, i njezine divne, zlatne kose, i laneni njezin sarafan.
Zato duši nije teška veza - uz tu pesmu i pred vinskom čašom čini mi se da si ti ta breza što stajaše nad kolibom našom.
13.09.1925. Moskva
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Čet 14 Dec - 16:50 | |
| Preprodavci cigareta
Sumor ulica beskrani', Studen i smet do smeta. Obešenjaci očajni S paklima cigareta.
Ulične skitnice - ti su na grozne tuče skloni, A džeparoši svi su I vedri lopovi oni. Na trgu Njikitske - jedni, A drugi na Tverskoj samo. Stoje uz zvižduk setni povazdan oni tamo. Zna svak burdelj reona Kad vreme, ulučiv, strasno - Čitaju Pinkertona Uz čašu piva glasno. Nek je gorko od piva I bez tog - pijanstvo je blisko. Svak od njih Njujork sniva Svak bi u San Francisko.
Zatim, na mraz beskrajni izlaze, dok mori seta, Obešenjaci očajni s paklom cigareta.
1923. |
| | | Malena40 VIP
Poruka : 55826
Lokacija : Jednostavno ja...
Učlanjen : 22.01.2017
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Sub 16 Dec - 12:27 | |
| Haljina modra i plave oči. Lagao sam dragoj jedne noći.
Draga pitala:"Mećava vije? Spremit ću postelju, peć se grije."
Odgovorih dragoj:"Netko sa visine cvjetovima bijelim pokriva daljine.
Postelju spremi peć se grije, bez tebe u srcu mećava vije." ....My heart beats only for you.... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Ned 6 Maj - 18:15 | |
| “Ne vredi ostaviti ni ludom ni pametnom. Ako je pametan sam će zaraditi, ako je lud, sve će izgubiti.”
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Ned 6 Maj - 18:15 | |
| O ljubavi reči tu ne zbore,
O njoj tek su uzdasi skriveni,
O njoj oči ko dragulji gore
Poljupci su strasti bezimene
A ne reči u grob urezane,
Poljupci su ruže raspršene,
Latice na usni rastapane. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Ned 6 Maj - 18:15 | |
| Za ženu priznajem samo kurvu
Poštene nek se ne naljute,
Jer zbog njih izgubih svu radost svoju,
Zbog njih izgubih svoje pute. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Ned 6 Maj - 18:16 | |
| Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Pet 14 Dec - 19:30 | |
| O ljubavi reči tu ne zbore,
O njoj tek su uzdasi skriveni,
O njoj oči ko dragulji gore
Poljupci su strasti bezimene
A ne reči u grob urezane,
Poljupci su ruže raspršene,
Latice na usni rastapane. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Pet 14 Dec - 19:31 | |
| Za ženu priznajem samo kurvu
Poštene nek se ne naljute,
Jer zbog njih izgubih svu radost svoju,
Zbog njih izgubih svoje pute. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin Pet 14 Dec - 19:31 | |
| Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Sergej Aleksandrovič Jesenjin | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 4 od 5 | Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
Ko je trenutno na forumuImamo 656 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 656 Gosta :: 3 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38 Dvorana slavnih
Naj Avatar Haossa !
Kreja
Poslanici naj aktivniji nedelje |
Danas u 1:35 od Emelie
» Uz ovo kuliram
Danas u 1:29 od Emelie
» Jedna stara stvar
Juče u 23:17 od Emelie
» Uživo...
Juče u 22:44 od Emelie
» A malo bluesa?
Juče u 22:38 od Emelie
» Šta slušate dok kuckate na Haossu?
Juče u 22:35 od Emelie
» Šta trenutno slušate?
Juče u 22:27 od Emelie
» Pozdrav Haossu
Juče u 22:22 od Emelie
» Leonardo da Vinči
Sre 30 Okt - 12:57 od budan
» Edvard Hoper
Sre 30 Okt - 12:54 od budan
» Salvador Dali
Sre 30 Okt - 12:53 od budan
» Pablo Picasso
Sre 30 Okt - 12:51 od budan
» Claude Monet
Sre 30 Okt - 12:50 od budan
» Edvard Munch
Sre 30 Okt - 12:49 od budan
» Pesma za moju dušu
Pon 28 Okt - 1:54 od Emelie
» Pusti nešto osobi iznad
Pon 28 Okt - 0:11 od Emelie
» Joseph Lorusso
Sub 26 Okt - 10:16 od budan
» Johanes Vermer
Sub 26 Okt - 10:12 od budan
» Završava se na TOR
Pet 25 Okt - 14:39 od EROTIC MAN
» Kaladont na drugu reč
Pet 25 Okt - 14:37 od EROTIC MAN