neno ::Voljeni moj gospodine

Nemoj se bojati, nemoj se micati, ostani u tišini, nitko nas neće vidjeti. Ostani tako, želim te promatrati, toliko sam te promatrala, no ti nisi bio za mene, ali sada jesi, nemoj se približavati, molim te, ostani na mjestu, čitava je noć pred nama, a ja te želim gledati, nikada te nisam vidjela takva, čitavo tvoje tijelo samo za mene, tvoja koža, sklopi oči i miluj se, molim te,
pokušaj ne otvarati oči i miluj se, tvoje su ruke tako lijepe, tako sam ih često sanjala, a sada ih želim vidjeti, volim ih vidjeti na tvojoj koži, tako, nastavi,molim te, ne otvaraj oči, ja sam tu, nitko nas ne može vidjeti, a ja sam blizu tebe,miluj se, voljeni moj gospodine,
miluj svoj ud, molim te ,polako,
lijepa je ruka na tvom udu, nemoj prestati, volim je gledati i gledati tebe, voljeni moj gospodine, ne otvaraj oči,ne još, i nemoj se bojati, ja sam blizu, osjećaš li? Ovdje sam, mogu te dotaknuti, svila je to, osjećaš li? Svila moje haljine, ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu, imat ćeš moje usne, kad te prvi put dotaknem, bit će to usnama, nećeš znati gdje, odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana, ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči, nemoj ih otvoriti, osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš, iznenada,
možda na očima, prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice, osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu, i moje usne na očima, u očima, ili možda na udu, prislonit ću svoja usta tamo dolje, rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo, pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik, moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke, moj poljubac i tvoja ruka, jedan u drugoj, na tvom udu,
a na kraju ću te poljubiti u srce, jer te želim, ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa, jer te želim, i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj, uistinu moj, s mojim ustima na srcu bit ćeš moj, zauvijek, ako mi ne vjeruješ, otvori oči, voljeni moj gospodine, i pogledaj me, to sam ja, tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak, i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila, tvoje ruke što ga dodiruju, i tvoje oči što ga promatraju,
tvoji prsti na mom spolovilu, tvoj jezik na mojim usnama, kliziš poda me, grabiš mi bokove, podižeš me, puštaš me da klizim po tvom udu, polako, tko bi to mogao izbrisati, ti što se u meni lagano gibaš, s rukama na mom licu, s prstima u mojim ustima, s ugodom u očima, tvoj glas, gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol, kakvo zadovoljstvo, moj glas,
moje tijelo na tvojemu, tvoja leđa što me propinju, tvoje ruke što me ne puštaju,udarci u meni, slatka je to silovitost,vidim ti oči gdje traže u mojima, žele znati koliko mi boli mogu nanijeti, dokle god želiš, voljeni moj gospodine, nema kraja, neće prestati, vidiš li? Nitko neće moći izbrisati ovaj trenutak zauvijek ćeš zabacivati glavu unatrag, vičući, zauvijek ću sklapati oči dok se suze odvajaju sa trepavica, moj glas u tvojemu, čvrsto me pripijaš, nema više vremena za bijeg ni snage da se izdrži, morao je doći ovaj trenutak ,i došao je, vjeruj mi voljeni moj gospodine, ovaj trenutak će ostati, od sada pa nadalje, ostat će, sve do kraja.

Laku noć

obozavam Svilu od . Barika.To mi je najmocniji deo.

Zelja-

Zelio sam te danima,
zelio godinama,
i zelja je bivala sve veca,
a nada sve manja,
i umirao sam pomalo od zelje i beznadja,
i umro sam sasvim i vise me nema,
a zelja je moja uvijek ziva ostala,
i bez mene zivi u zraku izgubljena.

-Nikola Milicevic-

Neverni osmeh prelece ti preko ociju
kada dodjem k tebi da ti kazem: Zbogom!
Cinio sam to tako cesto da mislis opet cu se vratiti....
Priznacu ti istu sumnju osecam i ja.
Jer prolecni dani opet idu:
pun mesec uzima zbogom i ponovo dolazi:
behar se ponovo vraca
i rumeni na granama iz godine u godinu
tako se i ja mozda rastah od tebe,
da se opet vratim.
Ali cuvaj varljivu sliku neko vreme;
ne goni je neljubaznom zurbom.
Pa kada kazem:
ostavljam te zauvek,
primi to za istinu,
i pusti bar za trenutak
da magla suza pojaca mracni okvir tvojih ociju.
A kada se ponovo vratim,
osmehni se lukavo,
kako ti je drago.

-Rabindranat Tagore-

Vinulo se tvoje meko tijelo iznad moga


Vinulo se tvoje meko tijelo iznad moga,
i po tko zna koji put grli pticu što te nosi,
pa je mirisima uznosi nebom ispod oka.
Vinulo se tvoje meko tijelo iznad moga,
i poput zvijezda šeće i ništa ne krije,
u velikom bijelom luku slijeće na usne.
Pjevaju i ruke, osjećam jasne zagrljaje,
niču horizontom mile grane moga pogleda,
a tvoje se tiho lice zapliće u dah svemira,
i zanosno i svečano nanosi kapi tišine
uranjajući ljepotu tvoje duše u poljupce.

Rastopljena snago, lagano žudi po meni,
neka uzdasi rastaču bezbrojna milovanja
i stavi sunce neka kipi svilenom kožom,
na kraju rumene noći grimizna zadrhti,
valjaj se zorom usjecima tople postelje…
Kad te sjena sunca zanjiše u mojoj kosi,
a zemljom utihnu žuti tragovi mjeseca,
kad svu slast glatkih bokova preuzmem,
moje ćeš srce u osmjehu jutra pronaći,
u njegovim odjecima zauvijek ostati
i budna slušati otkucaje vječnog života.

Izvireš dužinom moga ispruženog dlana,
vrh si titraja sa obala raspupanih prstiju,
uspavana ružo u latici crvenih bradavica,
i plamena zjenico u disanju vrelih obraza,
znam koliko me svojom nježnošću ovijaš,
i trajem kako mekoćom dozrijevaš venama
i divim se kad drhtiš iznad mojih pokreta.
Vinula si svoje meko tijelo iznad moga,
i dubokim snom tkaš srebrne niti dodira,
uvijek sam u tvojoj blizini rosom okupan,
osunčani biseru, polako sleti ispod mene.

Kratko i slatko ..

Na prevojima ti tela, ljubavi moja, ljubavi
Među dolinama vitkih i dugih nogu
Grudvicu mraka udom razgonim

Nabrekao u tebi grlim te muževnošću,
i dok ti dajem muškost predajem sebe,
a lice koje promatraš, strast je u očima,
možda u zanosu izgleda djetinjasto,
možda dio mene pjeva zajedno s pticama,
ali upravo nježnost koju toliko voliš
punog se glasa otvara u tvojim rukama,
zato što su moje ruke užarene tobom

Zal Kopp

Egzoticni miris

Dok udisem miris tvojih toplih grudi,
sklopljenih ociju, u jesenje vece,
ja ponovo vidim te obale srece
gde jednolicnoga sunca oganj rudi;

lenjivo ostrvo gde priroda nudi
svoje divlje voce i cudno drvece;
ljude cije telo vitko se pokrece,
zene ciji pogled iskrenoscu cudi.

Vodjen tvojim dahom u predeo zarki
vidim luku punu jedara i barki
jos uvek smorenih morskim talasima,

dok sa tamarinda zelenih se rusi
miris koji kruzec nozdrve nadima
i s pesmom mornara mesa se u dusi.

Charles Baudelaire

Potrebno je da se izgubis nekuda
da otputujes
prepune su ti oci neuzvracenih snova
potrebno je da se odmoris
da me volis i ne volis,
da naslucujes o cemu pricam
kao sto tebe naslucuju sve moje pesme
Potrebno mi je da se ne susrecemo samo u danima zaokruzenim na kalendaru
da sumnjas u razloge zasto te zovem
a zasto ne
Potrebno mi je da ne zapocinjemo razgovore pitanjima
da ne mislis toliko na posao,
o svim velikim izgubljenim bitkama nase generacije,
jer sve potrosene istorije ja sam osvajao jednim tvojim osmehom
i nista nije toliko bilo moje
kao vreme dok te cekam na Studentskom trgu
Potrebno je da ponesto precutim
Da zbunimo dijalektiku drzeci se za ruke
Da vices na mene I da cutis u meni
Potrebno mi je da se vratis kad je jedino ispravno otici
Da mi nikad ne dozvolis da se lako izvucem
Od losih izgovora
Od neupotrebljivih snova
Da mi nedostajes ujutru zato sto duze spavas
Lepa kao sve sto nikad necu umeti da ti kazem..



Potrebna mi je noc
cija ukus ostaje u secanju nekog nepoznatog grada
pekara,gde smo se sklonili od kise
potrebna mi je kafa za koju nikad nemam vremena
knjiga,koju ti nekoliko puta prepricavam zato sto
ti se ne svidja kraj,
potrebno mi je da lezimo a ti mi pricas o nekom koncertu Boba Marlija
za koji si se prekasno rodila,
pesma,na vrhu tvog jezika koju bezobrazno pokusavam da poljubim
potrebno mi je cudo,
nista spektakularno
malo,cudo na koje mogu da se oslonim
izmedju dva nasa razgovora
potrebna si mi ti...

Pocepaj haljinu moje ludosti i strasti
obuci me noćas u greh i bol
dođi da sladimo se uzdasima
da pričamo našim telima...
Ti prilaziš mi poput ratnika
iz mene cure sokovi strasti
divlje te obujmljujem, jecam i drhtim
vrišteći od bola satkanog u ljubavi...
Umreću noćas usred ovog grada
u sobi punoj mirisa naših želja
umreću dok kaplje mi znoj sa čela
pomahnitala u vrtlogu neiscrpne pohote,
padam ti na grudi omamljena...

Razlivaš se po meni kao potoci ljubavi
tražim tvoje usne meke i čulne,
još nisam probuđena iz ove omame,
još gorim u vrtlozima požude...
Dok govorim ti da uzmeš me divlje
tvoje oči pretvaraju se u tamnu noć
pogled ti plamti kao svetiljka u noći
letimo ka zvezdi naše pohote...
Misli moje čitaš u mom oku
sa usana mojih popij sav plamteći žar
uzmi me, šapućem ti ponovo
u kosmičkom bunilu moga sna...
cat09

Kratko i slatko ..

Na prevojima ti tela, ljubavi moja, ljubavi
Među dolinama vitkih i dugih nogu
Grudvicu mraka udom razgonim

L2

Oblacim haljinu boje
tvojih ociju
Tvoj me dah kao
parfem obavije.
Zagrlim sve tvoje
misli ...
Usne premazem
tvojim osmehom
u kosu upletem
sve dodire ...
Zakitim se
tvojim recima,
nastupa carolija
dok rasirenih ruku
cekam da me vetar
ka tebi odnese ...
Mojra

Jezero crvenih drhtaja


Na vrela tvojih uzdaha moje usne dolijeću
i zanosno mekom bjelinom ramena klize,
obilaze slatka bespuća kože i dio po dio,
zauzimaju nepregledne strasti rajskih polja.

Okupane tvojim mirisom prepuštaju se požudi,
a nebo nad grudima tragom zvijezda oblače,
pa drhtavom dolinom tijela mjesečinu prate
i srebrne dodire u nježne poljupce pretvaraju.

Otvorena, slijede toplim dahom tvoje pokrete,
zastaju na glatkim obroncima kristalnog trbuha,
s osmjehom nadlijeću jezero crvenih drhtaja
i prozirne valove čežnje s lakoćom prinose k sebi.


Zal Kopp

VRTLOG STRASTI

Pesmom bih da probudim zaspale anđele
na krilima noći uplovim u tvoje odaje,
vratim sjaj noćima bez zvezda
izvućem adrenalin iz usnulih žlezda.

Zagrlim uzdahe čežnjivim grudima
napeta čula opijem strastima
dodirom zaigram po zategnutoj koži
plesom koji vatru vulkana loži.

Požudu poljupcima po telu razvučem
vlažnim usnama drhtaje izvučem
zaronim u pogled, u vatrenu reku
hvatajući brzak kojim lave teku.

U vrtlogu strasti svezala bih bedra
krikom zadovoljstva ispunila nedra,
obojila noć mirisom požude zrele
ispijajući kapi tvoje strasti vrele.

U TVOM ZAGRLJAJU

Zagrli me
snazno
i ne ispustaj iz ruku
u tvom zagrljaju
zelim upijati
sve tvoje drhtaje
titraje.....

poljupcima obaspi
moje tijelo
dok krv kljuca
ispod trepavica
prolazi dubinama,
kao vir
obuzima
do tvojih cula
protice..

sva strast je
u tvojim prstima
dok putuje
mojim prostranstvima
uzdize,
uzvisuje
do postelje od oblaka....

i krik se gubi
u svemiru
u transu uzitka

Jadranka Kosor: Noćas
Noćas

obeščašćene su moje krizanteme

zloslutni vjetar nije plakao nad mirisom tamjana

bilo je dugo i nije bilo lijepo

Ej ti voljela sam te jednom

Ej ti sjećaš li se tih sati

Znala sam

da će drage ptice uginuti od srama

kada me ugledaju prezrenu

zbog mojih ruku koje su noćas

prodale našu istinu

I Suncu

koje nikad nije voljelo

nabrekoše grudi

Mi

u koloni jedan po jedan

brojimo ja tebi on meni

Pocepaj haljinu moje ludosti i strasti
obuci me noćas u greh i bol
dođi da sladimo se uzdasima
da pričamo našim telima...
Ti prilaziš mi poput ratnika
iz mene cure sokovi strasti
divlje te obujmljujem, jecam i drhtim
vrišteći od bola satkanog u ljubavi...
Umreću noćas usred ovog grada
u sobi punoj mirisa naših želja
umreću dok kaplje mi znoj sa čela
pomahnitala u vrtlogu neiscrpne pohote,
padam ti na grudi omamljena...

Razlivaš se po meni kao potoci ljubavi
tražim tvoje usne meke i čulne,
još nisam probuđena iz ove omame,
još gorim u vrtlozima požude...
Dok govorim ti da uzmeš me divlje
tvoje oči pretvaraju se u tamnu noć
pogled ti plamti kao svetiljka u noći
letimo ka zvezdi naše pohote...
Misli moje čitaš u mom oku
sa usana mojih popij sav plamteći žar
uzmi me, šapućem ti ponovo
u kosmičkom bunilu moga sna...

Kratko i slatko ..

Na prevojima ti tela, ljubavi moja, ljubavi
Među dolinama vitkih i dugih nogu
Grudvicu mraka udom razgonim

MIRIS POLJUBACA 


Kakvu samo nježnost rasprostireš pod mojim tijelom 
dok se kao slatka silueta natapaš mirisom moga znoja, 
čas narančasto vruća, čas plava i smirena, uzimaš me 
i namjenjuješ mi ljubav ostavljajući neograničen mir. 

Oh, srećo, po tko zna koji puta vriš u krvi moga tijela, 
i slično mjesečini što češlja krošnje kliziš posteljom, 
a čežnja mojih prsa slijeće na dvije tvoje bijele grlice, 
i toplinom uzdaha, mila, preuzima tvoju uzdrhtalost. 

Pa mi godi na tebi ljubiti čistu ljepotu krhkog neba, 
i te nježne dodire osjećam kao osmjehe tvoga srca, 
jer ti darovi uzvikuju krvotokom i uznose moju dušu 
i razlog su što te imam i trajno sanjam na usnama. 

A imati tebe ženu, mila, usred nagosti vlastitog tijela, 
i sanjati kako grljenjem plijeniš strast muške vatre, 
nemoguće je, a ne biti u svitanju tvoje ženstvenosti, 
i tvoju rasplamsanu put, dušo, smjestiti oko struka. 

Tada udaljenost zvijezda postaje potpuno nevažna, 
a snovi u korijenu tvojih bokova postaju čisto svjetlo, 
jer slava ljubavi je tamo gdje radost tijela počinje, 
u tišini zagrljaja, uzdahu dodira i mirisu poljubaca.

Vuk Karadžić je od Mušickog dobio celih četrdeset pet pesama koje su ušle u grupu osobitih ( erotskih) Od tih četrdeset pet pesama, za tri je ustanovljeno da nisu "izvorno narodne" i štampane su u Akademijinom izdanju kao poseban dodatak (Zlatno runo, Rada turski rob i Lepo društvo). One dolaze iz fonda tzv. građanskih pesmarica koje su sastavljane, prepisivane i umnožavane među srpskim građanstvom u Vojvodini početkom XIX veka, a sadrže pesme različitog umetničkog dometa i raznih žanrova. Pošto su smatrane delom anonimnih autora i na izvestan način kolektivnim dobrom, često su skraćivane, proširivane ili prerađivane po nahođenju. Među njima ima značajan broj erotskih pesama, i upravo iz takvih pesmarica preuzeo je Mušicki ove tri pesme koje je poslao Vuku.

Pesma Rada turski rob prvi je poznati eksplicitan pomen homoseksualnih odnosa u srpskom pesništvu.


RADA TURSKI ROB - Lukijan Musicki

"More, Rade, kako ti je?"
Pita neko turskog roba.
Odgovara: "Dobro mi je
Do današnjeg jošte doba.
Još pri zore prvom svjetu
Staknem oganj i razžarim,
Da ćeaji Mehemetu
Baš iz Moke kavu varim.
ZASTARELE REČI I OBLICI: svjet = svetlost
staći (oganj) = založiti
ćehaja = turski funkcioner; zastupnik (viših službenika, vezira ili zemljoposednika)
tefterdar = sekretar
var dot (tur. var göt) = okreći dupe!
dot = tur, dupe
ibrik = bakreni sud za polivanje
legen = sud za prihvatanje vode kod umivanja
odaliska = robinja za zabavu sultana; bela robinja u haremu
kade (kaduna) = supruga
Posle kave na koljeni
Dam mu čibuk s ćilibarom,
Okom, rukom mane l' meni,
Agam svim i tefterdarom.
Potom rukam prekrštenim
Na ceaju gledajuci,
Vratom, kicmom savijenom,
Stojim ukaz cekajuci.
'Var dot, Rade!' kad mi rekne,
Odma mu se ja navernem,
Kleknem, za mnom i on klekne,
Šcepa me da ne posrnem.
Đot umašten kad izdere,
Peškir, ibrik, legen pružim
Da s' obriše kad s' opere -
Cetir pare ja zaslužim.
A da ropstvo men' zasladim,
Jad me roba ne satare,
Kadunu ja pervu gradim,
I po cetir dob'jem pare.
Zazove l' me druga bula,
Odaliska ili kade,
Bio b' kurvin sin i hula
Da ne primim cto mi s' dade.
Šerbetom me svaka poji,
Rani masnim i pilavom,
A po cetir pare broji.
Da tek necu platit' glavom?" -
"O, ne boj se, Rade, rode,
I Turci su prosvješteni,
S robljem jer se oni svode,
A kroz prste glede ženi."


Pesma se sasvim direktno dodiruje raširene pojave iz doba turske vladavine, a to je seksualno ropstvo dečaka. Jonathan Drake, koji je na osnovu raspoloživih istorijskih podataka u dobroj meri rekonstruisao sliku ovog aspekta ropstva , navodi u svojoj studiji da su dečaci, bilo kao ratni zarobljenici, bilo kao tzv. danak u krvi, nasilno odvođeni i prodavani ili poklanjani sultanu, aristokratama, državnim funkcionerima, ili bilo kome ko bi to sebi mogao da priušti, kao seksualno roblje. Bili bi takođe obučavani da svoju službu što bolje obavljaju, sticali bi obrazovanje i učili se plesu, muzici i drugim veštinama zabavljanja, ili bi ih šminkali i podvrgavali različitim kozmetičkim tretmanima da bi uvećali njihovu lepotu. Pominju se i nauljeni valjci od drveta, valjda analogni dildou, kojima su mladići postepeno proširivali anus ostavljajući ih preko noći, pripreme i vežbe radi . Na ceni su bili dečaci bele puti, iz Evrope i Jermenije, kovrdžave svetle kose i nežne građe. Vrlo često se, tvrdi Drake, dešavalo da se između dečaka-roba i gospodara-Turčina razvije, pored seksualnog, i emotivan odnos, u kome gospodar obasipa svog ljubimca pažnjom i poklonima, a ovaj, kao član porodice, uzvraća svom dobrotvoru ljubavlju i odanošću.

ZLATNO RUNO


Svi za picom alču ljudi
K'o za zemljom mušicice,
Svak se doba svakog trudi
Za komadić mile pice.
ZASTARELE REČI I OBLICI: (h)alakati = vikati, drečati
truditi se = mučiti se
vertlog = vrtlog
proci = drugi
ponosni = uobražen
počitovati = poštovati
ljubov (gen. ljubve) = ljubav
ukrociti = ukrotiti, umiriti
goniteljstvo = gonjenje, neprijateljstvo
baviti = boraviti
oskorbljavati = ožalostiti
velmožami (instr.) = velmožama
derži = drži
izvinuti = osloboditi se, umaći
branu (3. pl. praes.) = brane
dostojnstvo = društveni položaj, dostojanstvo
vzriti = obazirati se
čto = što
ostrožni = ugledan, mocan
tušta = vrlo mnogo
brucav = koji ima stidne dlake
Sve nam brige, tuge sladi,
Radosti je vertlog, čaša;
Miluju nju stari, mladi,
Sva i proča braća naša.
***** našu ćud izmeni,
Upokori ponosnoga;
Počituje nju i ceni
Svak od cara do prostoga.
Upliv ima u družbinu,
Ljubvu, srodstvo, prijateljstvo;
Upravljati zna sudbinu
I ukročit goniteljstvo.
*****, gdi god hoće, bavi,
A gdi hoće, oskrobljava;
Najvećoj je povod slavi,
Velmožami upravljava
Kog u sudu derži stranu
Cjelo će se izvinuti -
Hodatajstva njena branu,
Zaštitnik njen prav će biti.
Na dostojnstvo, čin ne vzire,
Mudrog ona ludim pravi,
S bogatog jer svlači, zdire
Da na golog metne, spravi.
***** zlatno runo bjaše,
Čto kolhidski car ostrožni
U Lavirint zabravljaše
Ne da b' ukrast bilo možno.
Jason tušta zbog nje podneo -
More sinje prebrodivši,
Pobjedu je rad nje odneo
Kćer i cara prevarivši.
Blagorodni, svi gledajte
Brucavu i rujnu picu,
Pak ju sebi predstavljajte
Ljudskog roda k'o rodicu.
Car, vojnici, poglavari,
Pa po zemlji svi čto hodu,
Velicaju toj u stvari
Dol iz kog se ljudi rodu.

Ova pesma bimogla biti prevod ili prerada (mnogo verovatnije ovo drugo) poljskog originala. Ona je pisana sa primesama učenog jezika (vertlog, proča, vzire itd), kao i sa aluzijama iz grčke mitologije, što pruža osnove gledištu da je njen pisac, odnosno sastavljač prepeva, bio književno obrazovano lice, a to upravo ne isključuje Lukijana Mušickog.

LEPO DRUŠTVO - Lukijan Musicki

Sastalo se lepo društvo pa se razgovara,
Mladi momci i devojke kojim' nema para:
*****, kura, kurčekanja i malo kurčence,
*****, pizda, pizdurina i dve male pice,
Debeli kum krivi *****, pizdurina kuma,
Dva devera dva kicoša, ***** i kitica;
Oni sede za astalom, pak provode šalu.