Poslije svega, još žudim za tobom
I osjećam da volim te još više
Znajući da davno sam ti "Zbogom"
prošaptala samo, tiho, najtiše

Sada oboje smo ostali sami
Zato jer tražili smo nešto bolje
prokleta sloboda što toliko nas mami
udaljuje protiv naše volje

Polako postali smo robovi samo
Robovi svojih nagona jadnih
Koji tjerali su nas uvijek tamo
Gdje čekali su nas nizovi iluzija gadnih

Za kajanje sada je prekasno
Kasno je za oprost i pomirenje
Mislim da posve nam je jasno
Nismo u drugima našli smirenje

Sreli smo se danas opet
Na livadi naših srušenih snova
Vratili smo se, svatko u svoj svijet
I tako završava priča ova...

Povratak (Dobriša Cesarić)

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. 
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Povedi me u svijet 
ljubavi i sreće,
vodi me napamet 
kud čula te vuku. 
U svijet gdje nitko
brinuti neće 
vodi me tako 
ruku pod ruku. 
 
Vodi me nebom, 
dnom oceana, 
gustom travom; 
Vodi me daleko 
tamo kud sunce ode 
na kraju dana,
tamo kud teku vode 
beskrajnom rijekom.
 
Samo me povedi 
kud god ti se vodi, 
sjaj mjeseca zavedi 
i obriši nam trag.
Zaustavi trenutak 
i iz njega oslobodi 
poljubac kratak 
al vječnosti prag 

Pa kada legne noć u moju sobu, na sto i postelju -
zamišljam: ona će ujutru stići,
mehko ključ u tužnoj bravi okrenuti,
nad postelju mi se nadnijeti,
kao majka - čist oprez u brižnom kretu,
čednost u živoj ruci, pod kojom oči otvaram,
i dodirujem je, govoreći:
"Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme,
da vjerujem kako nekog volim, i ljubim,
u jutrima ovim, punim strave, a pustim..."

SANJATI I MAŠTATI
  
Sanjati mogu i maštati mogu
al stvarnost je ono što srce želi,
ništa od snova i mašte nemam
al stvaran susret to me veseli.
Srce se moje još tebi nada
mada nije trenutak sada.
Kada se kocke života slože 
tad ću moć reći
da susret može
i neću više sanjat i maštat
od želje za tobom 
da moram ispaštat.
I suze više neću da lijem,
tad želim samo da se smijem.

JAVI SE.....
  
Nećeš da se javiš
ni čuješ za mene,
zar se važan praviš
i bježiš od mene?

Ne želiš me više,
kao što ja želim
i čemu ću sada 
da se ja veselim?

Nikad tebi nije 
kao meni stalo
jer da nije tako
došo bi do mene
i ostao malo.

Ako ne bi došo
onda bi bar zvao
kako mi je sada
tad bi sve saznao.

Ne tražim od tebe
sažaljenje....ništa,
samo da se javiš,
da se name sjetiš
i ne zaboraviš!!!

OSMJEH I SUZA

Osmjehom skrivam
sve svoje misli
a misli u grlu 
riječi mi stisli.

Iz usta neće ni slovo jedno,
zato se jako osjećam bjedno.

Trebam i hoću
nešto da kažem
a sad ćeš mislit 
da smo lažem.

Želim da kriknem,
za tobom viknem!!!

Al misli su od glasa jače.
Osmjeh na licu, 
suza na oko,
misli su rekle 

nek samo plačem.