Crna ruža  

Razbih sjetne snove strastima i strahom
na vratima šutnje! Kako tiho cvjeta ruža
mračnog srca, opijena dahom
neviđenog jutra s onog svijeta.
Tu sam! Ali nisam ni dušom ni tijelom
već nemirom koji primih tajnim tokom.
Tko mi prekri oči neprozirnim velom
pred tom zagonetkom ponorno dubokom?
Zašto tako bije uzbuđeno bilo?
Tko će, kad zakucam, da otključa vrata?
Oh, mnogo se, mnogo, sanjalo i snilo
sini sada, zoro od srebra i zlata !
Samo jedan pogled u nebesa plava
u bistrinu rijeka što teku bez daha
šume zavičajne u kojima spava
zaljubljeni tetrijeb i košuta plaha.
Samo jedan stisak ruke zavodnice
sa rukom što skrivi krik krvave strave.
Miris njene kose! Oj, vi drage ptice
u letu!… O polja mirisna, i trave.
Samo jedna čežnja djeteta u podne,
da uhvati rukom raskošnog leptira
kor sunčanih harfa iznad zemlje rodne-
cijeli svijet i svemir u fruli pastira.
Sve to preliveno kapljom bestjelesnom,
toplijom od suze, sjajnijom od zvuka.
Pa zakucaj! Stupaj kao u snu svjesnom
u vječnost kroz vihor crnih slavoluka

Gustav Krklec

Nema ljepše
nagrade
od osmjeha...
Nema dražeg
poklona
od poljupca...
Nema veće
utjehe
od zagrljaja...
Nema jače
kazne
od sjećanja...
Nema goreg
osjećaja
od ove samoće...  

xx

Ne, ja te tako vatreno ne ljubim,
ljepota tvoja ne blista za mene
u tebi svoje prošle dane ljubim
i mlade svoje dane izgubljene.

U času,kad te zadivljeno gledam
s očima tvojim kad svoj pogled spojim,
tajanstvenom se razgovoru predam,
al ne s tobom,već sa srcem svojim.

Ja s drugom zborim,koje više nema
u tvom liku tražim crte njene
u živim ustima-usta davno nema
u očima ti-sjaj ugasle sjene.  

nn

Znao sam da je prava.
Osjetiš. Mogao bi da ležiš sa njom danima. Samo ležiš. Dišeš. Ćutiš. Ne praviš ni jedan jedini pokret. Osim onoga što spaja usne. Ruke. I duše. Taj pokret ne moraš ni napraviti. Napravi se sam. Diši i slušaj. Tišina odzvanja sve prećutane riječi. Pozivnica za raj, prije raja. Neka granica, reklo bi se. Tamo na granici si čekao ovaj trenutak.
Poseban. Uz posebnu...  

Ovo je pesma
za tvoja usta od visanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun.
I nemam obicne srece.
I nemam obicne grehove.

Moja je sreca srneca,
a gresno mi je smesno
Ako me neko cacne
u ove oci placne,
nije to neutesno:

ja umem od suza da pravim
klikere lepe,prozracne.

***

Podelicu sa tobom
sva moja sasava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja.
Ludo moja,zar ne znas:
divno je nemati plan.

Izidji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh,dubok
kao jezerske vode.

Evo,i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.

PATNJA
   
Još patim i mislim na tebe
gdje ode s kim sada živiš,
za patnje krivim sebe,
nemoj ti sebe da kriviš.

Čije li usne sad ljubiš,
miluješ lice i kose
za kim sad razum gubiš
za kim te čežnje sad nose.

Sreća u trenu ode 
zbog riječi jedne, dvije.
Želim te ko žedan vode
za tebe mi još srce bije

ZAUVJEK TI


Ti si tisina koja me grli
u sutonu
svih tmurnih dana.
Ti si moja najdraza pjesma
koju slusam po nebrojen put
san u besanim nocima
zrak suncev u zimama.
Sve si sto nije i jeste
sto se krije i ne krije
prica davno napisana
jos ne zavrsena,ne procitana.
I ja te volim
kao sto se voli vjecnost
bez mnogo rijeci i nimalo trazenja
jer ti si sve sto se sanja
ljubav beskaraja.
Ono si sto se voli i kad se ljuti
i kada boli i ceznja kada gusi
sigurna luka u nemirnom moru
svjetionik brodaru u brodolomu.
Ti si samoca koja tisti
misao koja vristi
druga strana sna
moja zvijezda vodilja.
Ti si...zauvjek ti.

SERGEJ JESENJIN

Hajde ljubi me,ljubi
do krvi i nek zaboli.
Ne moze da izgubi
uzavrelost ko voli.

Casa je okrenuta
za veSele,ne za nas.
Shvati me ovog puta:
zivimo samo danas.

Ogledaj se mirno i cuti.
Pogled u maglu pruzi.
Mesec ko gavran zuti
nad zemljom se vije,kruzi.

Hajd ljubi,hocu bez reda.
Otpevano je i meni.
Smrt moju osetio,izgleda
taj sto visine pleni.

Povenula snaga,sila.
Umreti-neveseo.
Usta bih tvoja mila,
do smrti ljubiti hteo.

Da bi u plavom satu
bez stida i nespokoja,
dok jorgovani cvatu
culo se "Ja sam tvoja".

Da svetlost nad casom vina
u peni ne posivi,
pevaj i pij jedina,
samo se jednom zivi.

Nasmeši mi se, na onaj tvoj način,
Dobro poznatim osmehom iz srca.
Na grudi svoje me čvrsto privij
I pusti neka srce uz srce snažno kuca.

Mladost mi se raspukla na ramenima,
Otežale i trome, misli su me obuzele.
Bez tvog osmeha, strepnja boravi u meni,
A misli zlosutnice, snagu bi mi oduzele.

Samo tvoj osmeh i pogled blagi,
U meni snažnu ljubavnu vatru stvaraju.
Erupciju strasti, osećaja i treptaja tela,
I svojom posebnošću me potpuno osvajaju.

Dodirni me na bilo koji mogući način,
Da cela zablistam, u bojama duge.
Ti jedini možeš izmamiti osmeh na licu,
I ulepšati i promeniti sve moje dane tuge.

Nasmeši mi se, onako kako to uvek činiš,
Budi moj zrak sunca, celu me uvij u sebe.
Ne tražim ništa više, što već nemam i sada,
Još samo ostatak života želim provesti uz tebe"

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vrijeme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...